4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Izašla nova knjiga Mladena Lojkića pod nazivom "Magija umjetnosti"

28631

Pred nama je nova knjiga autora Mladena Lojkića, pisca koji je nakon nekoliko izuzetnih knjiga postao poznati i priznati autor kršćanske literature u Hrvata. Spomenimo samo neke koje su odista postale pravi hit u katoličkoj i hrvatskoj čitalačkoj ekumeni: Vladari svijeta (2006.), U klopci demona (2009.), Masoni protiv Hrvatske (2010.) i najnovijoj koja je snažno odjeknula u katoličkim krugovima Tko želi razoriti Crkvu (2011.).

 

 

PREDGOVOR

knjizi M.Lojkića Magija umjetnosti

Mladen Lojkić je po svemu neočekivana i jedinstvena pojava u hrvatskoj non-fiction literaturi. Čovjek koji je otkrio u sebi nadahnuti poticaj pisati o ljudima i pojavama našeg doba s dubinom, oštrinom i akribijom koja zapanjuje. Posebna vrijednost njegovog djela je da on dubinski prosuđuje znakove vremena koje mi ostali ili ne vidimo ili ih krivo prosuđujemo. Kao da neka nevidljiva, rekli bismo gotovo anđeoska ruka, vodi njegovo pero koje piše neopisivom lakoćom i snagom. Teško i opasno vrijeme koje živimo daje mu posebnu čvrstoću i jasnoću argumentacije. Stoga svaka knjiga ima gotovo karakter poslanice onog Duha koji ga nadahnjuje, jer Mladen Lojkić je osoba kojoj je dobri Bog povjerio poslanje prijenosa pisane Riječi koju On šalje preko Duha Istine za kojega znamo da je Treća Božanska Osoba.


Čitajući rukopis njegove nove knjige „Magija umjetnosti“ koja je prvi dio velikog opusa koji će obuhvatiti tri knjige, gotovo mi se učinilo razumnim kako bi tekst trebao započeti onim znamenitim riječima iz Otkrivenja Sv.Ivana „ Ustani i piši...“ i „Poslušaj što Duh govori Crkvama...“ Presmjelo i preuzetno? Možda, no svakako istinito! Jer je Mladen Lojkić osoba koja ne poznaje kompromis ili konsenzus kada je u pitanju Istina koja je Bog sam. Nije to pitanje hrabrosti, to je pitanje svjedočenja.


No, krenimo redom. Magija umjetnosti je knjiga koja govori o duhovnoj baštini čovjeka, posebice u kršćanstvu, i koja je naslijeđena kao odziv Raja koji smo grijehom izgubili. U hrvatskom jeziku, koji je dio goleme baštine indoeuropskih jezika, riječ umjetnost svakako dolazi od riječi umijeće, a koja opet skriva pojam um-stvenog koja ne označava samo raz-um kao ratio već i neodvojivu simbiozu uma i duha jer je jedno neodvojivo od drugog u Božjem umu koji je također simbioza savršenog Uma i savršenog Duha.


Stoga je svako umijeće (ars), kako bi to rekao Sv.Toma Akvinski partitipatio ad Deum ili „sudioništvo na Božjem djelu“ jer je Bog najveći umjetnik i kao takav izvor svake istinske umjetnosti. Naravski, tu dolazimo do one vječne dileme – što je istinska umjetnost,  ono dakle umijeće koje počiva u i na Istini. Eo ipso to pretpostavlja kako postoji i umjetnost utemeljena na laži, čiji je nositelj onaj kojega sam Isus Krist zove „Ocem laži od početka svijeta...“, Duhom Neistine, onom koji uživa u rušenju i destrukciji Božjeg Djela. Veliki i mistični pisac zvan Dionizije Areopagit (ili Pseudo-Dionizije) u svom čudesnom djelu o angelologiji i demonologiji De Coelesti Hierarchia „O nebeskim hijerarhijama“ (vjerojatno 5/6.st. po Kr.) spominje čak tri moćna paklena duha koji čine Đavla – Sotonu koji razara ljudsko društvo, Lucifera ili „lažno svjetlo“ znanosti i Ahrimana koji uništava svako umijeće pa tako i umjetnost koja je dana čovjeku kao mogućnost stvaranja unutar ljudske slobode u Bogu. Stoga je svaka lažna društvenost (uključivo svjetovnu vlast) sotonistička, iskvarena znanost luciferična, a protuljudska umjetnost ahrimanička.  Hrvatska riječ Đavao dolazi od grčke riječi Diabolos koja označava podijeljenost ( od grč. diabolein – dijeliti) i to shizofreničku podijeljenost (koju moderna znanost skriva pod pojmom „u sebi protivan“ ili u čovjeku „podijeljena osobnost“ – ukratko ludilo).


Umjetnost je za Lojkića dodir „Boga i čovjeka“ jer je Bog u svojoj slobodi želio čovjeka kao sudionika („Više vas ne zovem slugama nego prijateljima“) svoga veličajnog djela (Nebo i Zemlja), ne zato što bi Bogu in ultima ratio čovjek bio potreban, već iz ljubavi prema svemu što je stvorio i čiji je vrhunac stvaranje čovjeka. Dapače, i sam je Bog, kako to vele Pisma, želio postati čovjekom, dapače je u toj ljubavi išao do kraja da i sebe sama žrtvuje kako bi čovjeka spasio od grijeha u koji je upao zloporabom slobode koju je kao jedino živo biće u Svemiru dobio.


Lojkić razmatra stanje ljudskog duha u umjetnostima, i to u arhitekturi, kiparstvu, slikarstvu, književnosti, glazbi i plesu te filmu. Kao u nekoj strašnoj drami čija je pozornica sam Univerzum, čovjek i svijet, pratimo kroz autorov tekst borbu nebeskih i demonskih sila za čovjeka i njegovu dušu. Nema te strahote, nakaznosti ili laži koju umjetnik opsjednut od demonskih sila ne će učiniti kako bi u oholoj samodopadnosti uzdigao sebe iznad Boga. Stvorenje u liku umjetnika arhitekta, glazbenika, kipara, slikara ili književnika želi nadmašiti Boga, učiniti ga niskim i opakim, protivnikom svakog „progresa“, „nazadnim“ ili pak „besmislenim“. Kako to u svojoj sićušnosti naspram Božjeg Djela ne može u potpunosti ostvariti, predaje se demonskoj inspiraciji u kojoj sve dublje tone u svojoj nakaznosti. Tako lažljivi i prijetvorni umjetnik poput Shakespearovih vještica u drami Machbet neprestano ponavlja“Lijepo je ružno, ružno je lijepo“. Autor ne opisuje samo svijet demonske umjetnosti, već i strahoviti učinak koji ta umjetnost ima na stotine generacija koje su poput zombija naučene neprestano ponavljati mantru o „ljepoti“, „uzvišenosti“  i“slobodi“ koju ta demonska umjetnost donosi čovjeku. Naprotiv, ta je umjetnost inspirirana od Đavla, čovjeku donijela samo razočaranje, patnju, depresiju i naposljetku smrt. A to baš i jest cilj i nakana paklene družbe demona – zavist prema čovjeku kojega treba sunovratiti u pakao gdje ta umjetnost ima i svoj izvor, kako bi se Bogu moglo predbaciti: Eto kakvo si stvorenje stvorio! Za što je umro Tvoj Sin? Njegova je žrtva bila uzaludna!“. Tako nastaje i opstaje, dapače i širi se suvremeni svijet laži i opsjena za koji je već davno Sv.Terezija Avilska rekla: „Ovaj je svijet kao loša noć u lošoj krčmi!“ Naravski, da pri tomu nije mislila na onaj svijet kakvim ga je Bog stvorio i u svojoj svakodnevnoj ljubavi iznova obnavlja, onaj svijet za koji je njezin veliki sunarodnjak Sv.Ignacije Loyola ustvrdio:“ Neću dopustiti da Đavao ovlada ovim svijetom koji je Bog stvorio, borit ću se protiv grijeha u tom svijetu kako bi ga kao čovjek mogao vratiti Bogu očuvana i produhovljena!“. Već je Sv.Augustin, istinski mudrac kršćanstva, opisao tu borbu rječnikom arhitekta kao izgradnju Svetog Grada na Gori (Civitas Dei) koji je postavljen na divljenje svih naroda, puka i jezika, kao istinsku umjetnost Nebeskog Jeruzalema. No, paklena družba uz pomoć svojih slugu, heretika i graditelja Kule Babilonske, slobodnih zidara, blasfemično i prkosno gradi antipod Nebeskog Jeruzalema, Grad u Podzemlju (Civitas Diaboli) kao jednu Svjetsku Vladu na čelu s „čovjekom propasti“ Antikristom. Autor se pita tko će im se suprotstaviti u njihovim infernalnim nakanama? Kršćani su nasmrt preplašeni, raspršeni, ušutkivani, podcjenjivani, ismijavani danomice u tzv. javnom mnijenju koje oblikuju sluge Sotone umreženi u neopisivo složene tehnološke mehanizme koji će uskoro rezultirati stvaranjem kiborga i mutanata, čipiranih ljudskih bića u robovskom društvu vladara Svijeta. Crkve su postale nalik tvorničkim hangarima, suvremena crkvena glazba šamanistički okultni obred, a istinsku vjeru zamjenjuju osebujni karizmatici koji su nalik vračevima predpovijesnog društva. Istinska umjetnost već je davno u katakombama – poruka je našeg autora. Samo se one danas zovu crkvama pretvorenim u muzeje i galerije  kojima tutnje milijuni turista koji prema sakralnom i uzvišenom nemaju više nikakav odnos istinskog zanosa i adoracije.  
Nekadašnje svete discipline postale su ruglo u kojima se ogleda uništena ljudska duša. Na kraju ove knjige čovjek se pita zajedno s našim Gospodinom:“Kada Sin Čovječji opet dođe hoće li naći vjere na Zemlji?“ Sveti je Grad opsjednut, „njime gaze pogani“, no Stijena odolijeva svim burama i olujama. I dok bude živio posljednji umjetnik nadahnut Bogom i njegovim anđelima Stijena će stajati i „Vrata paklena(Portal) neće ju svladati“. Sveti je Bonaventura neprestano ponavljao:“Omnia convertuntur in bonum!“ – „Sve se preokreće na Dobro!“.


Knjiga Mladena Lojkića u znaku je glasovite izreke Sv.Bruna. „Stat Crux dum volvitur Orbis“ – „Stoji Križ dok se Svjetovi vrte!“.


U Zagrebu, 2.prosinca 2012.                                                     Antun Abramović, prof.povijesti

Tags:     magija umjetnosti      mladen lojkić      antun abramović      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

 
4Dportal.com
Join Group
Klub redakcije i čitatelja 4Dportala - Pratite najnovije vijesti iz svijeta paranormalnog, misterija, tajni i teorija zavjera...
 

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno