Naša sjećanja pomažu nam u formiranju vlastitog identiteta. Pozitivne i negativne lekcije iz prošlosti mogu biti integrirane u sadašnje odluke, omogućavajući formiranje nove strategije i ponašanja koja nam mogu pomoći u našoj potrazi osobne evolucije. No, što ako jednog dana ne budemo znali koja sjećanja su bila stvarna, lažna ili izbrisana?
Znanstvenici sada najavljuju studije o ljudskom genomu koje su po prvi put otkrile određene molekule i spojeve koji mogu biti usmjereni i koristiti se za usmjerenje utjecaja selektivnih sjećanja. Otkriven je problem uzrokovan smanjenjem povratne memorije. To bi moglo imati utjecaja na liječenje posttraumatskog stresa. Otkrića su objavljena u najnovijem izdanju časopisa PNAS.
No bavljenje ovakvim istraživanjima može biti iznimno opasno. Koliko god svjetske vlade traže rješenje kako vojnicima izbrisati ružna sjećanja i traume uzrokovane raznim prizorima na bojišnicama, s druge strane to bi se moglo zloupotrijebiti i na razne druge načine. Zamislite da se političari okoriste ovime pa sve loše izbrišu iz svojih sjećanja? Njima bi uništenje svijeta u kojem živimo bio – lak posao. Također, porasle bi ovisnosti i mnogi bi bijeg od stvarnosti pronalazili u 'sedmom nebu'. Znanstvenici su otkrili dvadesetak potencijalnih lijekova koji su uključeni u proces pamćenja negativnih događaja.
Temeljeno na rezultatima genetskih analiza znanstvenici su ispitali spoj koji stupa u interakciju s jednim od prethodno utvrđenim genom proizvoda. Iznenađujuće, taj spoj je antihistamin. Jedna doza antihistamina dovodi do smanjenja memorije od prethodno zapamćenih prizora. Sada se taj spoj misli uključiti u liječenje posttraumatskog stresa.
Ovakvim istraživanjima znanstvenici su po prvi put u stanju prikazati ljudski gen za informacije može biti korišten za identifikaciju koji mogu oblikovati memoriju. Sljedeći korak timu znanstvenika iz Basela, koji radi na ovim istraživanjima, bit će pojačanje spojeva tih jakih droga, a koje bi tako postale još snažniji. U slobodnom prijevodu, stvaraju se super jake droge. Postaje nam sve jasnije kako napredak u genetici i neuroznanosti vodi prema metodama kontrole uma i potpunog izluđivanja svjetske populacije.