4Dportal

U nekoliko ćemo točaka navesti najveće zamjerke ideji pristupanja u EU, koja se tendenciozno i netočno prikazuje kao opcija bez alternative. Zadržavanje potpune suverenosti Republike Hrvatske jedini je mogući pokretač snažne zemlje u kojoj ćemo živjeti u miru i blagostanju. Sve drugo su obmane, jer pod tuđom vlašću nema sreće za Hrvatsku. Navesti ćemo dio racionalnih razloga, ali ni u kojem trenutku nesmijmo zaboraviti jedan emotivan moment, a to je žrtva tisuća hrvatskih branitelja i civila, dana za slobodu Hrvatske,  koju današnje parlamentarne političke stranke potpuno neovlašteno namjeravaju predati u ruke tuđincima.

Voljeli bismo da naše razloge nadopunite i svojim razmišljanjima. Namjera nam je argumentiranom javnom raspravom potaknuti svaku osobu s pravom glasa da izađe na predstojeći referendum te da na njemu odluči na temelju relevantnih informacija.

1. Informiranost

Proces pristupanja je trebao započeti  kvalitetnom komunikacijom između zemlje-kandidatkinje i EU, kako bi se definirale buduće pozicije unutar EU. Proces je u slučaju RH u potpunosti netransparentan,  a opravdano sumnjamo da  komunikacija između hrvatskih pregovarača i predstavnika EU niti ne postoji. Riječ je o zahtjevima, zapovjedima i ucjenama, a pregovora u pravom smislu te riječi zapravo nema. S druge strane, hrvatski pregovarači ignoriraju komunikaciju s hrvatskom javnošću. Takvim je pristupom "pregovorima" blokirana svaka mogućnost da se pozicija Hrvatske unutar EU zasniva na ravnopravnom odnosu utemeljenom na dijalogu. Proces tzv. pregovora je farsa, kojom se pod krinkom “zatvaranja poglavlja” provodi prilagođavanje hrvatskih zakona i gospodarstva konačnoj asimilaciji u mega-državu. Sve to u potpunosti skriveno od javnosti.

2. Suverenost

RH bi se ulaskom u tako veliki konglomerat država i naroda odrekla velikog dijela značajki suverene države: samostalnog i neovisnog pravosuđa, kreiranja vanjske politike te financijskog sustava, kao i mnogih drugih manje opsežnih, ali ne i manje osjetljivih ingerencija koje bismo dijelom ili u potpunosti prenijeli na EU. Odričući se tih instrumenata, pristali bismo na prenošenje politike razvoja i održivosti na Bruxelles i Frankfurt, a pritom bismo istima dozvolili da kroje migracijsku politiku te na naše prostore planski doseljavaju stanovništvo iz EU i izvan nje prema vlastitim kriterijima.

3. Demokracija

RH je definirana kao parlamentarna demokracija te (prema članku 1. Ustava RH)… "U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana, a narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem." Ulaskom u EU ovaj je članak doveden u paradoks. Naime, EU (prema Lisabonskom sporazumu) funkcionira na principu nadglasavanja, dok je glavna izvršna upravljačka snaga Europska komisija, koja sama određuje cjelokupni vrh administracije. EU Parlament nikoga ne bira, ne predlaže niti ne odobrava europske zakone već o njima samo raspravlja. Narodi u EU nemaju direktan utjecaj na upravljanje svojom sudbinom, a mali narodi poput hrvatskoga praktički nemaju nikakav. Ovakav nedemokratski sustav upravljanja izazvao je ogromno nezadovoljstvo kod većine stanovnika EU, no čak i najveći narodi nemaju snagu i utjecaj mijenjati ga, a mi bismo u toj priči bili osuđeni na poptuni gubitak svojih demokratskih prava. Kada bi Hrvatska pristupila EU, članak 1. Ustava bio bi potpuno neprovediv, što je apsolutno neprihvatljivo. Iako su toga potpuno svjesni, zastupnici u Hrvatskom Saboru spremni su žrtvovati suverenitet Hrvatske i još se jednom se narugati Ustavu RH i svojim biračima.

4. Ekonomija

U slučaju pristupa, RH bi morala neodložno provesti potpunu integraciju u gospodarski sustav EU, što podrazumijeva potpunu liberalizaciju tržišta, tržišta rada te tržišnih odnosa. Hrvatska ni po kojem parametru nije spremna za takvu prilagodbu. Rezultat bi bio privatizacija i potpuna rasprodaja svega iole vrijednog (šume, pitka voda, autoceste, Jadransko more i druge vrijednosti koje još imamo) te propast svih ili velike većine hrvatskih gospodarskih subjekata. Eventualna ulaganja u Hrvatsku zasigurno ne bi bila u interesu njezina gospodarskog razvoja, već isključivo u interesu europskih korporacija i njihovih vlasnika. Zapošljavanje domicilnog stanovništva na uslužne i manje atraktivne poslove, uz angažiranje vlastitih dovedenih rukovodećih kadrova postalo bi pravilo. Zanemarivanje kvalitete obrazovanja nastavilo bi se i vrlo brzo bismo bili dovedeni u situaciju da cijenom rada konkuriramo navali jeftine radne snage s istoka. Rad za nekoliko eura dnevno postao bi praksa, jednako kao i raseljavanje Hrvata iz atraktivnih područja, na koja bi se pak doseljavalji stanovnici iz razvijenijih područja EU.

5. Participacija u odlučivanju i razvoju

RH po broju stanovnika i BDP-u čini manje od 1% EU. Sukladno tome imali bismo i proporcionalnu snagu, a čak je i ta baznačajna snaga izložena mogućnostima birokratskih malverzacija. Hrvatski predstavnici u EU parlamentu ne bi imali baš nikakav utjecaj. Logika i matematika su jednostavne i surove, ali jasne i čvrste: Hrvatska bi ulaskom u EU u potpunosti izgubila moć odlučivanja o upravljanju vlastitom zemljom. To u praksi znači da bi Hrvatska postojala tek formalno, no u svakom bi drugom smislu ostala samo zemljopisni pojam, bez karakteristika države.

6. Prirodni resursi

Dosadašnjim načinom gospodarenja šumama, rudnim bogatsvom (plin i nafta), brigom za jadransko more i najavom privatizacije izvora pitke vode, hrvatska vlada je pokazala odlučnost u rasprodaji svih hrvatskih prirodnih resursa strancima, što se sve vodi u sklopu prilagođavanja  zakonskih i gospodarskih mjera u svrhu pristupnih sporazuma sa EU. Kriomice se potpisuju i brojni, po Hrvatsku izrazito nepovoljni dokumenti, koji ograničavaju uzgoj i proizvodnju domaće hrane. Čak se nameće GMO (Genetski modificirani organizmi) prehrana, koju je niz ozbiljnih kliničkih ispitivanja označilo iznimno štetnom i pogubnom po ljudsko zdravlje, a pogotovo će time biti ugroženo zdravlje naše djece. Briga za očuvanje prirodnog bogatstva i zadržavnje istog u rukama Hrvatske uvjet je gospodarskog razvitka društva. Predavanje svega u ruke onih koji će s tim bogatsvom gospodariti i raspolagati prema svojem nahođenju i interesima neprihvatljiva je opcija, aupravo to je ono što EU od Hrvatske traži kao uvjet za pristupanje toj nadnacionalnoj tvorevini.

7. Svjetonazor

Zemlje koje su ušle u EU bez pogovora moraju prihvatiti moralne vrijednosti koje Unija promiče. Vrlo je upitno da li hrvatskom društvu  pogoduje bezrezervno usvajanje svjetonazora poput neoliberalizma, multikulturalnosti i ostalih kulturoloških i socioloških tendencija koje forsira EU. Neke od njih su već i u okvirima EU dovedene u pitanje (multikulturalnost), no to nije zaustavilo ubrzano provođenje direktiva poput obveze prihvaćanja i izjednačavanja istospolnih brakova, bračnih zajednica s više od dvoje supružnika i sl.Sasvim je izvjesno da svaka od tih tema, a jednako tako i one koje nisu spomenute, zaslužuje kompleksnu raspravu prije odluke o odricanju od suvereniteta ili njegovom zadržavanju, a ta rasprava ne postoji. Na kraju ću se poslužiti slavnom izrekom Stjepana Radića - “Ne srljajte kao guske u maglu”, koju ću nadopuniti konstatacijom da ga naši preci nisu poslušali te su zalutali u magli iz koje nismo uspjeli izaći desetljećima. Izlazak iz te zablude bio je težak, a za mnoge i koban. EU nije magla, to je stupica, živo blato iz kojeg nema izlaza. Nemam pravo uzeti za ruke svoju djecu, a time I njihovu djecu I djecu njihove djece i s njima skočiti u u živo blato. Na referendumu ćemo zaokružiti "NE u EU", što zapravo znači "DA za Hrvatsku". Velik broj ljudi prepoznaje opasnosti koje su se nadvile nad Hrvatsku i spremni su demokratskim putem čuvati svoju Domovinu.