Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Credo Mutwa: Priča Zulu šamana – kako sam postao sangoma iscjelitelj

6708

Povodom izlaska knjige genijalnog i legendarnog Credo Mutwe koji je napokon preveden i na hrvatski jezik, dobio sam pravo na prijenos jednog od njegovih tekstova. Usko koketiranje između stvarnosti i legende, priče uz logorske vatre Južnoafričke Republike i čuvanje riznice povijesti svog naroda učinile su ga onim kakvog ga danas poznajemo.

KLASIFIKACIJA: (3) Ljudi iznad vremena

POPULARNOST: 1

MOGUĆNOST: X

IZVADAK IZ KNJIGE 'Šaman plemena Zulu - SNOVI, PROROČANSTVA I MISTERIJE', Teledisk, 2015.

Da je u afričkom šamanizmu, ono što ljudi na Zapadu zovu psihička bolest, najčešće poziv pojedincu da postane iscjelitelj, najbolje svjedoči iskustvo slavnog Zulu šamana Creda Mutwe...

Čovjeka prožme ludi osjećaj da bi se stanje u svijetu sredilo kad bi samo mogao biti žrtvovan na nekom oltaru. Također putuje na čudna mjesta gdje vidi silno drevne bogove koji mu kazuju što mu je činiti. Osim toga, otkrije da može komunicirati sa životinjama...

Proces tijekom kojeg sam postao sangoma bio je tek prvi korak na dugom putovanju koje me naposljetku dovelo do mnogih dijelova Afrike, na putovanju i traganju za velikom istinom, putovanju na kojem su mnoge moje boljke iscjeljivali veći iscjelitelji od mene, da bih na kraju i sam iscjeljivao pripadnike mog naroda nakon što postadoh kvalificirani iscjelitelj.

Bolest

Priča je počela davno, kada sam pohađao učiteljsku školu, davnih 1930-ih. Među tadašnjim pripadnicima naroda Zulu zvanje nastavnika smatralo se iznimno časnim. Ako ste umjeli čitati i pisati i prošli ste učiteljsku obuku tj. mogli ste stajati u razredu punom djece i poučavati ih čudesima pisanja, čitanja i računanja bili ste visoko poštovani. Ja sam žarko želio biti učitelj, vrijedno sam učio i bio sam se primakao ostvarenju svog cilja.

Godinu dana prije događaja o kojima ću pripovijedati rođaci moje majke su me kontaktirali i prenijeli mi njenu želju: trebao bih se vratiti u zemlju Zulua i početi raditi na tome da postanem nasljednik svog djeda. U početku sam se opirao takvoj zapovijedi jer sam znao da, želim li postati iscjelitelj, moram napustiti obrazovanje bijelog čovjeka i slijediti staze starih ljudi, ljudi moje majke. Mojim ujacima, majčinoj braći, rekao sam da nisam spreman napustiti put kršćanstva i vratiti se onom što su, kako su me učili, bili putovi neznanja, putovi hedonizma, putovi Vraga. Misionari su nas učili da su pripadnici mog naroda koji i dalje slijede drevne putove vražji sljedbenici čije duše poslije smrti neće proći kroz sveta vrata Raja. A ja, razumije se, nisam bio spreman osuditi svoju dušu na vječno prokletstvo samo da bih udovoljio svojoj majci.

I zato sam nastavio sa svojom obukom u želji da ipak postanem učitelj. Mojem ocu i ostalim članovima moje obitelji koji su me obično gledali svisoka htio sam pokazati da mogu postati učitelj te da ime mog oca mogu osvjetlati velikom čašću. Ali jednoga dana, na putu prema misionarskoj školi, obuzela me iznenadna slabost, osjećaj mučnine i vrtoglavice drukčiji od svih prethodnih. Odjednom sam osjetio veliku slabost. Sjeo sam na kamen misleći da će taj osjećaj proći, ali nije. Bivao sam sve slabiji i slabiji, sve dok mi se nije zacrnilo pred očima, a kada sam došao svijesti našao sam se u kraalu mog oca (afričkoj kolibi napravljenoj od trave i blata), ležeći na prostirki od rogožine. Moj otac je ušao u kolibu i rekao mi da su me pronašli učenici, kako ležim bez svijesti pokraj puta.

Upitao me je kako se osjećam, a ja sam mu odgovorio da se još uvijek osjećam prilično  malaksalo i da možda imam gripu. Moj otac, koji je u to doba postao sljedbenikom neobične filozofije „kršćanske znanosti” Amerikanke Mary Baker Eddy, grubo mi je odvratio da je bolest, prema tekstovima svete bijele žene, gđe. Eddy, puka iluzija i da je moja dužnost da se borim protiv te iluzije i ne dopustim joj da me svlada. Izgovorivši to, moj je otac izašao iz kolibe da bi se poslije nekoliko trenutaka vratio s bocom punom bistre vode nad kojom je stao mrmljati neku dugačku molitvu, pa mi je, u pravilnim intervalima, davao tu vodu da je pijem.

Potom je izašao iz kolibe i vratio se svojim dnevnim obavezama. Popio sam vodu nad kojom se moj otac molio, ali nisam se osjećao nimalo bolje. Ustvari, vratio mi se osjećaj velike slabosti i vrtoglavice i ponovno sam skliznuo u doline tame. Takvo je stanje potrajalo danima te sam na kraju bio doista vrlo bolestan. Očevi susjedi predlagali su mu da me odvede vraču, što je on s prezirom odbio. Jedan od učitelja iz misionarske škole koji me posjetio, viši nastavnik u učiteljskoj školi koju sam pohađao, gorljivo je uvjeravao mojeg oca da me volovskom zapregom odveze do lokalnog mjesta i odvede nekom bjelačkom liječniku. Otac je ljutito odbio i taj savjet. Zar „kršćanski znanstvenici” ne uče da je uzimanje lijekova veliki grijeh? Zar ne uče da su sve bolesti obična iluzija? I ništa, baš ništa nije moglo odvratiti mog oca od takvog stajališta. Čvrsto je vjerovao u učenja svete žene iz Amerike.

Tih dana koji su označavali početak moje ozbiljne bolesti moj je otac gotovo svakodnevno sjedio kraj mene dok sam, u groznici i znojeći se, ležao pod pokrivačima, pa mi je čitao tekstove te američke dame, gđe. Eddy. Dobro se sjećam naslova jedne od knjiga koje mi je čitao: Science and Health with a Key to the Scriptures (Znanost i zdravlje, s ključem za razumijevanje svetih spisa; op. prev.), važne knjige o filozofiji „kršćanske znanosti”.

Usprkos tekstovima koje mi je otac čitao, usprkos velikim količinama blagoslovljene vode koju me je tjerao piti moje je stanje bivalo sve gore, a počeli se javljati i drugi simptomi osim vrtoglavice: velika malaksalost i groznica. Boljela su me rebra, rogoborio želudac. U grlu sam osjećao veliku knedlu, a stalno sam imao i slabiju ali dosadnu glavobolju, čemu je ubrzo pridodan i čudan osjećaj na vrhu glave, svojevrsna utrnulost koja je kasnije prešla u osjećaj koji jedino mogu opisati kao da mi u vrh lubanje netko zabija veliki, tamni, metalni čavao. Zaista sam bio vrlo bolestan.

Ovi su simptomi bili praćeni neprestanom mučninom kao i gubitkom apetita te konstipacijom. Ruke su mi utrnule uz blagi osjećaj žarenja. Počela me moriti velika žeđ i nesanica. Dok su drugi ljudi oko mene čvrsto spavali ja bih probdio cijelu noć. Negdje u predjelu najnižih rebara, ali sa stražnje strane osjećao sam stalnu tupu bol u kralježnici i ta je bol bila izvor moga jada. Bol je bila trajno prisutna i tupo je kuckala, pa je to područje ubrzo postalo prilično osjetljivo na dodir. Potom sam jednoga dana ustanovio da sam izgubio sposobnost hodanja. Od struka nadolje moje je tijelo 'odrvenjelo'. Bio sam posve bespomoćan, nisam više mogao micati nogama, nožnim prstima, ni bedrima. Donje dijelove tijela obuzelo je stanje koje mogu opisati jedino kao oduzetost.

Nekoliko mojih brižnih rođaka morali su me nositi poput djeteta. Kada sam trebao obavljati nuždu morali su me iznositi iz kolibe. Svoja sam stopala i noge vidio, ali njima nisam mogao micati. Sve u svemu, bila je to strašno neugodna situacija. Zbog osjećaja bespomoćnosti gotovo sam izgubio i posljednje ostatke hrabrosti i preostale tračke odlučnosti da se borim s tom upornom i iscrpljujućom bolešću. Tijekom vremena u kojem sam bio posve paraliziran od struka nadolje postao sam svjestan jedne nove i krajnje uznemirujuće pojave. Počeo sam doživljavati vizije, vizije fantastičnih mjesta, nemogućih krajolika i nezemaljskih životinja. Počeo sam doživljavati vizije ljudi, vrlo starih ljudi, sivih i izboranih, ljudi koji su mi govorili stvari koje nisam razumio. Također sam imao vizije o groznim čudovištima koja su se često pretvarala u ljude, od kojih sam neke poznavao a neke nisam.  

I danju i noću u snove i vizije počeo sam uranjati i tijelom i dušom. Dok sam budan i nemoćan sjedio u kolibi, razdiran bolom i jadom, o stvarima koje nisam razumio govorili su mi ljudi – koje nisam poznavao – ljudi koji su nosili krzna, a neki od njih nosili su neobičnu odjeću kakvu nikada prije nisam vidio. Postajao sam svjestan činjenice da sam mogao vidjeti kroz ljude. Kada bi preda me stao neki čovjek ili bi ušao u kolibu u kojoj sam se nalazio mogao sam gledati kroza nj i zaista čuti njegove misli. Počeo sam razabirati da su svaki čovjek i svaka životinja, poput mojih pasa i mojih mačaka, obavijeni blagim ali nedvojbenim nimbusom svjetlosti, sličnim aureoli ili auri koja je pak obavijala cijelo tijelo od glave do pete. A vidio sam da je aura svake životinje i svakog čovjeka sasvim različita od aure drugih životinja ili ljudi.

Kada su me, tijekom uistinu mrklih noći, nosili izvan kolibe da obavim nuždu ustanovio sam da kad bih pogledao u smjeru obora stoke mog oca zbog mraka nisam vidio stoku, ali sam vidio njihovu svjetlost, golemo jezero nedvojbene ali mutne, magličaste svjetlosti tamo gdje je stoka ležala ili stajala. Ukoliko bi se jedna od životinja pomakla, ako bi se odvojila od ostalih životinja i otišla do jednog od kutova obora, tada bih vidio blago sjajeći duh s rogovima, repom i kopitima kako se kreće dubokim poljem intenzivnog mraka. Na svoje iznenađenje otkrio sam da ako bi čovjek u mojoj blizini imao neku ozljedu ili bol bilo gdje na tijelu ja sam to mogao vidjeti.

Imao sam vrlo brižnu ujnu Anastasiju, polusestru mog oca, koja me je čuvala, njegovala i pazila da budem nahranjen i čist. Jako me je voljela, ta sjetna žena, a jednoga dana kad je mojim drhtavim usnama primakla zdjelicu s juhom, odjednom sam okrenuo glavu na stranu i rekao: „Draga ujna, nije ti dobro.” Žena se trgnula. I rekla: „Kako to misliš, sine moga brata?”

Odgovorio sam: „Ti me njeguješ, draga ujna, ali njega je potrebnija tebi.”

„Zašto?” - upitala je. „Zato” - uzvratio sam - „što ima jedan tamni oblak, tamno mjesto u predjelu tvoga srca. Mislim da imaš problema sa srcem.”

Anastasia je bilo toliko šokirana da je ustuknula, kao gromom ošinuta, a glinena posuda s juhom razbila se o tvrdi pod kolibe od blata. Dugo me je gledala, lica sivog od straha. Naposljetku je rekla: „Kako to znaš?”

Odgovorio sam: „Vidim, draga ujna, vidim; ne pitaj me kako, ali to vidim.”

Anastasia se potom nasmijala: „Imaš pravo, zadnjih nekoliko tjedana srce mi čudno lupa. Moje srce ubrzava i udara brzinom kojom nikada ranije nije udaralo. Imaš pravo, mali Mutwa, ja sam bolesna žena, ali znaš svog oca. Kada se radi o bolesti vrlo je tvrdoglav. Kaže da ne bismo smjeli ići liječnicima.”

Na to sam joj rekao: „Draga ujna, mislim da bi trebala otići liječniku, bjelačkom liječniku, jer ne odeš li možda sljedeću godinu nećeš dočekati.”

Dugo vremena Anastasija je šutjela, samo je klečala ispred mene u kolibi koja se lagano mračila. Pa je naposljetku rekla: „Ti vidiš moju bolest, mali Mutwa, ali, imaš li moć ukloniti je?”

Odgovorio sam: „Ne znam, draga ujna.”

„Možeš li pokušati?”

„Kako?”

„Možeš li učiniti ono što je Isus činio? Možeš li staviti ruku na moje srce?”

I... to sam i učinio. U doba mog djetinjstva odrasli ljudi su bili 'sakrosanktni' i mladom je čovjeku bilo zabranjeno položiti svoju ruku na odraslu osobu iz bilo kog razloga, ali Anastasia je uzela moju ruku i stavila je između svojih bujnih grudi i dugo je vremena vladala tišina. Zatim sam čuo samog sebe kako govorim: „Draga ujna, mislim da te bol u tvom srcu, ubrzano kucanje srca više neće mučiti. Tamni oblak koji vidim u tom području polako se kida. Još uvijek je ondje, ali se kida.”

Potom se Anastasia kratko nasmijala, ustala te izašla iz kolibe. Vratila se sa svijećom, upalila ju, a potom je opet izašla, ne govoreći ništa. Prošlo je nekoliko dana, a onda mi je jednog jutra, netom nakon što me je oprala plavim sapunom i vodom, Anastasia rekla: „Počuj me, mali Mutwa: ti imaš veliku moć, moć iscjeljivanja ljudi, moć da ljudima odagnaš bolest i mnogi će ti ljudi zbog toga dolaziti.”

„Otac bi me ubio, draga ujna.” - odvratih joj. „Nikad ne bi dopustio da liječim ljude. On kaže da sve to dolazi od Vraga. Čula si moju maćehu. Svima govori da nisam bolestan već da su me opsjeli zlodusi.”

Anastasia je rekla: „Čuj me, mali Mutwa. Odagnao si moju bolest, srce me više ne muči kao prije. Ne znam zašto, ali učinit ću nešto radi tvoje bolesti. Pomoći ću ti. Napisat ću poruku tvom ujaku Anthonyju iz Durbana da dođe ovamo i da popričamo o tomu što nam je činiti. Ti trebaš pomoć, mali Mutwa. Ne smije se dopustiti da ovako propadaš. Sigurna sam da ima liječnika ili vračeva koji bi ti nekako mogli pomoći. Učinit ću sve da ti pomognem.”

„Draga ujna” – odvratio sam - „molim te, obećaj mi da nikome nećeš reći da imam sposobnost liječenja ljudi. Bojim se oca.”

„Obećavam, mali Mutwa.” - odgovorila je Anastasia.

No, Anastasia je bila jedna od onih žena koje jednostavno ne mogu držati jezik za zubima. Moju tajnu otkrila je jednoj svojoj prijateljici koja je to prenijela nekoj drugoj ženi u tom kraju i ubrzo je mnogo ljudi počelo pristizati do kraala mog oca, tražeći da ih dodirnem. Ljudi sa stalnim glavoboljama, ljudi bolnih udova i jedan veoma debeo čovjek koji je tražio da dotaknem intimne dijelove njegova tijela jer ne funkcioniraju kako bi trebali. A sve to doticanje i iscjeljivanje zbivalo se samo u dane kada moja maćeha i moj otac nisu bili kod kuće.

Ali, tajna bi, prije ili kasnije, ionako bila otkrivena, što se i dogodilo kad se razbolio rođak našeg plemenskog poglavice. Mom je ocu poslana poruka s naredbom da se pripremi za doček tog poglavičinog rođaka koji, kako su starješine otvoreno prenijele mom ocu, dolazi da ga dodirne bolesni dječak koji ne može hodati, a koji 'vene' u očevoj kolibi, odnosno - ja.

Svog oca nikada dotad nisam vidio tako ljutitog, bio je izvan sebe od bijesa. A što se tiče moje maćehe, jedne od najkrućih osoba koje sam imao nesreću upoznati, nju je obuzela prava histerija. Rekla je da kršćani nikada ne trebaju imati nikakvog posla sa mnom, stvorom kojeg je opsjeo Vrag. No, sviđalo se to njima li ne, moj otac i maćeha morali su primiti poglavičinog rođaka. U njegovu je čast zaklan vol te se u kraalu mog oca lijepo jelo i pilo. A taj rođak našeg poglavice, mlad čovjek, tražio je da mu se dopusti da spava u kolibi u kojoj sam se i ja nalazio kako bih ga mogao doticati svakog jutra. Ostao je kod nas deset dana – toga se dobro sjećam – i svako jutro prije izlaska sunca i svake večeri nakon zalaska sunca morao sam na nj polagati ruke.

U međuvremenu moji neobični talenti dodatno su se razvili. Počeo sam predosjećati dolazak ljudi u kraal mog oca. Na neki način uspijevao sam vidjeti te ljude mnogo prije negoli bi zaista došli. Znao sam i kojeg će spola biti i koliko ih je, a svaki put kad bi nam netko dolazio o tome sam obavještavao ujnu Anastasiju. Poglavičin rođak mojoj je ujni rekao da imam velik dar i da tom daru treba dopustiti da se razvije te da je moj otac zao i glup čovjek jer mi zabranjuje da se podvrgnem odgovarajućem medicinskom tretmanu. Taj rođak našeg poglavice otvoreno je rekao mom ocu da sam ga ja izliječio i da je strašna iscrpljujuća bolest koju je dobio radeći u Johannesburgu potpuno nestala zahvaljujući mojim rukama.

„Moraš spasiti svog sina.” - rekao je taj rođak mome ocu. „Jednostavno, moraš!”

Ne znam što je moj otac odgovorio tom čovjeku, no znam da je nakon toga sve više i više ljudi pristizalo u očev kraal. Zatim je moja maćeha počela govoriti da se moramo preseliti odande, da moramo živjeti negdje drugdje.

Nekako u to vrijeme došao je i očev brat Anthony, pa su njih dvoje – Anthony i Anastasia – nagovarali mog oca da mi dopusti da s njima odem u Durban gdje su imali kuću.

„Je l' ti to mene pokušavaš prevariti, Anthony?” - sjećam se ljutitog pitanja mog oca. „Ovog klipana želiš odvesti vračevima ili bjelačkim liječnicima?”

Sjećam se da mu je Anthony odgovorio: „Brate moj, moj stariji brate, jesam li ti ikada lagao? Mislim da Credu treba promjena klime. Vjerujem da bi mu more u Durbanu jako pomoglo. Imam kućicu u Catomanoru (predgrađu Durbana gdje Indijci i crnci žive jedni kraj drugih). Brinut ćemo se o Credu, ali nećemo mu davati nikakve lijekove, to ti obećavam. A ti ga možeš posjetiti kad god želiš.”

Moj otac je pristao, iako nevoljko, da me Anthony povede sa sobom u Durban.

Početak liječenja

Anthony me je odveo nekolicini hinduskih liječnika, ali poboljšanja nije bilo. Kupovao mi je sve tvorničke lijekove koje su tadašnje ljekarne imale. Pio sam razne preparate za jačanje krvi, trljali su me ljekovitim tekućinama i uljima. Cijelo to vrijeme proganjale su me moje čudnovate vizije.

Svake bi noći moj um odlazio na duga fantastična putovanja u nepoznate predjele te u vremena najdrevnije prošlosti. Vidio bih, na primjer, sebe kako sjedim u kolibi napravljenoj isključivo od, kako se činilo, sagnjile trave, okružen doista drevnim muškarcima i ženama čija su lica i tijela bili jedna velika masa bora. Ti su mi ljudi govorili o raznim stvarima, govorili su mi o biljkama koje liječe i o biljkama koje su otrovne. Govorili su mi o ljekovitim pripravcima koje nikada dotad nisam vidio...   

...Jednoga sam dana imao viziju koja je potrajala nekoliko tjedana. Bila je to vizija o visokom crncu, po odjeći očito Zuluu, a sudeći po crnom prstenu koji je nosio oko glave očito se radilo o kralju iz prošlog stoljeća, negdje iz Zululanda. Taj mi se kralj u viziji često javljao, svake noći tijekom deset tjedana, a njegov izgled i riječi koje mi je upućivao uvijek su bili isti. U jednoj je ruci držao štit kakav su davno u bitkama nosili Zulu ratnici, no u drugoj nije držao koplje nego drvenu toljagu zaobljenog vrha. Svaki bih put vidio da mu je tijelo posve prekriveno groznim, zjapećim ranama: nijedna nije bila svježa a sve su izgledale septično, jer vidio sam da iz nekih od njih curi gnoj. Taj kralj – kojeg je kasnije majčin otac prepoznao kao zuluškog kralja Shaka – stalno mi je ponavljao jednu te istu rečenicu. Govorio je: „Nazvan si Vusamazuom, što znači 'onaj koji budi Zulua' i moraš pomoći da se moj narod probudi.” Uvijek iznova ova prikaza poglavice, s užasnim ranama na tijelu, sa štitom i toljagom, pojavljivala bi se preda mnom. Poglavica bi me fiksirao svojim plamtećim pogledom poput orla i govorio: „Nazvan si Vusamazuom, što znači 'onaj koji budi Zulua'. Moraš probuditi pripadnike mog naroda, Zulue.”

Ta je vizija nagnala mog ujaka Anthonyja – katolika koji se redovito ispovijedao, pravog kršćanina – da potraži savjet starog vrača, noćnog čuvara u tvornici u kojoj je radio Anthony, tvornici koja je proizvodila čeličnu užad za velike rudnike u Johannesburgu i drugim gradovima Južne Afrike. Stari vrač mom je ujaku rekao da čovjek kojeg sam uporno viđao u svojim vizijama ne može biti nitko drugi nego slavni vladar Zulua po imenu Shaka te da moja bolest uopće nije bolest već neugodno stanje kroz koje moraju proći svi budući sangome. Stari vrač Anthonyju je rekao da me, želi li da preživim, mora prestati kljukati zapadnjačkim lijekovima. Trebao bi me odvesti nekom u Zululandu koji bi me na ispravan način inicirao. Anthony se sjetio jednog čovjeka – oca moje prave majke, mog djeda po majci [Zika Shezija; vidi „Uvodne napomene urednika”], koji je živio u Zululandu kilometarima udaljenom od grada Durbana.

Jednoga dana Anthony je kontaktirao rođake moje majke pismom, a njihov je odgovor bio izvanredan. Doputovali su u Durban, odveli me sa sobom u Zululand, gdje je za mene počeo posve novi život.

Tags:     Credo Mutwa      šaman      Afrika      reptili      NLO      4Dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Valentinovo - Babilonska svetkovina Ba'ala i Nimroda koju su preuzeli kršćanstvo i kapitalizam

Valentinovo - Babilonska svetkovina Ba'ala i Nimroda koju su preuzeli kršćanstvo i kapitalizam

Valentinovo je danas poznato kao 'dan zaljubljenih' i proslava jedne od tri legende vezane za katoličkog sveca Valentina. No, što se krije u pozadini ovog konzumerističkog datuma pitanje je na...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4125

Više...
Intervju s Danikenom i Tsoukalosom: 'Očekuje nas veliko otkriće vanzemaljske grobnice'

Intervju s Danikenom i Tsoukalosom: 'Očekuje nas veliko otkriće vanzemaljske grobnice'

Prilično pompozno odjeknulo je jadransko krstarenje pod imenom 'Bridging Heaven and Earth' i entuzijazmom preplavljene Biance Childs. Ova producentica i vlasnica istoimene neprofitne organizacije hrvatskog podrijetla i američke adrese osim...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5880

Više...
Marš protiv GMO-a i Monsanta: 10 ključnih točaka o GMO-u koje morate znati

Marš protiv GMO-a i Monsanta: 10 ključnih točaka o GMO-u koje morate znati

Uoči 'Marša protiv Monsanta' koji se odvija 21.05. u Zagrebu i Osijeku, te 'Klopke' koju ću s istom temom raditi u utorak 17.05., odlučio sam se osvrnuti na prvo nastojanje...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4178

Više...
'Smart Meter' sustavi uskoro u Hrvatskoj: Big Brother vas nadzire

'Smart Meter' sustavi uskoro u Hrvatskoj: Big Brother vas nadzire

Iako ‘Smart Meter’ tehnologija nije ‘penetrirala’ na hrvatsko tržište, sve je vjerojatniji rasplet da ćemo prihvatiti EU inicijativu. Kako je sve prilično kontroverzno – nužno je vidjeti...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5520

Više...
Moje iskustvo s meskalinom - Mistični nadrealizam svuda oko nas

Moje iskustvo s meskalinom - Mistični nadrealizam svuda oko nas

Nakon par vrlo uspješnih i vizualno nevjerojatnih iskustava na Ayahuasci (DMT), gljivama (Psilocibin) i Acidu (LSD) po prvi puta sam se odlučio sudjelovati u autohtonom šamanskom ritualu uz stručno vodstvo,...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5226

Više...
Razlozi zbog kojih je potrebna potpuna legalizacija kanabisa

Razlozi zbog kojih je potrebna potpuna legalizacija kanabisa

S obzirom na činjenicu da je prošlo osam dana od objave Pravilnika ministarstva u Narodnim novinama, Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o propisivanju i izdavanju lijekova na recept stupio...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4059

Više...
Ratko Martinović: Moje iskustvo s gljivama - Psilocibin je vrstan detektor perfidne duhovnosti

Ratko Martinović: Moje iskustvo s gljivama - Psilocibin je vrstan detektor perfidne duhovnosti

Nakon Ayahuasce došao je red i na 'staro dobro' gljivarenje. Iskreno - gljive godinama nisam probao zbog prilično bizarnog razloga. Naime, nisam ih mogao nabaviti.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4954

Više...
Ratko Martinović: Iskustva s Ayahuasce (2) - Promjena kuta gledanja ključ je transformacije svijesti

Ratko Martinović: Iskustva s Ayahuasce (2) - Promjena kuta gledanja ključ je transformacije svijesti

Novo iskustvo ayahuasce definitivno je dobar početak za novi tekst. Ukoliko je prvi puta smjer bio razotkrivanje duše, onda je drugi definitivno razotkrivanje tajni svemira.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5754

Više...
Ratko Martinović: Moje iskustvo s LSD-om - Primamljiva linija između rekonekcije i dijabolike

Ratko Martinović: Moje iskustvo s LSD-om - Primamljiva linija između rekonekcije i dijabolike

Iako je u ovoj mojoj psihodeličnoj odiseji LSD trebao biti posljednja stanica, igrom slučaja i okolnosti situacija se nepredviđeno promijenila i imao sam priliku konzumirati ga u idealnim uvjetima. To...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4649

Više...
Moja egipatska avantura – Čudesna kombinacija piramida, kaosa, pljačke i humanizma

Moja egipatska avantura – Čudesna kombinacija piramida, kaosa, pljačke i humanizma

Egipat. Zemlja koja je za mene uvijek imala gotovo sanjivi i nadrealni prizvuk, poput nekog neartikuliranog sna ili one želje koju svatko od nas čuva u rukavu ali se na...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7695

Više...
Propaganda - Tisućljetna znanost manipulacije čovječanstva

Propaganda - Tisućljetna znanost manipulacije čovječanstva

Propaganda u samom svom svojstvu želi ostvariti utjecaj na čitatelje uz što je veću mogućnost izbjegavanja kontroverze i razmišljanja. Iz tih razloga ide ruku pod ruku s emocijom...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6013

Više...
Regresivna hipnoza - Revolucionarna psihoterapija ili sjećanje na prošle živote?

Regresivna hipnoza - Revolucionarna psihoterapija ili sjećanje na prošle živote?

Regresivna hipnoza godinama izaziva prilično veliko zanimanje, kako u svijetu terapeutskih hipnoza, tako i u svijetu alternative. Pravo pitanje je vidimo li podsvjesne vizualizacije ili stvarne prošle živote?

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6798

Više...
Hrvatska d.o.o. u stečaju - Državna uprava, novac građana i netransparentna transparentnost

Hrvatska d.o.o. u stečaju - Državna uprava, novac građana i netransparentna transparentnost

Spin je vrlo uigrana manipulacijska tehnika kojoj je cilj prikazati osobe ili zakone boljima nego što jesu, najčešće 'false flag' argumentima i izokrenutim riječima sugovornika.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6090

Više...
Credo Mutwa: Priča Zulu šamana – kako sam postao sangoma iscjelitelj

Credo Mutwa: Priča Zulu šamana – kako sam postao sangoma iscjelitelj

Povodom izlaska knjige genijalnog i legendarnog Credo Mutwe koji je napokon preveden i na hrvatski jezik, dobio sam pravo na prijenos jednog od njegovih tekstova. Usko koketiranje...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6709

Više...
Holografski svemir – Je li naš život hologramska projekcija?

Holografski svemir – Je li naš život hologramska projekcija?

Teorija po kojoj je naša stvarnost projekcija emitirana izvan nama poznatog prostor-vremena od strane nepoznate inteligencije posljednjih pedesetak godina intrigira kvantne fizičare, ponajviše nakon objave knjige Michaela...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:8682

Više...
Levitacija - Je li moguće podizanje tijela snagom uma?

Levitacija - Je li moguće podizanje tijela snagom uma?

Levitacija je interesantan fenomen sve dok je u granicama vjerojatnosti. Nažalost, gotovo uvijek je plod pretjerivanja, legendi ili u najgorem slučaju, prijevari. Biblija je glavni izvor za ovaj...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7577

Više...
Ratko Martinović: Moje iskustvo s Ayahuascom (1): Ljubav je ključ spoznaje života

Ratko Martinović: Moje iskustvo s Ayahuascom (1): Ljubav je ključ spoznaje života

Mali odmak od političkih i društvenih razmišljanja koje 'učeni ljudi' nazivaju 'analizama' posvetio sam nešto osobnijem tekstu, onom vezanom uz 'degustaciju' ayahuasce, medicinsko-spoznajnog napitka južnoameričkih indijanaca usko...

Komentari(2) Klikova:13201

Više...
RATKO MARTINOVIĆ (BLOG VEČERNJI): Građevna struktura svemira

RATKO MARTINOVIĆ (BLOG VEČERNJI): Građevna struktura svemira

Ukoliko svemir promatramo kroz prizmu Matrice iliti Izvornog polja onda logički cijela struktura ima svoje manje energetske obrasce, odnosno, strukture kreacije. Pitanje je li to dokaz sustavnosti ili...

Komentari(1) Klikova:13746

Više...
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno