Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (4)

5225

- Iz ranije navođenog video-svjedočenja znanstvenice J. B. Teylor jasno vidimo da mi u višim stanjima svijesti koja se osobito u istočnjačkoj duhovnoj paradigmi pojavljju kao vrhunska duhovna postignuća (nirvana, stopljenost sa Bogom, Bićem, Beskrajem, itd.), da sa takvim stanjima nijesmo sposobni da normalno, čak da uopće funkcioniramo u ovome svijetu, sa ovim tijelom u ovome svijetu. I nikako ne može biti rješenje - težiti Biću, nirvani, i sličnim stanjima dok smo u tijelu ovakvom kakvo je, te dok smo u svijetu ovakvom kakav je, već prije: mi moramo usavršavati ova tijela i svijet u kojemu smo, bar vibracijski najuže okruženje u kojemu smo, podešavati ih i usavršavati ih, da bismo imali adekvatan kontekst, adekvatne instrumente i ambijent, za zalaženje u nirvanu i u slična viša stanja svijesti, a da to ne bude sa remećenjem našeg normalnog funkcioniranja u našem svijetu, čak naprotiv, da nam dođe ispomoć u smjeru savršenijeg funkcioniranja, i nas samih, i svijeta u kojemu smo.


 

Spor oko intencionalnosti i prizemljenost transcendiranja

 

Uvod

Svakako da je glavno, jer nosi mogućnost da bude potencijalno najkorisnije, da izložim ono što sam u prošloj kolumni nazvao svojim konačno pronađenim metodološkim sklopom, sklopom postupaka i metoda oko kojeg više nemam osobne dvojbe u vezi sa efektivnošću, s tim što ju ne promatram u nekom bliskom horizontu očekivanja, budući da je ovakav tip metodologije usmjeren na bušenje zida Zatvora, zida u ćeliji u kojoj se osobno nalazim, kao u "Bekstvu iz Šošenka", a takva usmjerenost traži nadljusko strpljenje i upornost, koje ću pokušavati da imam i demonstriram. U smislu onoga što prakticiram opravdano mogu govoriti o svojoj novoj duhovnoj metodologiji, molim da se to ne shvati u smislu etikete originalnosti, možda je u nečemu i ima, ali - ona mi nije bitna, kao što ona i neće biti važna stavka u hijerarhiji vrijednosti Novoga svijeta: suština je da se pronađe, osobno ili kolektivno, ono što je od pomoći, u evolutivnim naporima i u rastu svijeti, a čije to, pronađeno i definirano, da li je kompilacija postojećih elemenata ili posve originalan pristup, nebitno je.

Dakle, pokušavam da u ovim pisanim bavljenjima transcendiranjem dođem što prije do tih konkretnih "stvari", ali, zaista je konceptualno utiranje puta njihovom prezentiranju neophodno, jer je i konceptualni pogled dio same praktičke metodologije, kao što je to i do sada bilo, ne da bi se prizivao duh placeba, već što je to misaoni okvir praktičkog djelovanja; na primjer, ako mi se kaže da kroz neki mračni šumski predio treba hodati sa visokim podizanjem nogu i da treba gaziti na prstima, dođe mi to blesavo bez poznavanja konceptualnog okvira - da se time izbjegavaju neke opasnosti od gmazova ili nešto tome slično.

Tako i ovdje, krenu ruke ka tastaturi, dakako rukovođene umom, da iskucaju opis glavnoga od tih spomenutih metodoloških postupaka, no onda ih zaustave signali sa viših instanci, a sa upozorenjima da bi to bez prethodnog konceptualnog prosvetljenja bilo previše anemično i sa rizikom apriornog odbacivanja od strane eventualnog čitatelja. Vidjet se ovdje kako se bavljenjem konceptualne "prelogomene" jednoga od važnih praktičkih duhovnih postupaka dotičemo jedne važne opće raskrsnice na svom ili na svojim duhovnim putevima, a ona je, nadam se - dovoljno dobro, iskazana podnaslovom.

Glavi dio (nastao, retrogradno, prije uvoda)

Sve više mi se, i sve neodoljivije, ne samo istočnjačka duhovna paradigma, nego i mnogi zapadnjački suvremeniji duhovni modeli koji imaju implicitne ili eksplicitne poveznice sa njom - prikazuju kao duhovno najsuptilnija reptilsko-iluminatska podvala par exellence. (Već sam navodio ovu napomenu, ali da je potvrdim za ubuduće: da li se doista radi o Reptilima i Iluminatima - ne usuđujem se da znam posve pouzdano, ali, kako su ove etikete već ustaljene, a neka imena onima koji su na višim razinama, bilo zemaljskim, bilo kozmičkim, kreatori i održavaoci planetnog Zatvora, koji je činjenica i bez teorija urote, moramo dati, te neka ostanu ovi već uobičajni nazivi.)

Ovakva kvalifikacija ne znači ocjenu da su istočnjačka duhovna paradigma i praksa iz nje proizašla posve pogrešne ili štetne. Kao što je negdje lijepo rečeno i za oficijelne religije, ali i za sve druge vrste manipuliranja ili dezinformiranja - u osnovi mora postojati istina, moraju postojatai makar zrnca istine, pregršt dobrih informacija, da bi se oko njih, kao oko stožera, ili kao oko nukelusa, nadograđivale laži, stramputice, distrozije, kriva usmjerenja; i svaki od tih koncepata, kao i oficijelno religijski, ma koliko sa stajališta višeg promatranja bio bremenit iluzijama, ima svoju dobru ulogu, do određene razine iniciranja rasta svijesti kod ljudi.

Meditacija, kao bazična metoda u toj istočnjačkoj duhovnoj paradigmi, odlična je metoda, svakako da pomaže smirivanju uma, svakako da preko smirivanja i okretanja pozornosti ka unutra pomaže na raznim frontovima, ona, na ovaj ili onaj način, u ovom ili onom vidu, jeste realno osnovom mnogih metoda; što se kroz historiju duhovnosti i duhovne prakse potrudilo da se ona mistificira i  da se ukrasi u suštini marginalnim i zamajavajućim ceremonijalnostima i dodacima, drugo je pitanje; njena ogoljena suština ne samo da je jednostavna, nego je možemo prepoznati, u zamecima ili začecima, u svakodnevnom funkcioniranju mnogih od nas, ovisno o životnoj poziciji i onoga čime se profesionalno bavimo. Ipak, dodijeliti meditaciji neke maltene natprirodne efekte, postaviti je za sinonim duhovnog rasta i velikih duhovnih postignuća - malo je više nego pretjerano. Dokle seže to pretjerivanje, a pojave nam se na ekstremima najjasnije ogole, pokazuje nam divljenje jednoga od velikih istočnjačkih duhovnih autoriteta, Oshoa, divljenje nad kojim duhovno trezveniji moraju da se nađu u dilemi: šalio li se to Osho ili je zbilju govorio?!

"Bodidarma je devet godina samo sedeo sučelice zidu, ne radeći ništa - samo sedeći devet godina. Predaja kaže da su mu noge uvenule. Za mene to je simbolično. To samo znači da su svi pokreti uvenuli jer je uvenula sva motivacija. On nije išao nigde. Nije bilo želje da se ide, cilja za postizanje - i postigao je najveće moguće. On je jedna od najređih duša koje su ikad hodale zemljom. I samo sedeći pred zidom je postigao sve; ne radeći ništa, bez tehnike, bez metode, ičega. To je bila jedina tehnika."

Da onaj tko je mnogima duhovni ideal - govori sa najvećim divljenjem o sopstvenom duhovnom idealu kome su od meditiranja mišići nogu atrofirali?! I da tu svaki neki drugi trezveniji duhovnjak koji ume da sabere dva i dva ne vidi reptilsko-iluminatske podvale?! Zamislimo hiljade duhovnjaka koji, inspirirani Bodidarmom, i Oshovim divljenjem prema njemu, krenu njegovim stopama, tj. njegovim sjedenjem pred zidom do atrofiranja mišića nogu!

Kao što je rečeno u prvom dijelu podnaslova: spor nastaje oko naše intencionalnosti.

Sve dok smo u tijelu, dok smo vezani za tijelo, za postojanje u ovoj ravni i za stjecanje iskustava pomoću, preko tijela, zahvaljujući tijelu, ovakvom fizičkom tijelu - mi se moramo shvaćati i promatrati kao intencionalna bića, kao bića koja imaju svoje težnje, namjere, svoje planove, svoja djelanja. I sve dotle nam duhovnim idealom ili uzornim duhovnim putem ne mogu biti savjeti i principi poput: meditirati što više, samo biti, otpustiti sve od sebe, ugasiti um, ne djelati, itd. Već je ranije navođen jedan najprostiji, banalan ali rječit, kauzalni niz koji nam ne da da se shvaćamo ili percipriamo drugačije do kao - intencionalna bića. Tijelo se mora održavati hranom - hranu treba pronaći, spremiti - treba pristupiti činu uzimanja hrane, da ne govorimo o tome da treba imati, zaraditi novac za hranu, itd. A na ovaj, posve sitan i banalan, dolaze tisuće drugih kauzalnih nizova koji tvore ili od kojih ovisi naše svakodnevno funkcioniranje.

U cijelom tom i takvom funkcioniranju mi uvijek moramo imati pomisao na ono što treba uraditi, naći, donijeti, zaraditi, itd, dakle - moramo imati i stalno postavljati ciljeve, moramo im težiti, moramo činiti korake u smjeru njihove realizacije (malo "filozofiranja" u zagradi: pa zar i opredijeljenost za cjelodnevno meditiranje takođe ne dolazi kao posljedica intencionalnosti?!). U redu je da imamo seanse sa meditacijom i raznim vidovima relaksacije, kada doista možemo učiniti da nam um i tijelo od opuštenosti kao da utrnu, ali - proglasiti idealom, da u takvom stanju budemo višesatno, cjelodnevno, i previše je.

U kojem smislu nam se ovdje otkrivaju reptilsko-iluminatske podvale (ne tvrdim, ali mi se Budha u cijeloj ovoj konstelaciji prikazuje kao jedan od njihovih vrijednih nekadašnjih zemaljskih službenika)?

Cilj Reptila i Iluminata je da se postojeći zemaljski Zatvor održi što duže, da traje vječno. (Da li se i kako to oni energetski hrane bićima koja drže u ovakvoj porobljenosti i u ovakvom Zatvoru - ne vidimo, ali nešto takvo mora biti u pitanju; interesi u smislu energetskih resursa - nimalo slučajno su to i glavni zemaljski problemi!) Zato je normalno da brinu o tome da sama bića koja drže u porobljenosti ne podrivaju Konstrukciju Zatvora (dakle, ustrojstvo cijele civilizacije, itd.) , u bilo kojem smislu. Uostalom, držati toliku masu, sedam milijardi bića, u ovako teškoj porobljenosti - nije šala, i tu moraju postojati maksimalne mjere opreza. Konstrukciju neće podrivati nesvjesni, nesvjesni su zahvalni nosioci Konstrukcije (asocijacija, moram da ponovim odličnu i iskrenu konstataciju H. Handda: "Najbolji su robovi koji misle da su slobodni!"), problem su im svjesniji i oni koji u nekoj većoj mjeri odmiču na duhovnom putu, koji su u većem zamahu sa rastom svijesti. Možda oni, Kreatori i Održavaoci Zatvora, ne mogu, ili nisu mogli da neke vidove duhovnog rasta sasvim spreče, možda su i mogli, ali im to nije dopušteno sa nekih njima nadređenih razina, ne znamo, tek, jasno je da su oni dozvolili, ili nisu mogli da spreče neke vidove rasta svijesti.

Dosjetka par exellence je da se od neke razine, kada taj rast svjesti dospije u neke više i po njih potencijalno opasnije zone - taj rast kanalizira tijekom kojim se ne dovodi u pitanje, ne podriva sama Konstrukcija Zatvora, tako da ljudi imaju ono što žele, visok ili vrhunski duhovni rast, visoka ili vrhunska duhovna postignuća, ali - ILUZORNA. Iluzija će ih zadovoljiti, oni će imati to što žele, a tim "postignućima" Zatvor ne samo da se ne ugrožava, nego se Zatvor i ne pojavljuje kao značajnija stavka u duhovnim tumačenjima onih koji postignu te razine rasta, točnije - te iluzorne razine.

Kako im je uspjelo da kanaliziraju više razine duhovnih težnji, a u smjeru kojim se ne podriva Zatvor? Ponudili su prijeke puteve kao duhovni ideal! Postići nirvanu, povezati se sa Bićem, sa Univerzalnim Umom, sa Beskrajnom Energijom... Nema osobne evolucije u sklopu evolucije ambijenta u kojem se živi, evolucije uma-tijela-duha, nego se ide direktnom duhovno-voznom linijom na spajanje sa Bićem, u nirvanu, itd. A šta radi tijelo? Šta da radi i kako da funkcionira tijelo onoga tko je zašao u nirvanu, spojio se sa Bićem, Univerzalnim Umom, Beskrajnom Energijom, tijelo koje ostaje i dalje u Zatvoru, podvrgnuto, podložno svim dejstvima i utjecajima, otrovnoj astmosferi Zatvora? Postaje li to tijelo savršenije ili se jednostavno rastapa u svepostojanju? Ne, ono ostaje onakvo isto, čak, vidjeli smo, zbog posvećenosti meditaciji može se i deformirati, takav neko čak i prosvetljen može pred smrt zaglaviti u agoniji i na bolničkim aparatima (možda je svakome znan bar jedan takav primjer), ali, uzima se da je on daleko odmakao na duhovnom putu, da se stopio sa Bićem, sa Bogom, itd.

U jednoj fazi, naveden ili zaveden objašnjenjima iz raznih izvora, na primjer, iz "Ra materijala", i ja sam smatrao kako jest jedno od rješenja - uspostavljanje kontakta sa Beskrajnom Energijom i Beskrajnim Umom, budući da su mi "kontakti" sa Bogom - puni na stramputice zavodljivih nepoznanica. A onda sam uvidio: a što bih težio kontaktu sa nečim čime je prožeto cijelo postojanje? Valjda Beskrajni Um i Beskrajna Energija prožimaju i ovaj fizički nivo postojanja, dakle i moje tijelo i moje biće, i što bih ja to i kako tražio kontakt sa nečim čime moram da budem prožet, kao i svako drugi, kao i sve što postoji, bilo ono nižih ili viših vibracija?

U stvari, sama ta koncepcija i nije sasvim pogrešna, kao što je rečeno: mora postojati zrno istine u svakoj laži, da bi ona uopće mogla da bude prihvaćena i da bila nukleusom manipulativne teorije. Točno je da mi idemo ka tome da se stopimo sa Bićem, sa Izvorom (da kažem tako, mada mi svi ovi i ovakvi nazivi nekako "hramlju"), u tom smislu da se kao individue rastopimo u Biću ili u Beskrajnoj Energiji, ili da se vratimo Izvoru, itd. Ali, neizvodljivo je da to ide prekim putem, dok smo u tijelu: tijelo funkcionira svojom logikom i po zakonitostima fizičkog svijeta u kojemu smo, a mi se sviješću rastopili u Biću! Neka nam se tijelo snalazi kako zna i umije važno je da se mi naslađujemo nirvanom, ali - koji to mi, zar smo bez tijela mi - mi, kao ovozemaljski entiteti?!

Imamo čak konkretne dokaze kako je to smiješno, tj. da nije u pitanju dalekosežno teška reptilsko-iluminatska podvala bilo bi smiješno. Da ponovim citat iz videa, u kolumni u kojoj sam iskazao svoju već spomenutu zabludu u vezi sa povezivanjem sa Beskrajnim Umom i Beskrajnom Energijom.

"Znanstvenica J. B. Taylor, koja se i inače, prije dramatičnog događaja, bavila pitanjima funkcioniranja hemisfera našeg mozga, doživjela je u jednom trenutku izljev krvi na lijevoj hemisferi mozga, dakle, bila je u situaciji da nekoliko sati prati osobno funkcioniranje takoreći samo sa desnom hemisferom mozga, koja je, da kažem najkraće, ne i najpreciznije - naša veza sa Beskrajem." Evo njenog opisa kontakta sa Beskrajem: "Pogledala sam ruku i shvatila da sam izgubila sposobnost da odredim granice svog tijela. Ne mogu da odredim, gdje počinje, a gdje se završava moja ruka, zato što su se atomi i molekuli od kojih se sastoji moja ruka slili sa atomima i molekulima zida. I sve, što sam osjećala, to je - energija, energija! I pitala sam se: 'Što se to dešava sa mnom?'  U tom trenutku moj unutarnji dijalog, dijalog lijeve hemisfere, sasvim se prekinuo. Kao da je neko uzeo konzolu i isključio zvuk. Potpuna tišina! U početku sam bila u šoku, osjetivši tišinu razuma. Ali mene je momentalno zahvatio sjaj energije, koja me je okruživala. I kako nisam mogla da razlučim granice svog tijela, ja sam se osjećala ogromnom i beskonačnom. I ja sam se slila u jedno sa svom tom energijom, osjećaj je bio prekrasan. Zatim se odjedanput moja lijeva hemisfera 'vratila' u eter i rekla mi: 'Hej, imamo problem! Imamo problem! Potrebna nam je pomoć!' I ja sam prihvatila: 'Imam problem!'. Zaista, kao: "Polako, imam problem!' Ali me odmah zatim ponijelo nazad u potok svijesti, sa ljubavlju nazivam to prostranstvo 'Zemlja Snova'. A tamo je bilo čudesno! Zamislite koliko se to razlikuje od unutarnjeg dijaloga koji vas povezuje sa vanjskim svijetom. I, eto, ja sam u tom prostranstvu, i moj posao, i svi stresovi, s njim povezani - sve je to iščezlo. Osjećala sam lakoću u tijelu. I zamislite: sve veze u vanjskom svijetu i svi faktori stresa, koji se odnose na njih, otpali su. Osjetila sam spokoj! I zamislite kako je to - odbaciti 37 godina stvaranog emocionalnog tereta! Osjetila sam euforiju! Euforiju!"

Sve ovo jeste fascinantno, tko ovako nešto ne bi poželio kao iskustvo, ali, evo kako takvo stanje svijesti onemogućava normalno funkcioniranje u ovome svijetu...!

Shvativši djelićem svijesti da je doživjela moždani udar i da treba da potraži pomoć, sjetila se da u kabinteu ima vizit-kartu sa potrebnim brojem telefona (dio videa čiji transkrip nije dat u citiranoj kolumni): "I, iako sam jasno sebi predstavila kako izgleda potrebna vizit-karta, ja nisam mogla da odredim da li je to ta kartica, jer sam vidjela samo točkice, piksele. I točkice slova su se izmiješale sa slikama i simbolima na kartici. I jednostavno nisam mogla ništa da razaberem. U jednom trenutku, kao u malom ozarenju, mogla sam da se vratim normalnom stanju i da odredim, to nije ta kartica, nije ni ta [tražila je odgovarajuću]. Bilo mi je potrebno 45 minuta da proberem gomilicu kartica od dva i pol centimetra debljine." Zatim opisuje kako je s mukom uspevala da "nabada" brojeve telefona: kako bi upala u "Zemlju snova", stanje spoja sa Beskrajem, brojevi bi se počeli rastapati. Nekako je uspjela da pogodi potreban broj, kolega se javio, ali, ona je njegov govor doživljavala kao nerazumljivo mumlanje. Ona i sama pokušava da izgovara riječi, ali također i ono što iz njezinih usta izlazi ispada kao isto takvo mumlanje. Osjeća da ne može da izgovara riječi i da shvata govor. Kolege su shvatile da joj je potrebna pomoć, pristigli su, dok su je vozili u autu hitne pomoći: "Osjetila sam da je moja energija izašla [rasplinula se], da se um povukao [ideal koji spominju mnogi istočnjački duhovnjaci]." Nakon intervencije: "...Kada sam osjetila da se moj razum povukao, ja sam se oprostila od života. Moj um se nalazio u "suspendovanom" stanju između dvije suprotne grane realnosti. Reflekse na moja čula doživljavala sam kao bol. Svjetlost sam doživljavala kao vatrene munje, a zvuci su mi se činili tako jakima i kaotičnima, da nisam mogla da razlučujem glasove iz buke. I jednostavno sam htjela da se isključim. Pošto nisam mogla da odredim položaj svog tijela u prostranstvu - osjećala sam se ogromnom i beskonačnom, kao džin, koji samo što se oslobodio iz boce. A moj duh je plivao slobodno, kao veliki kit, koji se glatko kreće u talasima bezglasne euforije. Nirvana! Ja sam zašla u nirvanu! I, sjećam se, ja sam mislila da više nikada neću moći ponovo da steknem tu beskrajnost unutar svog majušnog tijela." (Možda bi neko osjećao nepovjerenje spam ovih opisa, pripisujući ih poremećajima u funkcioniranju mozga. Naravno, da ostaje na svakome tko ovako nešto čita da se opredijeli kako će percipirati i shvaćati pročitano. Dramatična priča osobe koja se upravo godinama bavila samim funkcioniranjem našeg mozga i poremećajima u njegovu funkcioniranju, koja je stoga morala da je sa statusom eksperta i u osobnom snalaženju u graničnim stanjima koja su je snašla - uvjerljivija je, čak i da je primimo kao "dešavanja u glavi", od mnogih priča istočnjačkih duhovnjaka o osobnim doživljajima nirvane ili sličnih stanja uranjanja u Beskraj, jer tek u ovom drugom slučaju mi imamo posla sa čistom pričom o "dešavanjima u glavi", tj. tek tu nemamo dovoljno pokazatelja i ubjedljivih signala i aspekata da je u pitanju nešto drugo i više, a ne - "dešavanje u glavi".)

Dakle, eto kako bi funkcionirale osobe koje bi doista ostvarile ideal koji se naširoko opisuje u istočnačkoj duhovnoj literaturi. To stanje nirvane ili stopljenosti sa Bićem, Beskrajem, Izvorom, svejedno kako da ga nazovemo - nedvojbeno jeste fascinantno, divno, nadmašuje sva ovozemaljska iskustva, ali, jasno vidimo da mi u takvom stanju, sa takvim stanjem nijesmo sposobni da normalno, čak da uopće funkcioniramo u ovome svijetu, sa ovim tijelom u ovome svijetu. I nikako ne može biti rješenje - težiti Biću, nirvani, i sličnim stanjima dok smo u tijelu ovakvom kakvo je, te dok smo u svijetu ovakvom kakav je, već prije: mi moramo usavršavati ova tijela i svijet u kojemu smo, makar samo vibracijski u našem najužem okruženju, podešavati ih i usavršavati ih, da bismo imali adekvatan kontekst, adekvatne instrumente i ambijent, za zalaženje u nirvanu i u slična viša stanja svijesti, a da to ne bude sa remećenjem našeg normalnog funkcioniranja u našem svijetu, čak naprotiv, da nam dođe kao ispomoć u smjeru savršenijeg funkcioniranja, i nas samih, i svijeta u kojemu smo. Ne mogu primitivni aparati biti dobri za prijem najsutpilnijih i najsloženijih frekvencija, pa tako mora biti i sa našim tijelom i sa okruženjem u kojemu smo.

A oba domena usavršavanja idu preko intencionalnosti, preko ideja o promjenama, preko ideja i vizija o poboljšanjima, te sa poduzimanjem adekvatnih koraka, dakle sa djelanjem u tom smjeru. Ne donose nirvana ili viša stanja svijesti, onakve kakve ih imamo definirane u istočnjačkoj duhovnosti,  sami po sebi poboljšanja i usavršavanja, automatski, i naših tijela i okruženja u kojima smo, mi i jesmo sa misijama u ovim tijelima i u ovome svijetu - da bismo ih poboljšavali i usavršavali. A taj put mora biti - put suočavanja sa planetnim Zatvorom, Matriksom koji nam je sada u vidu Zatvora, radom na njegovom transformiranju i rasformiranju. Individualno - u nekoj osobnoj sferi viših vibracija, aktiviranjem individualne Moći i osvajanjem Slobode, u nekoj sferi sasvim oko svojega tijela, kolektivno - tek kada izmijenjena kolektivna svijest formira novi Matriks, jer nije svaki Matriks - Zatvor, ovisi o kolektivnoj svijesti koja ga formira (navođenje kolektivne svijesti na formiranje određenog Matriksa je drugo pitanje).

Dakle, ako je naše elementarno funkcioniranje u ovome svijetu, nas sa tijelima u kojima smo, vezano za intencionalnost, sa stalnim nizanjem pomisli na ono što trebamo uraditi, kuda trebamo ići, sa stalnim poduizmanjem koraka i djelanjem u tom smjeru, u slučajevima kada je moguće djelanjem ostvarivati pomišljeno - onda od takvog funkcioniranja, mora se ponavljanjem naglasiti, dok smo u tijelima u kojima smo, i u tijelima u kakvima smo, ne može biti izuzeta ni oblast duhovnosti, dakle - naše duhovne težnje i cijeli repertoar duhovne prakse i ciljeva za koje se osobno opredijelimo.

Nema šanse da imamo duhovni rast kojim nam duh jača, a da zapostavimo do atrofiranja tijelo i um, da aktivnosti tijela i uma, kojima se, preko kojih se oni, ako ne razvijaju, a ono održavaju u kondiciji, nastojimo da "sasečemo" i da smatramo vrhunskom vrlinom i uspjehom, poput Oshoa u datom citatu, ako nam ti aspekti sprege trojstva duh-um-tijelo - atrofiraju! Čim shvatimo, u nekakvom novoduhovnom sagledavanju koje se rađa na prijelazu iz Starog u Novi svijet, da nam se sva tri aspekta te sprege trojstva moraju paralelno razvijati, moramo posegnuti za intencionalnošću, moramo je na velika vrata pustiti u svoje duhovne nazore.

Kako će ko sve to konkretno i praktički učiniti, za koje metode i modele će se pri tom opredijeliti, stvar je osobnog izbora, tek, za početak, od ključnog je značaja ova vrsta preokreta u našim nazorima, iz njih vremenom moraju proizaći po nas najbolje duhovne posljedice. No, ako smo u staroj duhovnoj paradigmi i na njoj zanovanoj praksi imali jedno otmjeno i lagodno kretanje na duhovnom putu, najčešće ključno zasnovano na prakticiranju meditacije, joge i sličnih postupaka (već je rečeno kako su oni temeljima duhovnog rasta u toj paradigmi), to u ovom slučaju, stupanjem na put intencionalne duhovnosti, ako ne smeta da je tako nazovem, mi moramo da računamo na tešku svakodnevnu borbu, na borbu na duge staze, a u paklenim uvjetima, na maraton kroz dugi tunel, to može biti sve drugo samo ne "(moj put -) put bijelih oblaka" (Osho). Drugačije i ne ide probijanje rupe na onom dijelu zida Zatvora, kraj kojeg se osobno nalazimo, jer je u pitanju suočavanje sa jakom, davno stabiliziranom Konstrukcijom i sa jakim silama koje su je postavile i održavaju je. Istočnjačkom duhovnom paradigmom i praksom mi samima sebi istržemo iz ruku glavno oruđe, glavni instrument za ovakav poduhvat - intencionalnost, debelu iluziju, da se i bez intencionalnosti sve rješava samo od sebe, a prakticiranjem ključnih istočnjačkih metoda (da ne ponavljam, ovo ne znači moje mišljenje kako su one beskorisne ili čak štetne), mislim da vrlo lako spozna svako tko sa samo malo jačim introspektivnim fokusom prati sebe u procesu nekog nešto dužeg prakticiranja ovih metoda. Ja sam se te iluzije ključno oslobodio ne vezano za jogu i meditaciju, već za prakticiranje svojevrsne duhovne paradigme T. Mikušine (paradigme koja uključuje i meditaciju, uz neke varijacije kršćanskih instrumenata), koja mi je nekoliko godina bila temeljem duhovnih nazora i prakse, i koja doista ima kvalitete koje druga literatura sa kanaliziranim porukama, koju sam ja imao prilike da čitam, nema. Jedan od suštinskih orijentira u toj literaturi, koja, čini mi se, ima nekih 7-8 tomova, za mene je bio: razgradnjom karme, u bilo kojem smislu da je shvatamo, ja sam je najradije shvatao kao transmutiranje teških negativnih energija koje nosimo u sebi - mi, stoji u toj literaturi, spontano, dakle, bez posebnih napora, namjera, svjesno postavljenih ciljeva, jednom rečju - bez intencionalnosti, mijenjamo uvjete u kojima smo, počinjemo privlačiti sve bolje i bolje osobe u svoj život, sami od sebe, na tajanstvene načine počeće nas napuštati loši ljudi i loša dešavanja, itd. Tumačenje koje mi je imalo svoju ubjedljivost i kojeg sam se, kao što rekoh, nekoliko godina držao u svojim duhovnim nazorima i djelanju. Međutim, kada sam podvukao crtu, nakon tih nekoliko godina, sa svim onim što mi se dešavalo u životu, a što po svim kriterijima datim u toj literaturi, baš jeste bio težak proces transmutiranja teških energija, ja sam mogao da konstatiram kako: ne samo da mi se uvjeti nisu ni za dlaku, ni za milimetar poboljšali, ne u smislu banalnog komformizma, nego su mi se stege Zatvora na osobnom planu samo pojačavale, shvatio sam da tu mora postojati debela greška, debela iluzija, i tada sam to učenje gospođice Mikušine i odbacio (dodatno što sam paralelno sa tim počeo da uočavam rupe na sve strane u cijeloj njenoj paradigmi).

Postoji jedna lijepa sugestivnost ne samo u ovom orijentiru gospođice Mikušine, nego i u drugim učenjima koja su u ovome suglasna: unutarnjim čišćenjem i promjenama, cjelokupnim rastom svijesti, očekivano je da se duhovna snaga i harmonija spontano preliju, počnu prelijevati van, na snagu i harmoniziranost cijelog našeg tijela, na uvjete u kojima smo, na osobe sa kojima smo (što ne znači da trebamo napuštati ljude sa kojima smo, već - da počnemo sve više i više privlačiti slične sebi, okruživati se njima i izgrađivati jezgro koje nas sve skupa povezano energetski ojačava). Ako promatramo ili proučimo one koji su nam kao doskorašnji i sadašnji suvremenici, a priznati duhovni autoriteti poznati, ako uzmemo u obzir aspekte koji su nam u vezi sa ovim dostupni, daleko od toga da imamo prostora za izvođenje pozitivnog zaključka, kako ovaj princip "radi". - To bi, dakle, bio još jedan prilog tezi da novoduhovna paradigma mora imati u sebi kao jedan od ključnih momenata: inetencionalnost, umjesto klasične pasivnosti sa kojom se ili uopće i ne želi, ne pomišlja bilo šta mijenjati u aspektima um-tijelo, a to znači i u vanjskim uvjetima, ili sa kojom se čeka da se sve to spontano izmijeni samo od sebe.

Još samo osvrt na, u nekim duhovnim krugovima popularnu Tolleovu "moć sadašnjeg trenutka". "Moć sadašnjeg trenutka" svakako da ima jednu dozu, čak vrlo značajnu, praktičko-psihološke koristi, i nju svakako treba upotrebiti. Bilo koji vid opsednutosti prošlošću ili budućnošću, koji nas svakako vezuje i koči, štetan je, na njemu treba raditi i u vezi sa njim fokus na sadašnjem je od neprocenjive koristi. Kako je "moć sadašnjeg trenutka", u formi u kojoj je osnovom Tolleovog duhovnog nazora, takođe usmjerena protiv naše intencionalnosti, moramo razjasniti o kakvim finesama se radi (jedan kraći osvrt, jer će potpunija razlika biti jasnija tek nakon detaljnijeg objašnjenja postupka koji ja imam u vidu kao jezgro intencionalnosti u svom metodološkom sklopu, koji sam na početku spominjao).

A) Pomislimo da se neko nalazi u sadržajma, dešavanjima i odnosima, sa obavezama, teškima i vrlo niskih vibracija. Za njega biti u sadašnjem trenutku znači da bude u svemu tome, da mu fokus bude na svim tim sadržajima, dešavanjima, na sopstvenim emocionalnim i drugim reakcijama u vezi sa tim, itd. On se takvim stavom samo sve više ukopava u svemu tome, konstantno energetski podržavajući sve to u čemu se nalazi. Kako da nešto mijenja, ako je pomisao o promjenama usmjerena ka budućnosti, u kojoj nije, jer je on - u sadašnjem trenutku. B) Treba razlučiti pasivnu opsjednutost budućnošću, sa svim negativnim emocijama koje joj mogu biti pratiocima (strah, neizvjenost, itd.), od stalnih intencionalnih impulsa koji se u nama neprekidno rađaju, i koji su osnovom našeg svakodnevnog funkcioniranja. Osavljena zimnica je budućnost koju ću imati, ako pomisao-impuls u vezi sa njom realiziram, kroz nekoliko dana, ili kroz mjesec dana. Ono što ću imati ili što će biti, bilo za nekoliko dana, bilo za mjesec dana - budućnost je. Vezano za tu budućnost ja moram da pravim procjene (financijska konstrukcija, da obavljam pripreme, itd.), što je sve iskoračivanje iz sadašnjeg trenutka i bavljenje budućnošću. Ali, bez cijelog tog repertoara aktivnosti ja (mi) ne mogu funkcionirati u ovome svijetu (u datom slučaju - neću imati zimnicu). Malo sam se, kao, našalio, uzimajući primjer koji možemo označiti kao banalan (mada zimnica i nije banalan primjer, posebno ako je kvalitetno pripravljena), ali se opisani redoslijed poteza može sasvim lako i jednostavno protegnuti na cjelokupno naše funkcioniranje u ovome svijetu, te i na ono koje bi nam bilo usmjereno na promjenu pozicije u Zatvoru.

(Oduži se kolumna, konačno:) zaključak

Prizemljenost transcendiranja, koja je u drugom dijelu podnaslova, te bi trebala biti šire razrađena, gurnuta je u zaključak, idući mimo ustaljenih kodeksa razrada tema, ali - sama od sebe ona bi trebala već postati jasnom kroz širu razradu pitanja intencionalnosti. Transcendiranje u ozbiljnom, ozbiljno-filozofskom smislu znači prekoračivanje granica iskustva, nesaznatljivost iskustvom,  ono što je u sferi s onu stranu osjetilnosti ili iskustva; u mojim ovim razmatranjima koja nisu sa toliko ozbiljnih ambicija dosezanja velikih i konačnih istina kao u filozofa, transcendiranje dolazi u jednom prizemnijem i praktičkijem smislu, a nastavlja se na već razmatranu intencionalnost, i odnosi se na ciljeve, vizije, težnje koje si postavljamo. Ako ćemo pravo, ma koliko da su postavke filozofa, za razliku od mojih, ozbiljne, sa duhovnog stajališta one nisu održive kao što su sa oficijelno-znanstvenog. Ako je transcendentno - " Prelaženje iz "ovostranosti" u "onostranost", iz osjetnoga u nadosjetno ili apsolutno. Što leži izvan granica svijesti. Kod nekih filozofa transcendencijom se naziva apsolutna stvarnost – uzdignuta izvan i iznad svega relativnog i konačnog zbivanja." (I. Malj), onda to stoji ili može stojati kao točno u slučaju da možemo apriori garantirati kako nijednom ljudskom biću nikada neće biti moguće da iskustveno dosegne bilo koji "krajičak" onostranog ili nadosjetilnog. Šta ako su ovakve ambicije moguće u okviru visokih duhovnih aspiracija i realnih duhovnih postignuća? Prestaje li time ovako definirano transcendentalno biti transcendentalnim, moraju li se onda revidirati "granice" transcendentalnosti, pa se ona pomjeriti na neko drugo obzorje za koje se procjeni da ne može biti dijelom ljudskog iskustva?

Nebitno, samo hoću da kažem da ima osnova da se transcendiranje koristi u smislu koji sam za ovaj mali serijal naznačio, pa makar to bilo tek samo figurativno: kao iskustvo koje doista nemamo, ali kojem stremimo. Dok ga ne osvojimo govorimo o njemu kao o transcendentalnom, kada ga budemo dosegnuli - iz njega ćemo definirati neko novo transcendentalno, te mu težiti, pa tako stalno u nimalo lakom evolutivnom hodu naviše pomerati granice na ovaj, neka bude i pomalo krivi, način postavljene transcedentalnosti.

Neka, dakle, za sada, ostane da iz naše intencionalnosti proizilazi transcendiranje postojećeg anakronog svijeta, kad tu transcedentnost budemo osvojili - vidjet ćemo što ćemo i kako dalje.

Te konačno može doći na red opis prvog iz seta praktičkih postupaka za takav podvig...!

Tags:     duhovnost      svijest      razvoj      vibracija      frekvencija      energija      4Dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

- Pratimo, odgonetamo, dešifriramo arkonske distorzije, kako u nama samima, u našim mislima, tako i šire, te u onome što imamo kao tzv. društvene i civilizacijske tekovine (a valjda se...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5143

Više...
Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

- Neki od razloga koji nas mogu upućivati na potrebu potrage za novom paradigmom mišljenja, a u sklopu koncepta o iskrivljavanjima našeg mišljenja.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3451

Više...
Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Možda bismo ovo, i nikako ne slučajno, mogli usporediti s ronjenjem: mi udahnemo zrak, zaronimo u problem, u dubinu problema, bavimo se dolje (nije ovdje slučajan prilog "dolje") problemom, nastojimo...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2803

Više...
Arkonske distorzije u umjetnostima

Arkonske distorzije u umjetnostima

- Umjetnosti, kao svijet lijepog, svijet Ljepote. Paradoksi u dijelu umjetnosti u kojem nam se Ljepota donosi preko ljepote ubistava i ubijanja, nasilja, gadosti, horora, perverzija... - Sa konceptom o...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3357

Više...
Muke sa

Muke sa "našim" mislima koje nisu naše

Ključ: u isključivanju iz usiljenog misaonog kontinuiteta ili grča? U stalnoj fluktuaciji između misli i nemisaonosti (praznine uma)? - Naše misli svakako jesu moćne, moćne i u istinskom preobražavanju nas...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7368

Više...
Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

- Što nas uistinu čeka, i što nam predstoji, umjesto skoro pa stereotipa o duhovnom Buđenju sa kojim "nevjerojatno lijepa, mirna i ljubavlju ispunjena stvarnost vas čeka"?!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4005

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

- Pošto je pitanje prosvjetljenja/prosvjetljenosti jedno od najbitnijih u duhovnosti, osobito onoj koja makar samo inklinira ka istočnjačkom modelu, eto i potrebe za dodatnim činjenicama, tezama i argumentacijom u vezi...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4576

Više...
Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

- Prakticiranjem "Tajne", bez prethodno izvedene teške duhovne obuke: svojom energijom samo ojačavamo postojeći Stari svijet, te samo sve dublje svoju svijest uranjamo u Iluziju. -  Onaj tko je prošao...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4324

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

- Iz kritičkog istraživanja dominantnih duhovnih paradigmi i njihovih krunskih segmenata - ideala (u ovom slučaju je to prosvjetljenje), dobivamo materijal za trasiranje puta novoj duhovnoj paradigmi i njezinom krunskom...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4144

Više...
Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

- Vjera u Boga-Jednog-jedinog Boga: kao OPS-zamka. Alternativa: vjera u Boga koji je iznad svjetova Dobra i Zla.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4243

Više...
Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

- Kritičkim mišljenjem izbjegavamo zamku vezivanja samo za jednog duhovnog autoriteta, autora, učitelja, odnosno za jedno djelo, teoriju, model... Njime si omogućavamo izbor za nas najboljeg, najprihvatljivijeg u mnoštvu djela...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4019

Više...
MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

- "Biti sretan i uspješan!" - uz sve šire planetne armije bolesnih i depresivnih!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4090

Više...
Otkrivanje

Otkrivanje "Tajne" - kao kozmičko-planetna podvala?

- Kozmičko-planetna energetska dešavanja navode nas na okretanje ka Višem, ili nam sugeriraju evolucionistički smjer. Evolucionističko upražnjavanje metodologije "Tajne", koje bi bilo u funkciji tog fokusa, moglo bi nas dovesti...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6292

Više...

"Logika Stada" i promjene

- "Logika Stada", koja uvjerljivo dominira u masi čovječanstva - nije, tj. ne koristi se ovdje u smislu neke uvredljive kategorije kojom neki od nas, koji su je osvijestili i...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5266

Više...
Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

- Religioznost ne znači sama po sebi rast svijesti. - Pravi faktori za rast svijesti su u sferi evolucionizma. - Ne Bog-Apsolut-Izvor (naravno da oni kao nekakva konceptualna poštapalica nisu...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6127

Više...
Shavasana i praksa izvankonceptualizma

Shavasana i praksa izvankonceptualizma

- Praksa izvankonceptualizma u trokutu između: meditacije, emocionalnog pročišćavanja (Dž. Raskina) i shavasane (joga nidre). - Kome ona u opisu djeluje kao banaliziranje duhovne prakse (kakva je to duhovna praksa...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4360

Više...
Hibernacija u Entropiji

Hibernacija u Entropiji

- Strategija s Entropijom, provjereni način: pojednostavljivanje svega u životu, svega onoga što od nas ovisi, na što možemo utjecati, te što više relaksacije.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5101

Više...
S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

- U nekima od duhovnih učenja: um nam kreira i pokreće koncept preko kojeg želimo da osjećamo ljubav prema Bogu, što je pod znakom pitanja s obzirom na još uvijek...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7165

Više...
Baner
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno