Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Praktičko orijentijentiranje u kozmološkoj literaturi

3808

- Ima razloga za rezerviranost spram ideja koje nam se, od nekih viših sila, ovih ili onih, ili na neke slične načine pronađene, proslijeđene, daju na tanjuru, gotove, sređene, zapakirane ("za ponijeti!"). - Na drugoj strani, oni, koji do kozmoloških informacija dolaze kroz osobne izlete u više sfere, u akaške zapise, kroz osobna izvantjelesna iskustva, imaju prava da se zapitaju: koliko sebi samima mogu u sveopćoj planetnoj izloženosti manipuliranjima i ograničenjima - vjerovati. - Dva temeljna ishodišta naših dilema ili problema sa kozmološkom literaturom. A njih je poprilično...!

 

D. Volš je imao (možda ih, srećnik, ima još uvijek) svoje "Razgovore s Bogom". Ja sam i skromnijih potencijala i skromnijih ambicija, trudim se (bar formalno) biti podaleko od opasne gordosti iz teorije g. Lazareva, te tek što upražnjavam "razgovore" s čvrstom ovozemaljskom duhovnom i metafizičkom literaturom. Te sam, idući ovim putom - dobio molbu od poznanika da "porazgovaram" sa kratkim djelom "Istorija galaksije, Zemlje i čoveka", autora gospodina Ivana Antića; poznanika mi živo zanima kako bi mi taj razgovor tekao, budući da mu je ovo djelo u nekim detaljima bilo dosta značajno u utjecajima na neke njegove duhovne nazore. Dakle, ova kolumna nastaje kao ispunjavanje te "domaće zadaće". Znam da gospodin Antić ima sajt sa zavidnim brojem duhovne i metafizičke literature u pdf-u, čini mi se i sa dosta originalnih djela, što je sve trud koji je vrijedan pohvale i uvažavanja, no, neovisno o svemu tome, da budem iskren, njegova djela me ne privlače, jer smo nekako na drugačijim "valnim dužinama", ali, u ovom slučaju izlazim u susret molbi poznanika, i činim to neovisno o osobnim duhovnim afinitetima, jer, kao što će se i ovdje vidjeti - u svakom duhovnom ili metafizičkom djelu ima, mogu se naći vrijedne makar iskre i iskrice, ako ne baš pravi spoznajni plamenovi, zbog kojih nije nedostojno "popričati" sa bilo kojim svojevoljno odabranim ili "podmetnutim" djelom.

 

1.

 

Interesiranje za kozmološku literaturu svakako je do neke mjere i do neke točke korisno i dobar znak podizanja pozornosti sa svakidašnje banalnih ka uzvišenijim pitanjima i sadržajima. I dolazi kao dobar refleks čovjekova interesiranja za dublja pitanja postojanja, kao nezadovoljstvo već postojećim, naširoko prisutnim i općeprihvaćenim tumačenjima svega, i u ovoj našoj ravni postojanja, a pogotovu van nje. Međutim, ukoliko se prijeđe ta mjera i točka, ta neka točka - suočavamo se, ili se možemo početi suočavati sa rizikom da nam takvo interesiranje i bavljenje postanu teretom koji nas koči i zbunjuje u eventualnoj namjeri na duhovnom rastu. Vidjećemo tijekom analize koja slijedi - u kojem to smislu.

 

Sjećam se: prvi puta sam postao oprezan i sumnjičav spram bombardiranja masom informacija iz historije naše galaksije, te nastanka Zemlje, te o fazama kroz koje su prolaziili čovjek i čovječanstvo, o ratovima i dešavanjima unutar Sunčevog sustava, itd. -  a dok sam čitao knjigu kanaliziranih poruka "Postajete galaktički čovjek". Pokušao sam da knjigu pročitam do kraja, ali, nije mi se dalo, duh mi se pobunio i ja sam, nakon kraćeg zalaženja u masu informacija od kojih knjiga vrvi, kao i ova kojom se ovdje bavim - sasvim odustao. Kada se kasnije dešavalo da naiđem na sličnu masu informacija o historiji Zemlje, Sunčevog sustava te galaksije, pa i dalje, o univerzumu - ili sam odustajao od daljeg čitanja ili sam takve dijelove preskakao, kao u slučaju čitanja "Utemeljitelja".

 

U bombardiranju masom informacija o historiji Zemlje, Sunčevog sustava te galaksije - vidim upravo prste onih Faktora Tame, da koristim ovaj uopćeni termin, na koje se velikim dijelom same te informacije odnose, tj. koje ih, kakve li vješte zamke!, one raskrinkavaju, ili čije postojanje i djelovanje nam rasvjetljavaju, demistificiraju (!).

 

Najprije imamo praktičko i logičko pitanje: je li sve uistinu baš tako, ili približno tako kako nam se prezentira, cijela ta grandiozna kozmološka historija (ako bi se tako, kozmološka historija, moglo reći)?  Ako smo već pod kapom Zatvorskih ograničenja u umu i u svijesti - kako da vjerujemo bilo kojem izvoru ovakvih informacija?! Neki od onih koji nam daju ove informacije govore nam, da ne kažem - kunu se, u osobne izlete u više sfere, u akaške zapise, u osobna izvantjelesna iskustva. Jesu li se zapitali - koliko sebi samima mogu u izloženosti manipuliranjima i ograničenjima - vjerovati. Ja se ne bih usuđivao na njihovom mjestu da vjerujem sebi, u vezi sa takvim poduhvatima. Za mene je put do dubljih spoznaja drugačiji, onaj sa kojim mi čvrsto objema nogama stojimo na zemlji, tako da smo znatno obezbeđeniji od podmetačina raznih vrsta. Put koji kao najbolje korišten vidim kod Štajnera, stoga bi mi on bio uzorom u ovoj vrsti spoznajnih prodora.

 

Drugo, pitanje koje mi se nametalo od opisanog iskustva sa čitanjem "galaktičkog čovjeka": od kakve su mi duhovne koristi sve ove informacije?! Ni od kakve, bukvalno! I ne samo da mi nisu ni od kakve koristi, nego mi štete: jer mi zbunjuju (da ne kažem - sluđuju) um i duh! Kao što nam i inače um i duh zbunjuje svako drugo, iz bilo koje druge oblasti, bombardiranje informacijama, a tek onima od kojih se ne može sklopiti nama ubedljiva, a jasna i konzistentna slika. I nije slučajno, s obzirom na djelatnost Faktora Tame, što je to bombardiranje informacijama, pod plaštom naobrazbe, rak-rana dominantne većine školskih sustava na Zemlji. Um se od bombardiranja informacijama snalazi uopćavanjem, ili: fokusiranjem na biti, na bitno. Vidjet će se iz daljeg "razgovora" sa "Istorijom Galaksije..." - najprihvatljiviji dijelovi ili ideje koji predstavljaju uopćavanja ili jezgrovito iskazane biti, koji nam, tek kao takvi, mogu biti i nekakvi osobni orijentiri u daljim našim promišljanjima datih tema ili sadržaja.

 

Konačno, a ne i nebitno, osobito za one koji još nemaju dovoljno iskustva u duhovnosti ili u čitanju literature iz ove oblasti: opisi najsloženijih dešavanja kroz nekakvu daleku i kompliciranu historiju Galaksije, Sunčevog sustava, te Zemlje, da ne govorimo o cjelokupnom postojanju - može da pokrene i uskovitla negativne emocije, neka dublja, suptilnije loša psihološka reagiranja, da ne govorimo o iniciranju nekih nepoželjnih duhovnih procesa, naravno, kod onih čiji duh nije još spreman ili zreo za smireno suočavanje sa takvim izazovima. Neočekivano, budući da se radi o oblasti duhovnih rasprava ili prikaza.

 

Kada čitamo opise harmoničnog, za nas idiličnog života na planetama nekih viših denziteta ili dimenzija, svejedno da li ti opisi izražavaju realnost ili iluziju nečijeg viđenja, nečijeg prijema informacija - takvi opisi nam samo mogu potaknuti prijatna suptilna reagiranja, možda čak prijatne emocije. Djeluje li nam na isti ili sličan način, na primjer, ovakvo tumačenje:

 

"U početku postoji Bog kao čista svest ili Duh koji je izvor samog postojanja ili bića. (...) Logično je da izvan njega kao Apsoluta ništa ne može postojati. Ni mi ne postojimo kao posebna bića i individue, samo On postoji. U tom smislu se ispravno kaže da je naš individualni život iluzija jer je svaka izdvojenost od celine samo privid. On kao takav ne može da ostane nemanifestovan jer bi to protivurečilo principu postojanja i ne bi imao iskustvo sebe samog. Ostao bi čista apstrakcija i ništa."

 

Da zamislimo na počeku postojanja kako postoji samo Bog ili samo Duh?! Dajte mi na Zemlji takvoga, kome to može poći za rukom, a da ga pri tom ne podiđe jeza! Mi imamo muke sa zamišljanjem i pravim shvaćanjem i prve više instance postojanja, a da možemo i da zamišljamo, i da zamišljamo u nekom prijatnom ili nadahnjujućem stanju svijesti same početke Postojanja?! Da zamislimo Boga kao Apsoluta, izvan kojeg ništa ne postoji? Ako je Apsolut, ne da izvan njega ništa ne može postojati, nego ne može postojati ni relacija "izvan njega", nesuvislo ju je i izgovarati. A kako je on to mogao da ispuni, kao Apsolut, svekoliki Beskraj, a na početku Postojanja, ako on ispunjava Beskraj? I čime je pre postojanja bio ispunjen Beskraj, ako nije bilo sadašnjeg Postojanja? (Da ne zalazimo u ovozemaljsko ishodište relacija početak-kraj, koja proizilazi iz ograničenog svijeta u kojemu smo, u kojemu svemu postoje početak i kraj, a što je svakako bitno drugačije, nama za sada nepojmljivo drugačije na najširim kozmološkim relacijama.)

 

Ako samo malo pokušamo dublje zalaziti ili preispitivati ono što u ovakvom vidu prezentiranja čitamo, a valjda je to ispravan način čitanja (produbljivanje i preispitivanje) ne samo ovakve literature, kontinuirano počinjemo zapadati u zavrzlame koje su pre bilo šta drugo negoli korisno spoznavanje. Tj. kao što je prije rečeno, do neke točke, u smislu jednog prvog upoznavanja sa ovakvim vidom informacija - i neće nam to padati nešto teško, ako uopće i možemo do kraja čitati ovakva tumačenja i ovakve historije, već sam rekao da meni to nije pošlo za rukom ni prvi puta.

 

Ovim ne trvdim kako su takva tumačenja netočna. Ne možemo znati ni da li su točna, ni netočna. Ali, ako i jesu točna, sa postojećim ograničenjima, i individualno nam nabačenim, i onima koja proizilaze iz Ambijenta u kojem živimo, u nama dolazi do takvog deformiranja ovakvih informacija i tumačenja, da je korisnije i da ne zalazimo dublje i ozbiljnije u njih. Nemoguće je da mi pri tom izbegnemo makar koji vid projektovanja nekog vida svojih, ljudskih mehanizama na ono što čitamo i shvaćamo, a što je normalno. Na primjer, u takvom procesu prijema ovakvih informacija čak nam može ispasti, a sve mi se čini da sam na takvu vrstu tumačenja i nailazio,  kako je Apsolutu, dok još nije bilo Postojanja, bilo dosadno, te je iz dosade počeo da se manifestuje kroz ispoljeno Postojanje. Pa, takvo viđenje je tek da se zapadne u depresiju! Ako je Apsolut iz dosade počeo da stvara - šta tek ja, mrvica Postojanja, imam nešto tu da tražim i da kreativno se naprežem?!

 

2.

 

Pitanje koje je već naznačeno, kao implicitno u prethodnom tumačenju, no i da se posebno razvije.

 

U fusnoti na str. 64, knjige koja mi je povod za "razgovor" sa kozmološkom literaturom, stoji: "Obilje dokumentovanih informacija i detalja o ovoj temi mogu se naći u delu Dejvida Ajka, posebno u njegovoj knjizi "Najveća tajna". Jedine greške koje su tu prisutne odnose se na njegovu tvrdnju da Isus nije postojao kao istorijska ličnost (...) što je netačno, Isus je postojao. Druga greška mu je tvrdnja da su ljudsku vrstu stvorili Annunnaki o kojima govore Sumerski zapisi (...). Kao što smo videli, Annunnaki su stvorili samo crnu rasu u Africi i otišli sa Zemlje pre oko 15.000 godina."

 

Sa kozmološkim temama uglavnom smo na terenu sadržaja i pitanja koji su van domena naše direktne i pouzdane provjere, istraživanja, sagledavanja, intuitivnog "osvjedočavanja". To je domen apstrakcija o kojima tek možemo nizati svoje različite teze, svoja ubjeđenja, oslanjajući se na svoju intuiciju, možda štošta logički pretresati, uočavati logičke nedoljednosti, itd. Stoga u ovom domenu ne djeluje kao uputno tvrditi kako je netko u pravu, a netko nije. Mi možemo pouzdanije preispitivati efekte po čitatelja, efekte toga što je netko (u kozmološkom djelu) napisao, efekte percepije pročitanoga, u smislu u kojem se to čini u ovoj kolumni, ali ne i istinitost onoga što se tvrdi, jer mi tu istinitost ne možemo niti potvrditi niti osporiti, jer nemamo pouzdane direktne iskustvene uvide u nju, odnosno, manjkaju nam načini jasne proverljivosti takvih tvrđenja.

 

Takva međusobna sporenja pre mogu biti povod za dobra karikiranja, negoli za ozbiljno svstavanje na jednu ili drugu stranu, za jednog ili drugog autora. Za mene prethodno autorovo poricanje, kako Icke griješi u vezi sa postojanjem Isusa kao da je konstatacija sljedećeg tipa: kako može Ajk da tvrdi da Isus nije postojao, kad je autor bio u tom vremenu i osobno ga vidioili poznavao: "Ta, znam čovjeka!". Ili, kao, druga Ajkova "greška", da su Annunnakki stvorili ljude - "Svašta, pa svojim očima sam gledao kako stvaraju samo crnu rasu, kao robove, i kako nakon petnestak godina odoše sa Zemlje".

 

Ako se autor u ovakvom punom samopuzdanja negiranju Ajkovih konstatacija oslanja na nekakve svoje uvide iz astralnih putovanja (jer on u uvodnom dijelu kaže: "kao i na osnovu informacija koje je autor primio od vanzemaljskih inteligencija"), onda treba podsjetiti da je taj izvor informacija istog ranga ne-pouzanosti kao i svaki drugi izvor do kojeg dolazimo na načine koji ne proizilaze iz našeg osobnog direktnog, a "ovozemaljskog" iskustva, te zaključaka i rezonovanja izvedenih na osnovu njih, odnosno koji nisu utemeljeni na spoznajnim instrumentima sa kojima smo mi objema nogama čvrsto na zemlji, preko kojih smo se već dokazali kao majstori u spoznavanju. Koliko je u citiranom slučaju Ajk u pravu ili u krivu, toliko je i autor koji ga pobija, a možda obojica griješe. U zoni manipulacija i iskrivljavanja svih informacija, osobito o najširim i najdubljim pitanjima našeg nastanka i funkcioniranja, te o svim onim kozmološkim pitanjima kojima se knjiga bavi - mudrije je, čini mi se, biti rezerviran spram stvari o kojima nemamo načine ili "podloge" za davanje direktnih i pouzdanih sudova.

 

3.

 

Sa stajališta osobnih iskustava u spoznajnim procesima - sumnjivo mi je ili nedostatno "pravolinijsko" izlaganje i spoznavanje, dobijanje i prezentacija informacija. Posebno su mi sumnjivi u vezi sa nepojmljivo složenim sadržajima i pitanjima kakva se obrađuju u ovoj knjizi. Imam u vidu pojavu koju sam već objašnjavao, koja postaje očiglednom svakome tko je imao prilike da malo dublje zađe u spoznajni proces, ili u tokove i logiku spoznajnog procesa. Ometalački ambijent u kojem živimo, a što jasno proizilazi i iz same ove knjige, teško da će nam dozvoliti jednostavno i pravolinijsko dobijanje i izlaganje bilo koje ideje. Točnije, možda tu nije u pitanju samo ometalačko djelovanje Čuvara Zatvora, te Faktora Tame, možda je i sam spoznajni proces u ovoj dimenziji po prirodi takav. A on znači ciklično-spiralno kretanje naviše u osvajanju neke tzv. istine ili informacije. Dakle, ako u jednoj fazi svoga bavljenja, na primjer, idejom ili konceptom Boga, Apsoluta, početaka Postojanja... mi iskažemo ili definiramo taj koncept kao što je citirano, nemoguće je, u pravom spoznajnom kretanju naviše ili u produbljivanju iste ideje, da za, na primjer, dva-tri mjeseca ponovno dođemo do potpuno iste ideje ili konstatacije, u svojim prisjećanjima ili u svojim razmišljanjima, a da nam one ostanu nepromijenjima u našim nazorima. Moramo, u pravom i živom spoznajnom procesu, da zađemo dublje u sam koncept ili u samu ideju, dublje zalaženje može ponekad značiti skoro i odbacivanje ove prvobitne ideje, kao što odbacimo neki kroki-crtež u slučaju kada počnemo razrađivati sliku. Ta prvobitna ideja ne mora biti netočna, ali može biti itekako nedostatna, dakle, u neku ruku možda i netočna zbog nedostatnosti ili nedovoljno razrađenog sagledavanja. Ja unaprijed sumnjam u ideje koje nam se, od nekih viših sila, ovih ili onih, ili na bilo koje druge načine pronađene, daju na tanjuru, gotove, sređene, zapakirane ("za ponijeti!"). Sam naš proces ili način prihvaćanja informacija, te njihova ugrađivanja u naše nazore, njihova postajanja organskim dijelom naših nazora - posve je drugačiji, ne uklapa se u mehaničko prezentiranje (i prihvaćanje) okamenjene teorije. To nemamo ni u jednoj oblasti običnog, neduhovnog, čak materijalističkog  bavljenja nekom temom. Rijetke su istine koje su ostale potpuno iste, neprodubljene ili nerazrađene, i nakon nekog dužeg perioda. I pre se kroz historiju svih, i znanstvenih, i ostalih, ideja - radilo o dijalogu, kojim se kretalo naprijed ili kojim se neka prva ideja, neki prvi njen zapis ili obris, dalje razrađivao. To je uočljivo čak u tzv. prirodnim, a koliko tek u tzv. društvenim znanostima.

 

Složenosti sadržaja neprimjereno pojednostavljivanje može da ima još jednu posebnu dimenziju.

 

Jezik i misli su nam takve prirode, samo za sada, nadam se, da mi možemo prezentirati kauzalno, sukcesivno i pravolinijski data dešavanja. I, usuđujem se da kažem, nema historije, bilo ovozemaljske, bilo ovakve kozmološke, koje odstupaju od tog modaliteta: najprije je bilo ovo ili ovako, zbog toga i toga desilo se, proizašlo je to i to, nakon toga desilo se ovo i ovo, itd. I jeste tako u našem svijetu. Ja nekako ne vjerujem da taj modalitet "radi" i van ovog našeg ograničenog svijeta. Mislim da je van njega na djelu neka kudikamo složenija logika dešavanja, procedura dešavanja, mnogo složenija kauzalnost, koju smo daleko pojmiti, tako da u odnosu na njih ovako data historija dođe kao previše naivna, kao djetinjski naivna u, na primjer, usporedbi sa znanstvenim mišljenjem: "Sve što jeste, Apsolut, postalo je svesno samog Sebe i istog momenta je shvatilo da je Jedno. (...) To znači da je Bog imao samo jednu misao koja je bila "Ja jesam". Ona se sama proširila i postala sve druge. (...) Lucifer, koji je bio stvoren unutar Božije svesti, bio je toliko moćan i fantastičan, da je počeo da razmišlja "Ja sam uradio". Istog momenta kada je Lucifer pomislio reč 'Ja' počelo je odvajanje, jer nikada pre toga nije u Božanskoj svesti postojala misao koja je bila kontradiktorna svom jedinstvu sa božanskom celinom. (...) Lucifer, tako nazvan od Božanske svesti, preimenovao je sebe, jer je verovao da je jednak samom Bogu." Apsolut postaje svjestan sebe - shvaća da je Jedno - ima misao "Ja jesam" - ta misao se proširuje na sve druge - stvoren je Lucifer unutar te svijesti - itd. Kao kada se kaže: Agamemnonu su ukrali lepu Helenu - on je podigao vojsku - krenuli su na Troju - itd. (ako se dobro sjećam imena i redosljeda dešavanja).

 

Dodatno što i ovo može biti ilustracija za već objašnjeni nedostatak slične kozmološke literature: a tko zna da je baš tako bilo? Tj. kako možemo davati ovakva tumačenja na način kao da smo bili nazočni opisanom procesu? Naravno, što ne znači da smatram kako ne smijemo o ovome i na ovakav način da razmišljamo, ali - mudro je da imamo u vidu i sva ograničenja koja nam ovakve teme i ovakav tip tumačenja sa sobom nose, te da nam čak paralelno nastojanja budu na produbljivanju samog viđenja i sagledavanja teme, da ne kažem na prevazilaženju naših umnih, spoznajnih, jezičkih, itd. ograničenja u vezi sa time.

 

4.

 

Kao i drugim knjigama slične kozmološke tematike, i u ovoj možemo naći tumačenja zamršenih kozmoloških genealoških veza i utjecaja: od kojih bića ili izvanzemaljskih civilizacija i kako su nastajali pojedini narodi, grupe naroda, pripadnici kontinenata, rasa... Uz takođe opravdanu diskutabilnost takvih tumačenja dodatno imamo još jednu vrstu potencijalne manipulacije preko ovakvih tumačenja. Ovim se ne isključuje pretpostavljena dobra namjera davalaca ovih tumačenja, namjera da nas se upozna sa pravim i skrivenim genealogijama i historijama, da nas se navede na jednu ispravniju širu sliku porijekla života na Zemlji, ali - u datom trenutku i sa postojećom razinom svijesti čovječanstva ona ne da nam nisu ni od nekakve koristi, nego nas pre mogu navoditi na percepciju koja nam čak možda i može smetati.

 

Mi se nalazimo u mreži postojećih odnosa na Zemlji, od obiteljskih do odnosa prema drugim narodima i rasama, tj. njihovim pripadnicima. Postoji jedna utemeljena logika tih odnosa, logika koja je u osnovi normalnih i psihološki zdravih odnosa u datom zemaljskom ambijentu. Mi se u tim odnosima postavljamo u skladu sa našim osobnim karakteristikama i razinom svijesti, i u skladu sa sijaset drugih faktora - hijerarhijom vrijednosti, životnim i duhovnim nazorima, itd. Sve to je dio nekakve misije vezane za međuljudske odnose i interakcije, koju svjesno ili nesvjesno ispunjavamo ili ne ispunjavamo, a trebali bi je ispunjavati.

 

Na šta bi ličilo da nam u fokusu u tim odnosima i interakcijama budu informacije i tumačenja slična onima koja su citirana?! Da se umjesto matrice našeg reagiranja u odnosima i interakcijama fokusiramo na odgonetanje ko je od onih sa kojima smo u tim odnosima i interakcijama - kakvoga kozmološkoga porijekla. A tek da nam to bude značajkom u konstituiranju našeg odnosa?!

 

Da ne kažem da tek može biti izvorom manipuliranja i etiketiranja kada se porijeklo pojedinih naroda i rasa veže za relacije pozitivno-negativno, odnosno pozitivno ili negativno (u smislu relacija dobro-zlo) izvanzemaljsko porijeklo. Na primjer, u slučaju citata: "Annunnakky - stvorili su na svoju ruku crnu rasu u Africi, da im bude radna snaga dok su boravili u Sumeru pre oko 20 000 godina", prihvatimo li je, mi ovakvu konstataciju možemo dodatno potkrepljivati robovskim položajem crnaca u novijoj historiji, te, idući dalje tom linijom rezonovanja, izvoditi nimalo povoljne zaključke o cijeloj jednoj rasi. Dosta nam je ishodišta nerazumijevanja i netrpeljivosti na sve strane i bez ovakvih kozmoloških genealogija, ali, u ovom slučaju na sreću, ovakve informacije nemaju nekog šireg interesiranja, pa ni utjecaja.

 

Ne tvrdim kako ovakve informcije nisu istinite, mi nismo u situaciji da znamo niti da su istinite, niti da nisu, pa se ne može ubijeđeno tvrditi ni jedno, niti drugo, ali - da bi se one percipirale na pravi način, u slučaju da jesu istinite, potrebna je znatno viša razina svijesti od one na kojoj je trenutačno čovječanstvo, dakle, jedno znatno šire sagledavanje od onoga na kojemu smo kolektivno.

 

5.

 

Kako "u svakom duhovnom ili metafizičkom djelu ima, mogu se naći vrijedne makar iskre i iskrice, ako ne baš pravi spoznajni plamenovi, zbog kojih nije nedostojno 'popričati' sa bilo kojim svojevoljno odabranim ili 'podmetnutim" djelom'", to nije lijepo da "razgovor" koji je u tijeku prođe bez osvrta na dobre strane ili dobre ideje iz ovakve literature.

 

A) Ne možemo se ne složiti s autorom (ne znam je li to njegovo osobno zapažanje ili preuzeto iz literature iz koje daje cijeli pregled koji tvori knjigu, koja je, kao što i sam priznaje - pomalo eklektičkog karatera): "Ovaj tekst razbija svaku dosadašnju sliku sveta. (...) Ljudi su programirani kako će videti svet, i ti programi imaju svoje zaštitne mehanizme. (...) Sve istorijske i naučne knjige su pisane pod kontrolom onih koj vladaju ovom planetom s ciljem da ispune njihov program rada. One ne govore istinu već samo pomažu da se čovek održi u neznanju i da se održi njihov program razvoja civilizacije."

 

Uz napomenu koja proizilazi kao pouka iz prethodnih zapažanja u ovoj kolumni: prije vidim korist od ovakvih historija ili kozmoloških razmatranja u tome da nam, tj. onima koji se prvi puta upoznaju sa ovakvom slikom svijeta, Zemlje, kozmosa, itd, predoči novi smjer viđenja i razmišljanja, duhovno-misaonog bavljenja, negoli u tumačenju istina koje su takve kakve su date i nikakve drugačije, i koje treba kao takve tek samo prihvatiti, kao gotova i dovršena "znanja".

 

B) "Da bi se emenacija Božanskog potpuno dovršila kroz prosvetljenu ličnost potreban je pritak spolja. Sama po sebi ličnost se ne bi nikada kristalizovala i prosvetlila, jer je u prirodi fizičkog života dovoljno prosto postojanje i organska reprodukcija koja se prilagođava okolnostima. Ličnost mora na to da bude naterana pritiskom spolja. Kao što ugljenik u zemlji stoji kao običan ugalj, ali kada se izloži temperaturi i pritisku on postaje dijamant. Za izazivanje pritiska na ličnost Lirana da bi se ljudi brže razvijali, stvorena su bića u zvezdanom sistemu Alpha Draconis, zvana Drako."

 

Evo na jednome mjestu odlične ilustracije za dva aspekta kozmološke literature, ili dva divergentna smjera na koja je ukazano:

 

a) Tamo, gdje se iz kozmoloških koncepcija, svejedno kojeg tipa, dedukuju neki ovozemaljski prepoznatljivi i praktički koliko-toliko upotrebljivi savjeti ili tumačenja, onda nam same te koncepcije dobijaju na težini i snazi. Koncept sa pritiskom koji navodi na rast svijesti, u "Ra materijalu" se on naziva katalizatorom ili "ubrzivačem" rasta, vjerojatno je poznat. U citiranom pasusu izuzetno je zanimljivo poređenje, a uzimam, slažući se Štajnerovim iščitavanjem dubljih i dalekih kozmoloških "dešavanja" iz nama pristupačnih ovozemaljskih "dešavanja", da je ono i više od pukog poređenja: procesa nastanka dijamanta, sa procesom kristaliziranja-izuzetnog rasta naše sviejsti.

 

Ako se malo zamislimo: refleksima ovog tumačenja, prepoznajući ga i tražeći u ovozemaljskim duhovnim procesima - možemo se, čak sa zahvalnošću za dati smjer, učinkovito baviti.

 

b) E, kad dođemo do Lirana, Alpha Drakonis, Drako, i ostalih "zvučnih" imena, odmah imamo "iskliznuće" u smislu koji je netom objašnjavan (dakle, ne štetan, ali ne ni bogznakoliko koristan).

 

C) "Suštinski razlog stvaranja čoveka na Zemlji je bio u tome što su ljudske vrste, koje potiču sa Lire, sve više počele da gube svoju izvornu prirodu (...) i da zato evolucija ljudskih bića više ne može da ide odozgo na dole, od Duha sve niže u materiju, već da je jedini mogući nastavak od materije ka Duhu, odozdo naviše. Da se jedino tako može dovršiti krug stvaranja. (...) Čovek na Zemlji, za razliku od svih ostalih humanoidnih bića, stvoren je da raste odozdo naviše, od materije ka Duhu,  od neznanja ka znanju, od nesvesnog ka svesnom - stvoren je da sam svesno stekne i postane dostojan božanskog izvora od koga potiče."

 

Meni osobno ovaj citat je skrenuo pozornost ne na nešto što nam je baš sasvim novo, ali imamo svakako jedno zanimljivo naglašavanje intuitivno prihvatljive perspektive, koja nam, uostalom, pomaže i da shvatimo ljude oko sebe, a koji nisu zainteresirani za rast, dakle, opet i opet: za mene su prihvatljivi kao u dubljem smislu korisni svi momenti koji nam omogućavaju da dedukcijom iz njih izvučemo neke poučne ovozemaljske orijentire, a da ne ostanu samo na razini priča koje u nekom sagledavanju s pravom možemo nazvati praznima. Ako uzmemo da se u ispoljeno Postojanje zalazi po principu klatna, do najudaljenije točke, nakon koje "Klatno"-Postojanje počne da se kreće nazad, ka Izvoru, onda doista postoji, i bitno je da imamo u vidu -  dvosmjerno shvaćanje evolucije, kao što je gore lijepo objašnjeno: dok svatko ne dođe do te krajnje točke osobnog klatna, on ide tragom napredovanja, a u smislu uranjanja u ispoljeni svijet i uranjanja u samozaborav, nakon te točke evolutivnost mu mijenja smjer, napredovanje mu od tada postaju - procesi nastojanja koja su nasuprot dotadašnjem smjeru, sada: od uranjanja u ispoljeni svijet i samozaborava - ka buđenju sjećanja na pripadnost svekolikom Postojanju, ka trudu da se vrati Izvoru, ka rastu svijesti koja znači sve širu i dublju percepciju i shvaćanje svega postojećeg, itd.

 

Možda je ta točka pauze, najudaljenije točke klatna, presudna, najteža i najbolnija u historiji svake duše! I ova dedukovana pouka nam možda može pomoći u našem pojačavanju tolerantnosti spram ljudi kojima smo okruženi, i jednom novom shvaćanju njihove pozicije, a koji ne teže rastu svijesti u smislu u kojem mu mi težimo: jednostavno, i oni su, na putu evolucije, kao i mi, samo trenutno sa suprotnim smjerom - za njih su upravo samozaborav i uranjanje u Iluziju i vrijednosti i ciljeve Iluzije, do maksimuma, smjer njihove evolucije. E sad, što smo se, toliko različiti u tim evolutivnim naporima našli jedni pokraj drugih, često i ekstremno različiti, pa djelujemo jedni protiv drugih, svjesno ili nesvjesno, to je drugo pitanje.

 

D) " Pošto ljudska vrsta ipak živi i postepeno se razvija, u svakom pogledu, a glavni nosioci tog razvoja su Iluminati, treba znati da njihova uloga nije samo negativna. Oni stvaraju onaj neophodni pritisak i iskušenja za kristalizaciju svesti.  Jer svest ima takvo svojstvo da nikako ne može biti data nekom biću. Biće mora biti naterano da se samo osvesti, naterano tako što će upoznati sve oblike uslovljavajuće nesvesnosti i patnje koju ona donosi. Veliki je napor uložen da se čovek natera da bude svestan. Taj posao još nije dovršen. Nije ni izvesno da li će ikada biti dovršen. U tome nema pravila."

 

a) Svaki pokušaj šireg sagledavanja tzv. negativnosti i Faktora Tame neminovno dolazi do duhovne funkcionalnosti Zla i negativnosti. Ako Postojanje proishodi iz zajedničkog, Izvora, Beskonačne Energije, Beskonačnog Uma, svejedno kako da imenujemo ono što nam je, kao što je već rečeno, pojmovno nedosežno, onda iz njega kao Apsoluta mora proizilaziti i Faktor Tame, na nekoj od "silaznih" instanci u "Njegovo" ispoljavanje kroz "manifestiranost". Duhovno funkcionalni Faktor Tame.

 

Ono što možemo je da imamo u vidu ovakvu jednu perspektivu. Kada se malo izmaknemo ili izdignemo ponad naše svakidašnjice. Ali nam slabo može ovakva perspektiva biti od praktičke koristi, u mreži živih interakcija u kojima smo, a u kojima: trpimo na svakom koraku pritiske, zapadamo u često nimalo prijatna stanja svijesti, uronjeni smo u teške odnose, prisiljeni na postupke i aktivnosti koje bismo izbjegli, da imamo slobodu odlučivanja (na primjer posao koji nam ne donosi ispunjenje i ljudsko ostvarenje), itd. Pomisao, pri tom, da sve to teško i neprijatno što bismo, da možemo birati - izbjegli, ima širu duhovnu funkcionalnost, neće uticati da mi muke i poteškoće sa zadovoljstvom maltene tražimo (da budemo, na primjer, maltene, sretni ako imamo nekoga da nas na ulici premlati ili maltretira!); niti nam takva pomisao donosi olakšanje, niti može da utiče na smanjivanje odbojnosti iili odbijanja svega teškog što nas snalazi. Ali, dakako da nije ni beskorisno makar samo imati je u vidu.

 

b) Takođe nam je u ovakvoj literaturi zanimljivo "podsjećanje": "... svest ima takvo svojstvo da nikako ne može biti data nekom biću", biće, u našem slučaju - ljudsko, mora biti djelovanjem katalizatora natjerano da aktivira i razvija svoju svijest, ona nije nešto što mu se može darovati, širina ili razvijenost svijesti. U vezi sa ovim zanimljivo je podsjetiti na neka od naivnih očekivanja uoči konca 2012. godine, a u tom smislu da će se dolaskom ili djelovanjem nekih bića ili energija - svijest čovječanstva kolektivno izdignuti na višu razinu, takoreći sama od sebe.

 

E) "Zato se skrivaju od ljudi. Da su ljudi samo hrana i robovi ne bi bilo potrebe za strogo skrivanje svih vanzemaljskih vrsta. Ljudi bi odavno bili samo energetske baterije i hrana kao u filmu "Matrix". Sve što vidimo oko sebe ljudi su napravili sopstvenim rukama, i znaju kako se pravi. Nisu to dobili odozgo (neka važna otkrića jesu, ali tako da to izgleda kao da su ljudi sami otkrili). Dakle, čovek se uči da sam stvara, da se uči na iskustvima i posledicama svojih dela, da kroz rad i zakon karme sam svojim naporom dođe do objektivnog znanja i čiste svesti o Božanskom Duhu koji sve omogućava."

 

Svakako da vrijedi produbljivati, istraživati ideju o izvornosti ljudske kretivnosti ("sve što vidimo oko sebe ljudi su napravili sopstvenim rukama, i znaju kako se pravi"), jer su nam "na terenu" tih i takvih istraživanja odgovori na pitanja aktiviranja ljudskih najdubljih potencijala, onoga što je u ranijim kolumnama nazvano - aktiviranjem Moći, a na kojem putu "tajnaši" rade u nekakvom svom stilu. Mada nas tek tu čekaju klupka zamršenih pitanja: manifestirati dublju kreativnost (dublju - ne onu koja se odonosi na pravljenje stolice ili pisanje pjesme, već na ostvarivanje kreativnih utjecaja na "sudbinske" tokove i na soptveno tijelo, da ne govorimo o nekim širim zamasima u poboljšanju društvenih uvjeta), a u Ambijentu u kojemu su nam nabačena ograničenja i u kojemu nas se u manifestiranju te iste kreativnosti inhibira i sputava na načine koji nam maltene zagorčavaju život - vrhunski je ne zemljski, nego kozmički izazov.

 

F) Još nekoliko dobrih akcenata kojima i nisu potrebni posebni komentari ili dopune u tumačenju.

- "Najlakše je prepoznati Drako uticaje u religiji u obliku vladavine po ritualima.

- Svaki ritual služi programiranju uma ili za dolaženje u kontakt sa onim što um programira.

- Svaka religijska učenja su dvostruka, sadrže laž i istinu.

- Pomešani su tako da ih jedino svojom zrelošću čovek može prepoznati i razlučiti. Istina i laž su pomešani zato da bi se čovek naveo da sam prepozna istinu svojom zrelošću sledeći princip slobodne volje.

 

- Sama definicija Boga stvara apsurd postojanja crkava i religija. Naime, Bog je Apsolut, sve što postoji, samo postojanje, ono što jeste (...). Otuda, ima li većeg apsurda osnivati religije i verovanja u ono što jeste, u samo postojanje?

- To jedino može biti način da se putem simulacije i simulakruma (prividom i iluzijom) prikrije ono što jeste."

 

I neki akcenti vezani za vidove kontroliranja.

 

- "Kolektivno programiranje se odvija kroz akademsko obrazovanje i medije, religijska verovanja i masovnu kulturu, još više nekulturu šund i pseudokulturu.

- Stari religijski obrasci kontrole sve više se zamenjuju ovim novim, tehnološkim metodama kontrole, i to je izvor većina današnjih 'sukoba civilizacija'.

- Ove kontrole imaju za svrhu da ispune zakon suprotnosti, naime, one treba na negativan način da nauče ljude pozitivnim vrednostima: šta je zdrava hrana, koji su pravi lekovi, kakve su sve manipulacije preko medija moguće, kako bi trebalo da izgleda pravi obrazovni sistem, značaj ekološke ravnoteže, itd.

- Čovekov razvoj je takav da on mora prvo da iskusi negativne aspekte realnosti, da bi sam svojom voljom došao do pozitivnih i pravih vrednosti. Da su mu prave vrednosti date odmah i spolja, postigao bi se kontraefekat, ne bi ih cenio niti razumeo njihovu pravu prirodu.

- To je sve iskušenje čovekove slobodne volje i lične zrelosti. Ako ona padne na ovom ispitu, Drako-hibridi dobijaju svoj plen."

 

6.

 

Dakle, ne smatram duhovno beskorisnim bavljenje kozmološkom literaturom, mada se od neke točke takvo bavljenje i može prometnuti u ne baš bogznakoliko korisno, ali - čini mi se učinkovitijim ako se ono provodi u naglašenijoj opredijeljnosti za konzekventniju deduktivnu ili induktivnu perspektivu, kojima praktičkije aktualiziramo vezu "gore-dolje". Odnosno, ako polazimo od aspekata stanja u kojemu na Zemlji živimo, stanja u bilo kojem smislu, u bilo kojem domenu, pa iz njih izvlačimo, makar kao teze, kozmološke zaključke ili konstruiramo kozmološke teze; ili suprotno, ako pođemo od kozmoloških teza, koje, na neki način dobijene imamo na raspolaganju, ili nam naprosto padaju na pamet (a da nisu baš puka improvizacija), pa iz njih dedukujemo značajke zemaljskog života.

 

U tom smislu dobijamo duhovno-praktičkiju funkcionalnost kozmologije. Bilo koji od gornjih smjerova spoznajnog sagledavanja da odaberem, ja uvijek mogu ta kozmološka sagledavanja da lociram živim dešavanjima u osobnom i u životu ljudi oko sebe, da ne govorim o šire planetnim dešavanjima. To su, na primjer, aspekti naše porobljenosti koji su netom pobrojani.

 

E, a ako još nastavimo u naznačenom smjeru tragati i za rješenjima, onda nam napor tek dobija na učinkovitoj težini.

Tags:     svemir      duhovnost      razvoj      svijest      merafizika      4Dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

- Pratimo, odgonetamo, dešifriramo arkonske distorzije, kako u nama samima, u našim mislima, tako i šire, te u onome što imamo kao tzv. društvene i civilizacijske tekovine (a valjda se...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4052

Više...
Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

- Neki od razloga koji nas mogu upućivati na potrebu potrage za novom paradigmom mišljenja, a u sklopu koncepta o iskrivljavanjima našeg mišljenja.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2413

Više...
Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Možda bismo ovo, i nikako ne slučajno, mogli usporediti s ronjenjem: mi udahnemo zrak, zaronimo u problem, u dubinu problema, bavimo se dolje (nije ovdje slučajan prilog "dolje") problemom, nastojimo...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:1968

Više...
Arkonske distorzije u umjetnostima

Arkonske distorzije u umjetnostima

- Umjetnosti, kao svijet lijepog, svijet Ljepote. Paradoksi u dijelu umjetnosti u kojem nam se Ljepota donosi preko ljepote ubistava i ubijanja, nasilja, gadosti, horora, perverzija... - Sa konceptom o...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2304

Više...
Muke sa

Muke sa "našim" mislima koje nisu naše

Ključ: u isključivanju iz usiljenog misaonog kontinuiteta ili grča? U stalnoj fluktuaciji između misli i nemisaonosti (praznine uma)? - Naše misli svakako jesu moćne, moćne i u istinskom preobražavanju nas...

Komentari(1) Klikova:6240

Više...
Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

- Što nas uistinu čeka, i što nam predstoji, umjesto skoro pa stereotipa o duhovnom Buđenju sa kojim "nevjerojatno lijepa, mirna i ljubavlju ispunjena stvarnost vas čeka"?!

Komentari(2) Klikova:3228

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

- Pošto je pitanje prosvjetljenja/prosvjetljenosti jedno od najbitnijih u duhovnosti, osobito onoj koja makar samo inklinira ka istočnjačkom modelu, eto i potrebe za dodatnim činjenicama, tezama i argumentacijom u vezi...

Komentari(1) Klikova:3540

Više...
Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

- Prakticiranjem "Tajne", bez prethodno izvedene teške duhovne obuke: svojom energijom samo ojačavamo postojeći Stari svijet, te samo sve dublje svoju svijest uranjamo u Iluziju. -  Onaj tko je prošao...

Komentari(1) Klikova:3166

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

- Iz kritičkog istraživanja dominantnih duhovnih paradigmi i njihovih krunskih segmenata - ideala (u ovom slučaju je to prosvjetljenje), dobivamo materijal za trasiranje puta novoj duhovnoj paradigmi i njezinom krunskom...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3207

Više...
Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

- Vjera u Boga-Jednog-jedinog Boga: kao OPS-zamka. Alternativa: vjera u Boga koji je iznad svjetova Dobra i Zla.

Komentari(1) Klikova:3340

Više...
Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

- Kritičkim mišljenjem izbjegavamo zamku vezivanja samo za jednog duhovnog autoriteta, autora, učitelja, odnosno za jedno djelo, teoriju, model... Njime si omogućavamo izbor za nas najboljeg, najprihvatljivijeg u mnoštvu djela...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2987

Više...
MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

- "Biti sretan i uspješan!" - uz sve šire planetne armije bolesnih i depresivnih!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3207

Više...
Otkrivanje

Otkrivanje "Tajne" - kao kozmičko-planetna podvala?

- Kozmičko-planetna energetska dešavanja navode nas na okretanje ka Višem, ili nam sugeriraju evolucionistički smjer. Evolucionističko upražnjavanje metodologije "Tajne", koje bi bilo u funkciji tog fokusa, moglo bi nas dovesti...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5278

Više...

"Logika Stada" i promjene

- "Logika Stada", koja uvjerljivo dominira u masi čovječanstva - nije, tj. ne koristi se ovdje u smislu neke uvredljive kategorije kojom neki od nas, koji su je osvijestili i...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4413

Više...
Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

- Religioznost ne znači sama po sebi rast svijesti. - Pravi faktori za rast svijesti su u sferi evolucionizma. - Ne Bog-Apsolut-Izvor (naravno da oni kao nekakva konceptualna poštapalica nisu...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5033

Više...
Shavasana i praksa izvankonceptualizma

Shavasana i praksa izvankonceptualizma

- Praksa izvankonceptualizma u trokutu između: meditacije, emocionalnog pročišćavanja (Dž. Raskina) i shavasane (joga nidre). - Kome ona u opisu djeluje kao banaliziranje duhovne prakse (kakva je to duhovna praksa...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3469

Više...
Hibernacija u Entropiji

Hibernacija u Entropiji

- Strategija s Entropijom, provjereni način: pojednostavljivanje svega u životu, svega onoga što od nas ovisi, na što možemo utjecati, te što više relaksacije.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4094

Više...
S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

- U nekima od duhovnih učenja: um nam kreira i pokreće koncept preko kojeg želimo da osjećamo ljubav prema Bogu, što je pod znakom pitanja s obzirom na još uvijek...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5986

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno