Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Duhovni avangardizam i promjena duhovne paradigme

5189

- Mala studija (ako ovaj naziv ne zvuči pretenciozno) o nekim aspektima postojeće duhovne situacije na Zemlji i o putevima za pronalaženje rješenja. - Šta nas sve i zašto upućuje na neophodnost traganja za novom duhovnom paradigmom.

 

 

 

1.

 

Negdje kod Svedenborga stoji: Anđeli, što bismo danas, s obzirom na cijelu sliku koju daje o njima,  "prevjeli" kao - bića iz viših dimenzija, čim dođu do neke spoznaje, odmah ju pretvaraju u impulse za djelanje po njima.

 

A mi, ovozemaljski "anđeli": gomilaj spoznaje, uvide, konstatiranja, tumačenja, opise, tek da bismo ih imali nagomilane i zaturene po časopisima, knjigama, fajlovima, folderima, sajtovima i forumima.

 

Pa onaj ko čita: čita i čita, a kolotečina življenja ga nosi i nosi, ne da mu da pomoću pročitanog iskorači iz nje.

 

Ako neki nešto od toga i primjenjuju u duhovnoj i životnoj praksi, onda je to opet po inerciji primjene: primjenjuješ odabrano (neki koncept, neku metodu), onako kako je ono definirano, nemaš šta gledati ni lijevo ni desno, nemaš se šta pitati, autoriteti su već rekli sve što se imalo za reći, samo primjenjuj.

 

Retki su kao znastvenici-istaživači: probaju, eksperimentiraju, stiču eksperimentiranjem iskustva, izvode zaključke, idu malo naprijed, malo u stranu, malo pravim putem, malo stranputicom, tek - nisu u kolotečini.

 

Takvi pomjeraju duhovne horizonte, možemo ih svrstati u duhovnu avangardu.

 

Spoznavanje realnosti, samo za sebe, ma koliko da je poželjno i neophodno, može biti dvosjekli mač: jer ukopava pozornost u postojećemu.

 

Ko ima ideju o tome da treba težiti promjenama, i ko teži promjenama, balansirano će i spoznavati, upoznavati se sa tuđim spoznajama, i isprobavati u praksi sve što je moguće praktički isprobavati, imajući pritom promjene kao orijentir.

 

Što je vrijeme teže, što su otpori promjenama, od strane kolektivne svijesti u kojoj je takav neko - jači, to su mu veći, istrajniji i posvećeniji napori za izvođenje promjena potrebni.

 

Dovoljno mu je samo, za početak, da po projektovanome pokrene zamajac promjena osobnih unutarnjih i vanjskih okolnosti.

 

2.

 

Onima koji bez iluzija idu stazama duhovnog rasta Zemlja je surova duhovna škola, toliko surova da je u današnje vrijeme pre mogu, sasvim opravdano, doživljavati kao duhovno mučilište bez duhovne svrhe, nego kao duhovnu školu.

 

Da li ona i u višim sferama tako izgleda, ne znamo, tek - utisak nam je odavde takav kakav je, ne možemo mi biti krivi zbog njega, jer bismo svakako žarko željeli da nam je on mnogo, ili makar malo prijatniji i povoljniji.

 

Zašto je tako i kako je do toga došlo, ne možemo za sada znati, a biće doista  zanimljivo da to saznamo, jednog dana, kada otvorimo zatvorene nam oči.

 

Stoga je moguće da je, promatrano iz kozmičkih regiona iz kojih se dolazi ovamo u inkarniranje, za one sa većim duhovnim potencijalima - odluka da se ovdje dođe ravna suludoj, možda čak - samoubilačkoj hrabrosti, nemogućoj misiji.

 

Podrazumijeva se zašto je u tom smislu neviđena masa najava promjena koncem 2012. godine došla kao podla zamka na i inače duhovno teške zemaljske uvjete: možda i nema duhovnjaka na Zemlji koji nije makar minimalno uložio neka svoja nadanja i neke svoje napore da se duhovno pripravi za najavljivane promjene.

 

A ono, umjesto najavljivanih i očekivanih promjena - nastavi se sa planetnim energetskim naprezanjima, ili sa zatezanjima obruča masovne svijesti, sa jačanjem grubih aspekata i dešavanja, sa zatezanjima sila koje bi da zadrže točak promjena.

 

Te je svakome ko je makar koliko razvijao svoju svijest i podigao razinu vibracija svijesti, koja se drugim riječima može označiti kao pojačavanje osjetljivosti - tim teže što je veći raskorak između te postignute osjetljivosti na jednoj strani, i pojačavanja svih aspekata surovosti zemaljske škole na drugoj strani.

 

3.

 

VJEROVANJE U ILUZIJE, DAVANJE KREDIBILITETA ILUZIJAMA DAJE NAM  VELIKU MOĆ, NAŽALOST, PO NAS SAME LOŠU MOĆ, JER NAS ILUZIJA PREKO TE DAROVANE NAM MOĆI OPSEDA I IMA U SEBI I ZA SEBE!

 

Vjerovanje u iluzije, shvaćanje iluzija kao vrijednosti: ima motivacionu snagu za nas, motivira nas na angažiranje, to motiviranje i angažiranje nam daju snagu i stabilnost.

 

Vrhunski rezultati u sportu, napredovanje u karijeri, što više novca, što više provoda, skupih i velikih objekata...

 

Kome su te i slične stavke vrijednosti, one su mu i motivatori da se angažira i postigne ih, ako ih postigne - osjećaće ispunjenje, sve to skupa mu daje smisao životu.

Sve što stekne ili postigne - odmah ili vrlo brzo bude potrošeno, izgubljeno, zaboravljeno, ali - iluzionisti idu dalje za svojim iluzornim vrijednostima, nova jurnjava, novo ulaganje energije, nova snaga, novo ispunjenje...

 

Te nikada nemaju vremena da zastanu i okrenu se sebi, vrijednostima koje su tu pohranjene.

 

Iluzija ih ima sasvim u sebi i za sebe!

 

Ko vidi realnost golom, onakvom kakva je doista, bez iluzija, NEMA MOTIVATORE, nema podsticaje za angažiranje, nema stabilnost.

 

Takvom su gornje vrijednosti - čista glupost, čista glupost ne može da motivira čovjeka, a ako nema motivatore za angažiranje - čovjek gubi i stabilnost koju mu angažiranje daje.

 

Time je na pragu, pred vratima depresije.

 

Zato su svi koji bez iluzija idu stazama duhovnog rasta u surovim zemaljskim uvjetima ranjivi i nestabilni, sve grubosti ovoga svijeta, koje su "običnim" ljudima tek normalni životni ambijent - njih se doimaju kao udarci čekićem po osjetljivom instrumentu.

 

Ma koliko po mjerilima duhovnosti ogrezloj u iluzijama stvar bila drugačija.

 

4.

 

ČOVJEK U ZATVORU JE FAKTIČKI U ZATVORU, NJEGOVA FIKCIJA O TOME DA JE MOĆAN I SLOBODAN NE OPOVRGAVA FAKTIČKO STANJE. On uistinu demonstrira svoju moć ukoliko pobegne iz zatvora, i tek tada postaje faktički slobodan.

Svi duhovni putevi i koncepti, koji nas vode do moći, prosvetljenja, ljubavi, slobode, mira, radosti, itd. - a da mi pritom ostajemo u svojoj jadnoj i skučenoj životnoj poziciji, sa svim onim vanjskim ograničenjima i uvjetovanostima kojima su okovani i svi ljudi oko nas koji nisu ni na kakvoj duhovnoj stazi: ne uvlače nas ni u šta drugo do u - DUHOVNU ILUZIJU.

 

Iluzija u duhovnosti je najtananija, najteže uočljiva i najteža za prevazići je. Zato je najnezahvalnije propagirati njeno raskrinkavanje.

 

Kakvo nam je to duhovno postignuće, kakvo spajanje sa Svepostojanjem, kakvo prosvetljenje, kakva sloboda od materijalnog svijeta, superiornost nad Materijom, postignuta nadmoć duha nad tijelom i materijom, kakvo buđenje Boga u nama, i štatiznam kakve sve slične kvalifikacije postoje - ako ne možemo da si priuštimo ono što mogu mnogi "najobičniji" "tajnaši" u mnogim situacijama: na primjer, "natprirodni" izvor novčanih sredstava, kojima u pravom smislu stičemo slobodu u vezi sa svim materijalnim potrebama, tako da ne moramo raditi u nekom sustavu koji nas izrabljuje, ili tako da ne moramo zavisiti od nečije milostinje?

 

Ili, kakvo nam je to duhovno postignuće ako ne možemo da djelujemo na poboljšanje svoga tijela? Nije suština duhovnog napredovanja u "popravkama" tijela, NARAVNO, ali - pravo veliko unutarnje postignuće ne može, a da se spontano pozitivno ne prelije, preko DNK, na samo tijelo,  MAKAR SAMO U SMISLU DRUGIMA VIDLJIVE INSPIRATIVNE SNAGE I VITALNOSTI.

 

Kome nije u tom smislu inspirativniji 104-godišnji Indijac koji je pre neki mjesec trčao na maratonu, svejedno što nema veze sa duhovnošću, od nekog znatno mlađeg duhovnog učitelja, koji se sapliće dok ide?

 

Ili: primjer Šive i drugih istočnjačkih bogova i boginja, snažnih, jedrih, nasmijanih iz duše, ne iz naprezanja da se demonstrira osmijeh kao zračenje unutarnjeg postignuća. Nasuprot prosvetljenim pustinjacima i uzašalim majstorima, što kršćanskim, što istočnjačkim, koji se jedva kreću, jedva stoje na nogama, jedva "nose dušu", sa pogledom koji pre odaje izgubljenu, nego uzvišenu osobu!

 

Ili, brojni primjeri drugih ljudi koji su ozdravljivali snagom svojih misli, te primjer Sitina i pukovnika koji je prenio model "pet Tibetanaca", koji su postigli efekat podmlađivanja tijela (kod Sitina je to, kada je imao oko sedamdeset godina, i medicinski konstatirano) - zar svi oni nisu demonstrirali inspirativija vidljiva postignuća, od svih lijepih duhovnih priča čak najpoznatijih duhovnih učitelja?!

 

Još jednom, da ne bude zabune: ne previđa se ovim da nije suština u vanjskom izgledu, ali - ovde nedostaje opravdano očekivana karika prelivanja unutarnjih postignuća na vanjsko. Čije izostajanje nam otkriva iluziju velikog duhovnog napredovanja.

 

5.

 

Duhovno-planetnih promjena nema - duhovno-planetnih promjena ima.

 

Ovisno o perspektivi promatranja.

 

Na jednoj strani imamo ranije već konstatirani status quo, tvrdokorni konzervativizam, opiranje promjenama.

 

Čak i gore - pojačavanje snage Iluzije ili antievolucionizma. Uzmimo profesionalni sport, kao civilizacijsku besmislicu par exelance: od duboke smisaonosti osobnog bavljenja sportom, preko neke historijske faze u kojoj je profesionalni sport imao svoje dostojanstvo i misiju u smislu nadahnuća za osobno bavljenje njime, do obesmišljenosti cjelokupne sfere profesionalnog sporta danas.

 

Milijuni i milijuni su uključeni, što u vidljiva legalna i polulegalna, što u pozadinska, legalna i mahinacijska dešavanja.

 

I - iluzija smisaonosti profesionalnog sporta se održava masovnim fokusom i energijama mase koju čine: i oni koji su direktno i indirektno u njega uključeni, i oni koji su sa statusom promatrača, navijača, analitičara, novinara, itd.

 

GRANANJE AKTIVNOSTI U OVOM DOMENU SAMO ODRŽAVA U ŽIVOTU I OJAČAVA SAM TAJ SEGMENT PLANETNE ILUZIJE.

 

Kada bi odjednom svi vidovi interesiranja za profesionalni sport pali ispod "kritične mase" - sama iluzija profesionalnog sporta bi počela da slabi, te bi se na koncu ukinula.

 

Tako ljudi u svim drugim oblastima života i rada, a ima ih toliko koji su bitniji od samog sporta (on je ovdje dat samo kao zgodna ilustracija), podržavaju svojom pažnjom i angažiranjem sve segmente planetne Iluzije.

 

U tom smislu ne da nema promjena na Zemlji, već RETROGRADNE TENDENCIJE su u jačanju.

 

Na drugoj strani: promjena ipak ima, promjena na nekom dubinskom, svakako najvećim dijelom nama teško dostupnom planu (nešto se krupno iza brda valja). Počevši od osamdesetih godina prošlog vijeka - mnoštvo je tih promjena, od povišavanja Šumanove rezonance, pa nadalje do enormnog povećavanja masovnog konzumiranja lijekova "za smirenje", ili nekog drugog pokazatelja koji bi neko drugi uzeo kao granični.

 

Očigledno je na djelu jedno grandiozno kozmičko "obaranje ruku": sila Iluzije, koje, ponajprije preko masovne svijesti, teže održavanju postojećeg stanja, te i više, jačanju svojih pozicija, duhovno retrogradnim procesima; i sila koje nastoje da čovječanstvo i Zemlju uvuku u promjene.

 

Kako će sve to teći dalje, nije nam dato da vidimo i znamo.

 

Neko tu mora pući.

 

Sile koje rade na promjenama vjerovatno neće, jer je kod njih svakako u pitanju ogromna moć.

 

Možda sile Iluzije, a možda i mi, ili oni među nama, koji su bez iluzija u duhovnosti.

 

Jer, kao što je rečeno ili pokazano: u postojećim uvjetima stabilnost imaju i mogu imati samo oni koji su u iluziji, PA MAKAR TO BILA ILUZIJA DUHOVNOG RASTA. Oni koji nisu u Iluziji, nemaju vrijednosna uporišta u postojećim dešavanjima na planetu, što znači da nemaju motivatore za angažiranje, što znači da nemaju stabilnost, itd.

 

Negdje u dubini kao da se kod svih ljudi slamaju postupno poneke od iluzija. Na primjer: blagdani kao iluzija. Današnje uživanje ljudi u blagdanima nije ni približno negdašnjem. Da li oni to na svjesnoj razini konstatiraju ili ne - nebitno je.

 

Ipak, to su sitna slamanja iluzija u odnosu na suštinske mehanizme koji upravljaju ponašanjem ljudi, dakle, njihovom upotrebom energije, kojom se Iluzija samo pothranjuje.

 

6.

 

Stari svijet se ne mijenja u novi - pomoću starih vrijednosti, pomoću stare logike, pomoću stare paradigme.

Na isti način se ne pomjeraju duhovni horizonti: dosljednim slijeđenjem izabranog gurua, duhovnog autoriteta ili duhovnog učenja, dosljednom primjenom odabrane duhovne metode (prakse).

 

"Paradigma je skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo (eng. default) u cilju poimanja stvarnosti i njenih fenomena. U tom smislu osobna paradigma je ono bitno što učitavamo prilikom naše interpretacije stvari i pojava oko nas. Ljudi imaju različite paradigme kao pojedinci,obitelji, grupe, narodi, struke itd. Paradigma stvara mentalni filter kroz koji um propušta samo one informacije koje mu se uklapaju u postojeću sliku svijeta. Paradigma se može usporediti sa obojenim naočalama. Ukoliko npr. paradigma ima zelenu boju oni koji gledaju kroz zelene naočale vidjet će svijet obojen u zelenim tonovima i sve dok ne skinu zelene naočale sve će im se činiti zeleno i za to će staviti ruku u vatru.Tek kada skinu “zelene naočale“ shvatit će da stvari nisu nužno u zelenom tonu već poprimaju drugačije tonove ovisno o novim naočalama koje stave. Paradigma se stvara preko informacija i iskustava u najranijem djetinjstvu pa nadalje u životu. Autoriteti su oni koji nameću paradigme."

 

Ako imamo dubinske signale promjena, koji su nasuprot, ili kojima su nasuprot sile Iluzije sa zatezanjem status quo, po mogućstvu i gore od toga, onda znači da se i u duhovnosti treba uskladiti sa tim dubinskim promjenama, a uskladićemo se putem radikalnih novina, umjesto stare duhovne logike i stare duhovne paradigme.

 

Ili: ako želimo da u kozmičkom nadjačavanju sila Evlucije i sila Iluzije ne puknemo mi, koji smo bez iluzija na duhovnom putu, onda moramo tragati za novom duhovnom logikom i novom duhovnom paradigmom.

 

Pomoću kojih ćemo se izbaviti tako što ćemo se u individualnom domenu osloboditi i nadjačati Iluziju ili Matriks. Nadjačati - u svom individualnom okruženju, uvjeta koji nas osobno okivaju.

Za opće nadjačavanje i slamanje Iluzije ili Matriksa potreban je kolektivni napor, da li "kritične mase" duhovnjaka ili nekog drugog procenta - nije nam poznato. ("Ili nekog drugog procenta" - na primjer, negdje se spominje cifra od 144.000 onih koji mogu udruženim naporima urušiti Iluziju, no - to su samo hipoteze.)

 

7.

 

Novu paradigmu teško da može formirati, izgraditi pojedinac.

 

Može ju začeti, ili aktivnosti na tome začeti pojedinac, ili neki pojedinci, koji su u poziciji avangarde.

 

"Avangarda (franc.). 1. Čelni odredi, prvi borbeni red; izvidnica, prethodnica, predstraža. 2. prenosno skupina, predvodnica nekog umjetničkog ili društvenog pokreta, najnapredniji dio društva ili staleža."

 

Uloga avangarde je najjasnija na primjeru umjetnosti, možemo se u elementarnom objašnjenju poslužiti nekim idejama teorije recepcije.

 

U jednom vremenu umjetnička publika ima formirani ukus, u smislu određene paradigme. Čitalac iz doba romantizma ima oformljene "naočale", kroz koje "očekuje" logiku umjetničkog djela sa romantičarskim karakteristikama. Ta važeća paradigma ili oformljena očekivanja umjetničke pubilke nazvana su horizontom očekivanja.

 

Avangarda donosi nove ideje, nasuprot općevažećim i općeprihvaćenim, u ovom slučaju - ideje realizma. Te ideje su ispred horizonta očekivanja umjetničke publike, te ih ona odbija.

 

Vremenom, te nove ideje postaju općeprihvaćene, postaju novi horizont očekivanja.

 

Poznato nam je koja logika i paradigma se danas mogu označiti kao duhovni horizont očekivanja onih koji se bave duhovnošću, to bi bio nekakav skupni zajednički imenitelj za postojeće duhovne teorije, učenja, koncepte.

 

Duhovna avangarda bi urušavala općevažeće i općeprihvaćene duhovne ideje, koncepte, učenja, dakle, važeću duhovnu logiku i duhovnu paradigmu, jer ih smatra u datim uvjetima nedostatnima, te bi navodila na potragu za novom duhovnom paradigmom i novom duhovnom logikom.

 

Ja sam se u svojim kolumnama jasno već deklarirao kao duhovni avangardni tragalac, jedan od njih, ali - to nije samo po sebi postignuće i vrijednost. Jer avangardni tragaoci ne donose uvijek ideje koje bivaju vremenom prihvaćene, niti uvijek ideje koje idu u dobrom smjeru.

 

Ko je bar pomalo pratio, "prelistavao" ove kolumne, tu karakteristiku je svakako već uočio, a uočavaće je i nadalje, možda je ona do sada najdirektnije iskazana u kolumni o potrebi za redefinisanjem duhovnih ideala.

 

8.

 

Povremeno sam, povezano sa tim, i sam priznavao UVRNUTOST nekih ideja i tumačenja koja sam davao. Uvrnutost bi značila čudne, neočekivane, neuobičajene ideje, ideje koje se kose sa vladajućom logikom u nečemu. "Uvrnutost" može da se odnosi i na paradoks koji, ako se pažljivije osmotri - sadrži neku svoju dubinsku logiku, drugačiju od općevažeće, ali ipak neku vrstu logike, ne tek nesuvislo i nepovezano objašnjenje.

 

Neobična logika ili uvrnutost, izraz koji možda nekome djeluje neprikladno, ali koji mi se u datom kontekstu čini baš adekvatnim, je jedna od karakteristika postmodernizma, umjetničkog i filozofskog pravca koji je, koliko mi je poznato, još na snazi.

 

Da ne zalazmo u neka šira tumačenja, ni meni filozofski postmodernizam nije baš poznat, ukazao bih samo na neobičnu logiku ili uvrnutost, kao jednu od karakteristika koju, kao vrlo sugestivnu, svako može pronaći u knjževnim djelima, u svjetskoj književnosti, na primjer, kod G. G. Markesa (treba pogledati "Sto godina samoće"), na našim prostorima ova karakteristika je možda najprisutnija kod S. Basare.

 

Samo kao kratka ad hoc ilustracija, evo nekih citata iz nekih Basarinih djela. Negdje za svog oca on kaže: "On nije verovao u Boga, ali ni Bog nije verovao u njega". Na drugom mjestu: "Moj otac je bio ateista, kada je umro sigurno se šlogirao kada je video da Bog ipak postoji". Takođe: "Ja sam se okanio (odrekao) iluzija, ali se one nisu okanile mene".

 

Uz duhovnjake i umjetnici su vrlo često pokazivali izoštren sluh za neke dublje ili više ideje, kao da su ponekad i primali informacije iz nekih viših sfera postojanja. To je svakako svakome poznato, da ne zalazimo u ta objašnjenja.

 

Postmodernizam se svakako ne pojavljuje slučajno na planetnoj umjetničkoj sceni, i ne samo na njoj, i to negdje uoči početka dubinskih planetnih promjena koje su već spomenute. On je morao da bude odraz nekih "prelivanja" iz viših sfera, onoga što nam se u njima pripravljalo, prelivanja na zemaljsku umjetničku ( i ne samo nju) ravan.

 

Pa tako, sa tim "prelivanjem", došla nam je i neobična, nova logika, nasuprot onoj koja je već uveliko dio stare duhovne i neduhovne civilizacijske paradigme.

 

9.

 

Vjerovato se sada može shvatiti dubinski mehanizam mojeg povremenog osporavanja vrijednosti mnogih stavki osobito iz koncepata istočnjačke duhovnosti. Čime, naravno, ni najmanje ne osporavam pravo bilo kome da se tom duhovnošću bavi ili da vjeruje u njene vrijednosti, kao što se ni meni ne može osporavati pravo da govorim o iluziji tamo gdje je uočavam. Na eventualnim je čitateljima da naprave svoju procjenu.

 

Nova paradigma svakako ne znači potpuno odbacivanje svake tradicije. Možda ima prihvaćanja ponečeg starog, što se u primjeni pokazalo kao dobro, ili što i dalje kao ideja djeluje ubedljivo, možda ima ponekog tek samo preinačavanja, uklapanja starih pojedinosti u novu cjelinu, ali, sve u svemu: nova paradigma je - nova paradigma.

Tags:     duhovnost      razvoj      meditacija      čovjek      svijest      4Dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+1 #2 Miroslav Prvulović 2014-01-10 23:13
Mala Koko
Citat:
O,i ja želim razdvajanje ali kad sam spomenula fatalizam mislila sam na priče o dvije zemlje,bićima iz raznih konfederacija ( tako ljudska kovanica) i spasiocima raznih vrsta.Znam da je istina negdje drugdje a opet vidim da se doista dijelimo i to brzo i žestoko i sada mi nedostaje mašte,spoznaje...Ne mogu s tim ljubiteljima buke,nasilja i gluposti a ipak me čeprka da je negdje nabodena istina ali ju ja ne vidim. Razni " duhovnjaci" zablatili su tragove i sada se bojim nadati.



Ovo posljenje je simpatično: "bojim se nadati"! Mala Koko, stari recept za svladavanje strahova je: suočavanje sa njima. Dakle, hrabro, suoči se sa nadanjem, pa - što te snađe, a ništa loše sigurno ne može!

Umjesto "bojim se", ja bih radije rekao: "Dosadilo mi je nadati se!". Prošla nam je "obljetnica iznevjerenih očekivanja". Godinu dana nakon datuma iznevjerenih očekivanja - mislim da se retko ko i nada bilo kakvim širim, spektakularnim promjenama.

Ono što nam preostaje je: nadanje da možemo pronaći sopstveni model izvođenja promjena i NADA da nam takav model može donijeti moć preobražavanja uvjeta u kojima smo, dakle, ne planetnih, već naših osobnih. TU VRSTU NADE IMAM! I nje se ne plašim.

A šire promjene, na primjer ovakav scenarij kakvav navodiš, što je jedan od brojnih kojima smo obilato obasipani uoči Dana iznevjerenih očekivanja: razdvajanja Zemlje, dvije Zemlje, na različitim denzitetima, svakava bića koja hrle da nam pomognu ili odmognu, itd. MISLIM DA ONE KOJI TEŽE PROMJENAMA VIŠE PSIHIČKI UBIJA NEPOKOLEBLJIVI STATUS QUO, ova nevjerovatna ukopanost u "jednom te istom", ovo tapkanje u mjestu - mase u kojoj smo, čovječanstva u kojemu smo, nego što ih plaše bilo kakve promjene. Ovaj status quo je zaista kao jedan nemilosrdni obruč, i zaista čovjek poželi da se bilo što desi, pa makar u kojem smeru, ALI DA NAJZAD NEŠTO POČNE DA SE DEŠAVA!
Citat
 
 
+1 #1 Miroslav Prvulović 2014-01-10 20:26
Mala Koko
Citat:
Nekako mi se čini (ipak) kao da se svijet nepovratno dijeli ali nikako ne vjerujem u fatalističke priče.Imate li Vi osjećaj da se dijelimo u svim pravcima ne samo u dobroti i zloći,nacijama, ekonomij?Razlike postaju ogromne kao da jedan dio ljudi živi ispred tv ekrana a drugi u svemiru.



Ne čini mi se, to bih mogao kao činjenično ispravno da potvrdim na dešavanjima i u svom okruženju.

Ljudi, koji su u vodama nekog prizemnog rezonovanja, ponavljanja istih priča, tj. ideja i stavova, maltene uz isključivanje uma, kao pod izdaleka upravljanom zombiranošću, koji su sa psihološkim mehanizmima koje su manifestirali otkako ih znam, itd. - kao da se sve više ukopavaju u svemu tome, kao da ih sve to sve više zarobljava, čak u ponečemu i unazađuje.

Ako ste iole zabavljeni makar samo razmišljanjima o promjenama sebe samih, ako se iole bavite nečim što um i svijest potiče da nekakva kretanja naprijed, onda vam je sa takvima sve teže. Tu kao da kreću, bukvalno i kreću, razdvajanja koja spominješ.

Ja ih ne vidim kao fatalistička, vidim ih kao faktički neminovna. A šta je loše u tome, i što bi bilo teško izvodljivo, da svaka ptica ide svome VIBRACIJSKOM jatu?! Da li sve to znači bukvalno fizičko razdvajanje i razvrstavanje ili nekakvo drugačije, o tome nemam jasnu predstavu,

A to, što smo svi mi ista i podjednako vrijedna ljudska bića, zar nismo međusobno povezani, "braća i sestre", itd?

U redu je ta duhovna floskula, ali za neku višu razinu Postojanja, do koje možemo dospijeti tek kada svi izdignemo nivo svoje svijesti.Ovdje, gdje smo upućeni na međusobnu interakciju, a sa vibracijskim razlikama koje se samo povećavaju - to nije nimalo duhovno ružičasta priča, kakvom je u svojim iluzijama nastoje prikazati mnogi duhovnjaci. Na primjer, volio bih da takve postavim u poziciju u kojoj sam bio u toku ovih blagdana, kada su oko mene gruvale petarde (nažalost, jedna od sredina koje se u mnogo čemu mogu označiti kao primitivne i divljačke), kao male bombe. Nemam ja ništa protiv njih kao ljudskih bića, ali, pomisliš - brate, idi tamo gde tvoje gruvanje, buku i galamu vole i u kojemu tebi slični uživaju!

POSTOJI RASPON TOLERANTNOSTI U NAŠIM RAZLIKAMA. U tom smislu da se možemo međusobno dosta uspješno podnositi, u okviru razlika, da kažemo - u razlikama vibracija naših svijesti i postignuća naših umova. Kada se pređu granice tog raspona, onda je teško - onima koji su se trudili da idu naprijed, jer oni drugi SU U MASI, kao pripadnici mase istih - bezbedni su.

Dakle, ne da mi razdvajanje nije fatalistiko, nego ga želim!
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

- Pratimo, odgonetamo, dešifriramo arkonske distorzije, kako u nama samima, u našim mislima, tako i šire, te u onome što imamo kao tzv. društvene i civilizacijske tekovine (a valjda se...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4068

Više...
Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

- Neki od razloga koji nas mogu upućivati na potrebu potrage za novom paradigmom mišljenja, a u sklopu koncepta o iskrivljavanjima našeg mišljenja.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2427

Više...
Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Možda bismo ovo, i nikako ne slučajno, mogli usporediti s ronjenjem: mi udahnemo zrak, zaronimo u problem, u dubinu problema, bavimo se dolje (nije ovdje slučajan prilog "dolje") problemom, nastojimo...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:1981

Više...
Arkonske distorzije u umjetnostima

Arkonske distorzije u umjetnostima

- Umjetnosti, kao svijet lijepog, svijet Ljepote. Paradoksi u dijelu umjetnosti u kojem nam se Ljepota donosi preko ljepote ubistava i ubijanja, nasilja, gadosti, horora, perverzija... - Sa konceptom o...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2318

Više...
Muke sa

Muke sa "našim" mislima koje nisu naše

Ključ: u isključivanju iz usiljenog misaonog kontinuiteta ili grča? U stalnoj fluktuaciji između misli i nemisaonosti (praznine uma)? - Naše misli svakako jesu moćne, moćne i u istinskom preobražavanju nas...

Komentari(1) Klikova:6263

Više...
Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

- Što nas uistinu čeka, i što nam predstoji, umjesto skoro pa stereotipa o duhovnom Buđenju sa kojim "nevjerojatno lijepa, mirna i ljubavlju ispunjena stvarnost vas čeka"?!

Komentari(2) Klikova:3240

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

- Pošto je pitanje prosvjetljenja/prosvjetljenosti jedno od najbitnijih u duhovnosti, osobito onoj koja makar samo inklinira ka istočnjačkom modelu, eto i potrebe za dodatnim činjenicama, tezama i argumentacijom u vezi...

Komentari(1) Klikova:3557

Više...
Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

- Prakticiranjem "Tajne", bez prethodno izvedene teške duhovne obuke: svojom energijom samo ojačavamo postojeći Stari svijet, te samo sve dublje svoju svijest uranjamo u Iluziju. -  Onaj tko je prošao...

Komentari(1) Klikova:3187

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

- Iz kritičkog istraživanja dominantnih duhovnih paradigmi i njihovih krunskih segmenata - ideala (u ovom slučaju je to prosvjetljenje), dobivamo materijal za trasiranje puta novoj duhovnoj paradigmi i njezinom krunskom...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3221

Više...
Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

- Vjera u Boga-Jednog-jedinog Boga: kao OPS-zamka. Alternativa: vjera u Boga koji je iznad svjetova Dobra i Zla.

Komentari(1) Klikova:3356

Više...
Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

- Kritičkim mišljenjem izbjegavamo zamku vezivanja samo za jednog duhovnog autoriteta, autora, učitelja, odnosno za jedno djelo, teoriju, model... Njime si omogućavamo izbor za nas najboljeg, najprihvatljivijeg u mnoštvu djela...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3000

Više...
MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

- "Biti sretan i uspješan!" - uz sve šire planetne armije bolesnih i depresivnih!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3224

Više...
Otkrivanje

Otkrivanje "Tajne" - kao kozmičko-planetna podvala?

- Kozmičko-planetna energetska dešavanja navode nas na okretanje ka Višem, ili nam sugeriraju evolucionistički smjer. Evolucionističko upražnjavanje metodologije "Tajne", koje bi bilo u funkciji tog fokusa, moglo bi nas dovesti...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5297

Više...

"Logika Stada" i promjene

- "Logika Stada", koja uvjerljivo dominira u masi čovječanstva - nije, tj. ne koristi se ovdje u smislu neke uvredljive kategorije kojom neki od nas, koji su je osvijestili i...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4424

Više...
Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

- Religioznost ne znači sama po sebi rast svijesti. - Pravi faktori za rast svijesti su u sferi evolucionizma. - Ne Bog-Apsolut-Izvor (naravno da oni kao nekakva konceptualna poštapalica nisu...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5043

Više...
Shavasana i praksa izvankonceptualizma

Shavasana i praksa izvankonceptualizma

- Praksa izvankonceptualizma u trokutu između: meditacije, emocionalnog pročišćavanja (Dž. Raskina) i shavasane (joga nidre). - Kome ona u opisu djeluje kao banaliziranje duhovne prakse (kakva je to duhovna praksa...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3483

Više...
Hibernacija u Entropiji

Hibernacija u Entropiji

- Strategija s Entropijom, provjereni način: pojednostavljivanje svega u životu, svega onoga što od nas ovisi, na što možemo utjecati, te što više relaksacije.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4105

Više...
S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

- U nekima od duhovnih učenja: um nam kreira i pokreće koncept preko kojeg želimo da osjećamo ljubav prema Bogu, što je pod znakom pitanja s obzirom na još uvijek...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6003

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno