Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Duhovna funkcija praktičkog rada

5775

- Jer, kao što praktička sfera atrofira kod intelektualaca, tako je isto i kod duhovnjaka. I nije duhovnjak moćniji zato što je "okrenut duhu", od intelektualca, koji je okrenut umu ili intelektu, obojica su sa istom "falinkom", bez komplementarne njihovoj - praktičke delatnosti. - Seansama praktičkog rada , u smislu seansi nekakve duhovne prakse, kale se naš duh i intelekt.


 

Nastavljam sa uvrnutim tezama i sagledavanjima, koji su do sada svakako mnoge već odbili, ali - pravog pomeranja horizonta našeg mišljenja i percepcije stvarnosti u kojoj živimo, bez takve "uvrnutosti" - nema. Taj horizont se ne pomera ako idemo dalje i dalje kolotečinama po kojima smo se i do sada kretali, već ako iskoračimo iz tih kolotečina, a, dok ne postanu ustaljeniji, mnogi od tih iskoraka nose rizik da budu shvaćeni ili "etiketirani" kao - uvrnuti.

 

Magija, kao neka vrsta "natprirodnog" delovanja.

 

Izgovorenim rečima, postupcima, ritualima.

 

Neka promena se želi izvesti.

 

Ostavimo po strani manipulaciju koja je vezana za nju, koja joj je u osnovi (delovanje na druge).

Ako se izuzme tajnovitost, manipuliranje drugima, obraćanje za pomoć nekim posebnim silama, namera da se nešto menja, promeni - ostaje kao značajka magijskog delovanja.

 

Po tom svojstvu magije - svako naše delanje na promenama moglo bi se označiti magijom, magijskim.

 

Navikli smo da sve vidimo kao obično i banalizirano. To, što imamo određenu misao, sliku nekog predmeta, pa delamo i tu sliku materijaliziramo, predmet napravimo - prihvatamo kao nešto sasvim obično i normalno. ZAR TO NIJE MAGIJA?!

 

U nekom posrednom, širem smislu.

 

Zar u tom smislu nema magije posvuda oko nas? Bacimo semenku u zemlju, ona ima program iz kojeg se razvije nova, a ista biljka. Magija, prirodna magija.

 

Izgubili smo sluh za doživljavanje Života kao magičnog. Svakako je bilo lepše, zanimljivije kada su ljudi imali svest kojom su živeli bajke, koji su ovakav neki isti svet doživljavali kao bajkovit, pun magije.

 

Za nas, današnje, Život i svet su izgubili taj UKUS. Za nas je sve obično, sve se podrazumeva, KAOBAJAGI - sve nam je jasno, a tamo, gde vam-nam se čini da nam je sve jasno - nema magije ni bajke.

 

Gde nema takvog koncepta u nečijoj (našoj) svesti - nema ni mogućnosti da on (mi) LOGIKOM tog koncepta deluje(mo), na sebe, na okolnosti.

 

"Tajnaši" su donekle zakoračili u magijsko-bajkoviti koncept, ali samo donekle, jer su u njemu iz banalnih koristoljubivih razloga, ne zbog općeg, bajkovito-magijskog viđenja Života, ili nastojanja na takvom viđenju.

 

Stoga smo razdvojili delatnost uma i delatnost tela, promišljanje i praktičku delatnost.

Postoji samo tzv. intelektualna delatnost, i neki se samo njome bave. "To im je posao!"

I postoji samo praktička delatnost, i neki, drugi, se samo njome bave.

Takva nam je civlizacijska "podela poslova".

I u njoj su oni prvi uskraćeni za praktičku delatnost, drugi za umnu delatnost. Da, svi smo upućeni na obe aktivnosti, ali ako smo NATERANI da se usiljeno, u kontinuitetu od najmanje osam sati dnevno bavimo samo jednom od njih, pa najčešće i posle tog "radnog vremena" nastavimo sa sličnom aktivnošću, pri čemu nam ona druga, KOMPLEMENTARNA, dođe kao nešto usputno, neminovno, što smo prisiljeni pomalo obavljati - onda tu nema proporcionalne zastupljenosti koja donosi ravnotežu ili uravnoteženo prakticiranje obe sfere našeg funkcioniranja.

 

Bilo koja krajnost (samo inteletualna ili samo praktička aktivnost) donosi neravnotežu, u kojoj ona druga sfera kao da nam pomalo ATROFIRA.

Dodatno, a "pogubno", praktička aktivnost se doživljava kao aktivnost nižeg ranga, maltene kao ponižavajuća. Intelektualac koji riba stepenište u zgradi?! Hm! To bi bilo poniženje za njega, ne, platiće on nekome ko nije "njegovog ranga", da taj posao obavi.

 

Zbog takvog civilizacijskog statusa - govorim o praktičkom radu kao o karici koja nedostaje u našim duhovnim sagledavanjima. Jer, kao što praktička sfera atrofira kod intelektualaca, tako je isto i kod duhovnjaka. I nije duhovnjak moćniji zato što je "okrenut duhu", od intelektualca, koji je okrenut umu ili intelektu, obojica su sa istom "falinkom", bez komplementarne njihovoj - praktičke delatnosti.

U krajnjoj instanci - mi praktičkom delatnošću menjamo svet oko sebe, ne intelektualnom ili duhovnom delatnošću. Intelektualci prave projekte i proračune, za zgradu koju treba izgraditi, ali - da nema manuelnih, građevinskih radnika i njihovog fizičkog rada, ništa od zgrade! Praktičkim radom se u krajnjoj instanci materijalizira neka ideja, ne materijalizira se ona sama od sebe, bez ikakve praktičke delatnosti. (Do direktnog, bukvalnog materijaliziranja vizija ili ideja verovatno ćemo doći, razvojem svesti, za sada, ono nam nije moguće bez POSREDOVANJA praktičkog rada.)

 

Naravno, tu je i treći kut trokuta: odmor (relaksacija, opuštanje), ali, ovde nam je u fokusu odnos delatanosti uma i tela.

 

Magija praktičkog rada!

 

U stvari, preciznije, nije magija bukvalno u praktičkom radu, VEĆ U SPREZI SILA U TROKUTU: PRAKTIČKI RAD - ODMARANJE - INTELEKTUALNA ILI DUHOVNA AKTIVNOST. (Duhovna, u užem smislu, jer u širem - sam Život je organiziran sa duhovnom svrhom.) Isticanjem jednog kuta u trokutu, praktičkog rada, i vezivanjem "magičnosti" samo za njega - naprosto sam samo hteo da skrenem pozornost na njegov značaj, na značaj njega kao ključne karike koja nam nedostaje ZA POSTIZANJE SNAGE NAŠIH MISLI, EFEKTIVNOSTI NAŠIH MISLI.

 

To se odnosi uopće na snagu naših misli, stvar je svakoga od nas na šta će tu snagu usmeriti. ALI, MISLIM DA SE OVDE PODRAZUMEVA VEZA "MAGIJE" PRAKTIČKOG RADA I DELANJA NA OSLOBAĐANJU OD MATRIKSA-ZATVORA, a to je momenat koji takođe nedostaje i "tajnašima", jer je u određenom smislu, bar u delu u kojem se svojim delanjem ne ukopavaju još dublje u Iluziju, usmereno na oslobađanje od Matriksa: misao u vidu vizualizacije, čiji je cilj uticaj na sebe i na "sudbinske tokove", ne može imati snagu bez praktičkog rada, kao što je ne može imati niti bilo koje drugo oslanjanje samo na misao ili mišljenje, u bilo kojoj intelektualnoj ili duhovnoj aktivnosti.

 

U razgovoru sa jednim poznanikom (jedinim, bukvalno jedinim iz mog okruženja sa kojim povremeno pomalo mogu da popričam o ovim temama) dotakli smo se dela i teorija velikih psihologa. Ja sam pomalo ponešto čitao od Frojda, Junga, Adlera, Dila i Hornajeve, da ne računam u tu grupu one koji su na granici između psihologije (psihijatrije) i duhovnosti, kao što su S. Pek i A. de Melo. Veliki psiholozi su svakako svojim radovima, u smislu gornjeg zapažanja, pomerali horizonte naših znanja i percpecije psihološkog domena nas samih, od uvođenja ideje o podsvesti, pa nadalje, sa mnoštvom ideja i tumačenja. Ipak, niko od njih nije dao ni približno zadovoljavajuću teoriju, NI PRIBLIŽNO EFEKTIVNO-PRAKTIČKI PRIMENLJIVU TEORIJU o enigmama naše psihe i odnosa duha i psihe. Da nije tako, ne bismo imali milione onih koji zarobljeni u raljama depresije i raznih drugih psihičkih problema, godinama i godinama, a da im se iskorak i ne sluti. (U izvesnoj meri znam te priče, jer sam u jednom periodu bio vrlo aktivan član na "Depresija forumu", ne zato što sam tržio rešenja za svoje probleme, već što sam verovao u efektivniju vezu između depresije i duhovnog rasta.)

 

I TO JE CIVILIZACIJSKA PRIČA O SVIM INTELEKTUALCIMA, SVIM ZNANSTVENICIMA, SVIM ISKLJUČIVIM DELATNICIMA UMA: DOSPEJU U SFERU PRAZNOG INTELEKTUALNOG HODA, U SFERU NEBULOZA, U SFERU ZALAŽENJA U TANANOSTI KOJIMA SE UDALJE OD PRATIČKOG FUNKCIONIRANJA "ŽIVOG ŽIVOTA" (izraz Dostojevskog). A OD NJEGA SE UDALJE, već je na početku rečeno, ZBOG CIVILIZACIJSKI IZVITOPERENOG SHVAĆANJA STATUSA PRAKTIČKOG RADA I NJEGOVOG MESTA U NAŠEM ŽIVOTU, TAČNIJE, U NAŠEM PSIHOFIZIČKOM I DUHOVNM FUNKCIONIRANJU. Znanstvenik koji svakodnevno sate i desetine sati posveti svom naučnom bavljenju - postaje njime opsednut, on kao da počne da gubi ZDRAVU VEZU SA ŽIVOTOM, SA "ŽIVIM ŽIVOTOM". Znanstvenik koji svojim proučavanjima (tobože) prodire sve dublje u tajne svemira - u ovom svom običnom životu počne sve više da funkcionira kao pokvarena mašina, on tobože ovladava tajnama svemira, odnosno, bilo koji znanstvenik, ima utisak da ovladava tajnama Života, a, u stvari, on se od tog istog Života udaljava u neke svoje IZVITOPERENE PREDSTAVE O ŽIVOTU, ili u iluzije ovladavanja tajnama svemira ili života.

 

KAKO SU TVORCI MATRIKSA VEŠTI! FASCINANTNO! UTICATI NA LJUDE, NA ZNANSTVENIKE-PREDVODNIKE LJUDSKOG RODA, DA SE NAPRAVI TAKVA KARDINALNA ZAMENA TEZA!

 

Krenuo sam u ovoj poslednjoj priči od velikih psihologa... Šta su oni SVOJIM TEORIJSKIM OPSESIJAMA postigli? Postigli su da nam, na primer, nabace NEUROZU kao aspekt normalnog ljudskog funksioniranja, da se svojim bavljenjem njome - samo sve dublje u nju zavlačimo. Svako od njih se postavljao kao da je otkrio konačne tajne psihe, a ostajao je zarobljenik svoje sopstvene teorije, koja realno do konačnih otkrića nije došla. Kako su ti veliki ljudi funkcionirali u praktičkom životu, ili - u običnom životu, ne znam, mada ima dosta detalja i dosta signala koji pokazuju jedno nimalo psihološki zdravo i uravnoteženo funkcioniranje, ako pažljivo osmotrimo ljude koji se profesionalno bave psihologijom, izvinjavam se, neka ovo ostane kao još jedna moja uvrnuta teza - ne ulivaju nam mnogo poverenja kao ličnosti koje funkcioniraju zdravo i uravnoteženo, kao što bi trebalo da funkcionira neko ko druge treba u takvo isto funkcioniranje da uvodi ili da mu pomaže da ga stekne.

 

Ne želim da kažem da su psihologija i psihijatrija potpuno beskorisne, ima dosta svakovrsnih koristi u njima i od njih, na primer, koristi u navođenju na samoispitivanje i na spoznavanje sopstvenih psiholoških mehanizama, ALI, BEZ MOMENTA PRAKTIČKOG RADA - ONE OSTAJU DA LEBDE U SVOJIM TEORIJSKIM KONSTRUKCIJAMA KOJE NISU NI BLIZU KONAČNIH ODGONETANJA TAJNI NAŠE PSIHE I NAŠEG DUHA, IAKO SE, ŠTO JE NAJŠTETNIJE, POSTAVLJAJU KAO DA VLADAJU SVIM PARAMETRIMA I ASPEKTIMA NAŠE PSIHE I NAŠEG DUHA.

 

Magija praktičkog rada!

 

Rekoh već - nije suština, u vezi sa njom, u tome da se kontinuirano bavimo praktičkim poslovima više sati dnevno, U TOM SLIČAJU NEMA MAGIJE PRAKTIČKOG RADA, on daje jednu vrstu snage koju imaju, već je naglašeno, ljudi koji su, jer žele ili su primorani, posvećeni samo praktičkom radu, ali - posvećenost praktičkom radu ne daje sama od sebe magijske efekte, u vezi sa snagom naših misli i našeg duha, daje im, takođe je već rečeno - praktika delatnost u trokutu aspekata: intelektualna ili duhovna aktiivnost - praktički rad - odmaranje (opuštanje, relaksacija).

 

ŠTO ZNAČI DA SE OVDE O MAGIJSKIM SVOJSTVIMA PRAKTIČKOG RADA GOVORI U ONOM SMISLU U KOJEM GOVORIMO, NA POLJU DUHOVNOSTI: U SMISLU PRAKTICIRANJA ODREĐENIH DUHOVNIH METODA. DA, PRAKTIČKI RAD NAM DAJE MAGIJSKU SNAGU TEK AKO GA PRAKTICIRAMO U NAZNAČENOM TROKUTU, TJ. UKOLIKO MU PRISTUPAMO KAO JEDNOJ OD SEANSI DUHOVNE PRAKSE. Ne da se satima NEPREKIDNO bavimo nekim praktičkim poslom, već u smislu seanse od... sat, sat i po, dva... seanse na koju se nadovezuju seanse dva druga aspekta iz trokuta.

 

Da, tu izranja mnoštvo komplikacija vezanih za našu zarobljenost okolnostima u kojima ne možemo tako lako da biramo šta ćemo i kada raditi, nitko i ne može tek tako, odjednom, da izmeni te okolnosti, ali - za početak je važno da se uoče, ko je svesti otvorene za ovakva uočavanja, i da se praktički provere, u meri u kojoj je to moguće, veze kojima se ovde bavim, veze iz trikuta koji nam donosi ravnotežu i snagu duha i naših misli. Ako se neko makar približno uveri u efektivnost tih veza, moći će da počne da traga za varijantama njihovog prakticiranja u meri u kojoj mu je to uopće moguće. Pa da onda dalje, tim početnim prakticiranjem otvara sebi nove mogućnosti, kao što se krči prolaz kroz džunglu.

 

U pretprošlom tekstu sam, podstaknut ustaljenom predstavom o magijskoj praksi, govorio o SIMBOLIČKOJ VEZI između praktičkog rada i naše vizije delovanja na ono što želimo da izmenimo. Naknadno uviđam da takva veza nije neophodna. Seansama praktičkog rada mi, jednostavno, ojačavamo svoje misli, ojačavamo u nekom delu koji se tiče njihove veze ili zavisnosti od prakse i od realizacije: imati neku misao (ideju, viziju), te praktički delati i materijalizirati je - kvalitet je koji lako oseti svatko tko proba, a svatko je imao takve prilike u svom životu.

 

Onda, kada mi mislima damo UTEMELJENOST I SNAGU, mi ih možemo usmeravati ka bilo čemu, koristiti ih sa bilo kojom svrhom koju odaberemo, bilo da je u pitanju shvaćanje nečega što nam iskrsne kao pitanje ili problem, nečega što čitamo, ili u delovanju na promenama, po nekoj od "tajnaških" metoda. UOPĆE, SEANSAMA PRAKTIČKOG RADA, U SMISLU SEANSI NEKAKVE DUHOVNE PRAKSE, KALE SE NAŠ DUH I INTELEKT. Sva preterivanja, na koja smo civilizacijski naterani, preterivanja u vidu višesatnog fokusiranja samo na jedan, u našem slučaju - na intelektualni posao, obogaljuju nas time što nas onesposobljuju za seanse praktičkog rada, te za moć naših misli da uistinu, BEZ TEORETIČARSKIH NEBULOZA, shvaćamo Život, te da delujemo u njemu.

 

Koncept sa seansom praktičkog rada, od sat-dva, koja se smenjuje sa seansama inteletkualne/duhovne aktivnosti i sa seansama odmaranja, koja takođe može da se s pravom doživi kao jedna od uvrnutosti - podrazumeva drugačiji stav prema praktičkom radu uopće, u odnosu na ono što imamo kao NORAMALANO, ustaljeno, civilizacijski već stereotipno shvaćanje praktičkog rada: suština ovog rada je u tome da se obavi posao koji sebi postavimo kao cilj, pa - ako treba za to raditi pet ili petnaest sati, radi se toliko, dok se posao ne obavi. Takođe, u ovom stereotipnom shvaćanju uloge praktičkog rada: ako uopće ima zadovoljstva pri njegovom obavljanju, ima ga zbog samog cilja koji smo postigli, zbog završenog posla, nečeg što smo napravili, uredili, očistili, itd.

 

Sa magijskim shvaćanjem praktičkog rada TEŽIŠTE SE DIJALEKTIČKI POMERA. Naravno, i dalje nama mora da bude cilj da neki zamišljeni, projektovani posao završimo, i svakako da ćemo i dalje uživati ili biti zadovoljni kada posao obavimo. Ali, magijskom shvaćanju praktičkog rada - sam obavljeni posao nije nam više suštinski cilj, CILJ SU NAM SAME SEANSE PRAKTIČKOG RADA, TE SEANSE SAME PO SEBI, SVEST O TOME DA NAM TE SEANSE JAČAJU MISAO I DUH. Zato možemo govoriti o dijalektičkom pomeranju težišta: cilj posla nam i jeste i nije - cilj. Mala varijacija na ono što je već rečeno u pretprošlom tekstu: praktički rad nam je pre INSTRUMENT za ojačavanje duha i misli, nego što je suština kojoj težimo. Ako praktički rad doživljavamo kao suštinu kojoj težimo, onda sebe podvrgavamo inerciji koja postoji u svakoj aktivnosti, i intelektualnoj, i duhovnoj, ali i u odmaranju: inercija koja nas navodi NA JOŠ I JOŠ TOGA. Neki nezavršeni posao nas "povlači" da radimo još, dok ga ne završimo. On počne da nas opseda. Kada instrumentalistički shvaćamo praktički rad, KADA GA IZDELIMO NA SEGMENTE, oslobađamo se, između ostalog, i podvrgnutosti toj inerciji.

 

Otkuda takva uloga baš praktičkog rada?

 

Možda je stvar u onome što se objašnjava u nekim duhovnim delima - U UZEMLJENOSTI. Ne možemo mi težiti nekim velikim duhovnim visinama, a da nismo ČVRSTO OBEMA NOGAMA NA TLU, JER NAM JE POSTOJEĆE TLE OSNOVA ŽIVLJENJA, POSTOJANJA NA ZEMLJI, U OVOJ FIZIČKOJ RAVNI. Mislima možemo težiti naviše, ka višim sferama postojanja, možemo "lebdeti u visinama", praktički rad nas uistinu uzemljuje.

 

A ako hoćemo da tako osnaživane misli stavimo u funkciju postizanja nekih promena, onda nam se otvaraju neke nove perspektive. Neke od njih su, u vidu metoda, korištene, koriste se, u "tajnaškoj" literaturi i praksi, ima i nekih drugih, koje su na razmeđi "tajnaštva" i duhovnih spoznaja...

Tags:     duhovnost      svijest      razvoj      čakre      duh      4Dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

- Pratimo, odgonetamo, dešifriramo arkonske distorzije, kako u nama samima, u našim mislima, tako i šire, te u onome što imamo kao tzv. društvene i civilizacijske tekovine (a valjda se...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4528

Više...
Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

- Neki od razloga koji nas mogu upućivati na potrebu potrage za novom paradigmom mišljenja, a u sklopu koncepta o iskrivljavanjima našeg mišljenja.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2874

Više...
Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Možda bismo ovo, i nikako ne slučajno, mogli usporediti s ronjenjem: mi udahnemo zrak, zaronimo u problem, u dubinu problema, bavimo se dolje (nije ovdje slučajan prilog "dolje") problemom, nastojimo...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2355

Više...
Arkonske distorzije u umjetnostima

Arkonske distorzije u umjetnostima

- Umjetnosti, kao svijet lijepog, svijet Ljepote. Paradoksi u dijelu umjetnosti u kojem nam se Ljepota donosi preko ljepote ubistava i ubijanja, nasilja, gadosti, horora, perverzija... - Sa konceptom o...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2681

Više...
Muke sa

Muke sa "našim" mislima koje nisu naše

Ključ: u isključivanju iz usiljenog misaonog kontinuiteta ili grča? U stalnoj fluktuaciji između misli i nemisaonosti (praznine uma)? - Naše misli svakako jesu moćne, moćne i u istinskom preobražavanju nas...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6754

Više...
Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

- Što nas uistinu čeka, i što nam predstoji, umjesto skoro pa stereotipa o duhovnom Buđenju sa kojim "nevjerojatno lijepa, mirna i ljubavlju ispunjena stvarnost vas čeka"?!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3566

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

- Pošto je pitanje prosvjetljenja/prosvjetljenosti jedno od najbitnijih u duhovnosti, osobito onoj koja makar samo inklinira ka istočnjačkom modelu, eto i potrebe za dodatnim činjenicama, tezama i argumentacijom u vezi...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3956

Više...
Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

- Prakticiranjem "Tajne", bez prethodno izvedene teške duhovne obuke: svojom energijom samo ojačavamo postojeći Stari svijet, te samo sve dublje svoju svijest uranjamo u Iluziju. -  Onaj tko je prošao...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3669

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

- Iz kritičkog istraživanja dominantnih duhovnih paradigmi i njihovih krunskih segmenata - ideala (u ovom slučaju je to prosvjetljenje), dobivamo materijal za trasiranje puta novoj duhovnoj paradigmi i njezinom krunskom...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3594

Više...
Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

- Vjera u Boga-Jednog-jedinog Boga: kao OPS-zamka. Alternativa: vjera u Boga koji je iznad svjetova Dobra i Zla.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3735

Više...
Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

- Kritičkim mišljenjem izbjegavamo zamku vezivanja samo za jednog duhovnog autoriteta, autora, učitelja, odnosno za jedno djelo, teoriju, model... Njime si omogućavamo izbor za nas najboljeg, najprihvatljivijeg u mnoštvu djela...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3445

Više...
MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

- "Biti sretan i uspješan!" - uz sve šire planetne armije bolesnih i depresivnih!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3577

Više...
Otkrivanje

Otkrivanje "Tajne" - kao kozmičko-planetna podvala?

- Kozmičko-planetna energetska dešavanja navode nas na okretanje ka Višem, ili nam sugeriraju evolucionistički smjer. Evolucionističko upražnjavanje metodologije "Tajne", koje bi bilo u funkciji tog fokusa, moglo bi nas dovesti...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5692

Više...

"Logika Stada" i promjene

- "Logika Stada", koja uvjerljivo dominira u masi čovječanstva - nije, tj. ne koristi se ovdje u smislu neke uvredljive kategorije kojom neki od nas, koji su je osvijestili i...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4764

Više...
Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

- Religioznost ne znači sama po sebi rast svijesti. - Pravi faktori za rast svijesti su u sferi evolucionizma. - Ne Bog-Apsolut-Izvor (naravno da oni kao nekakva konceptualna poštapalica nisu...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5478

Više...
Shavasana i praksa izvankonceptualizma

Shavasana i praksa izvankonceptualizma

- Praksa izvankonceptualizma u trokutu između: meditacije, emocionalnog pročišćavanja (Dž. Raskina) i shavasane (joga nidre). - Kome ona u opisu djeluje kao banaliziranje duhovne prakse (kakva je to duhovna praksa...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3813

Više...
Hibernacija u Entropiji

Hibernacija u Entropiji

- Strategija s Entropijom, provjereni način: pojednostavljivanje svega u životu, svega onoga što od nas ovisi, na što možemo utjecati, te što više relaksacije.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4511

Više...
S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

- U nekima od duhovnih učenja: um nam kreira i pokreće koncept preko kojeg želimo da osjećamo ljubav prema Bogu, što je pod znakom pitanja s obzirom na još uvijek...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6497

Više...
Baner
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno