Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Literarni postupak ispunjavanja naše svesti vizijama ciljeva i promena

7391

Nadam se da je primetno da u prethodnom tekstu, o moćima našeg uma, nema namere hipostaziranja značaja uma u duhovnom rastu. Moći uma dobijaju na značaju u bavljenju duhovnošću u okviru življenja u masovnoj svesti, koje znači mnogo veće izazove i složenije uslove od bavljenja duhovnošću u izlovanijim uslovima (što zaslužuje kasniji poseban tekst).

 

 

Proces duhovnog rasta je svakako mnogo šire područje od ingerencija uma. Na primer: ko je imao ne-sreću da prolazi kroz procese slične onome što se u duhovnoj literaturi označava kao "noć duše" dobro zna da takvi i slični procesi (a to se podjednako može odnositi na sve psihološke probleme u kojima ne oskudevaju ljudi današnjice) izazivaju jake potrese u celom našem biću. Ti procesi "storniraju" i rad uma. Odnosno, uzmimo situaciju "običnih" jakih fizičkih bolova: šta nam um pritom može pomoći?! Međutim, van tih ekstremnih uslova, um nam je od neizmerne pomoći: i u snalaženju (shvatanju) u onome što nam se dešava, i u izboru smera razmišljanja i delovanja u vezi sa tim dešavanjima. Da li ćemo spomenuti proces "noći duše" shvatati kao zlo koje nas je snašlo, od kojeg nam nema spasa i koje nas vuče propasti, ili kao teška, ali neophodna unutrašnja dešavanja u smislu male unutrašnje "generalke", unutrašnjeg čišćenja od svega što kao energetska opterećenja i ograničenja nosimo u sebi? Um procenjuje i odlučuje. A od smera koji um odabere - zavise sadržaji koje ćemo, u vezi sa tim, propuštati u svoju svest, kojima ćemo dozvoliti da ispune našu svest, što opet rađa dalje svoje pozitivne ili negativne posledice.

 

U "Moćima našeg uma" naznačena su tri tipa delatnosti uma, koji nam umesto klasičnih duhovnih metoda (koje su u jednoj od glavnih teza u ovoj kolumni - slabiji oslonci za duhovni rast u okviru masovne svesti) mogu biti od pomoći u duhovnom radu, u bavljenju duhovnošću u kontekstu masovne svesti: spoznajna delatnost, delatnost promišljanja ciljeva ili projekata, vizija promena, konačno - (klasična) vizualizacija. Svakako da nema potrebe da se spoznajna delatnost uma nešto posebno tumači, ona je i dovoljno prisutna i poznata nam iz našeg svakodnevnog rada uma. Vizualizacija takođe. Možda se treba malo osvrnuti na promišljanje vizija ili projekata ciljeva koje odaberemo, koje sebi postavimo.

 

Naznačeno je ranije da se u ovom smislu u nekakvoj zapadnjačkoj tradiciji može govoriti o meditaciji u kojoj se spajaju mišljenje i istočnjačka praksa meditacije. U dekartovsko-štajnerovskoj meditaciji nemamo naprezanje uma po kriterijumima zvaničnih logičkih principa, a pod kapom naučnog mišljenja, sa analizom, sintezom, indukcijom, dedukcijom, itd. Istočnjačko u dekartovsko-štajnerovskoj meditaciji je: a) foskusiranost na jednu, izabranu temu (u istočnjačkoj meditaciji to može biti neka reč, neka slika, može biti disanje, puls, itd.); b) stanje opuštenosti, u koje se zalazi ili nadomak kojeg se dolazi (budući da promišljanjem ipak ne možemo zaći u onu zonu opuštenosti u koju se zalazi istočnjačkom meditacijom). U dekartovsko-štajnerovskoj meditaciji mi odaberemo temu kojom ćemo se, misaono, baviti, ali: U STANJU OPUŠTENOSTI, u meri u kojoj je, u ovakvom "statusu", možemo postići, mi zaranjamo u temu,  I PREPUŠTAMO DA NAM UVIDI, IDEJE, ITD. IZRANJAJU IZ NEKE NAŠE UNUTRAŠNJOSTI, koja je "u kontaktu" sa našim umom. TEK NA OVAJ NAČIN SE OSTVARUJE DUHOVNO PLODOTVORNA VEZA UMA SA UNUTRAŠNJIM ILI DUHOVNIM ČULOM. Čini mi se da i Štajner u tom smislu negde o tome piše. Odnosno, prethodno objašnjena procedura se može shvatiti i po smernicama koje daje H. Blavacka u "Glasu tišine": "Nastoj, početniče, stopiti um sa Dušom!".

 

Jedna od najuočljivijih razlika ove delatnosti uma, u odnosu na napor naučnog mišljenja, je u tome što nam ovakvom meditacijom ili promišljanjem mogu dolaziti, iz naših dubina izranjati, "veze nesanjane" (kao što kaže Crnjanski), odnosno, ideje i uvidi koji se kose sa naučnim mišljenjem, sa zvaničnom logikom, sa naučnim pogledom na svet.

 

Da se, u daljem "razvijanju priče", nadovežemo na osnovnu tezu iz prethodnog teksta.

 

Postoji fizička realnost koja je u dominantnom broju aspekata i sadržaja negativna. Mi smo deo te realnosti, kao delu te realnosti, dok u njoj funkcionišemo, nama je nametnuto fokusiranje na negativne sadržaje. Da, postoji zona našeg dnevnog vremena u kojem mi biramo hoćemo li se fokusirati na pozitivno ili na negativno, ali, postoji zona u kojoj smo prisiljeni da budemo izloženi temama i vibracijama negativnog (dovoljno je samo da se prošetamo gradom, pa da nas na svakom koraku zapljuskuju negativni sadržaji, pretpostavljam da nije ni potrebno da navodim ilustracije; a tek o prelistavanju bilo kojih novina i da ne govorimo!); o negativnom ovde govorimo u širem smislu, od gradske buke, do vesti o ubistvima i katastrofama.

 

To je delić konteksta bavljenja duhovnošću u okvirima masovne svesti. Možda malo preciznije rečeno - to je ambijent masovne svesti.

 

Oslanjanje, u svom duhovnom radu, u takvom ambijentu, na delatnosti uma, znači preusmeravanje pažnje, uvek kada nam to uslovi dozvole, ili u vremenu koje sebi dopustimo ili odredimo kao vreme za duhovni rad - ka pozitivnim sadržajima, ali, kao što je u prethodnom tekstu naznačeno - promenama, vizijama ili ciljevima koji znače nadilaženje, prevazilaženje ili nadjačavanje svih negativnosti u koje smo uronjeni. Uvlačenje, preko fokusa uma, takvih sadržaja u našu svest, dopuštanje da nam takvi sadržaji preplave svest: ne zato da bi se kreirane vizije, ciljevi, promene obavezno desili, a ne odbijamo da se dese, i bilo bi lepo da se dese, već da bismo ispunjavanjem svesti takvim sadržajima, KOJI SU VIŠIH VIBRACIJA OD DOMINANTNIH NEGATIVNIH SADRŽAJA U KOJE SMO SVOJIM ŽIVLJENJEM U TAKVOM AMBIJENTU URONJENI, življenjem u ambijentu masovne svesti - svoju svest održavali iznad samih vibracija kojima smo izloženi.

 

Da uzmem lični primer. U kolektivu sam okružen sa tridesetak tvrdokorno konzervativnih osoba, koje ne samo da odbijaju da do njih dopru naučne (eto, uzeo sam domen naučnih ukazivanja, da im ne budu moja ukazivanja kao refleks subjektivnosti nekakvog isfrustriranog večitog nezadovoljnika) analize i dokazi o tome da je naš način rada zastareo i neefikasan, već odbijaju da se isproba bilo šta, makar i "najbezazlenije", što bi značilo pokušaj progresivnog iskoraka iz našeg neproduktivnog rada. Naveo sam samo domen odnosa prema poslu, psihološki profil nečeg što bih čak nazvao balkanskim konzervativizmom očituje se na svakom koraku, u našim odnosima, kao i u svim njihovim nazorima. (Da ne bude ovo kao nekakvo nipodaštavanje: svako igra u životu svoju ulogu i stiče svoja iskustva, bilo kakvi da su oni, on nije zbog toga manje vredno biće. Nezavisno od toga - činjenično stanje o tipu njihovog delovanja je takvo kakvo je.)

 

JA MOGU DA SE BAVIM STALNIM ANALIZAMA TE SITUACIJE, odnosno analizama ovakog profila, analizama onoga što mi se tamo dešava... MOJA SVEST, ZAHVALJUJUĆI USMERENJIMA UMA, PRITOM BI BIVALA STALNO "DOPINGOVANA" NEGATIVNIM SADRŽAJIMA. Ne kažem da su spoznajno zalaženje u ovu situaciju i u ovakav profil ljudi i njihovo ponašanje štetni, to je deo spoznavanja realnosti u kojoj smo. Međutim, opsednutost tim spoznavanjem je svakako štetna po moju svest. ZATO JA BIRAM DA KREIRAM VIZIJE PROMENA: VIZIJU SVOGA RADA SA OSOBAMA KOJE SU PROGRESIVNOG USMERENJA, koje su svesti otvorene za promene, za isprobavanje novih načina rada, za zajedničko traganje za poboljšanjima, itd. I UMESTO DA SE PONOVO I PONOVO VRAĆAM, U SVOJIM RAZMIŠLJANJIMA ILI RAZGOVORIMA - REALNOJ SITUACIJI I TIPU PONAŠANJA LJUDI U NJOJ, JA ĆU SE, UVEK KADA MOGU, OKRETATI PROMIŠLJANJU SUPROTNE SLIKE.

 

Uz bitni momenat koji je već naglašen: prvenstveno zato što želim da svoju svest ispunim jednom pozitivnom, nadahnjujućom slikom, odnosno idejama koje proizilaze iz njenog promišljanja, a nebitno mi je da li je to samo puka utopija koja se ne može realizovati. Međutim, kao što je već objašnjavano, a na osnovu mnogobrojnih primera iz primene modela i teorija "tajne", ispada da ovakav misaoni napor, ili ovakvo misaono bavljenje, upravo daju rezultate u tom smislu što vremenom neke pozitivne promene zaista unose u naš život, odnosno, što nas približavaju takvim promenama.

 

Uzeo sam za primer spoljašnju situaciju, jer je ona nekako očiglednija za objašnjavanje. Sve ovo se podjednako isto odnosi, tj. može se primenjivati na nama primarnijim UNUTRAŠNJIM aspektima ili problemima: isto i tu mi možemo konstatovati šta imamo ili nosimo kao negativno, možemo to proanalizirati, ali, potom, poželjno je da definišemo svoj cilj, svoj "projekat" promene, i da se nadalje njime bavimo, na već opisani način, da njemu iznova i iznova posvećujemo pažnju.

 

Ovo bi bio koncept funkcije bavljenja pozitivnim promenama, funkcije za rast svesti, za njeno održavanje i jačanje u jednom vibracijski nesrodnom okruženju. U okviru tog koncepta imamo posebnu metodologiju ili postupke pomoću kojih se praktično realizuje takva delatnost, a već je  navedeno da se ovde radi primarno o delatnosti uma (veza sa emocijama biće razmotrena u posebnom tekstu).

 

U modelima i teorijama "tajne" metodologija delovanja se suštinski može svesti na nekoliko preporuka ili principa: vizualizovati cilj, uživljavati se u viziju kao da je cilj već ostvaren, ove postupke upražnjavati kao svoj svakodnevni rad, tj. vraćati se stalno kreiranim vizijama i uživljavanju u njih, birati samo pozitivne, nadahnjujuće sadržaje i njima se posvećivati.

 

Bitan momenat po kojem se smer iz koncepta koji je prezentovan u ovim tekstovima, razlikuje od bilo kojeg kocepta "tajne" je u statusu njihove funkcije. U modelima "tajne" postupci misaonog bavljenja ciljevima kojima se teži su strogo u funkciji njihovog osvarenja u fizičkoj ravni. Svi modeli i teorije "tajne" kao da su grčevito sračunati na dobijanje svega što poželimo (novac, zdravlje, uspeh, itd.). Zato je jedan od ključnih principa "tajne": VEROVANJE u ostvarivost svih ciljeva ili svih razmišljanja o promenama, jer je kod njih to verovanje jedna od pokretačkih snaga, ako ubeđenost nije dovoljno jaka, i ostvarivost može izostati (kažu oni).

 

U našem, duhovnom, konceptu: VEROVANJE U OSTVARIVOST vizija ili promena kojima se bavimo uopšte nije potrebna, nije neophodna; nije nepoželjna, ali nije ni u prvom planu. Funkcija misaonog bavljenja pozitivnim promenama je u ispunjavanju svesti pozitivnim, viših vibracija sadržajima, što je u funkciji duhovnog rasta, jer se tim naporima čini unutrašnji preokret: baviti se pozitivnim - uz sva naprezanja i uz svu izloženost negativnostima u okviru masovne svesti.

 

ODNOSNO, DA SVE OVO DEFINIŠEMO MALO PRECIZNIJE: I SVAKI OD NAŠIH CILJEVA ILI PROMENA KOJE GAJIMO U SVOJOJ SVESTI - TAKOĐE ĆE SE ISPUNITI, KAO I KOD ONIH KOJIMA SU MODELI I PRINCIPI "TAJNE" INSTRUMENTI ZA INSTANT-ISPUNJENJA. Međutim, mi, tj. oni-mi koji smo primarno duhovno orijentisani, smo maratonci, trkači na duge staze: mi uzgajivanje vizija ciljeva i promena u svojoj svesti najpre vidimo u funkciji unutrašnjeg preokreta u svojoj svesti, preokreta kojim se od prisiljenosti na bavljenje negativnostima, jer smo uronjeni u takav ambijent - okrećemo ispunjavanju svesti pozitivnim, što je duhovni podvig odlično iskazan u pesmi koja je citirana u prethodnom tekstu, a čija dva stiha moram i ovde da ponovim: " Doista se boriti zna onaj, / ko se bori i kada gubi ". Dakle, mi imamo u vidu najpre duhovno čišćenje i rast, a znamo da se oni kad-tad moraju spontano preliti na ODGOVARAJUĆE uslove oko nas. S tim što treba KOSMIČKOG STRPENJA za ostvarivanje takvog cilja: možda nam se sve to ili nešto od toga ostvari u nekom trenutku u ovom životu, a možda se i ne ostvari u ovom životu; zavisno od toga šta sve, kakav nepoznati prtljag nosimo u svom nesvesnom, a ono nam je golema nepoznanica, što je Frojd (tj.on je govorio o podsvesti, a Jung o nesvesnom, ali, ovde je to preciziranje nebitno) odlično ilustrovao poređenjem sa ostrvom, koje je samo desetak odsto gromade koja iz okeana izviruje van površine. A možda nam se i ne ostvari u ovom životu, već u sledećem ili u nekom od sledećih. Jer, ako smo se u jednom trenutku opredelili za duhovni rast, na koridoru pozitivnosti (tzv. OPD, po Ra i drugim materijalima), onda nas u dugoročnoj perspektivi sva dešavanja neminovno vode ostvarivanju svega što kao pozitivne promene definišemo u svojoj svesti, pa čak i one koje sada vidimo kao najčudesnije i najnemogućnije (izraz koji nije jezički ispravan, ali je ovde koristan).

 

Na drugoj strani, u svim modelima i teorijama "tajne", tj. u nastojanjima "tajnaša", ma koliko neki od njih pokušavali da svoje koncepte i tumačenja zaodenu u duhovne oblande (znano mi je to, jer sam nekoliko meseci bio aktivan baš na forumu "Tajna") - VRIŠTI I PIŠTI GOSPODAR-EGO U TIM NASTOJANJIMA. Jer ego nam se račva na: Ego-gospodara i ego-instrument. Prvi nas ima pod svojom kapom, vršlja i upravlja našim postupcima, našim rezonovanjima i emocijama, našim težnjama, donoseći nam muke, stalnim prisiljavanjem na jurnjavu za ostvarenje mnoštva usitnjenih ciljeva koji se nižu u beskraj; drugi ego je, kao što i sam naziv kaže - samo neophodni instrument za naše funkcionisanje u ovoj ravni postojanja. Dakle, u nastojanjima "tajnaša" vrišti gospodar-Ego: "Ja hoću sve bolje, ja hoću puno novca, ja hoću novi auto, ja hoću putovanja i zabave, ja hoću dobre ljude oko sebe, tj. ljude koji su dobri prema meni, ja hoću napredovanje u karijeri, ja hoću da stalno budem dobro raspoložen i bez problema!". "Ja, pa ja! I sve to hoću ovde i sada, za koji mesec! Zato primenjujem sve principe "tajne", posvećeno, jer hoću da mi se sve to ostvari!". U pseudoduhovnoj varijanti bi bilo: "Ja hoću prosvetljenje!". (Ja sam ovde malo pokušao da delovanje Ego-gospodara dramski prikažem, koga zanima dobra ozbiljna kritička analiza modela i teorija "tajne" - neka pogleda knjižicu Stjuarta Dejvisa: ""Tajna" - spiritualnost narcizma, ušivanje pohlepe ispod kože spiritualnosti".)

 

Dakle, sva dobra iskustva, mimo naznačenih razlika, iz teorija i modela "tajne", mogu se koristiti u eventualnoj primeni ovde prezentovanog koncepta ispunjavanja svesti vizijama pozitivnih ciljeva i promena. Njima bih pokušao da dodam opis postupka koji je meni, možda zbog profesionalne upućenosti na književnost, i najbliži, ali i najlakši, najzanimljiviji za primenu. On proizilazi iz LITERARNIH STVARALAČKIH ISKUSTAVA.  U SUŠTINI, SAV OVAJ DUHOVNO-MISAONI RAD NA KONCEPTU NAŠEG (o kojem ovde govorimo) TIPA VIZUALIZACIJE, KAO SPOJA KLASIČNE VIZUALIZACIJE I ZAPADNJAČKE MEDITACIJE - MOŽE SE POSTAVITI I POSMATRATI KAO RAD NA STVARANJU NEKOG KNJIŽEVNOG DELA.

 

Postoji jedan dobar razlog zbog kojeg je po mome mišljenju i iskustvu postupak koji ću opisati - superiorniji od postupka klasične vizualizacije, koji je naširoko popularizovan i opisivan u literaturi "tajne". UM, BAR KREATIVNO ORIJENTISAN I UVEŽBAVAN, ISTRENIRAN  UM - NE TRPI STEREOTIPE I MEHANIČKA PONAVLJANJA. Stalno vraćanje jednoj te istoj viziji, tj. jednim te istim vizijama - počne da zamara takav um, u smislu u kojem i misaono i psihološki zamara bukvalno ponavljanje jednog te istog, ideje, sadržaja, slike. Čak i više: u praksi "tajne" postoje i tzv. afirmacije, rečenice za koje se takođe preporučuje da se ponavljaju, "do besvesti".

 

U korpu istih postupaka bih strpao i ponavljanje mantri i molitvi (neka se ovo shvati kao MOJ STAV, koji proizilazi iz mog iskustva, koje drugi mogu da uporede sa svojim, nikako kao moje posredno sugerisanje da neko prestane sa praktikovanjem bilo koje od ovih duhovnih metoda). Mislim da bukvalno ponavljanje jednog te istog sadržaja - ili vodi misaonom grču i psihološkom pritisku, ili vodi nekakvom misaonom otupljivanju, kada se reči i rečenice ponavljaju, a da više i ne deluju kao prave draži za formiranje odgovarajućih misli ili misaonih sadržaja, ili za njihovo iskazivanje. A da izgovaram iste reči i rečenice, zato da bi me to ponavljanje uvelo u neku otupljujuće-bezmisaonu zonu... ne deluje mi kao smislen potez.

 

Dakle, umesto "tajnaškog" stalnog vraćanja jednoj te istoj viziji i uživljavanja u tu viziju, ja preporučujem kao varijantu - praksu literarnog stvaranja, praksu koja ima jedno dokazano viševekovno pokriće u književnim delima i civilizacijskom književnom iskustvu, što sve ima svoje veze sa postupkom klasične vizualizacije, ali je dodatno darovano kreativnošću i dinamikom, u smislu potrebe za misaonom delatnošću, koja je svojstvena našem umu.

 

Dostojevski u svojim pismima objašnjava kako je dugo u sebi nosio slike i ideje svakog dela, stalno im se vraćao, menjao, dodavao, doterivao, sve dok one ne bi sazrele do vizije jednog zaokruženog dela. Onda bi sedao i pisao, zapisivao sve to što je nosio u sebi, prenosio na papir svet koji je u sebi formirao.

 

Puškin u "Evgeniju Onjeginom" opisuje kako se, on kao autor, često šetao sa svojm likom, obalom Neve, družio se sa njim, razgovarao... I u ovom slučaju se radi o viziji formiranoj u umu, koja se čak doživljava vrlo plastično i realno.

 

Tolstojevo iskustvo je drugačije: on je više puta prepisivao svoja dela (prepisivati nekoliko puta "Rat i mir", od 1 600 strana!). Naravno, nije se radilo o bukvalnom prepisivanju, već o stvaralačkom pristupu, svaki put, onome što je već napisano, radilo se o čitanju i promišljanju, izbacivanju jednog, dodavanju nečeg novog, itd.

 

U skladu sa ovim iskustvima: SVAKO OD NAS MOŽE DA PIŠE PO JEDNO SVOJE MALO KNJIŽEVNO DELO - KAO RAZRADU PLANA-CILJA-VIZIJE KOJE SAM ODABERE ILI DEFINIŠE. Dakle, po jedno za svaki od definisanih ciljeva ili planova. Te da se njemu vraća u nekom svom maniru misaonog bavljenja ili promišljanja, sa nekim svojim tipom dekartovsko-štajnerovske meditacije.

 

Ili, ako neko nije toliko sklon ili naklonjen pisanom izražavanju, može da primeni iskustvo Dostojevskog: samo unutrašnje građenje vizija, bez pisanja i zapisivanja, ali - GRAĐENJE, promišljanje, doterivanje, brušenje, proširivanje, nijansiranje, a ne puko obnavljanje istih misaonih sadržaja, kao kada učenik "buba" lekcije.

 

Sa stanovišta kompleksnosti procesa duhovnog rasta - i ovde bi se moglo prigovoriti: i misli su deo repertoara sveta Iluzije, one nastaju u ovom svetu, u okviru našeg postojanja i funkcionisanja u ovom svetu. MI NIJEDNU OD TIH MISLI NE NOSIMO SA SOBOM IZ OVOG SVETA, PRI NJEGOVOM NAPUŠTANJU, KAO REPERTOAR SVOJE DUŠE. Dakle, po tom eventualnom prigovoru, ne mogu naše misli i pomoću njih formirane slike ciljeva, vizije, projekti promena, da imaju neki veći duhovni značaj, odnosno uticaj na duhovni rast.

 

Da, i naše misli jesu produkti i elementi propadljivog sveta Iluzije, dakle, i one su podložne prolaznosti i propadljivosti, u tom smislu mi svoje misli ne možemo sagledavati kao trajne kamenčiće ugrađene u sopstveni duhovni rast, koji je naše trajno svojstvo ili postignuće van okvira ovog sveta Iluzije. Ali, naše misli tom nastojanju svakako na vrlo važan način doprinose...

 

Uzmimo alegoriju sa drvetom: drvo ima koren, stablo, grane, do lišća. Lišće se u proleće pojavi na granama, ujesen požuti i opadne, nema ga, kao da ga nije ni bilo. Koren uzima hranljive materije iz zemlje, šalje ih sve do listova, kao krajnje stanice. Hranljive materije se takođe, nakon procesa koji se odigra u listovima, vraćaju ka korenu. Sistem cikulisanja sokova u drvetu. (Ne sećam se da li je u biloškom smislu priča bukvalno ovakva, uzimam je malo slobodnije, u kontekstu alegorije.) Može se reći: kao što koren hrani sve listove, i svi listovi na određeni način hrane, ojačavaju  koren. Listovi, sa sistemom grana, doprinose, svojim povratnim sokovima, da koren jača. Koren se nad zemljom ovaploćuje u grananju grana i u mnoštvu listova. ON NIJE SAM SEBI DOVOLJAN I NE MOŽE SE SAM ZA SEBE, NEZAVISNO OD GRANA I LIŠĆA, RAZVIJATI; ako bismo stalno sasecali grane, sa lišćem, drvo bi, zajedno sa korenom, počelo da "umire".

 

Posmatrajmo svaku svoju misao kao jedan list. Impuls za nastajanje i održavanje lista potiče od korena, energijom korena on se hrani (da, i energijom na zemlji, što se takođe može uklopiti u ovu alegoriju, ali, taj deo nam ovde nije bitan). Impuls za svaku našu misao potiče iz nekog dubinskog korena, koji je daleko van dosega našeg sagledavanja (neko naše Više Ja, nad-ja, uopšte, neka suština nas samih koja nije od ovog sveta, od sveta materijalnosti). Sve naše misli, POVRATNO,  ojačavaju najpre grane, a konačno i koren, iz kojeg nam dopiru impulsi za same misli.

 

Ako je svako naše suštinsko svojstvo jedno od drveta u šumarku svih naših svojstava - onda mi svim svojim mislima (svakako, i delovanjima, ali ovde posmatramo samo misli), u okviru jednog svojstva, doprinosimo da i sam koren, ono što nije u ovom svestu, od ovog sveta, jača. Pojedinačne misli će nastajati nestajati, kao i lišće, ali kao trajno ostaje ojačavanje korena iz kojeg su one suštinski potekle.

 

Misli se grupišu po granama. Grane, za koje procenimo da nam nisu od koristi, ne pothranjujemo lišćem-mislima, te one počnu da se suše.

 

Ako uzmemo težnju ka pravdi i pravednosti, kao jedno svoje svojstvo - ono se ispoljava u mnoštvu grana: u porodici, na poslu, u tzv. društvenom životu, pa dalje, u mnoštvu situacija, kao sitnijih grana koje proizilaze iz svake od ovih krupnijih. Svaka naša misao u okviru manifestacije ovog svojstva doprinosi, naravno, ako je u skladu sa samim bazičnim svojstvom, ojačavanju samog bazičnog svojstva - težnje ka pravdi i pravednosti. Što se više potrudimo da više misli produkujemo ( i, uopšte, što više u tom smeru delujemo), u okviru tog bazičnog svojstva, time više jačamo to bazično svojstvo. Ako ne produkujemo odgovarajuće misli, ili čak kontra-misli, najpre grane, a onda i koren ne jačaju, čak slabe.

 

Mi jezik i misli, ovakve kakve imamo, koje su tesno povezane sa jezikom - koristimo dok smo u ovom svetu. One su u ovom svetu nastale i u njemu nestaju. Međutim, preko svih njih, preko svih misli koje nam se uopšte u životu jave i prostruje kroz naš um - mi imamo šansu da ojačavamo dubinska, suštinska svoja svojstva - KOJA SU, KAO NAŠA SUŠTINA, VAN OVOG SVETA, U VIŠOJ REALNOSTI KOJA JE VEČNA.

 

U tom smislu nam od velike vanovoživotne važnosti može biti sistematsko uzgajanje pozitivnih vizija - ciljeva i promena, između ostalog, i po modelu koji je ovde dat; što su pritisci u suprotnom smeru na nas veći, a mi u ovome istrajniji, to svakako i veću snagu stičemo (kao što je naznačeno u jednom od prethodnih tekstova).

Tags:     svijest      duhovnost      um      moć      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

- Pratimo, odgonetamo, dešifriramo arkonske distorzije, kako u nama samima, u našim mislima, tako i šire, te u onome što imamo kao tzv. društvene i civilizacijske tekovine (a valjda se...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4679

Više...
Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

Polivalentno ili umreženo mišljenje (1)

- Neki od razloga koji nas mogu upućivati na potrebu potrage za novom paradigmom mišljenja, a u sklopu koncepta o iskrivljavanjima našeg mišljenja.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3046

Više...
Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Jedno od rješenja: fokus na rješenjima, a ne na problemima

Možda bismo ovo, i nikako ne slučajno, mogli usporediti s ronjenjem: mi udahnemo zrak, zaronimo u problem, u dubinu problema, bavimo se dolje (nije ovdje slučajan prilog "dolje") problemom, nastojimo...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2487

Više...
Arkonske distorzije u umjetnostima

Arkonske distorzije u umjetnostima

- Umjetnosti, kao svijet lijepog, svijet Ljepote. Paradoksi u dijelu umjetnosti u kojem nam se Ljepota donosi preko ljepote ubistava i ubijanja, nasilja, gadosti, horora, perverzija... - Sa konceptom o...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:2819

Više...
Muke sa

Muke sa "našim" mislima koje nisu naše

Ključ: u isključivanju iz usiljenog misaonog kontinuiteta ili grča? U stalnoj fluktuaciji između misli i nemisaonosti (praznine uma)? - Naše misli svakako jesu moćne, moćne i u istinskom preobražavanju nas...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6926

Više...
Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

Probuditi se u planetnom Zatvoru, i - što onda?!

- Što nas uistinu čeka, i što nam predstoji, umjesto skoro pa stereotipa o duhovnom Buđenju sa kojim "nevjerojatno lijepa, mirna i ljubavlju ispunjena stvarnost vas čeka"?!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3682

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu iluzije (2)

- Pošto je pitanje prosvjetljenja/prosvjetljenosti jedno od najbitnijih u duhovnosti, osobito onoj koja makar samo inklinira ka istočnjačkom modelu, eto i potrebe za dodatnim činjenicama, tezama i argumentacijom u vezi...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4097

Više...
Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

Za Ko-Kreatora treba duhovno sazrijeti

- Prakticiranjem "Tajne", bez prethodno izvedene teške duhovne obuke: svojom energijom samo ojačavamo postojeći Stari svijet, te samo sve dublje svoju svijest uranjamo u Iluziju. -  Onaj tko je prošao...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3851

Više...
Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

Iluzija prosvjetljenja u svijetu Iluzije (1)

- Iz kritičkog istraživanja dominantnih duhovnih paradigmi i njihovih krunskih segmenata - ideala (u ovom slučaju je to prosvjetljenje), dobivamo materijal za trasiranje puta novoj duhovnoj paradigmi i njezinom krunskom...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3745

Više...
Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

Bog-Jedan-jedini Bog vs Viši Bog

- Vjera u Boga-Jednog-jedinog Boga: kao OPS-zamka. Alternativa: vjera u Boga koji je iznad svjetova Dobra i Zla.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3868

Više...
Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

Kritičko mišljenje i osobne duhovne teorije

- Kritičkim mišljenjem izbjegavamo zamku vezivanja samo za jednog duhovnog autoriteta, autora, učitelja, odnosno za jedno djelo, teoriju, model... Njime si omogućavamo izbor za nas najboljeg, najprihvatljivijeg u mnoštvu djela...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3583

Više...
MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

MIROSLAV PRVULOVIĆ: Transcendiranje anakronoga svijeta (6)

- "Biti sretan i uspješan!" - uz sve šire planetne armije bolesnih i depresivnih!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3705

Više...
Otkrivanje

Otkrivanje "Tajne" - kao kozmičko-planetna podvala?

- Kozmičko-planetna energetska dešavanja navode nas na okretanje ka Višem, ili nam sugeriraju evolucionistički smjer. Evolucionističko upražnjavanje metodologije "Tajne", koje bi bilo u funkciji tog fokusa, moglo bi nas dovesti...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5842

Više...

"Logika Stada" i promjene

- "Logika Stada", koja uvjerljivo dominira u masi čovječanstva - nije, tj. ne koristi se ovdje u smislu neke uvredljive kategorije kojom neki od nas, koji su je osvijestili i...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4886

Više...
Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

- Religioznost ne znači sama po sebi rast svijesti. - Pravi faktori za rast svijesti su u sferi evolucionizma. - Ne Bog-Apsolut-Izvor (naravno da oni kao nekakva konceptualna poštapalica nisu...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5627

Više...
Shavasana i praksa izvankonceptualizma

Shavasana i praksa izvankonceptualizma

- Praksa izvankonceptualizma u trokutu između: meditacije, emocionalnog pročišćavanja (Dž. Raskina) i shavasane (joga nidre). - Kome ona u opisu djeluje kao banaliziranje duhovne prakse (kakva je to duhovna praksa...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3945

Više...
Hibernacija u Entropiji

Hibernacija u Entropiji

- Strategija s Entropijom, provjereni način: pojednostavljivanje svega u životu, svega onoga što od nas ovisi, na što možemo utjecati, te što više relaksacije.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4652

Više...
S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

S. N. Lazarev, ljubav prema Bogu i praksa izvankonceptualizma

- U nekima od duhovnih učenja: um nam kreira i pokreće koncept preko kojeg želimo da osjećamo ljubav prema Bogu, što je pod znakom pitanja s obzirom na još uvijek...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6673

Više...
Baner
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno