Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Sveti gral

20034

Izlaskom knjige „Da Vincijev kod“ , koje je bazirana na knjizi „Sveta krv, sveti gral“, dolazi do mnogo pitanja u vezi Isusa i općenito kršćanske vjere. Ja osobno sam bila zatečena nakon što sam pročitala knjigu. Dan Brown je odgovorio na meni neka dosada neodgovorena pitanja. Iako mnogi smatraju da u tome nema baš puno istine, moje mišljenje je da ima. Cijeli život sam mislila da je Sveti gral posuda, čaša iz koje je Isus pio na Posljednjoj večeri. No ispostavilo se da nije.prošlosti... a time i budućnost”.

Tajno društvo Sionski priorat tvrdi da Sveti gral uopće nije kalež, nego vrlo domišljato smišljena alegorija, metafora nečeg drugog, nečeg puno moćnije. Ipak, Sveti gral je najtraženije blago u povijesti čovječanstva. Vjerovalo se da se nalazi negdje u Europi, točnije u Engleskoj, zakopan u tajnoj odaji ispod jedne osi mnogobrojnih crkvi templara od 1500.godine.

Priorat je o Svetom gralu imao spise, čuvao ih je velikoj tajnosti. Sakrivao ih je od ljudi, i malo je tko znao bilo što o tim spisima. A da bi ih zaštitili morali su ih često premještati tijekom stoljeća. Danas povjesničari vjeruju da je gral u povijesti sveukupno bio premješta 6 puta. Zadnji put je viđen davne 1447.godine kada je izbio požar koji je zamalo progutao sve spise, 4 ogromne škrinje. Nakon toga ih više nitko nije vidio. Ostala su samo povremena šaputanja da je skriven negdje u Velikoj Britaniji.

Lokacija Svetog grala najbolje čuvana tajna u povijesti čovječanstva. Članovi Priorata desetljećima dokazuju da su dovoljno pouzdani prije nego što ih se uzdigne u najviši ešalon bratstva gdje saznaju gdje se nalazi gral. Tu tajnu čuva složen sustav znanja raspoređenog na zasebne dijelove i podijeljenog među više članova i iako je bratstvo vrlo veliko, samo četvorica članova znaju gdje se nalazi gral – Veliki meštar i njegova tri senexhauxa.

Isus Krist  je bio povijesna ličnost s nevjerojatnim utjecajem, možda najzagonetniji vođa na svijetu, koji je bio sposoban nadahnuti ljude. Kao najavljeni Mesija, Isus je imao veću moć od kraljeva, inspirirao je milijune ljudi i bio osnivač novih filozofija. Kao potomak kralja Salomona i kralja Davida, Isus je imao zakonito pravo na židovsko prijestolje. Njegov život bilježilo je tisuće njegovih sljedbenika.

Da bi nekako uspjeli doći do samog Svetog grala važno je da krenemo od početka, Biblije. Bibliju onakvu kakvu je danas poznajemo, kolacionirao je rimski car Konstantin Veliki koji je bio poganin. Konstantin je cijeli život poganin, te je sakrament krštenja primio tek na svojoj posmrtnoj postelji, preslab da se pobuni. U Konstantinovo vrijeme, službena rimska religija je bila obožavanje Sunca – kult Sol Invictus ili Nepobjedivog sunca – a Konstantin je bio njegov glavni svećenik. Na nesreću za njega, Rim su u to vrijeme obuhvatili sve veći vjerski nemiri. Tri stoljeća nakon Kristova raspeća, Kristovi sljedbenici množili su se nevjerojatnom brzinom. Kršćani i pogani su se počeli sukobljavati i taj sukob se toliko raširio da je prijetio raskol Rima na dva dijela. Konstantin je odlučio 325.godine poslije Krista ujediniti Rim pod jednom zajedničkom religijom – kršćanstvom.

Konstantin je bio poslovan čovjek. Vidio je da je kršćanstvo u usponu i jednostavno se kladio na konja koji je već ionako pobjeđivao. Povjesničari se još uvijek dive genijalnosti kojom je Konstantin obratio pogane koji su obožavali Sunce u kršćane. Stapanjem poganskih znakova, datuma i rituala u kršćansku tradiciju koja se sve više širila, stvorio je vrstu hibridne vjere koja je bila prihvatljiva objema stranama.

Tragovi poganske religije u kršćanskoj simbolici ne mogu se poreći. Egipatski sunčevi diskovi postali su aureole oko glava katoličkih svetaca. Prikazi Izide kako doji svog čudesno začetog sina Hora, postali su predlošci za suvremene prikaze Djevice Marije i djetešca Isusa. A gotovo svi elementi katoličkog rituala – tamjan, oltar, napjevi i pričest, čin „jedenja Boga“ – uzeti su ravno iz ranijih poganih religija.

U kršćanstvu ništa nije originalno. Pretkršćanski bog Mitra – zvan Sin Božji ili Svjetlo svijeta – rođen je 25. prosinca, umro je pokopan u kamenoj grobnici, a potom uskrsnuo tri dana kasnije. A inače, 25.prosinca je i datum rođenja Ozirisa, Adonisa i Dioniza. Novorođenom Krišni također je kao dar doneseno zlato, tamjan i mirta. Čak je i kršćanski sveti dan u tjednu ukraden od pogana.

Izvorno su kršćani slavili Sabbath ili subotu, ali Konstantin je to promijenio da se taj dan poklapa s poganskim štovanjem dana Sunca. Do danas većina vjernika koja ide nedjeljom u crkvu na misu nema pojma da je to povezano s poganskim danom u tjednu kada se štovalo sunce. Tijekom stapanja vjere, Konstantin je morao ojačati tu novu kršćansku tradiciju i održao slavno ekumensko okupljanje poznatim pod nazivom “Prvi opći koncil kršćanske crkve u Niceji”.

Na tom se skupu raspravljalo i odlučivalo o puno aspekata kršćanstva - datum Uskrsa, ulozi biskupa, provođenju sakramenata i naravno, Isusovom božanstvu. Do tog trenutka u povijesti na Isusa su njegovi sljedbenici gledali kao na smrtnog proroka… velikog i moćnog čovjeka, ali ipak čovjeka, smrtnika. Isusovo uspostavljanje za “Sina Božjeg” službeno je predložio i izglasao Koncil. I to relativno tijesnog glasovanja. Utvrđivanje Isusova božanstvo bilo je presudno za daljnje ujedinjenje Rimskog carstva i novi temelj političke moći vatikana. Službenim utemeljenjem Isusa kao Sina Božjeg, Konstantin je Isusa pretvorio  u Božanstvo koje je postojalo izvan okvira ljudskog svijeta, biće čija se moć nije mogla osporiti. To ne samo da je spriječilo daljnja osporavanja kršćanstva od strane pogana, nego su se po novom Kristovi sljedbenici mogli iskupiti jedino putem utemeljenog svetog kanala -  Rimske katoličke crkve.

Sve se to svodilo na to tko će imati moć. Krist kao Mesija bio je presudan za funkcioniranje crkve i države. Veliki broj znanstvenika tvrdi da je rana Crkva doslovno „ukrala“ Isusa od njegovih izvornih sljedbenika otimajući ljudsku poruku, obavijajući je neprobojnim plaštem božanstva i koristeći je kako bi proširila svoju moć. Konstantinovo potajno političko djelovanje nije umanjilo veličanstvenost Kristova života. Nitko ne kaže da je Isus bio varalica ili poriče da je hodao zemljom i nadahnuo milijune ljudi da vode bolje živote. Konstantin je iskoristio Kristov stvaran utjecaj i njegova  važnost i time oblikovao lice kršćanstva onakvog kakvog ga danas poznajemo.

Budući da je Konstantin uzdigao Isusa 4. stoljeća nakon njegove smrti, do tada je postojalo na tisuće spisa koji su kronološki bilježili njegov život kao život običnog smrtnika. Konstantin je preradio povijesne knjige, a iz toga je proistekao najdubokoumniji trenutak u povijesti kršćanstva. On je naručio i financirao sastavljanje nove Biblije u kojoj su bila ispuštena ona evanđelja koja su govorila o Kristovim ljudskim obilježjima i uljepšao  ona u kojima je predstavljen kao božanska osoba. Ranija evanđelja su zabranjena, sakupljena i spaljena. Svi oni koji su se odlučili za zabranjena evanđelja bili su proglašeni hereticima.

Neka evanđelja koja je Konstantin pokušao izbrisati, nekako su preživjela. Kod zapadne obale Mrtvog mora 1950.-tih u spilji u blizini Kumrana u židovskoj pustinji pronađeni su stari hebrejski rukopisi, a 1945. godine Koptski spisi u Nag Hammadi. Ti spisi govore istinu o gralu, ali i o djelovanju Isusa Krista kao čovjeka.  Vatikan je u skladu s vlastitom tradicijom  krivog informiranja, pokušao spriječiti objavljivanje tih spisa. Iz njih se vide jasna povijesna neslaganja i izmišljotine koje jasno potvrđuju da su suvremenu Bibliju sastavili i uredili ljudi koji imaju određeni politički cilj, a to je da promoviraju božanstvo čovjeka Isusa Krista i njegov utjecaj koriste kako bi pojačali vlastitu moć.

Želja suvremene crkve da spriječi objavljivanje tih spisa  proizlazi iz iskrenog uvjerenja koje su sami utemeljili. Vatikan čine duboko pobožni ljudi koji uistinu vjeruju da ti spisi koji tvrde suprotno ne mogu biti ništa drugo nego lažno svjedočenje.

Isus je podijelio jedan kalež vina sa svojim učenicima, ali pogled na daVincijevu „Posljednju večeru“ govori nam drugačije. Svi za stolom  imali su po jednu čašu, uključujući i Isusa. To nisu bili kaleži nego 13 malih, ravnih staklenih čaša. Na slici nema kaleža ili svetog grala. „Posljednja večera“ je ključ tajne svetog grala.

Suvremeni znak za muškarca je ♂ a za žene ♀. Ovi znakovi  nisu izvorni znakovi za muškarca i ženu.

> Ovaj znak je izvorni za muškarca , osnovni znak za falus. On je formalno poznat kao „oštrica“ i predstavlja agresivnost i muškost. Ovaj znak za falus koristi se još uvijek  i to na vojnim uniformama.

< Ovaj znak se zove Kalež. Kalež nalikuje šalici ili posudi, ali što je još važnije, nalikuje obliku ženske maternice. Ovaj znak sugerira ženstvenost i plodnost. Ali opis grala kao „kaleža“ nije ništa drugo nego alegorija kako bi se zaštitila prava priroda grala.

Gral je doslovno drevni simbol ženstvenosti, a Sveti gral predstavlja svetu ženstvenost i boginju, koja se do danas izgubila. Moć žene i njezina sposobnost da stvori život nekoć su bile vrlo svete, ali predstavljale su opasnost u usponu pretežno muške crkve, pa je tako sveta ženstvenost demonizirana i proglašena nečistom. Muškarac je, ne Bog, stvorio koncept „izvornog grijeha“ gdje Eva zagrize jabuku i prouzrokuje pad ljudske rase. Žena, nekoć sveta davateljica života, sada je proglašena neprijateljem.

Taj koncept žene kao donositeljice života bio je temelj drevnih religija. Rađanje je bilo mistično i moćno. Na žalost, kršćanski filozofi su zatajili žensku snagu stvaranja zanemarujući biološku istinu i stvarajući muškaraca Stvoriteljem. U Knjizi postanka  govori se da je Eva nastala od Adamova rebra. Žena je postala izdanak muškarca. I to grešni.

Gral je znak za izgubljenu boginju. Legende o viteškim traganjima za izgubljenim gralom zapravo su priče o zabranjenim traganjima za izgubljenom svetom ženstvenošću. Vitezovi koji su izjavljivali da „tragaju za kaležom“ govori u kodovima kako bi se zaštitili od Crkve koja je podčinila žene, istjerala boginju i zabranila pogansko štovanje svete ženstvenosti. Sveti gral  je žena, žena koja je u sebi nosila tako moćnu tajnu, da bi kad bi je otkrila, uništila sam temelj kršćanstva.

Osoba koja na slici „posljednja večera „ sjedi s lijeva Isusu je žena, a ne muškarac. Unaprijed stvorena predodžba koju imamo o toj slici toliko je snažan da naš mozak blokira neslaganja i zanemari ono što oči vide. To je poznato kao scotoma.

Žena na slici je Marija Magdalena. Ona nije bila prostitutka niti išta slično. Ta nesretna zabluda naslijeđe je pokvarene kampanje koju je lansirala rana crvka. Crkva je htjela zaprljati ime Marije Magdalene kako bi prikrili njenu opasnu tajnu – njenu ulogu kao Svetog grala.

„Posljednja večera“ gotovo da galami na sav glas da su Isus i Marija Magdalena bili vjenčani. Na slici se može primijetiti da je odjeća koju nose kao odraz u ogledalu. Boje odjeće bile su im upravo suprotne. Isus je bio u crvenoj halji i plavom plaštu, a Marija Magdalena  u plavoj halji i crvenom plaštu.Rana Crkva uistinu je uvjerila svijet da je smrtni prorok Isus bio „Božansko biće“. Evanđelja koja su opisivala „zemaljske“ značajke njegova života ispuštena su iz Biblije. Jedna od posebno zabrinjavajućih zemaljskih tema bila je Marija Magdalena, ili točnije njezin brak s Isusom Kristom.

Kada se obrati pozornost kako su Isus i Marija Magdalena kao povezani na kuku i naginju se jedno od drugoga kao da stvaraju jasno određeni prostor između sebe. Ako se gleda Isus i Marija Magdalena kao elemente kompozicije, u oko će upasti još jedan očigledan oblik. Jedno slovo abecede, u sredini slike vidi se neupitni obris golema, besprijekorno slovo M. Oni koji podržavaju teoriju zavjere kažu da označava Matrimonio ili Marija Magdalena.

Brak Isusa i Marije Magdalene dio je povijesnog zapisa. Isus kao oženjeni čovjek ima više smisla od standardnog biblijskog pogleda da je bio neženja. Isus je bio židov, a pravila u to vrijeme doslovno su zabranjivala da židovi budu nevjenčani. Prema židovskom običaju, celibat je bio osuđivan i svaki Židov je imao obvezu pronaći odgovarajuću ženu svome sinu. Ako Isus nije bio oženjen, onda bi se to spomenulo u barem jednom evanđelju i ponudilo bi se neko objašnjenje zašto je Isus bio u celibatu.

Petar je bio ljubomoran na Mariju Magdalenu. Tu se nije radilo o samoj ljubavi. Ulozi su bili puno veći. Isus naslućuje da će uskoro biti uhićen i razapet. Zato Mariji Magdaleni daje upute kako da nastavi voditi Njegovu Crkvu nakon što njega više ne bude. Petar izražava svoje nezadovoljstvo što je druga violina i to iza žene. Prema nepromijenjenim evanđeljima, Isus nije dao upute Petru prema kojima je trebao utemeljiti kršćansku crkvu, nego Mariji Magdaleni.

Isus je namjeravao budućnost svoje crkve ostaviti u rukama Marije Magdalene. Marija Magdalena bila je iz Benjaminovog plemena, što znači da je imala kraljevske krvi. Proglašena je bludnicom da bi se izbrisali dokazi njezinih snažnih obiteljskih veza.

Crkvu nije brinulo to što je Marija Magdalena imala kraljevsku krv, koliko što se družila sa Kristom koji je također bio kraljevske krvi. Isus je bio potomak kralja Salomona, kralja Židova. Ženidbom sa snažnom kućom Benjaminovom, Isus bi spojio dvije kraljevske linije i stvorio snažan politički savez, te je mogao zakonski zatražiti prijestolje i povratiti liniju kraljeva kao u vrijeme Salomona.

Legenda o svetom gralu jest legenda o kraljevskoj krvi. Kad se govori o „kaležu u kojem je bila krv Kristova“ govori se zapravo o Mariji Magdaleni koja je u svojoj utrobi nosila Isusovu kraljevsku krvnu liniju.

U spisima Svetog grala nalaze se dokazi da je Isus bio kraljevske krvi. Sveti gral je Marija Magdalena. … majka potomka kraljevske krvne linije Isusa Krista. Leonardo nije jedini na svijetu koji je pokušao reći istinu o Svetom gralu. Kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista iscrpno je zapisalo mnogo povjeničara.To je najveća tajna u povijesti čovječanstva. Ne samo da je Isus bio oženjen, nego je bio i otac. Marija Magdalena bila je sveta posuda. Bila je kalež koji je u sebi nosio kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista. Bila je utroba u kojoj je rasla loza i vino iz kojeg je potekao sveti plod.

Nakon izlaska knjige „Sveta krv, sveti gral“, Crkva je bila izvan sebe, ali to se moglo i očekivati. Ipak to je bila tajna koju je Vatikan pokušao zakopati u 4. stoljeću. Križarski ratovi su se djelomično voditi oko toga, prikupljanja i uništavanja podataka. Prijetnja koju je Marija Magdalena predstavljala muškarcima koji su vodili ranu Crkvu mogla ih je uništiti. Marija Magdalena je bila fizički dokaz da je novo obznanjeno „božanstvo“ poteklo od linije smrtnika. Crva je ovjekovječila Mariju Magdalenu kao prostitutku i sakrila dokaze Kristova braka s njom onemogućujući na taj način bilo kakve moguće tvrdnje da je Isus imao potomka i da je bi smrtni prorok.

Ruža s pet latica je simbol Priorata za gral, Mariju Magdalenu. Budući da je Crkva zabranila njezino ime, Marija Magdalena je postala tajno poznata pod pseudonimom – Kalež, Sveti gral, Ruža. Simbol ruže povezan je s venerinim pentagramom i ružom kompasom. Ruža također je anagram od grčke riječi EROS, grčkog boga spolne ljubavi.Isusovo dijete potkopalo bi presudno stajalište da je Krist božanstvo, a samim tim i stajalište da kršćanska crkva koja je samog sebe postavila za jedinog  posrednika Božjeg na zemlji, doista može dovesti čovječanstvo u nebo i uvesti ga u kraljevstvo nebesko.

Ruža je uvijek bila glavni simbol ženske spolnosti. U primitivnim kultovima koji su štovali boginje, ruža sa 5 latica predstavljala je 5 postaja žene -  rođenje, menstruaciju, majčinstvo, menopauzu i smrt.

Prema Prioratu, Marija Magdalena je bila trudna u vrijeme raspeća. Radi njene sigurnosti Kristova nerođena djeteta, nije imala drugog izbora nego pobjeći iz Svete zemlje. Uz pomoć Isusova vjernog ujaka, Josipa Arimatejca, Marija Magdalena potajno je otputovala u Francusku koja je tada bila poznata kao Galija. Tamo je našla utočište u jednoj židovskoj zajednici. Francuskoj je rodila kćer. Dala joj je ime Sara.

Živote Marije Magdalene i Sare zabilježili su do najsitnijih pojedinosti Židovi koji su ih čuvali. Kako je Marija Magdalena po podrijetlu pripada liniji židovskih kraljeva, Židovi u Francuskoj su je smatrali svetom kraljevskom osobom i štovali je kao preteču slavne linije kraljeva. Velik broj ondašnjih znanstvenika iz tpg doba vodilo je kroniku života Marije Magdalene. U Francuskoj, uključujući Sarino rođenje i kasnije nastavljanje obiteljskog stabla. To je jedna od kamena temeljaca spisa Svetoga grala. Potpuna genealogija ranih potomaka Kristovih.

Spisi svetoga grala uključuju i desetke tisuća stranica podataka. Svjedočenja iz prve ruke o blagu Svetog grala opisuju da se ono nalazi u 4 golema sanduka. U njima se navodno nalaze „čisti dokumenti“, tisuće stranica nepromijenjenih spisa iz vremena prije Konstantina koje su napisali rani Isusovi sljedbenici i u kojima su ga štovali kao čovjeka, učitelja i proroka. Kruži glasina da je dio tog blaga legendarni „Q“ spis, rukopis za koji čak i Vatikan priznaje da vjeruju da postoji. Navodno, to je knjiga Isusovih učenja za koju se vjeruje da ju je napisao svojom rukom.

Drugi eksplozivni spis navodno se nalazi u rukopisu pod nazivom „Magdalenini dnevnici“, osobni zapisi Marije Magdalene o njezinoj vezi s Kristom, Njegovom raspeću i vremenu koje je proživljavala u Francuskoj.

Potraga za Svetim gralom doslovno je traganje da se klekne pred kosti Marije Magdalene, to je putovanje da se pomoli pod nogama one koju su izbacili, pod nogama izgubljene Svete ženstvnenosti.

Rana crkva se bojala da bi, ako se krvna linija nastavi, tajna Isusa i Magdalene mogla izaći na vidjelo i osporiti temeljnu katoličku doktrinu – da se Mesija nikada nije sjedinio sa ženom niti upustio u spolno sjedinjenje. Kristova krvna linija potajno se nastavila u Francuskoj sve dok u 5. stoljeću nisu učinili hrabar potez i sjedinili se s Francuskom lozom te na taj način stvorili obiteljsku lozu poznatu kao dinastija Merovinzi.Mjesto na kojem je skriven Sveti gral zapravo je grobnica u kojoj se nalazi tijelo Marije Magdalene i spisi koji pričaju istinitu priču o njezinom životu. Potraga za svetim gralom uvijek je bila potraga za Marijom Magdalenom – Kraljicom kojoj je nanesena nepravda i koja je zakopana zajendo s dokazom da ima zakonito pravo na moć. Članovi priorata sve su ove godine bili zaduženi da štite spise i grob Marije Magdalene te samo potomstvo.

Merovinzi su osnovali Pariz. To je jedan od razloga zašto je legenda o gralu toliko poznata u Francuskoj. Veliki broj vatikanskih potraga za gralom u Francuskoj zapravo bili su tajni pokušaji da se izbrišu članovi kraljevske Isusove loze.

Dagobert je bio merovinški kralj. Ubili su ga ubodom bodeža u oko dok je spavao. Ubili su ga Vatikan i Pipin d’Heristal krajem 7. stoljeća. Nakon toga, linija Merovinga je gotovo nestala. Srećom, Dagobertov sin Sigisbert, uspio je potajno preživjeti napad i nastavio lozu čiji je član kasnije bio Godefroi de Bouillon – osnivač Sionskog Priorata..

Isti čovjek koji je naredio vitezovima templarima da rate dokumente Svetog grala iz ruševina Salomonova hrama i na taj način pribave kraljevskoj lozi Merovinga dokaz njihove hereditarne veze s Isusom Kristom Suvremeni Sionski priorat ima izuzetno značajnu dužnost. Ona se sastoji od tri dijela. Bratstvo mora štititi Kristovu krvnu liniju, spise Svetog grala i grob Marije Magdalene.

Snimljeno je i nekoliko dokumentaraca na ovu temu, zapravo mnogo, no kao i kod svake druge tajne, mišljenja su podijeljena. No da u svemu ovome ima istine, mislim da ima. Ako nije sve istina, ona je barem djelomično istina. No nažalost, otada do sada je prošlo više od 2000 godine i teško je za vjerovati da će se prava istina otkriti. Jedino ako Vatikan ne odluči napokon reći istinu i pokazati spise koje čuvaju u tajnosti...

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

MARIJA KOUDELA: Avalonsko društvo

MARIJA KOUDELA: Avalonsko društvo

Opatija i samostan u engleskom gradiću Glastonburyju zacijelo predstavljaju jedno od najstarijih svetih mjesta u Engleskoj, a istovremeno i najzanimljivijih.

Komentari(1) Klikova:7293

Više...
MARIJA KOUDELA: Postoje li vile?

MARIJA KOUDELA: Postoje li vile?

Vile se u različitim kulturama različito doživljavaju. U jednima se smatraju dobrodušnima, dok se u drugim govore o opakim stvorenjima koja vole podvaljivat ljudima.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:12069

Više...
MARIJA KOUDELA: Zombiji

MARIJA KOUDELA: Zombiji

Prema knjizi Alfreda Metrauxa „Voodoo“ zombiji su „ljudi čija je smrt uredno zabilježena, a pokop mogu potvrditi očevici, koji, međutim, nakon nekoliko godina bivaju pronađeni… u stanju koje graniči s...

Komentari(1) Klikova:13255

Više...
MARIJA KOUDELA: Anđeli i demoni

MARIJA KOUDELA: Anđeli i demoni

Jedna moja prijateljica preporučila mi je da pogledam seriju Supernatural. Sam naziv mi je bio zanimljiv, pa sam odlučila seriju pogledati. Kako su epizode odmicale, ja sam ostala sve više...

Komentari(1) Klikova:15379

Više...
MARIJA KOUDELA: Incident na Dyatlovom prijelazu

MARIJA KOUDELA: Incident na Dyatlovom prijelazu

Grupa mladih skijaša krenula je početkom veljače 1959. godine na planinu Kholat syakhl na sjevernom dijelu uralskog lanca. Kholat Syakhl na jeziku Mansi naroda znači „Planina smrti“.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:10253

Više...
Djevojka s mosta

Djevojka s mosta

  Ovi duhovi su duhovi ljudi koji proganjaju mnoge ceste. Postoje izvješća o viđanjima ovih duhova u automobilima ili drugim prijevoznim sredstvima. Proganjaju određenu lokaciju i vrstu prijevoza koja ja povezana...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7865

Više...
Jack Berry

Jack Berry

Jack Berry živio je u Sacramentu i bio je vrstan radio mehaničar na mjesnoj postaji. Također je volio kockati osobito na konjskim trkama.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6983

Više...
Tragom Svetog Brandona

Tragom Svetog Brandona

  Irske pomorske tradicije jedne su od najstarijih u Europi. Irski kralj Nial u 4. stoljeću stare ere, slao je svoju flotu u borbu protiv nasrtljivih Rimljana. U srednjem su stoljeću...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6559

Više...
Povratak iz smrti

Povratak iz smrti

  Velika mračna praznina, a onda odjednom predivno svjetlo na kraju tunela i osjećaj neopisivog blagostanja je osjećaj kojim ljudi opisuju povratak iz smrti. Prema jednom istraživanju 20% ljudi doživi jedno...

Komentari(2) Klikova:24946

Više...
Faraonsko prokletstvo

Faraonsko prokletstvo

  Otvaranje Tutankamonove grobnice arheolozima nije donio baš previše dobroga. Do 1929. godine, u samo šest godina, 22 ljudi koji su radili na otvaranju grobnice prijevremeno su umrli.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:10027

Više...
Egipatski hramovi

Egipatski hramovi

  Egipatski hramovi bili su posvećeni kultu umrlog kralja, a napravljeni su uglavnom u doba Srednjeg i Novog carstva. Kraljevi su podizali hramove u znak zahvalnosti bogovima za njihovu milost.

Komentari(1) Klikova:12887

Više...
Čovjek iz prošlosti

Čovjek iz prošlosti

  U odjeljku prvog razreda znamenitog ekspressa iz Londona za Glasgow sjedila su samo dva putnika, elegantni gospodin 40-ih godina i mlada djevojka. Gospodin je drijemao, a djevojka je čitala neku...

Komentari(1) Klikova:10738

Više...
Vještica Bellovih

Vještica Bellovih

  Početkom 19. stoljeća John Bell je kupio kuću i imanje i tu se preselio sa svojom obitelji. Dok je jednog dana obilazio svoje nasade kukuruza uočio je jednu vrlo čudnu...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:8911

Više...
Mothman - Zagonetka Point Pleasanta

Mothman - Zagonetka Point Pleasanta

Čudni događaji započeli su 12. studenog 1966. u Zapadnoj Virginiji. Petoro ljudi bilo je na lokalnom groblju toga dana,pripremajući grobnicu za pokop,kad se nešto što je izgledalo kao "smeđe čovjekoliko...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:14277

Više...
Prijevara zvana Apollo

Prijevara zvana Apollo

20. srpnja 1969. godine Neil Armstrong je položio lijevu nogu na mjesečevu prašinu i postao prvi čovjek koji je kročio Mjesecom. No, ako je istraživač Bill Kaysing posložio sve kockice...

Komentari(1) Klikova:13289

Više...
Rešetka Zemlje

Rešetka Zemlje

Vibrirajuća energija etera koja oblikuje atom iz trenutka u trenutak, oblikuje isto tako i planete, zvijezde i ostatak svemira. Polja Platoničke energije na kvantnoj razini bi se stoga trebala također...

Komentari(1) Klikova:12585

Više...
Slučaj Amityville

Slučaj Amityville

Na području današnjeg Amityvilla nekoć je obitavalo indijansko pleme Shinnecocks. Kad su bijelci stigli, Indijanci su bili ugnjetavani kako god su se bijelci sjetili, te su ih htjeli preobratiti na...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:16417

Više...
Vantjelesni izleti

Vantjelesni izleti

Katarina, rođena je u jednom selu nedaleko Ludbrega. Još dok je bila mala, roditelji su joj se preselili u Ludbreg, gdje joj je otac mehaničar otvorio radionicu. Katarina je u...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:11729

Više...

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno