Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Prave i lažne političke promjene

39143

 

Oko nas se zbiva puno promjena, to je, vjerujem, nešto oko čega se svi možemo složiti. Zapravo, nije to ekskluzivitet ovog vremena – promjene se oduvijek zbivaju, samo u zadnjih sto ili dvjesto godina puno brže nego ikada u znanoj nam povijesti. No, jesu li sve promjene – promjene? Pogotovo u okolonstima u kojima ljudi žele - promjene.

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA: http://blog.vecernji.hr/misak/2010/08/15/promjene-%E2%80%93-prave-i-lazne/

KUPI KNJIGU

Ako pretpostavimo da neka vladajuća elita to zna, bilo bi mudro ponuditi promjene – to jest privid promjena koji bi ljude na neko vrijeme trebao umiriti.A onda će već Elita smisliti nešto novo.

To je najbolje vidljivo u mnogim politikama velikih država, koje zapravo ostaju strateški nepromijenjene desetljećima, mada se svakih par godina na izborima u tim zemljama zbivaju – „promjene“. Američka politika cijelo vrijeme je ista, bez obzira bio na vlasti ostarjeli glumac, bivši direktor CIA-e, simpatični saksofonist, glupa budala ili mladi i napredni crnac. Baš ovaj zadnji najbolji je primjer promjena koje to nisu.

No, zbivaju se i prave promjene. Nije ih teško raspoznati od lažnih promjena – prave promjene idu odozdola, a ne odozgora. Naravno, velik broj revolucija u zadnjih dva stoljeća, od francuske revolucije do oktobarske revolucije, za koje se činilo da idu odozdola, zapravo su bile manipulirane odozgora – i to vrlo odozgora. Ali to su bile velike krvave revolucije i stvorile su još veći teror nego što je bio onaj kojeg su uklonile. Zato se ne može reći da je tu došlo do neke promjene. Slavni strip-autor Alan Moore je u jednom svom stripu, mislim „V for Vendetta“, napisao nešto u stilu da su sve političke struje iste, a da je jedina prava razlika ona između tiranije i anarhije. Naravno, anarhiju ovdje ne treba shvatiti na pogrešan način kako je se ponekad shvaća, pa se pred očima ukazuje slika nereda, paleža i razbojstava. Anarhija je sustav bez vlasti – to je sve. Znam da je teško zamisliv, ali ne toliko teško koliko bi ga se to moglo zamisliti, a o tome su ispisane stotine i stotine stranica. S druge strane, suvremena zastupnička demokracija često se otkriva kao tiranije elite. Dvjestotinjak članova parlamenta ima ovlasti donijeti bilo kakav zakon, neovisno o tome žele li ga ljudi ili ne.

Čini mi se da su prave promjene više nalik nekom građanskom neposluhu nego revoluciji, i da su spontane i pomalo neorganizirane ili bolje reći – samoorganizirajuće. Dva zorna primjera prave i lažne promjene mogu se uočiti u „dva oka u jednoj glavi“, u Velikoj Britaniji i SAD-u. O lažnim promjenama na vrhu vlasti Velike Britanije bruje sve novine, dok za ove „podzemne“ promjene u SAD-u skoro da se ne može čuti kroz reportaže u velikim medijama. Ja sam, eto, kod nas naišao na te podatke samo na jednom mjestu, u fenomenalnom tekstu objavljenom u jednom tjedniku na četrdesetoj stranici, ali i tamo je ono što mi je privuklo najviše pažnje (“čajanke“) bilo u funkciji osvijetljavanja teme koja je imala naslov „Otac i sin Paul protiv ‘tiranina’ Obame“.

Prvo da pogledamo kakvu su novu predstavu zakuhali u Velikoj Britaniji. Ništa pretjerano iznenađujuće po pitanju pojavnosti – već desetljećima s čuđenjem gledamo kako se nekako usklađeno zbivaju političke „promjene“ u zapadnoj i istočnoj atlantskoj državi, pa nekako u slično vrijeme djeluju parnjaci Reagan- Thatcher, Blair-Clinton i slično.

Tako je prije koju godinu u SAD-u došao na vlast mladi crnac modernih svjetonazora i mladenačkog, optimističnog i oku-ugodnog izgleda. Okladio sam se sam sa sobom da će se uskoro slično pomlađivanje s dodatnom aromom neke radikalnosti (mislim na boju kože američkog predsjednika, što je za SAD bilo nezamislivo) pojaviti u Britaniji.

I evo ga, s kojom godinom razmaka, ali ipak je tu – David Cameron. Biciklom ide na posao, mlad je, šarmantan, dao je novo lice konzervativcima, empatizirao je cijelu naciju bolešću svoje male kćeri, po novinama ga opisuju ka „euroskeptika“…. da, baš. Tako to ide u toj zemlji već četrdeset godina, a i kod nas. Svaki služanjski britanski premijer, bez obzira kako se izjašnjavao, bio je lojalan nadnacionalnoj eliti koja ga je postavila, i kojoj je cilj uništiti nacionalne suverenitete i postaviti globalnu elektroničku diktaturu kao jednu svjetsku državu. Drugim riječima, britanski premijeri po pitanju EU sustavno pričaju jedno, a rade drugo.

U poslu politike Cameron se već pokazao, davno prije nego što je postao premijer, kroz neke poteze vezane uz poreze i minimalne plaće, na štetu vlastitih građana (rukopis Elite uvijek se može prepoznati po destabilizaciji života građana), još tamo početkom 1990-tih, kad je bio posebni savjetnik tadašnjeg mininstra financija, ali to mu je oprošteno, moj bože, što se može, takva je politika.

Kakva se to velika promjena zbila na kormilu Velike Britanije? Pa takva, nikakva, jer je aktualni premijer izravni potomak četvorice britanskih kraljeva – Georgea I, Georgea II, Georgea III te kralja Williama IV (ali David nikad nije mogao računati na krunu jer je njegov praprapradjed bio nezakonito dijete). To je njegova predigra po pitanju krvnog srodstva, ali slika postaje cjelovita tek kad spomenemo i da je rođen u škotskoj bankarskoj obitelji, što znači da izravno pripada i financijskoj eliti koja drma svijetom i krvnim lozama koje rade to isto već stoljećima. Naravno, to dvoje je u biti isto.

Naravno, Cameronova rana biografija je predvidljiva – od rane je mladosti živio okružen luksuzom, išao u najbolje škole, ali se i bavio opijanjem, nisu mu bili strani marihuana i kokain (to se danas sve predstavlja kao tek mladenačka ludost), a sve to zajedno s kompićima iz oxfordskog elitnog društva Bullingdon, čiji su članovi ozloglašeni po bogatstvu, opijanju, destruktivnosti i raskalašenom stilu života. Antipatično i bahato društvo.

Ali stanite, nismo još gotovi kad pričamo o krvnoj povezanosti britanskog premijera. Ne zaboravimo njegovu ženu, koja također ima pedigre, jer se članovi Elite žene unutar sebe. A njegova supruga, Samantha Sheffield, pripada plemićkoj obitelji koja je nekada davno - prodala Windsorima zemljište na kojemu se danas nalazi Buckinghamska palača! Dakle, pričamo o jezgri. O jezgri se doista i radi – tko je bio glavni i neskriveni promotor Davida Camerona? Novine „The Sun“ Ruperta Murdocha, istaknutog pripadnika Elite koji ima dugu povijest privatnih sastanaka s utjecajnim političarima. Tako bar piše u Wikipediji.

U stvari, vjerujem da je na tim sastancima on taj kojega se može nazvati najutjecajnijim, to su sastanci na kojima se ti zamjenljivi ljudi sreću s istinski moćnim medijskim magnatom koji ih može skinuti ili postaviti na neko mjesto (mada je i on tek pijun manje vidljivih ljudi). A bio je tu davno prije nego što su oni ušli u politiku i vjerojatno će, ako ga zdravlje posluži, biti tu dugo nakon što oni završe sa svojim mandatima. Čak i u wikipedji piše da je u kolovozu 2008. David Cameron prihvatio besplatne letove da bi razgovarao u četiri oka s Murdochom (u prijevodu, pozvan je na briefing) i bio na privatnim Murdochovim partijima na njegovj jahti Rosehearty. U javnom registru Cameron je objavio da je primio let privatnim avionom Gulfstream IV (vrijednost leta se procjenjuje na 30 000 funti) koji mu je poklonio Murdochov zet, guru odnosa s javnošću Matthew Freud, ali nikad nije otkrio sadržaj razgovora s Murdochom. Sjećam se kad sam prije koju godinu u dnevnim novinama pročitao kako su novine Sun jednog dana objavile da one od sada podržavaju kandidata Camerona i neskriveno počele puhati u taj rog - dok se plan nije i ostvario.
Zato je dirljivo u raznim žućim izdanjima iste medijske kuće čitati kako je, eto Cameron malo hladan, jer je ipak rođen u takvoj plemićkoj obitelji, ali zato mu u otopljavanju i jačanju ljudske strane pomaže toplina njegove žene Samanthe – one na zemljištu čije obitelji se danas ustobočio, po nekima, sam centar paukove mreže vladanja svijetom, Buckinghamska palača.

Skočima sad na danas više ne tako Novi kontinent. Jeste li čuli za pokret „čajanki“? Kladim se da ne. Taj se neobični pokret pojavio unutar republikanskog biračkog tijela, a usmjeren je protiv Obame Barracka, kojega pripadnici čajanki proglašavaju ni manje ni više nego – tiraninom. Na skupovima zvanim „čajanke“ mogu se vidjeti slikoviti plakati poput „Obama bin Lyin“, „High Taxes Chain America“ i sično. Riječ je o slikovitim desničarskim skupovima na kojima se ljudi oblače u odjeću s kraja 18. stoljeća, prizivajući sjećanja na događaje iz 1773. Tada je, kaže mitologija tog inače namještenog događaja, skupina patriota odjevenih u Indijance u bostonskoj luci bacila u more uvezeni čaj kojeg su Britanci htjeli masno oporezovati. Ali zato se skupovi na kojima se ljudi okupljaju obučeni po zadnjoj modi 18. stoljeća i nazivaju „čajanke“, kako bi prizvali duh borbe protiv tiranije. Nazivanje predsjednika ni manje ni više nego tiraninom, osim što dobro oslikava stvarnost i namjere onih koji su ga postavili, zvuči pomalo neobičnoza političku tradiciju SAD-a zadnjih 150 godina, koja se toliko diči demokracijom. Ako vlada demokracija, kako onda predsjednik može biti - „tiranin“? Ili je nekome došlo iz dupeta u glavu…

Jer, pripadnikom „pokreta čajanki“ sebe smatra čak 24 posto birača! I sve se više ljudi okuplja na tim malim lokalnim manifestacijama, da burno i slikovito podrže ono što smatraju temeljnim američkim vrijednostima, među kojima su neke stvari koje bih potpisao, a i neke koje, bar isprva, ne bih (raspon se kreće od prava na posjedovanje oružja preko kritike državnih poreza do protivljenja pobačaju).

Od onih stvari koje mi se čine pozitivnima jest što u posljednje vrijeme pokret čajanki kao najvažnije pitanje zagovara organiziranje i odlučivanje o svakodnevnim stvarima na lokalnoj razini, bez uplitanja države, a posebno Obamine vlade. U kontekstu tendencija koje možemo iskusiti i sami, ovdje na pragu Europske Unije, gdje zakone koji se tiču ljudi u njihovim gradovima i selima nedemokratski, ili pak od državne važnosti poput gradnje brodova, propisuje birokracija s vrha super-države od pola milijarde ljudi, bez uvažanja specifičnosti i razlika (sjetimo se i propisa o veličini povrća), takav zahtjev „pokreta čajanki“ bih svakako pozdravio i ovdje kod nas.

Ako je David Cameron lažna promjena, pokret čajanki mi se svakako čini kao prava promjena.

U tom bi kontekstu svakako trebalo spomenuti ime republikanca Rona Paula, koji je, još dok je bio u Libertarijanskoj stranci, bio jedan od osnivača tog pokreta.

Prema istraživanju američkog instituta za ispitivanje javnog mnijenja Rassmussen od prije koji mjesec, da je tada bila predsjednička utrka, Obama Barrack bi dobio 42 posto glasova, a kongresnik iz Teksasa Ron Paul, koji u ovo tenutku ima najviše izgleda da postane republikanski predsjednički kandidat, dobio bi 41 posto glasova (uz 17 posto neodlučnih birača).

Taj Ron Paul, kojeg opisuju kao 74-godišnjeg ultrakonzervativnog republikanca, već mi je već prije privukao pažnju nekim izjavama koje su bile antielitističke i nekako izvan uobičajenog duga američke administracije. Primjerice, Paul se zalaže da SAD izađu iz međunarodnih organizacija, i to ne samo iz Svjetske trgovinske organizacije, nego čak i iz NATO-a i iz UN-a. Promiče i neke druge ideje koje su mi se na prvi pogled činile neprihvatljive, ali – sve ovisi o točki gledišta, u ovom izmanipuliranom svijetu u kojem su se dobre namjere koristi za zle ciljeve.

Kongresnika Paula se smatra ultrakonzervativcem, ali ne treba ga miješati s klasičnim desničarima koji koketiraju s totalitarizmom, zagovarajući što snažniju državu. Ron Paul se 1988. pojavio u predsjedničkoj utrci kao kandidat male Libertarijanske stranke. I evo primjera političke ideje koja nalikuje nekoj drugoj, ali u sebi ima sasvim suprotnu namjeru. Taj libertarijanski desničar smatra da treba ukinuti državu (baš kao što to smatraju nadnacionalci koji grade svjetsku globalnu diktaturu), ali njegova zamisao je sasvim drugačija - svu vlast treba prepustiti induviduumima, što je potpuno suprotno od akutalne politike prenošenja vlasti i suvereniteta sve više i više, u svjetska tijela, koja bi onda upravljala svim aspektima naših života.

Libertarijanstvo kao politička ideja u Americi ima dugu tradiciju, još iz vremena stvaranja SAD-a u drugoj polovici 18. stoljeća. Ta filozofija glasi: svaki čovjek ima pravo sve svoje stvari rješavati na lokalnoj razini, dogovorom sa susjedima, a država nema nikakva prava utjecati na to. Libertarijanci u nadgradnji tih osnovnih shvaćanja mogu krenuti ili prema „ljevici“ i socijalističkim načelima ili prema „desnici“, što je napravio Paul, koji je 2008. godine bio jedan od kandidata koji su se borili za republikansku nominaciju.

S obzirom da sam već odavno uvidio da naučeni programi u sebi kriju zamke i da ništa nije onako kako se čini da jest, malo sam u mentalnu mašinu ubacio teze koje zagovara taj liječnik, koji je prvo bio vojni liječnik, a potom počeo vlastitu praksu na selu u konzervativnom dijelu Texasa, gdje je dobro upoznao funkcioniranje lokalne zajednice. Čini mi se da je samodostatnost lokalnih zajednica predstavlja noćnu moru Elite Kao vrlo mlad, Paul se zainteresorao za ekonomiju i postao veliki pobornik teorije da se država ne smije miješati u ekonomske stvari.

On je ne samo ekstremni pobornik maksimalno slobodnog kapitalističkog poduzetništva, nego i protivnik svega čime država ograničava pojedinca, ne samo u privredi. Zagovara maksimalno smanjenje poreza, slobodno nošenje oružja, slobodnu trgovinu, ukidanje međunarodnih sporazuma koji SAD ograničavaju u ekonomskim akivnostima (već je rečeno, zalaže se i za izlazak SAD-a iz WTO, NATO-a i UN-a). Nadalje, protivnik je prava na pobačaj, vojne regrutacije, pa i ekoloških inicijativa koje ograničavaju poduzetništvo.

Kod svih ovih točaka sam malo zastao jer su mi neke od njih prvo zazvučale antipatično desničarski, a onda i kao tipična propaganda Elite. Kad oni kažu – slobodna trgovina, to u pravilu znači ukidanje carina koje štite domaće proizvođače i – praktički - dozvola da veliki požderu male, koji ostaju bez ikakve zaštite koju im je država pružala. No, čini mi se da u slučaju pokreta libertarijanstva, te ideje imaju onaj izvorni smisao te se doista odnose na pojedinca koji želi raditi i zaraditi, a da mu država ne puše za vratom i uzima polovicu od svega. Uostalom, korporacije su ionako često oslobođene svakojakih davanja, pa se ne čini da je libertarijanstvo još jedna krinka korporacijskog liberalizma, u kojem su korporacije ionako već toliko moćne da mogu ucjenjivati same države.

Potom, taj Paul protivnik je ekoloških inicijativa koje ograničavaju poduzetništvo. Koji primitivac – prvo je što mi je palo na pamet.
Ali kad sam se prisjetio u kojoj mjeri su ekološke inicijative izmanipulirane da se ograniči industrijski razvoj zemalja, stvari stoje drugačije. Postoji li globalna inicijativa, iza koje bi recimo stao UN, da se ne sijeku šume u Amazoni? Nisam čuo za to, ali sam za to vidio pokret promoviranja „globalnog zatopljenja“, za koje se u umeđuvremenu pokazalo da je bila laž smišljena da bi se stvorila potreba za svjetskim tijelom koje bi reguliralo svjetske probleme na svjetskoj razini, a i da bi se pokrenula ogromna trgovina ugljičnim kreditima (koja je još na snazi mada glavnog uzroka za njeno pokretanje – “globalnog taopljenja” – nema). Rimski klub je 1991. rekao ovo: “U potrazi za novim neprijateljem koji bi nas ujedinio, došli smo na ideju da su zagađenje, globalno zatopljavanje, manjkovi vode, glad i slične stvari savršena sredstva… Sve su te opasnosti uzrokovana ljudskom djelatnošću… Stvarni je neprijatelj, tada, samo čovječanstvo.”

Uostalom, u programu Bilderberga, kao što u svojoj knjizi pipe Daniel Estulin, jest nulta stopa rasta, čemu služi ograničavanje industrijskog rasta u raznim zemljama na razne načine. S druge strane, pod krinkom manjeg korištenja pesticida (što je pozitivna ekološka inicijativa) promiče se – ne biodinamička poljoprivreda - već GMO-tehnologija. I tako, kud god pogledaš - muljaža i manipulacija. S druge strane, svi ti globalni zakoni “kače” države i njihove građane, ali ne i korporacije – sjetimo se katastrofa poput one Bhopalu, ili ne moramo niti ići u prošlost – evo primjera ekološke katastrofe nevjerojatnih razmjera koji je British Petroleum napravio u Meksičkom zaljevu. Nikakve ekološke inicijative nisu ograničile devastiranje svijeta i ubijanje od strane korporacija.

U svijetu manipulacije, ideja da ekološke inicijative (očito lažne) ne bi trebale ograničavati poduzetništvo odjednom zvuči slobodarski, jer je riječ tek o ukidanju ograničenja proizvedenih instrumentalizacijom ekoloških pokreta u svrhu okrupnjavanja vlasti na svijetu.

Pa onda, tko ne bi podržao ukidanje vojne regrutacije? To je svakako slobodarska misao, ali slobodno nošenje oružja? Kako bih, recimo, ja mogao biti za to, kad nikad nisam posjedovao oružje, niti znam ikoga tko ga ima? Tako je to kod nas, no iz dokumentarca Michaela Moorea „Ludi za oružjem“ vidljivo je da stvari drugačije stoje u Americi, ali Charlton Heston i dalje mi je zvučao moronski sa svojim pokretom za legalizaciju oružja ili što već.

Ali, ali, ali….prije nekih godinu dana gledao sam američki dokumentarac koji je predstavio suprotna mišljenja o toj temi. Ona koja su protiv slobode posjedovanja oružja već znamo – ako ga imaš, prije ili kasnije ćeš ga koristiti i tome slično. (Što ne mora biti točno - u Medfordu u Oregonu upoznao sam taksista, pravog red-necka, koji zajedno sa svojom ženom, doma ima 14 (!) raznih revolvera , u svakoj prostoriji po jedan. Za zaštitu. Zašto toliko? Pa zato jer nema smisla da ima gan u kuhinji, a da ga nema u sobi ili kupaonici, tko zna u kojoj će prostoriji biti kad uđe provalnik, možda provalnik uđe baš tamo gdje je njihov revolver. Tako mi je bar rekao. Pitao sam ga jesu li on i žena ikada imali potrebu koristiti sve te silne pištolje. Rekao mi je da ih nisu nikad koristili, samo da je jednom preplašio nekog provalnika, ali bez pucnjave).

Zato su mi bila zanimljivija ona mišljenja koja su u dokumenarcu govorila u prilog nošenju oružja. Primjerice, jedna je pravnica gvorila da bi se ukidanjem mogućnosti posjedovanja oružja dogodilo da ga građani ne bi više imali, ali bi ga kriminalci na ulici dalje imali. Što je točno. Druga žena je opisivala slučaj gdje su u oružanoj plački pred njenim očima poginuli njeni roditelji. Smatrala je da bi ishod, ili bar šanse, bili drugačiji da je imala i ona imala oružje. Treći čovjek je ukazivao na činjenicu da nije mudro dopustiti da jedino oružje u državi imaju vojska i policija, jer se događalo u povijesti da su se protiv nekih aktualnih vojski i policija dizali domoljubi sa svojim vlastitim oružjem, kako bi se borili za slobodu od ugnjetavača. Hm, sjetio sam se kampova za žrtve „svinjske gripe“ koje je organizirala vojska, pa raznih plaćenićkih vojnih organizacija u službi američke vlade, pa posvemašnje američke instrumentalizacije vojske i policije u službu Novog svjetkog poretka i pomislio kako ima tu neke logike. I da će Elita nemirnije spavati ako će američki građani imati svoje oružje, ako to već žele.

Itd,itd, unutar tih libertarijansko-konzervativnih teza postoji i teza o zabrani pobačaja, ali o njoj nemam stav (ja sam protiv ubijanja, kao i svi ljudi, ali svjestan sam raspona situacija u kojima se ljudi mogu naći), pa ukidanje međunarodnih sporazuma koji SAD ograničavaju u ekonomskim aktivnostima – još jedna teza koja bi mogla zvučati kao da jakoj sili treba dati još više moći, ali meni više zvuči kao da je nastala u duhu otpora prema nadnacionalnim institucijama koje guše građane svih država pa i SAD – poput MMF-a, WTO, WHO-a i njenih raznih codexa alimentariusa i slično.

Počeo sam pisati o pravim i lažnim promjenama i pokušao dati po jedna primjer lažne i prave promjene – britanski premijer David Cameron bi bio lažna promjena, dok bi pokret čajanki bio prava promjena, prema onom kako u ovom trenutku vidim stvari.

Bio je to i jedan mali mentalni eksperiment, da ne zahrđam.

U ovom naopakom svijetu ionako sve treba ispočetka razmotriti jer ništa nije kako je čini – „promjene“ su status quo, a status quo možda predstavlja promjenu trenda, napredno je možda nazadno, nazadno je možda napredno, desno je lijevo, a lijevo je desno.

Jedino smo svi mi stalno u sredini.

Autor: Krešimir Mišak

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:9514

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:15182

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:20982

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:20893

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:25889

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:20325

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:24178

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:22269

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:22176

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:19331

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:21187

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:22669

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(17) Klikova:32432

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:23601

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:24145

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:23861

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:38188

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(14) Klikova:28448

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti



Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno