Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Iskustvo s Ayahuasce (2. dio)

34526

Evo nas opet. Bilo je zabavno pročitati vaše komentare i rezerve, mada sam sve te štoseve i sam sam već potrošio s frendovima kad bismo pričali o tim stvarima kao što su psihoaktivne biljke i što je stvarno, a što ne, i tko je ušlagiran, a tko ne. Naravno, nema tu nigdje nikakvih dokaza, s jedne strane sve je to trla baba lan, s druge strane nijedan čovjek očito nema isti film, a o svemu tome su mnogi ljudi (uključujući i mene) ponekak dumali dok bi trusili Žuju ili šljivovicu u dimu filtera stošezdeset, što su lako dostupne i zakonom dopuštene psihoaktivne tvari.

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Uostalom, većina stvari ima samo onoliko značenja koliko znače onome tko ih doživljava. Tako je s nogometom, Dnevnikom, automobilom, sličicama Životinjsko carstvo…baš sa svime. No, ako sve i jest tek ‘ušlagiranost’, ipak je zabavno za čitati. Barem meni. Osobno mi se čini čak i više od zabavnog, možda i poučno, ali čini se da je svakako riječ o iskustvu poprilično različite kvalitete od onoga koje daje domaća šljivovica.

Stoga, što god tko trusio u ovom trenutku, mi idemo junački dalje, s drugim dijelom ove priče! Evo ga:

***************

„U jednom trenutku je šaman došao do mene jer je vidio da se nešto zbiva sa mnom i da sam sav nemiran. Kad sam otvorio oči, sjećam se da sam vidio njegovo lice i ruku kao da dopiru do mene kroz zid od izmaglice, s drugog svijeta. Rekao sam mu polako, kako sam već jedino mogao, jedva skupivši ono malo moći nad svojim mislima i tijelom: „This is not a joke. You knew it all the time“. Nasmiješio se i stavio mi je ruku na čelo, a ja sam vidio njegovu pravu prirodu. On više bio mladić nego iskusni starac mačkolikog, gipkog i mišićavog tijela. „You see the truth now“, šapnuo mi je i podigao kažiprst: „We are all one.“ Kako sam sav bio u nekom bunilu, držao mi je još malo ruku na čelu. Kad sam se malo smirio rekao mi je „I’m watching you“ prije nego se udaljio. Povremeno sam kasnije dizao glavu i svaki put kad bih ga pogledao znao sam da me gleda svojim unutrašnjim okom. U jednom trenutku sam čak počeo nešto intezivno razmišljati o njemu, a kad sam otvorio on je čučao ispred mene. Telepatija, pomislih. Uostalom, on je isto uzeo ayahuascu. Pokušao sam mu reći nešto važno o svojoj spoznaji, ali jedva sam oblikovao riječ. Nije me razumio, pa se nagnuo uhom i rekao da ponovim. Pa sam ponovio. Bilo je to neobično, što je uložio toliko napora da čuje što imam za reći. I ne samo to – u jednom trenutku je on nešto govorio, ali ja nisam mogao razabrati riječi mada sam sve dobro čuo. Koliko god da sam se napinjao, one su mi zvučale kao ouuuaaaiiijjaaaaooouu, ali svejedno sam razumio poruku. Shvatio sam da naše riječi nose poruke i misli ne samo na razini oblikovanja zvukova koji čine riječi. Jednostavno sam shvatio što je govorio, a da nisam mogao razabrati riječi.

Ayahuasquero je inače ime za šamana koji priprema i konzumira ayahuascu i vodi druge kroz to. To spominjem jer se u jednoj od mojih ‘vizija’-iskustava pojavila jasna slika po čemu je ayahuasquero to što je ili po čemu je bilo tko sličan baš to. U isto vrijeme sam uvidio da je to urođeno stanje svih ljudi, da se svi rađamo s alatom da budemo isti takvi. Probat ću opisati tu svoju sliku, što je uvijek teško jer sam je ja dobio kao iskustvo. To je pomalo kao da nekom tko nikad nije osjetio vatru pokušavate objasniti dodir vatre.

Dakle, u jednom sam trenutku uvidio kako ayahuasquero gleda na svijet, a to je: istovremeno s dvije razine. Na jednoj razini vidi plošno ovaj naš uobičajeni svijet, ljude sa manama i vrlinama, a u isto vrijeme vidi ih i iz neke gornje kozmičke razine. Dakle, vidi njihove mane kao izraze njihovih problema ili njihova neznanja, bolje reći – privremene amnezije. Kao tek igru To je perspektiva potunog razumijevanja iz koje se ni na koga ne možeš ljutiti jer ga potpuno razumiješ i možeš se uživjeti u njegovu situaciju.

Ključna stvar jest upravo to postojanje na obje razine istovremeno – na jednoj („ovozemaljskoj“) koja je potrebna da bi čovek mogao komunicirati sa svijetom, blebetati s drugima o ovome ili onome, smijati se ili ljutiti, drugim riječima biti dio svijeta. S druge razine on vidi u ljude i razumije ih s te druge, kozmičke razine. Situacija koju sam doživio izgledala je ovako: zamislimo jedna kat na kojem je velikih hol pun ljudi kroz koje hodaš, zaobilaziš ih, sudaraš se. Užurbana lica, netko nekoga opsuje ili ti nekog opsuješ ako te slučajno gurne. U isto vrijeme, nekim drugim okom, ti sve gledaš i s gornjeg kata pa vidiš cijelu panoramu, vidiš tko kuda ide i kako nekoga izbjeći, koliko još imaš puta, zašto ljudi rade to što rade…

Možda je to ono što zovu prosvijetljenošću, ali ako i nije to, onda mudrost svakako jest. I što je najljepše od svega, svi smo rođeni s alatom da budemo takvi. Taj alat zove se : empatija.

I to je sve. Empatija – sposobnost uživljavanja u tuđa stanja, probleme ili emocije. To je alat koji svakome od nas omogućava da promatramo svijet istovremeno s dvije razine – ljudske i kozmičke. (mada u mojoj viziji to nije izgledalo tako dramatično, dapače, bila je to svakodnevna stvar, kao da je riječ o dva kata u jednoj zgradi.)

I još nešto važno sam doživio. Shvatio sam da često puta namjerno isključujem empatiju jer se bojim obaveza koje bi mi ona mogla stvoriti. Ako vidim siromašnog dječaka, moram li skinuti košulju i dati mu je? Ako čitam o gladi u Africi, moram li se smjesta prijaviti u neki humanitarni konvoj? Ako vidim bolesnog čovjeka u bolnici, moram li sve ostaviti i otići pružati mu utjehu? Ali ne želim to sve raditi, postoje neke druge svari koje bih htio raditi. I tada kao da sam nastojao isključiti empatiju, jer sam imao osjećaj da bih svaki put kad osjetim empatiju morao nešto i poduzeti po tom pitanju.

Uopće ne.

Novost je (bar za mene): empatija nužno ne stvara obavezu. Osim ako to želiš. Možda nije na meni da mijenjam svijet (to jest ovaj privid od svijeta), da idem od čovjeka do čovjeka i pomažem svakome koga sretnem, jer svako se od nas igra na kozmičkom migrlaištu, svakome je igralište cijeli svemir i ima sve alate da ga stvara po volji. Na nama je samo da suosjećamo, da se uživljavamo i da se možemo uživjeti u druge, i to je sve. Ništa više i ništa manje od toga. Zapravo, doista jednostavno. Pod ayahuascom sam uvidio nesalomljivu logiku svega toga.

Dok sam gledao i doživljavao te slike, i dok sam uviđao da je empatija ključ i da smo svi rođeni s tim ključem, odjednom sam shvatio i da je to sve stvar ‘tajminga’. Svi smo s time rođeni, ali neki su to shvatili prije mene, ja sam shvatio sad, a neki će shvatiti poslije mene. Ali nema tu pametnijih i glupljih, mudrih ili manje mudrih, svi smo jednako mudri, samo je stvar vremena kad ćemo se tog prisjetiti. To je kao na faksu – netko diplomira godinu dana ranije, netko godinu dana kasnije, ali sve te diplome na kraju jednako vrijede.

Vidio sam i sliku sjevernoameričkog Indijanca-šamana koji s onim pomalo odsutnim, kao zamagljenim pogledom gleda negdje u daljinu i pjeva neku indijansku pjesmu koja odjekuje nad šumama, gorama i rijekama, negdje u vrijeme kad su bijeli kolonizatori već uništavali i prisvajali kontinent na kojem živi njegov narod. Uvidio sam da on vidi svijet istovremeno s dvije razine o kojima sam pisao i otuda stiže njegov mir i fatalizam, koji nikako ne znači da ga na našoj razini nisu pogađale stvari koje su se događale njegovm sunarodnjacima.

Ayahuasca je preda mnom odvrtila i razne stvari vezane uz moj život. Jedno od najfascinantnijih iskustava bila je prilika da vidim sebe kroz oči drugih iz moje okoline. Sjećam se da odjednom kao da sam se našao unutar svoje djece i promatrao sebe kroz njihove oči. Kao da sam bio oni i gledao sebe. Svako od njih doživljava me malo drugačije, a ja sam imao jedinstvenu priliku da se pogledam kroz njihove oči, što je fenomenalno prosvijetljujuće i korisno iskustvo koje čovjeku omogućava da ispravi eventualne greške (jer ih ne može ispraviti dok ne zna koje su, a ne može znati koje su jer je svatko od nas rob vlastitih programa i percepcija). No, bio sam sretan, jer je prizor mene kroz njihove oči bio lijep i ugodan prizor, s tek pokojim sivim tonom u nestajanju.

Do se sve to događalo, cijelo vrijeme su mi curile suze od ganuća, a i dana mi poteku kad idem nekome prepričavati ta svoja iskustva ili ih se samo sjetim.

Sjećam se da mi je ayahuasca pokazala neke moje životne izbore iz očišta Velike kozmičke majke. Vjerojatno selektivno, jer sam iz te kozmičke perspektive vidio (to jest prikazane su mi) samo situacije u kojima se iz te perspektive vidjelo kako sam bio odvažan i donio prave odluke (a nemoguće da sam uvijek bio takav). No, nikad nisam te situacije promatrao na taj način kako mi ih je ayahuasca pokazala. Kao prvo, nisam u tim kaotičnim trenucima niti znao da sam donio neke odluke, a kamoli odvažne, a kao drugo, u većini prikazanih situacija, u trenucima dok su se zbivale, bio sam previše pod stresom i previše uplašen pa nikako sebe nisam mogao doživjeti kao odvažnog, mada me nešto iznutra tjeralo da napravim baš tako, usprkos strahu i nelagodnosti. A kad su prošle, bio sam sretan što je gotovo i nisam više razmišljao o njima. Uvid u te situacije je također bio prosvijetljujuć i dao mi je samopouzdanje. Kad šamani ayahuascu zovu iscjeljiteljicom – sad to razumijem – oni taj pojam koriste u vrlo širokom smislu.

Imao sam iskustvo i objašnjenje raznih drugih stvari, recimo, prijateljstva. Proživio sam dirljive situacije, vodio zanimljive razgovore i dobio definicije nekih od tih pojmova. Vidio sam prirodu i uloge u svom ljubavnom odnosu. Vidio sam prava lica ili pravu prirodu nekih osoba – tako sam barem imao dojam pod ayahuascom, a i dalje ga imam, makar te osobe opet ispred mojih očiju imaju obični ljudski lik. Ali bili su to slikoviti prikazi koji zapravo odgovaraju stvarnosti. To znam, jer kad sam ih poslije pričao nekim prijateljima koji poznaju te ljude, odjednom bi samo rekli: „Pa da, to je to, taj čovjek točno tako izgleda i takav je po prirodi“. Te slike nisu bile bezveze, a kretale su se u rasponu od graciozne Indijanke-izvidnika preko dobroćudnog čovjekolikog lava s naočala do mačkolikog tamnoputog čovjeka gipkog kretanja.

Imao sam iskustvo i objašnjenje raznih drugih stvari, recimo, prijateljstva. Proživio sam dirljive situacije, vodio zanimljive razgovore i dobio definicije nekih od tih pojmova. Vidio sam prirodu i uloge u svom ljubavnom odnosu. Vidio sam prava lica ili pravu prirodu nekih osoba – tako sam barem imao dojam pod ayahuascom, a i dalje ga imam, makar te osobe opet ispred mojih očiju imaju obični ljudski lik. Ali bili su to slikoviti prikazi koji zapravo odgovaraju stvarnosti. To znam, jer kad sam ih poslije pričao nekim prijateljima koji poznaju te ljude, odjednom bi samo rekli: „Pa da, to je to, taj čovjek točno tako izgleda i takav je po prirodi“. Te slike nisu bile bezveze, a kretale su se u rasponu od graciozne Indijanke-izvidnika preko dobroćudnog čovjekolikog lava s naočala do mačkolikog tamnoputog čovjeka gipkog kretanja.

I ne samo to. Imao sam to iskustvo i s drugim stvarima. Recimo, s bankama. U prikazu pod ayahuascom nekome sam pokazivao kako se ne treba bojati ropstva koje nameću banke niti se boriti protiv njih. Samo ih treba izbrisati iz glave, kao na touch-screenu palcem ih odbaciti u stranu. To sam radio pred njim i ta je stvarnost bila toliko stvarna da sam rekao sam sebi kako moram, kako sve ovo završi, to svima reći, kako je to turbojednostavno i da nikakvih problema zapravo ni nema jer možemo što god hoćemo. Samo iz glave izbrišemo što nam smeta, a svijet se ionako nalazi samo tamo.

Naravno, sad kad sam opet u ovoj stvarnosti, to mi baš ne ide tako. Ne mogu samo otići do, recimo, zgrade banke, ispružiti palac ispred sebe i povući je u stranu, u neki kozmički ‘recycle bin’. Ali svejedno na mnogim poljima koristim ono što sam naučio na ayahuasci. Kad god se pojave situacije koje u meni izazivaju strah ili neizvjesnost, sjetim se tih iskustava s ayahuasce koja me podsjete da se sve interpretacije svijeta događaju u mojoj glavi. Tada odlučim da neću izabrati ove koje mi stvaraju strah ili navještuju nevolje, već ih mentalno izbrišem sa slike, odlučivši da će biti drugačije, ovisno već o tome o kojoj se situaciji radi. Naravno, nikad neću moći procijeniti radi li stvar, jer se nikad ne mogu vratiti u prošlost neke situacije i testirati neki drugi razvoj događaja. Ali dovoljno mi je i to što se više ne osjećam bespomoćan već gospodar situacije. Pa u tom trenutku nestaje strah, glavna kočnica svih nas i glavni uzrok većine trenutaka kad se loše, besperspektivno ili beznadno osjećamo.

Imao sam još iskustava o kako se moćnim entitetima i stvarnostima radi, a kako je ovaj naš svijet tek privid, tanka opna razvučena preko prave stvarnosti, nešto nalik kompjuterskoj 3D grafici. Hodao sam ulicom i vidio sam ulicu ispred sebe, ali u isto vrijeme sam znao da se iza ugla pokrajnje ulice, koju ne vidim, nalazi ista ona slika s mog mentalnog ekrana, puna boja i oblika i s onim divovskim zastrašujućim vijugavim zelenim tijelom kojega se svako malo ukaže djelić sa strane ekrana. Samo se trebam nagnuti iza ugla i vidjet ću je. No, kad bih došao do pokrajnje ulice i nagnuo se iza ugla da to vidim – ispred mene bi se opet ukazala tek još jedna ulica. Ali znao sam da je to privid, da je ispod površine te slike nešto sasvim drugo. Ali prava slika je stalno izmicala.

Sad kad razmišljam, to doista je nalik računalnoj 3D grafici. Kad hodaš kroz virtualni prostor, u sliku se dekodira samo ono što je na monitoru, ostali dijelovi virtualnog prostora u tom trenutku ne postoje (osim u vidu kodova). No, čim zaokreneš iz virtualnog ugla, računalni program stvori 3D sliku te ulice i ti vidiš – novu ulicu. Na sličan način se, kako sam doživio, odmataju slike u ovoj našoj stvarnosti, svi ti prividi daljina, dubina, visina u najtemeljnijem smislu postoje samo dok ih mi gledamo. Pri tom je stvar znatno složenija od 3D grafike, jer ovdje milijarde nas vide iste prizore, koju su dio ove naše matrice. Ali istovremeno, svi se ti prizori dekodiraju samo u našim mozgovima i samo tamo postoje ovakvi kakve ih vidimo. Uključujući i sve moguće trikove kojima bismo, pada mi na pamet, mogli zaobići tu stvarnost. Recimo, slikajući fotoaparatom iza leđa.

Takvi su bili dijelovi mog iskustva s ayahuascom. Meni je sve izgledalo stvarno, upravo kao i soba u kojoj sad sjedim. Čak i stvarnije, jer je bilo impregnirano osjećanjem i doživljavanjem dok tu na kauču ponekad sjedim sasvim tupo Toliko je bilo stvarni da sam, još pod djelovanjem ayahuasce, rekao sam sebi da to moram svima ispričati. Štoviše, da mi to od sada mora biti glavna zadaća u životu. No, s obzirom da je riječ o prečudnim stvarima u odnosu na ono što smo naviknuti, rekao sam sam sebi da će moji postupci ići u tom smjeru nenametljivo, čak i kad iz njih neće biti jasno vidljivo o čemu se radi. No, onim upućenima bit će vidljivo iz aviona. Tako mi se bar činilo tada, kasnije je taj dojam pomalo izblijedio, kako je sve više vremena bilo između mene i tih događaja.

Da ne zaboravim spomenuti jednu neobičnu posljedicu, a to je da sam prestao pušiti i piti kavu. Nije da sam to ikad htio, uživao sam pušeći uz kavu i još uvijek imam u džepu kutiju cigareta. Ali jednostavno mi se ne puši, a ni kava me ne privlači. Naručio sam je par puta, ali uopće mi nije bila dobra. Nevjerojatno, da čovjek želi pušiti, a ne može. Čak mi je i žao jer sam prije uživao otići u kafić na kavu, ujutro, navečer, svejedno, a sad to više nema smisla. Ako se već moram naći s nekim onda kao Koko Bill pijem kamilicu, što mi i nije neki gušt da bih išao sam se tome izlagati, a pogotovo bez pljuge. Valjda ayahuascu i zato zovu isceljiteljica.

Bio je to vrlo iscrpljujući, ali i pročišćavajući vikend. Najviše iscrpljujući dio čak i nije bilo samo iskustvo ajahuasce, već svi oni dojmovi kad su ‘vizije’ završile, svo ono razmišljanje o njima. Sve je to bilo toliko duboko, da sam neprestano plakao, pa sam budan i ‘strgan’ dočekao jutro, bez ikakve želje da izađem van na sunce. Isto se nastavilo cijeloga dana (tek iduću večer na redu je bilo drugo uzimanje ayahuasce), pa me od silnog plakanja počekla neizdrživo boljeti glava. No, nije bilo samo plakanje. Bilo je i puno razgovora s drugim ljudima, pogotovo s bliskima, u kojima smo jedni drugima pričali što smo vidjeli. Također, svakoga od ta dva dana smo se u jednom trenutku trebali svi okupiti i svima iz ‘plemena’ ispričati kako smo i što doživjeli. To je također bilo vrlo zanimljivo i davalo uvid na koliko sve načina i razina ayahuasca djeluje. Bilo je to nekako povezujuće. Neki ljudi nisu imali vizije, a drugi su imali onakve u skladu sa svojim razlozima, problemima ili pitanjem koje ih je zanimalo. Ja sam svoj odgovor na pitanje koja je prava priroda stvarnosti i kako izgleda svijet bez naočala ove stvarnosti, svakako vrlo živopisno dobio i te su spoznaje stalno sa mnom.. Za kraj mogu samo reći ono što smo svi tada rekli: Hvala i Viva ayahuasca.“

*****************************

Bila je to priča koju sam vam obećao. Ako vam je bila barem upola zanimljiva kao meni, onda ste se dobro zabavili. Čudnovat je ovaj svijet doista. Najčudnije od svega je što je čovjek stavio izvan zakona toliko biljaka koje mijenjaju čovjekovu svijest. Kako je moguće biljke, koje je priroda s nekim razlogom stvorila, staviti izvan zakona? I kako je moguće staviti zakonske okvire na to što će čovjek činiti sa vlastitom sviješću? To je pitanje koje je ujednom intervjuu postavio baš onaj isti Jeemy Narby s početka prvog dijela ovog iskustva. (Pitanje je na mjestu – koliko znam, ne postoje zakoni koji mi brane da si odrežem ruku.) Dok je istovremeno dozvoljeno, i čak se potiče, da tu istu svijest mijenjaju televizijski programi, reklame, novinske vijesti, tvari koje se stavljaju u hranu i piće, od aspartama, natrij glutaminata do klora i fluora. Alkohol je čak i dozvoljen, dok je heroin, okrutni ubojica i unesrećitelj ljudi, sveprisutan, a njime čak trguju i velike organizacije koje se navodno bore protiv njega (poput CIA-e).

Kad čovjek ima u vidu sve što je ispričano u iskustvu ovog čovjeka s ayahuascom, lako je zamisliti da živimo u nekoj nametnutoj stvarnosti, u kojoj se netko poprilično potrudio uvjeriti nas da mi tu ništa ne možemo i da stvari imaju neku svoju unutarnju i nedokučivu logiku i da je svijet neki mehanički sklop kojega samo možemo promatrati izvana i ako imamo sreće, naći svoje mjesto kao kotačić u tim stroju.

Najvažniji dio čini mi se onaj s empatijom, ali nisam zaboravio ni što je rečeno gore, u meni najzanimljivijem dijelu, a to je susret s kozmičkom matricom (mislim da je to bilo u prvo dijelu). Imamo sve alate i cijeli svemir za igralište.

Možda vrijedi malo poigrati se time i ‘proroštati’ po svojoj alatnici...

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+1 #3 Bel-Mordok 2011-12-09 00:12
Krešimir Mišak: Iskustvo s Ayahuasce (1. dio)
4dportal.com/.../...

Ayahuasca - šaman Javier Arevalo
4dportal.com/.../...

DMT – Duhovna molekula
4dportal.com/.../...

DMT - Duhovna molekula, Dokumentarni film
4dportal.com/.../...

Ayahuasca
www.google.hr/.../

Ayahuasca, 2. dio
en.wikipedia.org/.../Ayahuasca

www.erowid.org/

headoverheels.org.uk/.../...

Istina o karcinomu
4dportal.com/.../...

Blueberry (isječak iz filma) - Ayahuasca (original)
www.youtube.com/.../

Blueberry (isječak iz filma) - Ayahuasca (s glazbom)
www.youtube.com/.../

Ayahuasca - šaman Javier Arevalo
4dportal.com/.../...

Kako flor uništava epifizu i kako to onemogućiti?
4dportal.com/.../...

Ratko Martinović: Moje iskustvo s Ayahuascom
4dportal.com/.../...
Citat
 
 
+4 #2 Unknown_user_2000 2011-07-19 16:24
pre pre pre dobroooooooooo :D
Citat
 
 
+9 #1 vesna bohm petkovic 2010-11-17 15:13
:roll: Thank you!Zanimljiva prica..interesantno iskustvo..najlijepše od svega je to što si dobre i plemenite spoznaje donjeo sa sobom u " stvarni" svijet i što ih djeliš sa svima nama.Peace Brother!!!!!
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:10021

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:15684

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:21534

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Komentari(1) Klikova:21469

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:26599

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:20926

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:24773

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:23278

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:22781

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:19910

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:21738

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:23246

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(42) Klikova:33197

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:24225

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:24687

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:24412

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:38892

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(55) Klikova:29240

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno