Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

29005

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Nije tajna niti kako vidim novi hit, uvođenje poreza na nekretnine: u dvije riječi – kao ozakonjenu pljačku. Jer ako je nešto po zakonu ne znači da je ispravno ili pravedno. (vidi primjer: Treći Reich, koncentracijski logori, eutanazija, rasni zakoni, ubijanje mentalno zaostalih). Ili ako se stalno trubi da „svi to imaju“ (porez na nekretnine), pa moramo i mi (u jednom je tekstu pisalo da mi to moramo uvesti jer samo Bih, Srbija i Hrvatska još nemaju porez na nekretnine, a mi, je li, nikako ne želimo biti dio nazadnjačkog Balkana. No, htjeli ili ne, izjava je bila netočna jer tog poreza nema niti u Italiji, Irskoj i Portugalu). Ali dobro – dakle, sad ga svi imaju, pa moramo i mi. Kao i obično, razvoj događaja se predstavlja kao neki spontani drštveni progres, kao da nema nikakve dublje namjere iza svega. No, postojalo je vrijeme kad nitko nije imao taj porez, pa ga se počelo uvoditi posvuda. Zašto tada netko nije rekao – „nemojte uvoditi porez na nekretnine, pa nitko to nigdje nema“? Zato jer te stvari nemaju čak ni veze s pitanje imaju li svi to ili nemaju, nego samo imaju veze s time što su si zamislili pljačkaši koji sustavno nastoje oteti Planet ljudima, a vlade država (osim rijetkih iznimaka) su tek aparatčici globalne strukture moći . Osim, toga, i drugdje je, kao što ćemo vidjeti dalje u tekstu, taj porez na nekretnine uveden relativno nedavno.

Osim toga, pogledajmo što u praksi znači te rečenica „pa svi imaju porez na nekretnine“. Jer – da, i kad ga imaju, nije koncipiran tako da dere kožu s leđa.

U Francuskoj porez plaćaju samo građani čije nekretnine vrijede oko milijun eura, a stope iznose od 0,55 posto do 1,8 posto.
U nekim zemljama Europske unije, poput Grčke, Irske, Italije, Litve ili Portugala, građani ne plaćaju porez na nekretnine za stanove i kuće u kojima žive. U Grčkoj se za ‘dodatni stan’ od 50 kvadrata plaća godišnji porez od 200 eura.

Nadalje, Slovenci su čak 12 godina pripremali uvođenje poreza na imovinu koji će biti uveden tek ove godine, ali samo za vlasnike čija nekretnina vrijedi milijun ili više eura.

Da bacimo još malo svjetla na te mračne nakane, evo citata jednog stručnjaka koji je napisao da je: „…sam porez na imovinu porezni oblik koji se dosta rijetko primjenjuje, znatno rjeđe negoli drugi porezi (npr. porez na dobit, porez na dohodak, porez na dodanu vrijednost). Relativno često se ubiru porezi na pojedine oblike imovine (npr. vozila, plovila), ali mnogo rjeđe porezi koji terete nekretnine ili ukupnu imovinu pojedinca. Razlog tome jest njegova složenost, kao i skupoća ubiranja. Prema publikaciji koju je objavilo njemačko ministarstvo financija Die wichtigsten Steuern im internationalen Vergleich 2011, svega nekoliko europskih država ubire opći porez na imovinu, koji uključuje i nekretnine, a primjetno je mnogo niže porezno opterećenje uz znatne olakšice. Tako npr. Francuska ubire opći porez na imovinu u visini od 0,55% do 1,80%, s time da je neoporeziva imovina čija je vrijednost manja od 1,300.000 eura. Ako vrijednost imovine prelazi taj milijunski iznos, plaća se porez po stopi od 0,55%, koji potom progresivno raste do visine od 1,80%, koja se primjenjuje tek ako vrijednost imovine prelazi otprilike 17,000.000 eura.Sličan sustav imaju i ostale države koje ubiru porez na imovinu. I Grčka je krajem 2011. donijela zakon kojim uvodi porez na imovinu. Predviđena je diferencirana porezna tarifa (reducirane porezne stope za bolesne osobe, obitelji s više članova i sl.), a prosječna porezna obveza iznosi četiri eura po kvadratu. Primijenimo li visinu grčkog poreza na primjer našega stana od 50 kvadrata, utvrđuje se porezna obveza od 200 eura godišnje, što je mnogo prihvatljivije od spekulativne visine poreza od 1% do 3% vrijednosti nekretnine.”

Možda će netko, nastavio je analitičar, u prilog visokih stopa poreza na imovinu navesti SAD, gdje vlasnici imovine godišnje plaćaju na tisuće i desetke tisuća dolara poreza na imovinu. Međutim, „takva argumentacija je neprihvatljiva jer se američki porezni sustav drastično razlikuje od hrvatskog. Dok Republika Hrvatska ubire PDV od 25%, na području SAD-a uopće se ne ubire PDV, već posebna vrsta poreza na promet čija je visina, npr., na području New Yorka, samo 8,875 posto.”

Općenito bi danas svatko trebao još jednom razmisliti o značenju mnogih pojmova koji su nam downloadani u um tijekom dugih obrazovno-indoktrinarnih godina, kao i medija koji su, čak i kad ljudi u njima imaju dobre namjere, isprogramirani na određenu, vrlo krnju perpcepciju stvarnosti i samo se, poput biljarske kugle, odbijaju od rubova, stvarajući privid da se nešto događa. Ali kao i kod biljara – to je samo igra. Koliko god se kretale, kugle stalno ostaju na istih dva kvadratna metra. I kad bi mogle misliti, vjerojatno bi smatrale da su taj stol i pravila cijeli svijet. I tko zna kako bi se odnosile prema kugli koja bi odletjela sa stola, pa potom bila vraćena na njega i pričala im što je vidjela u svijetu izvan biljarskog stola. I kad bi im rekla da njihov život ne mora biti nužno usmjerivan udarcima biljarskog štapa iz za njih nevidljivog prostora tamo negdje vani.

Evo samo nekoliko slavnih pojmova koji nisu ono što se predstavljaju da jesu.

Recimo- kapitalizam. Taj pojam podrazumijeva konkurenciju i akumulaciju kapitala. Pa se kroz ta dva pojma navodno svatko može, ako je dovoljno marljiv ili vješt ili domišljat, obogatiti i još pri tom, kao nusprodukt, unaprijeđivati društvo. Aha. Da, da. Od kapitalizma je danas u kapitalističkom svijetu ostalo vrlo malo, samo etiketa nalijepljena na korporatizam. Jer je sustav tako postavljen da danas prosječni čovjek (što god značilo to ‘prosječan’)) ne može zapravo ništa akumulirati – ili se mora zaduživati kod banaka pa vraćati kamate, ili mora plaćati ogromne poreze i sve drugo. Jedini bogati ljudi danas su oni koji su (ili njihovi preci) nekom malverzacijom stekli onaj čarobni ‘prvi milijun’ nakon čega sve ide samo po sebi. Isti uzorak je i kod nas, bez iznimaka. A što se tiče konkurencije – to je ono što korporacije pogotovo ne podnose. Odmah dobiju alergiju. David Rockefeller je čak jednom izjavio: „Konkurencija je grijeh“. One se sve međusobno dogovaraju oko cijena, a ne konkuriraju. Zapravo se međusobno ne nadmeću, nego nastoje nas obrstiti što je bolje moguće, a za to im treba globalni korporativni sklad. Ništa od smanjivanja cijena zbog zdrave konkurencije.
Pa demokracija. Ha, to je pravi koloplet manipulacije. Ako vas zanima dublja slika pročitajte Bernaysa, ali i bez dublje povijesne analize možemo stvoriti određenu sliku temeljenu na našem kratkom iskustvu. Zamislite na trenutak da hrvatske vlade, predsjednici, ministri i premijeri nisu pripadali raznim strankama. Uvidjet ćete kontinuitet – svaka je vlada do sada poklonila dio imovine korporacijama, dala dio suvereniteta nadnacionalnih strukturama vlasti ili smanjila socijalne stavke države. I uvijek ispočetka ljude dignu na foru s plakatima, sloganima i drugim ispraznim riječima koje se pokažu u pravom svjetlu tek onda kad vam godinu dana nakon izbora padne pogled na neki zaboravljeni plakat. To bude doista ironičan prizor.

Uz mitove o kapitalizmu i demokraciji, imamo i mit o javnoj raspravi kroz javne medije. Po pitanju te rasprave vidi primjer s biljarskim kuglama. Ono što je (meni barem ) vidljivo jest krajnje apsurdna situacija (zapravo nije apsurdan ako se ima u vidu da je svijet namjerno isprogramiran naopakom percepcijom stvarnosti, u tom slučaju tu nema ništa apsurdnoga već samo proračunati plan): a to je da se u vrijeme kad je svijet povezaniji nego ikada kroz internet, televizije, satelite, mobitele, jedino na što se možemo osloniti ako želimo saznati malo istine jest – usmjena predaja.

Staro klasično prepričavanje što je tko negdje vidio ili doživio. Takve priče se mogu iskriviti u detaljima, pa će pedeset ljudi u priči postati sto ii dvjesto, ali bit priče ostaje ista, baš kao i kod starih mitova. Imena se mijenja, amabalaža priče također, ali poruka ostaje netaknuta. Uostalom, trebali bismo malo više vjerovati jedni drugima jer se naš svijet i temelji na međusobnom povjerenju – imate povjeranja da vam auto iz drugog smjera neće ući u vašu traku, imate povjerenja da vam konobar nije pljunuo u kavu…. Umjesto toga, za usmenu predaju netko će reći „pusti to što ljudi pričaju“, ali ljudi zapravo nemaju interesa lagati (osim ako ti ne prodaju auto na Hreliću). No, zato bismo, pretpostavljam, trebali vjerovati korporativnim medijima i drugim sustavima informacija koji cijelo vrijem dezinformiraju o mute vodu, a pri tom njihovi vlasnici i strukture moći imaju dovoljno jake motive da to i čine. Njima bismo trebali vjerovati, ali jedni drugima ne?

Glupo. Osim toga, u mom iskustvu, usmena predaja ljudskih životnih iskustava se pokazala kao točan izvor informacija, dok su po pitanju mnogih tema kroz filter medija stizale ili pogrešne informacije, ili iskrivljene interpretacije informacije, ili pak neke informacije nisu uopće stizale.

I tako smo došli i do poreza na nekretnine – ne po prvi put na ovom blogu. On se naziva „porezom na nekretnine“, ali u mojoj viziji zapravo je riječ na stavljanje moratorija na privatno vlasništvo. Uz pojmove kapitalizma, demokracije i javne rasprave kroz slobodno medije evo nas časkom i kod još jednog mita koji nam se prodaje – da je na Zapadu privatno vlasništvo neprikosnovena svetinja.
Imam novost – više nije tako neprikosnoveno.

Da se razumijemo, i do sada je čovjek mogao ‘proćerdati’ imovinu, propiti, prokockati, ali ako se čuvao poroka i nije zaduživao kod kamatara, to se ipak ne bi dogodilo. Dakle, odluka je bila na njemu, a i odgovornost.

Recimo, nedavno sam par dana bio u Londonu, s jednim prijateljem kod njegovih prijatelja. Bio je to bračni par koji su kupili kućicu u Bentfordu, predgrađu Londona. Uska kućica na dva kata, dolje kuhinja i dnevna soba, a gore dvije ne prevelike sobe i jedna mini-radna soba i WC, rekao bih sve skupa između 60 i 70 kvadrata. Kredit je prije koju godinu istekao pa se sad lakše diše.
Vrag mi nije dao mira (a i moja vjera u direktno informiranje) pa sam upitao čovjeka kako to kod njih ide s porezom na nekretnine. I evo sažetak onoga što sam saznao. Mislim da će vam sve biti poznato, ako ste pratili tu temu po novinama, očigledno je scenarij uvijek i posvuda isti.

Kao prvo, činise da porez na nekretnine nije neka prastara stvar koju samo mi ‘primitivci’ nemamo. Čovjek mi je ispričao da je porez na nekretnine, prema njegovu sjećanju, u Velikoj Britaniji uveden negdje oko 1991. godine. Bilo je dosta prosvjeda i uličnih protesta protiv njega, ali uzalud. A vladajući klika tješila je ljude da će taj porez samo zamijeniti komunalne naknade.

To je upravo ono naš ministar financija sad govori (a što mi je i inače glup argument jer su te komunalije relativno male, a porez nikad nije niti će biti mali). Zapravo je to obična laž. Dovoljno je pratiti novine. Evo, recimo, citata iz novina: „Ministar Linić još je u kolovozu u intervjuu Jutarnjem listu predstavio uvođenje poreza na imovinu kao gotovu stvar, i to riječima kako će se porezom na imovinu zamijeniti dosadašnja komunalna naknada.“

U novije vrijeme jedna nas druga vijest obavještava slijedeće: „Iako je novi porez na imovinu trebao samo zamijeniti komunalnu naknadu, stvari će se dramatično izmijeniti. Naime, komunalna naknada ne plaća se na temelju stvarne vrijednosti stana ili kuće ili na temelju toga koristite li svoju nekretninu za stanovanje, najam ili vam “zjapi” prazna – ona se plaća samo na osnovi veličine i lokacije na kojoj se nalazi. Tako su gradovi podijeljeni na nekoliko zona – od središta prema periferiji – a cijena naknade fiksna je i plaća se to manje što je nekretnina u nižem razredu, odnosno što je udaljenija od središta grada. Novi bi porez trebao ispraviti tu nepravdu jer mnogi plaćaju više samo zato što žive u središtu grada, bez obzira na stvarnu vrijednost svog stana. No, ‘kvaka’ je u tome što će građani, prema predviđenim stopama, novi porez u prosjeku plaćati čak tri do pet puta više”.

No, kad je, uz sve utjehe, porez na nekretnine u Velikoj Britaniji uveden, usprkos obećanjima, komunalne naknade nisu ukinute. Tog se čovjek vrlo dobro sjećao. Potom su, rekao mi je, bile neke kombinacije da se ne plaća prva nekretnina ili ona u kojoj živiš nego samo druga ili treća, ali onda je postupno i to iščeznulo i danas svaki vlasnik nekretnine plaća taj porez.

Porez je godišnji, ali se zbog velike svote plaća mjesečno. Pitao sam čovjeka koliko njih dvoje plaćaju poreza za svoju kućicu. Odgovor je glasio: oko 150 funti mjesečno. To bi bilo blizu 1500 kuna mjesečno. Potom sam ga pitao što se zbiva ako netko recimo ostane bez posla pa ne može plaćati porez na svoju nekretninu. U tom slučaju, rečeno mi je, nakon određenog vremena država uzima kuću, stavlja je na dražbu i prodaje po maloj cijeni da bi sebe naplatila.

Krasno, zar ne? U prijevodu na stvarni život – porez na nekretnine ima slične odlike kao da vam je nekretnina pod stalnom hipotekom. Kao da ste u doživotnom kreditu.

Ako je to pošteno, režite me gdje sam najtanji.

Imajući ovo iskustvo iz Engleske u vidu, ono što se o porezu na nekretnine po medijima čuje od naših frikova s punom vrećom trikova iritantno je jer podrazumijeva da smo svi glupi i tupi. Prošećimo malo kroz te spinove.

Nedavno je objavljena vijest da se porez na imovinu uvodi u travnju 2012., a plaća od jeseni. A to je predstavljeno kao „kompromisno rješenje“. Da se zbljuješ. To je bio kompromis između onih koji su se zalagali za porez na nekretnine i onih koji su se zalagali za porez na nekretnine. Nisam zabunom dva puta napisao isto. Dakle, kao i obično, isti se scenarij nudi kao da imate izbor ili dva rješenja. Jedni se htjeli porez uvesti početkom 2013. a drugu početkom 2014. I to vam je, ljudi, cijeli kompromis.

Pravi kompromis bi, barem u najjadnijem, obliku, bio onaj između manjine koja želi nasilno uvesti taj porez i većine koja ga ne želi. U vijesti je pisala i olakšica, a evo i citata: „ U Vladi su, čini se, postigli kompromis između onih koji su se zalagali za uvođenje poreza na imovinu s početkom sljedeće godine i onih koji su bili za jednogodišnju odgodu, odnosno za to da naplata poreza na imovinu počne 1. siječnja 2014. godine. Kompromisno rješenje s jučerašnjeg Užeg kabineta Vlade je: uvođenje poreza na imovinu od 1. travnja sljedeće godine s time da će građani račune početi dobivati tek u posljednjem tromjesečju 2013. godine…Od travnja do kraja godine građani će, kako doznajemo, kao akontaciju poreza na imovinu za svoje kuće ili stanove plaćati iznos koji trenutno plaćaju kao komunalnu naknadu. Krajem godine, najranije u rujnu, dobit će rješenja za porez na imovinu, a tada će postati poznato i koliku će razliku morati platiti za razdoblje od 1. travnja kada će u Hrvatskoj zapravo na snazi biti naplata poreza na imovinu.“

Pravi kompromis, je l da?

Pri tom se još ne zna ništa o tome kako će se porez obračunavati i koliko će iznositi. Zamislite samo taj privid demokracije – o odluci koja ima takav utjecaj na život svih građana trebalo bi se odlučivati na referendumu. Ali daleko smo od toga. Čak se ni u saboru o tome ne raspravlja. Čak se ne raspravlja o tome kako će izgledati, samo stižu odluke s vrha da će se uvesti. A poslije ćemo o detaljima, je l’ tako? To je u vijesti rečeno ovako: „O stopi koju bi plaćali građani za stanove u kojima žive, te stopi za stanove u kojima ne žive niti ih iznajmljuju iz Vlade zasad ne žele govoriti. Tek se doznaje da će na račun za porez na imovinu osim ‘kvadrature’ stana ili kuće utjecati i zona u kojoj se nekretnina nalazi te starost građevine.“

Ako to sve nije, pogledano čistim očima, očigledna prijevara i pljačka, onda ne znam što se mora dogoditi pa da se stvari nazovu pravim imenom.

Kad smo kod spinova, jedan od bizarnijih trenutaka bio je kad se ministar financija Linić praktički proglasio Robinom Hoodom, rekavši za novine da oni sad moraju odgađati uvođenje za tri mjeseca jer su bogataši po novinama plaćali novinsku kampanju protiv uvođenja poreza ne nekretnine. A on će sad spasiti nas ostale (koji se veselimo toj razumnoj odluci o uvođenju poreza na nekretnine) od zlih bogataša koje plaši porez na nekretnine. Ej, miki, miki, da nebogataši imaju novca za plaćanje takve kampanje, plaćali bi je svakoga dana. Nema dana da ne čujem u bircu na kavi ili drugdje ljude kako zabrinuto raspravljaju o budućnosti koju će im donijeti (ili uzeti) porez na nekretnine. Svi znaju da tu nema nikakvog dobra za njih, uspkros svim ovim navodnim stručnjacima koji govore da će to potaknuti razvoj, promet nekretninama, smanjiti rente…Ljudi, pa to smo sve već čuli sto puta. Od prodaje Hrvatskih telekomunikacija, koje su se predstavljale kao neučinkovite i skupe, a čim su prodane , u roku od mjesec dana postale su učinkovite, a računi su narasli za 200 posto, pa sve do danas puno puta. Slijedeći spin ministra financija, od kojeg su pekle oči, bilo je kad je (pomalo nalik svim onim varijacijama viceva o dobroj i lošoj vijesti) rekao da slijedeće godine neće biti dizanja poreza, samo će se uvesti porez na nekretnine.

U jednoj je vijesti pisalo i to da je „ministar financija održao ‘vatreni’ propagandi govor ustvrdivši da je ‘zločin’ imati stan koji nitko ne koristi. Objasnio je taj borac za prava siromašnih da „tko je štedio i stekao pet stanova, taj je bogat i mora više pridonositi za javne potrebe, zdravstveni i obrazovni sustav nego obični radnici iz svojih plaća”. Jedino što se u biti radi o tome da će ti „obični radnici“ iz svojih plaća na kraju plaćati njegov omiljeni porez, to ste, nadam se, shvatili i bez moje napomene?.

Evo i par mišljenja stručnjaka koje se moglo naći u vijestima.

Marina Kesner-Škreb s Instituta za javne financije, pisalo je u novinama, „smatra da je mudro odgoditi porez na imovinu te pažljivo i temeljito pripremiti njegovo moguće uvođenje i daljnu primjenu uz analizu svih troškova i koristi“ jer „prema njezinim analizama, riječ je o porezu koji je skup za uvođenje, a u poreznu blagajnu donosi relativno malo novca“ te „odluku o porezu na nekretnine treba staviti u kontekst cijelog poreznog sustava, odnosno smanjivanja ostalih poreza kako ne bi došlo do daljnjeg povećanja porezne presije.“
Što vladi, bojim se, nije ni na kraj pameti, ona gudi u skladu s nekim sasvim drugim orkestrom.

Neovisni ekonomisti pak kažu da bi najavljeno uvođenje poreza na imovinu (suprotno propagandi koja govori da će taj porez pojeftinitii i oživjeti prodaju nekretnina) moglo predstavljati dodatni udarac ionako zamrlom tržištu nekretnina.

Pa logično – ako svatko mora plaćati taj porez, svi će imati manje novca, ali što je još važnije – oga ljudi će nastojati izbjeći da imaju nove nekretnine kad će i za njih morati plaćati porez.

Maruška Vizek s Ekonomskog instituta, pisalo je u novinama, rekao je da će „srednji sloj, koji je dosad najviše kupovao novogradnju, znatno manje ulagati u nekretnine, a posljedica će biti nastavak umiranja građevine. S druge strane, današnji umirovljenici, koji su tijekom svog radnog vijeka ulagali upravo u nekretnine, iz svojih malih mirovina neće moći plaćati novi porez, pa će dio imovine odlučiti prodati.“

Dubravko Ranilović, predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK, ima niz pitanja za Vladu, pisalo je u novinama. Rekao je ovo: „U načelu je to dobro i bilo je vrijeme da netko napokon pokrene taj porez. Međutim, ne na ovakav način! Sve se drži u tajnosti. Ne zna se niti jedna konkretna brojka, pa se stvara pomutnja i među građanima i na tržištu. Osobno sam za, ali ne prije nego što se ispitaju svi efekti na tržište i benefiti. Ima tu mnogo pitanja. Što će država s gomilom svoje imovine koju ne koristi? Hoće li sama sebi naplaćivati porez? Što je s poljoprivrednicima koji jedva spajaju kraj s krajem? Nije isto kada netko ima tri kuće na selu u Slavoniji, gdje nitko ne želi živjeti jer selo propada, ili kuću u Dubrovniku. Time će se do kraja uništiti selo – rekao je Ranilović.“
Jedna od jezovitijih informacija bila je da je ministar financija za razradu poreza na nekretnine u pomoć pozvao vampire osobno – Međunarodni monetarni fond, koji se u svojoj ne baš kratkoj povijesti već proslavio uništavanjem ekonomija raznih zemalja.

Jedan je analitičar napisao da „budući da Republika Hrvatska već ubire nekoliko poreza koji terete imovinu (npr. porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na korištenje tvrtke ili naziva) nelogičan je naziv porez na imovinu, jer bi se tim porezom, prema najavama, oporezivala samo nekretnina, dok su razni drugi oblici imovine već zahvaćeni drugim porezima. Naime, porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici vikendica te bi u slučaju uvođenja poreza na imovinu, ako se ne bi istodobno pristupilo i ukidanju poreza na kuće za odmor, potencijalno bili izloženi dvostrukom oporezivanju.“

Nadalje, moglo se čuti ministra po novinama kako priča o dobrobiti uvođenja poreza na nekretnine za gradove i općine. Možda će i biti neka dobrobit. Ali isti analitičar je napisao i ovo: „Ako bi se uvođenjem poreza na imovinu, u želji da se izbjegne dvostruko oporezivanje kuća za odmor, istodobno ukinuo porez na kuće za odmor, to bi samo po sebi dovelo do znatnog manjka u proračunima nekih lokalnih jedinica (naročito u Dalmaciji, koja ima znatan broj kuća za odmor). S fiskalne strane gledano, uvođenjem poreza na imovinu državni proračun bi dobio dodatne prihode, ali bi se u slučaju istodobnog ukidanja poreza na kuće za odmor neke lokalne jedinice našle u nezavidnoj financijskoj situaciji.

Rekao je i ovo: „Javnosti nije poznato postoje li službene projekcije koje govore o potencijalnoj visini prihoda od tog poreznog oblika. Logična je izrada službenih analiza kada se neki porezni oblik uvodi. Postavi se jasan cilj, započne se s primjenom neke mjere i promatra se kako se poduzeta mjera odnosi prema postavljenom cilju.O svemu tome – projekcijama i ozbiljnim analizama što dobivamo, a što gubimo potencijalnim uvođenjem poreza na imovinu (govori se o dodatnom padu BDP-a!)- u nas niti riječi. Također nema naznaka o visini poreza na imovinu. U javnost su procurile informacije kako se spekulira s visinom od 1% do 3% vrijednosti nekretnine, što premašuje mogućnosti hrvatskih poreznih obveznika. Primjerice, osoba koja je vlasnik stana od 100.000 eura (znači 50 kvadrata), plaćala bi godišnji porez u visini od jedne do tri tisuće eura. Zna li se da je prosječna neto plaća oko pet i pol tisuća kuna, pitanje je tko to može platiti. Pogotovo u kontekstu poreznih povećanja koja su pogodila hrvatske građane posljednjih mjeseci i utjecala na daljnji pad životnog standarda hrvatskih građana.”

Usprkos svemu navedenome, neki profesor, kojeg se konstantno zove u pomoć kad treba „stručno” „objasniti” (nemam više dovoljno navodnika za sve riječi gdje bi ih trebalo staviti) narodu što je dobro za njega objašnjava da su danas „i neusporedivo prisutniji i glasniji oni koji se protive uvođenju poreza na imovinu, premda velika većina građana od njega neće stradati niti će imati štete“ jer „taj porez, ima cilj pokrenuti gospodarstvo i pravednije oporezivati bankarski sektor i one koji su se u tranziciji enormno obogatili i stekli vlasništvo nad velikim brojem nekretnina.“ Još je rekao da je “porez na imovinu, odnosno konkretno porez na nekretnine je neodvojiv sastavni dio tržišnog gospodarstva i ono bez njega u biti ne može na održiv način funkcionirati.“

Očito je posvuda desetljećima moglo, a u nekim zemljama tržišnog gospodarstva može i danas. Ali to nas već vraća na one mitove navedene na početku. A moglo bi se upotrijebiti i riječ „laž“.

Rekao je još da „porez na imovinu ima prvenstveno razvojnu funkciju jer demotivira, odnosno poskupljuje tradicionalnu rentijersku naviku naših građana da štede u ‘ciglama i betonu’, umjesto da ulažu u banke, obveznice, dionice, zlato, obrazovanje i slično“. A zapravo ljudi znaju u što se mogu pouzdati. Novac može izgubiti vrijednosti, baš kao zlato, dionice pa čak i određeni vidovi obrazovanja. Ali kućica ostaje, ne?

Jedan od argumenata kojima se pravda uvođenje poreza na imovinu u Republici Hrvatskoj, a koji navodi i taj profesor, jest i to da će nametanje porezne obveze poskupiti vlasništvo imovine, povećat će se troškovi vlasništva i održavanja imovine te će pojedinci iz financijskih razloga biti primorani prodavati svoju imovinu – kako bi izbjegli poreznu obvezu i smanjili troškove imovine – što će dovesti do povećane ponude nekretnina na tržištu i pada cijena nekretnina. S obzirom na velik broj neprodanih nekretnina na tržištu, vlasnici će biti primorani spuštati cijene kako bi se riješili svojih nekretnina. (Doduše, pitam se tko će ih kupovati, ako ih se svi žele riješiti, jer bi se ti potencijalni kupci našli u istim problemima, nije li to logično?) Ali time će se, kaže mit, pružiti prilika građanima da po nižim cijenama kupuju nekretnine i rješavaju svoje stambene probleme.

Takvom se argumentacijom služe zagovornici oporezivanja nekretnina, ali citirat ćemo sad jednog drugog stručnjaka koji je spomenuo razloge nedavnog uvođenja poreza na nekretnine u Kini – koji imaju potpuno suprotni cilj.

U Hong Kongu uvedeno je, dakle, „određeno nekretninsko davanje” i upotrijebljena „dijametralno suprotna argumentacija u dijametralno suprotnim gospodarskim okolnostima: kinesko gospodarstvo (BDP) posljednjih godina raste stopom od gotovo desetak posto godišnje, dok hrvatsko gospodarstvo pada iz godine u godinu. Kina je početkom 2011. godine uvela lokalni porez na imovinu kao sredstvo borbe protiv rastućeg tržišta nekretnina. Prvi su ga uveli gradovi Chongqing i Šangaj. Dok Chongqing ubire porez na stare i nove nekretnine, Šangaj ubire porez samo na nove nekretnine, kupljenje nakon stupanja na snagu ovog poreza. Uvođenje poreza na nekretnine pokušaj je kineske vlasti da zaustavi rastuću inflaciju. Naime, porast vrijednosti nekretnina i cijene hrane dva su glavna pokretača inflacije. Stoga se uvođenje poreza na nekretnine promatra kao dio kineske strategije za obuzdavanjem nekretninske komponente inflacije. Želi se onemogućiti ‘spekulativnu’ kupnju nekretnina koja može djelovati kao pokretač inflacije.”

Drugim riječima, porez na nekretnine uvodi se da bi se obuzdalo kupovanje nekretnina. No, kod nas bi taj porez navodno trebao pokrenuti kupovanje nekretnina.

Jedno je sigurno – porez na imovinu novi je udar na srednji sloj. Najžešći je u kritici, pisalo je, bio Hrvoje Tomasović, predsjednik HDSSD-a koji je rkao da je „Linićev financijski presing samo način da se građani prisile na prodaju imovine u bescjenje jer jednostavno neće moći plaćati državni namet“. “Ako čovjek ima dva stana po 50 kvadrata koje je naslijedio i radi za plaću od 7000 kuna, on će godišnje za porez na imovinu trebati izdvojiti 33 tisuće kuna, a njegova godišnja zarada je 84.000 kuna. On taj novac neće imati odakle namiriti i bit će prisiljen prodati to što ima“, rekao je Tomasović.

Jedan se analitičar pozabavio i alternativnim rješenjima, koja uviek postoje, a pogotovo onda kad se neprestano ponavlja da ih nema. Napisao je da:„…gotovo dvadesetak država EU ubire neki oblik poreza kojim se tereti financijski sektor. To može biti oporezivanje prometa kapitala (npr. porez na promet burzama), oporezivanje financijskih aktivnosti (npr. dodatno oporezivanje bonusa koje ostvaruju menadžeri u financijskim institucijama) ili razni oblici oporezivanja financijskih institucija. Republika Hrvatska je glede tog pitanja iznimka. Iako financijski sektor u Republici Hrvatskoj jedini ostvaruje dobit u ovim kriznim vremenima, izuzet je od oporezivanja. Nedavno je ukinut i namet koji je plaćao telekomunikacijski sektor, iako je državnom proračunu donosio nekoliko stotina milijuna kuna godišnje…Očito je da postoje mnogo elegantniji i pravedniji načini punjenja državnog proračuna od poreza na imovinu”.kvalitetnijim i pravednijim rješenjima, a tek potom pristupimo oporezivanju imovine.”

Pravda je davno maknuta s popisa prioriteta, to je bar danas vrlo vidljivo.

Ekonomist dr. Ljubo Jurčić pak smatra da „porez na imovinu, odnosno na nekretnine građana, Vlada uopće ne bi smjela uvoditi ako prethodno nije osigurala da građani mogu ostvariti dohodak iz kojega će platiti taj porez. A taj dohodak nije osiguran“ pa se pita od kojeg će to dohotka građani plaćati taj novi porez i ukazuje da se svi porezi plaćaju iz dohotka, pa se ni jedan novi porezni teret građanima ne bi smio uvoditi a da se prije toga ne osigura da oni mogu zaraditi novac koji će se naknadno oporezivati: „Djedovinu od koje mnogi građani nemaju nikakve koristi uopće se ne bi smjelo oporezivati. Ne bi se nikako smjelo ulaziti u oporezivanje nekretnina u kojima se stanuje, svakako treba postojati zaštićeni, neoporezivi broj kvadrata po svakom članu kućanstva. Pitam još tko će procijeniti vrijednost nekretnina, pa to je golem posao, za to treba desetak godina.Zapravo, ne bi se smjelo oporezivati ni vikendice koje su stečene do 1990. godine jer su one stečene u jednom drugom sustavu, njih bi se smjelo paušalno oporezivati sa stotinjak kuna, nikako više. Ovaj bi se sustav trebao pozabaviti nekretninama koje su građani stekli poslije 1990. godine“.

Jer mnogi u Hrvatskoj, pa i ljudi u Dalmaciji, imaju zapuštena imanja i nasljedstva na vrlo neatraktivnim lokacijama pa je pitanjem kaže on, odakle će ljudi steći novac za plaćanje tog poreza.

Pod naslovom „Zašto se Linićev udar na imovinu ne isplati” jedan je analitičar (sigurno potplaćen od strane bogataša, što bi drugo moglo biti?) napisao da bi „porez od 1 posto oduzeo će građanima čak 5,74 posto svih primanja, što bi moglo dovesti do drastičnog pada potrošnje sljedeće dvije godine”.

Napisao je da je “porez na imovinu kontroverzan sam po sebi: on potpuno preokreće sadašnju hrvatsku poreznu filozofiju i uvodi oporezivanje ušteđevine, osobnog kapitala te praktički znači beskonačno oporezivanje dijela dohotka koji nije skriven u čarapi ili pohranjen u banci, sve dok ga država ne uzme građanima čitavog, pa i dalje. Pokrenute su i brojne rasprave o praktičnim problemima njegova ubiranja, mogućoj izdašnosti i slično. Ali, pritom se potpuno izgubio iz vida mogući makroekonomski učinak ubiranja poreza na imovinu, a on će, u najblažu ruku, sasvim sigurno biti katastrofalan.“

Dalje piše da „bude li doista uveden po stopi od jedan posto na sve nekretnine, vrlo jednostavna računica pokazuje da će u 2013. hrvatski bruto domaći proizvod (BDP) zajamčeno dodatno pasti između dva i tri posto, čime će se ekonomska depresija u Hrvatskoj nesagledivo produbiti i produljiti. Zapravo, 2013. godine ponovit će se za Hrvatsku kobne 2008. i 2009., ali ovog puta udar neće biti egzogeni, nego interni, naš vlastiti domaći. Naime, sve dramatične ekonomske nevolje koje su nas snašle – drastični porast nezaposlenosti, epohalni pad proizvodnje i trgovine, pad vrijednosti nekretnina i dionica, gubitak povjerenja u državu i rastapanje životnog samopouzdanja – u najvećoj su mjeri posljedica toga što se godišnja promjena osobne potrošnje u Hrvatskoj, sa 7,5 posto rasta na početku 2007., pretvorila u pad od 10 posto u prvoj polovici 2008. i potom stagnaciju sve do danas. Smanjivanje osobne potrošnje bila je nagla, panična reakcija hrvatskih građana na financijsku krizu u svijetu, koja je već u literaturi dobila ustaljeni naziv Velika recesija. Potom je uslijedio i pad potrošačkih kredita za oko pet posto, a s njima i pad raspoloživog dohotka veći od sedam posto…S porezom na imovinu, kakav se najavljuje, država će ponovno hrvatskim građanima umanjiti prihode između 5,75 i 6,49 posto, što će predstavljati udar na osobnu potrošnju apokaliptičnih razmjera. Naravno, suzdržavanje od potrošnje bit će i veće u strahu od neizvjesne budućnosti, paničnog održavanja redovne financijske likvidnosti kućanstava, daljnjeg gubitka perspektive, moguće rasprodaje nekretnina, bijega u sivu ekonomiju i porezne oaze i tako dalje”.

Meni zvuči dosta logično, ne znam kako vama?

Nakon silnog zbrajanja još je taj analitičar zaključio da će „te mjere izravno umanjiti BDP…S vremenom će, dakako, sastavljačima proračuna i kreatorima makroekonomske politike Milanovićeve Vlade sve to skupa doprijeti do svijesti, pa će početi tražiti načina da se udar na privatnu potrošnju ublaži. Počet će se uvoditi iznimke, izuzeća, olakšice i slične deformacije svake normalne porezne politike, no ministru financija Liniću neće se isplatiti uvoditi porez na imovinu, tj. nekretnine, ako mu on ne donese barem dva do tri posto proračuna, odnosno manje od tri milijarde kuna. No, i to će biti više nego dovoljno da pokrene novi začarani krug pada trgovine, proizvodnje, zaposlenosti… a s njima i prihoda države od BDP-a i ostalih poreza, i tako dalje sve dublje i sve užasnije. Koliko će Hrvatskoj trebati da se iz toga izvuče teško je prognozirati, no posrijedi će sigurno biti desetljeća.”

No, još nisu poznati prijedlozi svih poreznih stopa. U javnost su zasad “iscurile”, pisalo je u novinama, samo tri – od 2 posto (vikendice),0,2 posto (stanovanje) i 0,4 posto (najam) – i sve tri tretiraju samo kuće i stanove. Još ni riječi o stopama oporezivanja poslovnih i gospodarskih objekata, proizvodnih pogona, poljoprivrednih zemljišta, niti odgovora na niz pitanja poput hoće li jedinice lokalne samouprave same određivati osnovicu na temelju koje će vlasnici nekretnina plaćati porez ili će im u procjeni vrijednosti nekretnina pomoći i Porezna uprava.

„Već i prve, k tomu još i neslužbene, informacije”, pisalo je, „da će se posjedovanje vikendica ‘kažnjavati’ stopom od dva posto od njihove tržišne vrijednosti izazvale su veliko negodovanje. Naime, građani i danas plaćaju godišnji porez na vikendice koji, ovisno o tome gdje se kuća za odmor nalazi, iznosi od najmanje pet do najviše 15 kuna po četvornom metru. Ubuduće ćemo posjedovanje vikendice godišnje, umjesto tisuću ili nešto više kuna, morati plaćati čak deset do dvadeset puta više! S tako drastičnim povećanjem poreznog opterećenja ne slažu se čak ni gradonačelnici primorskih gradova koji bi znatno profitirali od novog poreza jer na području njihovih gradova mnogi građani imaju kuće za odmor.”

Nepoznanica je i što Ministarstvo financija planira učiniti kada su u pitanju poljoprivredne površine jer vlasnici poljoprivrednih parcela sada ne plaćaju nikakve ekstra namete: „Osim što će biti vrlo teško utvrditi stvarnu, tržišnu vrijednost velikog dijela poljoprivrednih površina, velik je problem i mnoštvo nelegalnih objekata koji su sagrađeni u poljoprivredne svrhe. Prije eventualnog uvođenja poreza na poljoprivredno zemljište, mnogi proizvođači najprije bi trebali legalizirati sve ilegalno sagrađene gospodarske zgrade na svojim imanjima. U Ministarstvu financija nisu nam odgovorili planiraju li uopće oporezivati poljoprivredne površine, pa nije poznato hoće li praviti razliku između obrađenih i neobrađenih parcela.”

Pa koliko će iznositi stopa poreza na nekretnine kada je riječ o poslovnim prostorima, gospodarskim zgradama i industrijskim pogonima?: „Sigurno je tek da će njihove stope biti znatno drukčije od sadašnjih stopa, odnosno visina komunalnih naknada. Naime, bez obzira na grad i bez obzira na gradsku zonu, komunalne naknade za poslovnih prostora neusporedivo su veće od naknada koje plaćaju vlasnici kuća ili stanova. Uspoređujući visine doprinosa u svim većim hrvatskim gradovima, bez obzira na njihove poprilične oscilacije, one su svuda desetak puta veće od komunalnih naknada za kućanstva.”

Početkom studenog 2011. glasine po novinama kažu da će: „…građani plaćati godišnji porez od dva posto od ukupne vrijednosti stana, kuće ili neke druge nekretnine. Ali samo ako one nisu, kako ministar Slavko Linić voli reći, u funkciji. Odnosno, država će s poreznom stopom od dva posto penalizirati samo one nekretnine u kojima njeni vlasnici ne stanuju, niti su ih dali u najam. Isto će se dogoditi i za poslovne prostore koji nisu u funkciji. Međutim, građani koji posjeduju stanove ili kuće u kojima i stanuju neće plaćati porez na nekretnine od dva posto. Iz Ministarstva financija neslužbeno doznajemo da bi oni plaćali deset puta manji porez, odnosno 0,2 posto od stvarne, tržišne vrijednosti nekretnine u kojoj stanuju. Vodeći se istom logikom, ministar financija Vladi će najvjerojatnije predložiti da vlasnici nekretnina koje su dali u najam budu oporezivani godišnjom stopom od 0,4 posto – dvostruko većom od one za stanove u kojima žive, ali i pet puta manjom od stope koju bi plaćali da ‘ekstra’ stan ili kuću nitko ne koristi ili da u njima imaju podstanare na ‘crno’.”

Prema tim neslužbenim računicama Ministarstva financija građani koje primjerice imaju stan u kojemu i stanuju površine 70 metara četvornih u Zagrebu (procijenjene vrijednosti oko 105.000 eura) plaćat će svake godine po 210 eura poreza na imovinu – „dvostruko više nego što danas plaćaju komunalnu naknadu (oko 120 eura godišnje), namet koji će zamijeniti porez na imovinu, a ako takav stan iznajmljuju godišnje će po pretpostavljenoj stopi od 0,4 posto državi morati dati 420 eura – odnosno zaradu od jedne mjesečne rente. U slučaju da vam takav stan “trune”, da je prazan ili ga iznajmljujete na “crno” državi ćete godišnje morati platiti čak 2100 eura poreza.”

Što bi s onim neprekidnim ponavljanjima da će porez na imovinu samo zamijeniti komunalne naknade i ništa više?
No, ministar Slavko Linić će, pisalo je dalje, “kažnjavati i posjedovanje vikendice stopom od brutalnih dva posto. Stoga će građani koji imaju vikendicu vrijednu 100.000 eura svake godine državi morati dati 2.000 eura umjesto dosadašnjih par stotina eura.”

I tako dalje, i tako dalje.

Umorio sam se već i od pisanja, a pomalo i od svih tih mjera koje su usmjerene protiv ljudi. Potpis je svakako prepoznatljiv i dio šire slike.

Ali o tome možda nekom drugom prilikom.

Tags:     porez na nekretnine      britanija      hrvatska      nwo      kresimir misak      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
#2 Bel-Mordok 2012-12-15 14:48
Zbog [censored]a žele izbaciti obitelj iz kuće! Koliko košta ljudski život i gdje su ljudska prava?
4dportal.com/.../...

U Hrvatskoj otkriven "porez na budale"
4dportal.com/.../...

ŠOKANTNO: EU ulaže milijune u zataškavanje kriminala u RH!
4dportal.com/.../...

Istina o EU
www.4dportal.com/.../

Istina o EU - Dokumentarni film > SVAKAKO POGLEDATI
4dportal.com/.../...

DAVID ICKE EKSKLUZIVNO ZA 4DPORTAL: Hrvati, NE U EU! (NADOPUNJENO!)
4dportal.com/.../...

Vodič >> Kako se švercati u javnom prijevozu?
4dportal.com/.../...

Građani, ne plaćajte zastarjele račune!
4dportal.com/.../...

Pogledajte kako možete legalno 'ispreskakati' poreznog inspektora koristeći Ustav
4dportal.com/.../...

Dosad je bilo ovako:

Banke: Da li nas čujete?
Narod: Čujemo vas...
Banke: Da li nas vidite?
Narod: Vidimo vas...
Banke: Da li nas osjećate?
Narod: Osjećamo vas...
Banke: Mi vas ne razumijemo!

A odsad je ovako, sve više i više:
Narod: Da li nas čujete?
Banke: Čujemo vas...
Narod: Da li nas vidite?
Banke: Vidimo vas...
Narod: Da li nas osjećate?
Banke: Osjećamo vas...
Narod: Mi vas ne razumijemo!

Rammstein - Ich Will
www.youtube.com/.../


@tunga, bez brige, mi Hrvati smo jako sposobni uništiti svaku uniju, pa će tako i EU otići u ropotarnicu povijesti, a isto vrijedi i za sve sadašnje i buduće unije, te sve što nam je "svjetska elita" napravila će se okrenuti protiv njih samih. LP
Citat
 
 
#1 tunga 2012-12-13 23:48
Za Italiju mogu vam reci da je uveden porez i na prvu kucu od januara 2012. Placa se u dvije rate i sada 17.12 je druga veca rata, gdje se svi cesu iza uva, kako da je plate. Djavo je dosao po svoje i tu nema iznimke ni za Hrvatsku ni za neke druge drzave. Ovi sto se na zapadu smatraju Indijancima (srbi, bosanci-ja sam jedan od njih) ce izgleda najbolje proci jer dok dodje red na njih djavolji sistem ce propasti.
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:12565

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:19006

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:24746

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:24885

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:30417

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:24100

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:28368

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:29006

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:27117

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:23259

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:24818

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:26449

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(3) Klikova:37447

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:27061

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:27682

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:27747

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:42512

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(2) Klikova:33308

Više...

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno