Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

24800

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

 

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Za oko mi je zapela pričica kad su ga šefovi televizijske kuće za koju je radio seriju posjeli i objasnili mu kako bi u nekoj epizodi trebao nešto promijeniti. Koliko me sjećanje služi, rekli su mu da je u nekoj američkoj državi (recimo: u Texasu) njegova emisija jako popularna, a da se, u nekoj od epizoda koje su se upravo snimale, pregrubo našalio na račun nekih stvari važnih za stanovnike te države pa bi bilo dobro da to promijeni jer su šefovi strahovali da bi se ti gledatelji mogli osjetiti pogođenima te da će se uvrijediti i možda će gledanost emisije u toj državi pasti. Drugim riječima, klasična cenzura. Seinfeldu je to, naravno, išlo na živce, nije želio odustati od svog gega, a pogotovo, vjerujem, zbog tako glupog razloga – njegov humor je ionako uglavnom često bio politički nekorektan. No, ili nije znao što bi im rekao, ili nije imao argumenata, ili mu se nije dalo objašnjavati tim ljudima nešto što oni ne bi mogli shvatiti, pa je samo rekao:

Ne.

Samo tako, tvrdoglavo i bez objašnjenja.

Naravno, na kraju je bilo po njegovom jer se protiv takvoga „ne“ ne može ništa. Ne znam jesu li se Teksašani uvrijedili, mada čisto sumnjam (jer je mentalni sklop upravljača televizijskih kuća koje su dio industrija zabave sklon potcjenjivanju ljudi, pa su im i proizvodi uglavnom takvi), ali u knjižici je Seinfeld napisao da je tada prvi put shvatio snagu jednostavnog „ne“.

Doista, stvar je moćna. U više navrata sam i sam koristio taj alat i mogu vam reći da čini čovjeka nekako bezbrižnim i laganim.

Ne.

I to je sve. Nikome ne duguješ objašnjenje. S vremenom sam počeo analizirati o čemu se tu ustvari radi. Ne biste vjerovali, čak sam došao i do nekih zaključaka. Riječ je ustvari o distribuciji moći.

Jer što je ustvari moć i zašto netko ima moć nad nekim drugim? Uglavnom zato jer mu taj drugi tu moć daje. Drugim riječima, da mu je ne daje, „moćnik“ ne bi imao moć nad njim. „Ne“ je tu jednostavni i efikasni bedem.

Evo male analize na izmišljenom i pojednostavljenom slučaju, tek da bude jasnije što želim reći. (Naravno, stvari nisu uvijek tako jednostavne, razgovor često može pomoći, ali ponekad su okolnosti baš takve da je jedino ispravno reći „ne“). Dakle, neki nadređeni nekom podređenom kaže da nešto mora napraviti na ovaj ili onaj način, što se podređenom ne sviđa. Ima dvije opcije – prihvatiti „naredbu“ i time predati moć nadređenom ili…može reći „ne“. Bez ikakvih objašnjenja, ako ne postoji volja da bi ga se saslušalo.

Dakle, on kaže „ne“, pa nadređeni pokuša istjerati svoje agresivno, pa pokuša argumentima, ali podređeni tvrdoglavo ustraje s „ne“. Što se u tom trenutku zbiva? Podređeni se nije odrekao svoje moći, tj. nije ju predao nadređenom. Stavimo se na trenutak u ulogu nadređenog. Koje su sad njegove opcije? Ako bude dalje inzistirao, taj „ne“ će dobivati sve više snage i sve će biti očiglednije da je on zapravo nemoćan, tj. da nema nikakvu moć nad podređenim, da je ona tek iluzija. To bi se moglo odrazii i na budućnost, stoga, to nije dobar put za njega, jer možda je taj slučaj kod podređenog samo iznimka, možda ga baš nešto u toj specifičnoj situaciji jako žulja, možda na temelju tog događaja neće niti izvući pravu pouku i shvatiti da ima moć nad svojom sudbinom i da nije tako bespomoćan kako se inače osjeća. Možda podređeni, s obzirom da ipak ima neki odavno ugrađeni strah ili poštovanje prema nadređenom, niti ne shvaća u kakvu ga je neugodnu situaciju stavio. Stoga je nadređenom bolje „ne čačkat mečku“.

Pa će izabrati drugačiji put – prihvatit će to „ne“. I ne samo da će ga prihvatiti, nego će nastojati stvoriti iluziju da taj „ne“ prolazi samo zato jer ga on prihvaća, računajući na to da niti podređenom baš nije svejedno u toj situaciji i da će se olakšanjem prihvatiti takav rasplet. Drugim riječima, prihvaćanjem „ne“ pokuša će sačuvati iluziju moći.

No, istina je ta da nadređeni nije imao izbora. Protiv „ne“ se jednostavno ne može. Dobro je Seinfeld shvatio, tu snagu jednostavnog „ne“.

Za upotrebu tog jednostavnog recepta obično nas spriječava još jednostavnija pojava – strah. No, kao što su mnogi do sad rekli – svi problemi su na kraju ipak samo u našim glavama, kreacija naših ograničenih umova koji imaju ograničene spoznajne kapacitete. Potvrdu toga nedavno sam čuo i na projekciji dokumentarnog filma „Uzmimo lovu“, nakon koje sam vodio razgovor s nekim gostima, među kojima je bio tip koji mi se jako dopao, Goran Marić, bivši nogometni sudac i ekonomist kojega sam proteklih godina zapazio kao usamljeni glas istine kad god je u novinama bilo riječi o HNB-u, a on je tada bio u nekom odboru za financije. To je za ovu priču manje važno. Ono što je važnije jest priča koju je, između ostalih razmišljanja, ispričao publici te večeri. Možda nisam točno zapamtio sve aktere, ali baš kao i kod narodnih predaja, važna je poruka, a ne svaki detalj priče. Ukratko, taj je čovjek bio u nekom tijelu koje je odlučivalo o tome tko će ući u vijeće HRT-a ili tako nešto, a među kandidatima se našla i udruga poslodavaca ili tako nešto. Kao što vidite, bit će u ovoj priči puno tih „…ili tako nešto“. Uglavnom, on je smatrao da to nije etično i usprotivio se, nakon čega se počeo na njega raditi pritisak te su mu – neki više, a neki manje prijateljski – savjetovali da odustane jer će „izletjeti“. No, on je tvrdoglavo ustrajao na svome, pa su ga još neki ljudi poduprli. Kraj priče je predvidljiv, baš kao kod svake priče u kojoj je glavni akter „ne“ – nepravedni prijedlog nije prošao, a Marić nije niotkuda „izletio“.

Drugi riječima, ako čovjek nije sam sebi previše važan, ako se vodi idejom pravednosti, a ne dopusti da mu postupke i odluke vodi strah ili kalkulacije, sve prijetnje i neugodni ishodi rastopit će se poput sladoleda na vrućini. Sve su to samo pokušaji da ti netko na blef oduzme moć, praveći se da je već ima. Ali nema i neće je ni imati ako mu je ti ne predaš. Kako je to rečeno u jednoj pjesmi grupe Haustor: „Ono što nas plaši, to su duhovi od papira“.

Postoji i razrađenija verzija tog „neću“ koju sam sam spontano doživio. Naime, neki moj prijatelji, poznanici i uglavnom svi bliži članovi obitelji smatraju da sam tvrdoglav, mada nisam, mek kao sam duša. No tako oni misle, pa kaj da im radim. No, doista mi se, kao i svakom, događalo da netko od mene nešto traži što ja neću. I onda prvo kažem: „Gle, neću“. Ako se nagovaranje nastavi, onda se već počne buditi inat i onda toj osobi velim: „Gle, sad baš neću.“ Tako da je nije da nisam dao izbor, tražitelji mogu birati između „neću“ i „baš neću“, što i nije tako mali broj opcija.

Naravno, nije cilj hodati po svijetu i govoriti „ne“. Prije te faze postoji niz prilika da ljudi porazgovaraju, osvijetle neku situaciju iz svih kutova, a takvih kutova, pa posljedično i opcija, uvijek ima daleko više nego što se čini na prvi, drugi, pa čak i treći pogled.

Krajem siječnja izostao je jedan masovni „ne“ kojeg sam pomalo priželjkivao. Ne bogzna kako strasno jer on ne bi globalno ništa promijenio, s obzirom da je paukova mreža koja se oko nas plete planetarnih razmjera, ali bilo bi ipak zabavno zamišljati predsjednika, premijera ili ministricu vanjskih poslova kako pred svojim šefovima zamuckuju pokušavajući objasniti zašto im nije uspjelo iz prve kooptirati ovu zemlju u EU. Riječ je, naravno, o referendumu kojim smo pristali ući u EU na temelju šezdesetak posto glasova od četrdesetak posto birača koji su izašli na referendum. Nije sad ni bitno što bi bilo u slučaju tog „ne“ (daljni pritisci, zastrašivanja, ucjene) koji bi vjerojatno u konačnici, na ponovljenom referendumu svejedno urodili (ne)željenim plodom.

Uoči referenduma osjećao sam se pomalo kao kad Dinamo igra s Manchester Unitedom. Znaš da im jedan krilni igrač košta više nego cijela Dinamova momčad, znaš da je riječ o kvalitetnoj momčadi koja je desetljećima u europskom vrhu i da nemaš puno šansi, ali se uoči tekme ipak pomalo nadaš da će se dogoditi neka od onih čudnih nogometnih čarolija, da će nekom našem napadaču sijevnuti bljesak inspiracije, da će se neki njihov obrambeni igrač poskliznuti, da ćemo zabiti zabiti koji gol, pa možda čak nekim nevjerojatnim stjecajem okolnosti i pobijediti. Sve je moguće, pogotovo prije nego što utakmica počne.

No na kraju, popušimo tri-nula i to zato jer smo imali sreće,.

Tako je bilo i s referendumom. Ali neka. Jer da bi čovjek rekao „ne“ prvo treba biti istinski uvjeren u ono što radi i imati prave motive. Tome prethodi dobra informiranost o pravoj prirodi stvari, a usprkos pozitivnim pomacima, ovog potonjeg još nema dovoljno, zahvaljujući dugogodišnjoj manipulaciji i propagandi kroz glavne medije. No, čak ni to nije važno jer postoji jedan neophodnii uvjet koji nije bio zadovoljen da bi se „ne“ pojavio u svom punom sjaju.

Jer pravi „ne“ ima snagu onda kad dolazi iz pravih motiva. A u ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima, pravi motiv trebao bi biti samo jedan: je li nešto ispravno ili pogrešno.

Kakvih sam se sve argumenata naslušao od ljudi koji su glasali „za“ i „protiv“ ulaska Hrvatske u EU! Jedna osoba je glasala za EU zato jer joj nećakinja živi u Ljubljani pa je rekla da želi biti s njom u istoj državi. Druga osoba je glasala protiv EU jer mu bračni partner radi u špediciji pa će ostati bez posla. Treća osoba, neko kolumnist, je trkeljao nešto o tome kako će glasati za EU jer se još davno, negdje tamo osamdesetih „zaljubio u staru damu“. To bi valjda trebala biti Europa, samo Europa nikako nije istoznačnica za birokratsku strukturu zvanu Europska unija. No, dobro, svatko ima pravo na svoje zablude. Četvrta osoba je glasala protiv Europske unije iz razloga nacionalističke naravi, a nacionalizam je samo još jedan štetni program u našim glavama, koji je tijekom povijesti već napravio dosta sranja, hvala, ne treba više. Neki su glasali za EU smatrajući da će to Hrvatskoj dugoročno donijeti ekonomsku korist ili veću kvalitetu života, drugi su glasali protiv smatrajući da će biti opljačkani. Neki su iz straha glasali za EU, drugi su iz straha glasali protiv EU.

Osim straha, tog najglupljeg od svih razloga, referendum je uglavnom bio sukob interesa, a ne odluka i pravednom ili nepravednom. Zato je nekako svejedno kako je završio. Dokle god će se odluke, i velike i male, donositi na temelju vlastitih partikularnih interesa, dokle god će se gledati ima li tu nešto nešto za mene, dokle god će umjesto pravih nas odlučivati „ja“, nećemo na zelenu granu, bez obzir na to je li ishod referenduma o ulasku u EU bio ovakav ili onakav. Snagu imaju samo pravi razlozi, a njih nema puno. Među tom nekolicinom nalazi se jednostavno pitanje: je li nešto pravedno ili ne. Ako se u tome nalazi trunčica nepravde, u smeće s tim. Oko žarulje koja svijetli nećete naći ni trunčicu mraka. Tako je i u ovom slučaju.

Kako znati što je pravedno, a što ne? Naizgled teško pitanje, situacije se uvijek čine tako složene. No, na kraju niti to ne ispadne baš toliko komplicirano. Jer u trenutku kad doneseš odluku da učiniš nešto ispravno, neminovno se moraš zapitati što je ispravno. U trenutku kad se to zapitaš, znat ćeš odgovor, bez obzira na silne logičke zamke koje takvo pitanje može postaviti pred um. Kao što kaže stara kineska izreka: Kad si krenuo, već si stigao.

To je točno. Zato je jedini pravi „ne“ na referendumu mogao proizaći samo iz pravih razloga, a ti se razlozi kriju u pitanju: je li nešto pravedno ili nije. Kriju li se iza postojanja i postupaka EU pravedni motivi ili ne? Postavite si to pitanje, bez obzira jeste li glasali „za“ ili „protiv“. Iznenadio bih se kad odgovor ne bi bio skoro jednoglasan, jer istina je uvijek tako jednostavna i jasno vidljiva, kad joj se odluči pogledati u oči. Naravno, potom mora uslijediti nogiranje svih „ali“ i „ako“, svih sitnih ili krupnih osobnih interesa ili romantičnih pričica. Jer slijedeće pitanje – nakon što osoba samu sebe informira na jedini pouzdan način, onako trenutno, intuitivno, prema osjećaju ili srcu ako hoćete tako – jest ona temeljno raskrižje: hoću li donijeti odluku bez kalkulacija, samo na temelju toga što je ispravno, a što ne. Samo takvo razmišljanje, i nikakvo drugo, može svijet istrgnuti iz matrice tih mračnih tipova.

No, dobra je vijest da za „ne“ ikad nije kasno. Niti u ovom slučaju, kad je riječ o Kontrolnom sustavu porobljavanja ljudi niti u bilo kojem drugom. S „ne“ uvijek stižete u pravo vrijeme. On dolazi kao velika gumica za brisanje, ili kao divovska tipka „delete“ kojom jednim pritiskom možete iz računala izbrisati nešto što ste radili danima.
Uostalom, probajte odmah, nije baš teško:

Ne.
Malo jače: Ne!
Ili zaurlati: Neeee!
Može i šapćući, učinak je isti: …ne.
Radit će i onako usput, u prolazu: Ma… ne.
Može i zamišljeno: Hm? Ipak…ne.
Sto je načina, za svačiji džep, ukus i karakter.

I onda, globalno govoreći, je li ikad bilo bolje vrijeme za „ne“?
To je pak pitanje na koje je odgovor također kristalno jasan poput planinske rijeke:

Ne.

Čitamo se!

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+3 #1 Bel-Mordok 2012-08-15 11:46


August Landmesser
en.wikipedia.org/.../...

ROMANO SOLE (VEČERNJI BLOG): Glasovati ili ne glasovati - pitanje je sad
4dportal.com/.../...
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:12557

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:18998

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:24737

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:24858

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:30402

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:24089

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:28349

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:28992

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:27101

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:23243

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:24801

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:26440

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(3) Klikova:37436

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:27053

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:27670

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:27729

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:42500

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(2) Klikova:33295

Više...

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno