Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Codex Alimentarius

29576

Na prvi pogled, sve izgleda kao još jedan veliki civilizacijski skok naprijed, zar ne? Tako to rade ti dečki. Sve nešto u smislu društvenog napretka, a svaki korak predstavlja novi udar na ljudske slobode, financije ili bilo što drugo. Čovjeku dođe da se zapita u kojem to trenutku su društvo i ljudi postali dvije različite kategorije.

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Došao je i taj trenutak. Zapravo, nisam morao niti čitati novinski članak, čiji je nadnaslov glasio „Zbog EU od sutra ne smiju na Dolac“. Radilo se o kumicama koje više ne smiju prodavati sir i vrhnje na klupama, već ih moraju držati u hladnjacima (sad im je Bandić dao još devedeset dana fore, ali to ne mijenja bit problema).

Zagrebačke tržnice, na kojima se tradicionalno desetljećima prodavalo sir i vrhnje na klupama prekrivenim kariranim ili bijelim stolnjacima punim šarenih plastičnih zdjelica sa sirom i kantica s domaćim vrhnjem i same su bile zatečene odredbom sanitarne inspekcije o potrebi nabavka rashladnih vitrina. Zbog zabrane prodaje sira i vrhnja na otvorenom kumicama (riječ je o nekoliko stotina prodavačica) mala proizvodnja neće biti isplativa. Kakva se, po novome, to opasnost krije u siru i vrhnju da kumica iz Zaboka, gdje ona i njezina majka imaju pet krava i nekoliko koza, i čije su mama i baka prodavale sir na Dolcu i Kvatriću godina, a i ona je nastavila ti putem, odjednom to više ne smije raditi?
S rashladnim vitrinama njihovom je obiteljskom poslu kraj jer zarada na domaćem siru i vrhnju nikad nije bila velika, a najam rashladne vitrine morat će dodatno plaćati, kao i struju za nju, i to upravo od te mizerne zarade. Naravno, građani su bili solidarni s kumicama koje su prosvjedovale pred Saborom (kriva adrese, moje drage gospođe, prava adresu je Bruxelles, a i tko zna koja druga mjesta, oku skrivena), svi spominnu riječ „sramota“ i svi su zatečeni.

To samo pokazuje koliko je bitno biti informiran o globalnoj uroti protiv čovječanstva i njenoj pravoj prirodi. Bez toga ćemo uvijek biti bespomoćni i zatečeni.

Naravno, u jednim dnevnim novimama (baš istom onima koje su se u mojim očima već proslavile naslovnicama poput „Propast ćete!“ koje su prenosile poruke Svjetske banke) jedan si je komenator dao u zadatak da nam objasni o čemu se tu radi. Sve je bilo sažeto već u naslovu: „Nije to EU, to smo sami htjeli“. Ma da. Više ne znam je l’ bih se smijao ili plakao kad vidim u kojoj mjeri odrasli i inteligenti ljudi mogu biti…Ma nisu oni glupi ni loših namjera, samo beskrajno programirani i ispranih mozgiova pa za tuđe misli misle da su njihove vlastite. Tako se ovaj komentator potcjenjivačkim tonom prisjetio kako su ne tako davno europskeptici – pokazalo se ovih dana, opravdano – „upozoravali na to kako ćemo ulaskom u EU izgubiti jednu od najvažnijih nacionalnih vrednota: sir i vrhnje. Neki će nam zločesti likovi iz Bruxellesa, tvrdili su, zabraniti prodaju najvažnije plac ikone kontinentalnog dijela Hrvatska, jer ne udovoljava europskim standardima o ponudi svježih namirnica na štandovima. To je pak trebao biti dovoljan razlog da odustanemo od te i takve Europe koja nam od usta otkida ono što najviše volimo.“

Pa, svakako jedna od brojnih razloga. Možete li vjerovati koliko ljudi mogu biti programirani? Uz takve komenatore ne treba ti cenzura. Očigledno je da je sir i vrhnje u tom sloganu bio simbol za mnoge slične stvrai i da se nije radilo samo o siru i vrhjnu. Ali i da se radilo samo o njemu, i to je previše. A cijeli onaj ocean koji se krije iza zabrane sira I vrhnja zaista je vše nego dovoljan razlog da odustanemo od nepotrebnog I katastrofalnog poteza podrvrgavanja centraliziranoj kontrolo neizabrane birokracien koju postavljaju skriveni centri moći. Koji nama, stanovnicima svijeta, nikako ne žele dobro, kao što se pokazalo se u svim proteklim desetljećima. No, komentator objašnjava da Europa nema nikave veze sa šokom na tržnicama jer jednostavno do primjene zakona, zbog nesposobnosti i birokratske procedure, nisu nabavljeni hladnjaci pa su, “kao što vidimo”, kumice pale kao žtvrve “labirinata birokacije”, a također je njemu i “potpuno jasno da bez zatvaranja poglavlja o siru i vrhnju ne bismo smjeli računati na pripadnost europskoj gastronomskoj zajednici”. Koja glupost. Ne shvaćam otkuda izvire ta nevjerojatna, čak pomalo seksualna želja, za potčinjavanjem divovskoj europskoj fašističkoj superdržavi?

Ključno je slijedeće: Zagrebački pročelnik za zdravstvo dr. Zvonimir Šostar je rekaoo da mu „nije jasna ova zabrana, jer se nikada, ali baš nikada u povijesti nije dogodila nikakava epidemija ili zaraza koju je uzrokovao sir što su ga proizvele kumice.“

Njemu nije jasna, ali svakome tko razumije prirodu Plana kojem smo izloženi više je nego jasna. Na rub egzistencije prodavačice domaćeg sira i vrhnja stavila je provedba Zakona o hrani i Pravilnika o higijeni koji je donesen prije više od godinu dana. Prepoznajete rukopis? Jest li čuli da je donesen? Nikakve rsprave o njemu nije bilo, u tišini je donesen (zapravo bez rasprave prepisan iz slavne „zakonske stečevine EU“ koju sve članice , a očito i buduće članice (ako sve krene po zlu) moraju prihvatiti.

Naravno, Eliti koja stoji iz Europske unije nije glavni cilj bio potjerati kumice s placa, dio je to šire strategije kojoj je cilj odvojiti čovječanstvo od zdrave i svježe hrane prepune životne snage zvane KI i osuditi ih na praznu hranu koja će obavezno morati biti špricana, zračena i točno određenih veličina kad je riječ o povrću (čitaj GMO). Sve je to objedinjeno u mističnom Codexu Alimenatarijusu ili Prehrambenom kodeksu.

Mističnom zato jer ga se često spominje, kruži po internetu i slično, ali u novinama ili saboru nigdje ni glasa o njemu. Ipak, jedan prijatelj mi je rekao da je negdje na netu pročitao kako će ga se u travnju 2011. uvesti u EU. Nažalost, takve vijesti su se do sad uvijek pokazale točnima.

Ubrzo sam otkrio da ovih dana svijetom kruži peticija protiv uvođenja zakona koji bi u Europi i SAD-u izvan zakona stavio sve zdrave pripravke. U uvodu piše da će se u travnju 2011. u Europi zabraniti kupovina vitamina, minerala, a alternativno liječenje biljem bit će kažnjivo – dakle sve u svemu jedno od osnovnih prava čovjeka na zdravlje se krši zahvaljujući Codex Alimentarius-u… nakon poziva na potpisivanje peticije, za koju se tvrdi da je potrebno 35 milijuna potpisa, dalje piše da je „ovo tek početak depopulacijske
politike i vladavine korporacija big pharme, koloidno srebro imat
će natpise da se ne smije gutati, za njih je stevia također
zabranjena, .u sloveniji će cimet uskoro biti štetan ili već je?“. Piše i da je „ lavina je nažalost krenula nizbrdo prošle godine kad je usvojen Codex Alimentarius“
Pitanje, dakle, jest – koja je prava svrha prehrambenog kodeksa?
Svoj sam odgvor već rekao – da se spusti željezna zavjesa između ljudskog roda i zdrave, ‘žive’ hrane prepune ‘ki-ja’. To i jest ono zbog čega zapravo jedemo, a čime manjka industrijalizirana hrana.

No, o Codexu Alimentariusu se malo zna. On ulazi na mala vrata. Ne znam imate li vi isti dojam kao i ja, ali kad se Codex počeo pojavljivati u mejlovima koji su kružili, isprva sam bio zapanjen. S vremenom, pomalo je počeo nalikovati na još jednu internet-legendu. Jednostavno, nigdje niti riječi o njemu, niti u novinama, niti na televiziji, samo informacija koja kruži ninternetom. Sad znam u čemu je bio štos. Tako to ti dečkin rade. Sve ispod žita, na mala vrata, i kad se okreneš oko sebe, shvatiš da je neki zakon za koji nisi ni čuo i o kojem svakako nemaš ništa dobro za reći – donesen već prije godinu dana, bez ikakve javne rasprave.

Zbog takvog manjka informacija o Codexu Alimentarijusu, s vama ću proći najzanimljivije točke članka koji je prije par mjeseci objavljen u Nexusu, a utor mu je bio Alexandre Rougé. To je ujedno do sad najiscrpniji novinski tekst na tu temu koega sma imao prilike pročitati.

Dakle, međunarodni program, tzv. Prehrambeni kodeks, predvidio je zabranu uporabe dodataka prehrani do kraja 2009. godine. Taj rok je prošao, ali ništa se nije dogodilo. Jesu li to bile samo neutemeljene glasine ili kašnjenje kakvo je uobičajeno u procesu pokretanja goleme administracije? Kako bilo da bilo, sadržaj Kodeksa i najavljenih direktiva, piše Rougé, svakako moraju izazvati zabrinutost.

Prehrambeni kodeks je zbirka međunarodnih normi, smjernica i preporuka o prehrani. Tekstove je prikupila i razradila Komisija za Prehrambeni kodeks, tijelo formirano 1962. godine u okviru dviju institucija UN-a: Organizacije za prehranu i poljoprivredu (engl. FAO), i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO ili, engl., WHO). Zbog same te činjenice, Komisija nije posve samostalna. Prema mišljenju francuskog Senata, stvaranje Prehrambenog kodeksa „bilo je posljedica, s jedne strane, napretka bioloških i kemijskih znanja i spoznaja koje se odnose na prehrambene proizvode, pa su omogućile da se njihova svojstva dublje analiziraju i puno bolje upoznaju i, s druge strane, uporabe novih tehnika i metoda proizvodnje zasnovanih na tim novim spoznajama”.

PUNO LIJEPIH OBEĆANJA

Kodeks svoj nastanak djelomično duguje napretku kemijske industrije i svojim vezama s njom, a njihova je međusobna povezanost, bez obzira radi li se o farmaceutskoj ili fitosanitarnoj grani, iz dana u dan sve očitija. U početku je cilj Prehrambenog kodeksa bio ujednačiti prehrambene norme kako bi se uklonile sve prepreke trgovanju. Prva mješovita konferencija Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o dodacima prehrani održana je 1955. godine. Upravo na području regulacije dodataka prehrani, odluke Kodeksa pokazale su se najspornijima. Od tada do danas u okviru Kodeksa sastavljeno je više od tristo normi koje se odnose na prehrambene proizvode i dodatke prehrani.

Prema FAO-u, Kodeks je ustanovljen kako bi se „konkretizirali zajednički napori dviju organizacija osnivateljica (FAO i WHO)” na području kontrole kvalitete prehrambenih proizvoda. Po statutu, Kodeks ima zadaću „upućivati prijedloge glavnim direktorima Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koji će ih konzultirati u svim pitanjima vezanim za primjenu mješovitog programa FAO-a i WHO-a o prehrambenim normama”. Što se tiče samog programa, on ima za cilj „štititi zdravlje potrošača” i „osigurati dobru praksu u trgovanju hranom”. Lijepih li obećanja!, zavapio je Rougé.

KONTROLA PREHRANE

Paul Anthony Taylor je direktor za međunarodne odnose zdravstvene zaklade doktora Matthiasa Ratha. Jedan je od mnogih promatrača koji su zabrinuti zbog aktivnosti u okviru Kodeksa. On kaže da je „jasno da se u Kodeksu daje prednost gospodarskim interesima i da se interese industrije – posebno farmaceutske, kemijske i genetičke – stavlja ispred ljudskog zdravlja.” Tvrdi da taj program danas predstavlja glavni front političko-ekonomskog rata za kontrolu nad izvorima prehrane kroz cijeli proizvodni proces – od proizvođača do potrošača: „od polja do stola”. Svrha: kontrolirati i odlučivati o onome što bismo trebali (ili ne bismo trebali) jesti, i to stvarno i pravno.

Prehrambeni kodeks sastavljen je od skupa takvih normi. Kako bi ih sve obradio, sustav obuhvaća dvadeset i sedam odbora koji se redovito sastaju u različitim zemljama. Devet odbora bavi se općim pitanjima, a trinaest drugih posvećeno je prehrambenim proizvodima. Odbori se sastoje od dužnosnika koje imenuju razne zemlje članice UN-a i stručnjaka iz različitih područja. Komisija Prehrambenog kodeksa sastaje se svake dvije godine, ponekad u Rimu, koji je sjedište Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), a ponekad u Ženevi, koja je sjedište Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Financiranje potječe od ovih dviju organizacija. Prema P. Tayloru, „Kodeks 86% svojeg proračuna namiruje od Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), u iznosu od 7,2 milijuna dolara, te samo 14% (1,2 milijuna dolara) od Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).”

Odbori Prehrambenog kodeksa razmatraju mnogobrojne aspekte proizvodnje i trgovine prehrambenim proizvodima: voće i povrće, riblje proizvode, mlijeko i mliječne proizvode, šećere, žitarice, meso, dijetetske proizvode, biljne bjelančevine, masti i ulja, ostatke pesticida, dodatke prehrani, ambalažu i označavanje naljepnicama, prehrambenu higijenu … Te norme i direktive zatim usvajaju generalni direktori FAO i WHO.

PRIMJER VINARSTVA

Rijetko je viđeno da se zdravlje potrošača podudara s ekonomskim interesima prehrambene industrije… Naprotiv, oduvijek su interesi prehrambene industrije težili sniženju troškova proizvodnje, što za sobom nužno povlači smanjenje kvalitete na svim razinama, od sirovine (uzgoja i kultivacije), preko prerade, do pakiranja.

U tom je smislu primjer vinarstva tipičan: korporacije koje su uspješne na međunarodnom planu rade upravo obratno od onoga što bi za proizvodnju kvalitetnog vina trebalo: vinogradi se sade bilo gdje, bez obzira na vrstu tla, u njima se upotrebljava previše fitosanitarnih i kemijskih proizvoda (u svrhu povećanja prinosa); fermentacija i sam proces spravljanja vina u podrumarstvu također su kemijski potpomognuti; a vina kao konačni proizvod puna su sulfata i raznih aditiva kako bi se rokovi za skladištenje i transport do konačnog potrošača maksimalno produžili; pri dolasku u trgovine vina ne samo da su bez arome, već su i opasna po zdravlje, toliki je postotak štetnih i otrovnih tvari koje sadrže. Osim toga, Kodeks, kojim se dozvoljava korištenje takvih tvari u vinima ne nalaže da se njihova prisutnost spomene na etiketama boca! Teško da može biti većeg licemjerja!

Nasuprot tome, najbolji vinogradari svijeta općenito su sačuvali tradicionalnu dimenziju izvrsnosti i zanatski pristup, te vino proizvode u simbiozi s okolišem (primjenom prirodne borbe protiv štetnika i biodinamičke poljoprivrede). A zauzvrat, ti isti moraju platiti za dobivanje certifikacijske naljepnice koja potvrđuje da njihovo vino ne sadrži ništa osim prirodno fermentiranog grožđanog soka…

OGRANIČENJA ZA VITAMINE

Jedno od područja uporabe normi Prehrambenog kodeksa odnosi se i na označavanje proizvoda naljepnicama. Normalna bi želja bila zaštititi zdravlje potrošača, što svakako uključuje obvezu proizvođača da na ambalaži navedu sve sastojke koji se nalaze u proizvodu. Reći ljudima što jedu zaista bi trebao biti minimum i uvjet bez kojeg se ne može. Ali, ne: otrovni ostaci, genetički modificirani organizmi, hormoni rasta, antibiotici, desetine opasnih aditiva kojih je industrijska hrana prepuna… o tome se ne govori, i oni na ambalaži nisu navedeni!

Naprotiv, prema Prehrambenom kodeksu, smatra se korisnijim po zdravlje potrošača spriječiti proizvođače da na proizvodu navedu eventualne sanitarne prednosti svoga proizvoda. P. A.Taylor tvrdi da „već postoji nekoliko tekstova Kodeksa koji izričito nameću ograničenja za navođenje pozitivnih učinaka po zdravlje koje se na ambalaži prehrambenih proizvoda, odnosno dodataka hrani može, odnosno smije navoditi.”

Primjerice, na sastanku FAO-a u Rimu u srpnju 2005., komisija Prehrambenog kodeksa usvojila je niz direktiva o vitaminima i mineralnim solima kao dodacima prehrani. Tim se direktivama definiraju maksimalne razine vitamina i mineralnih soli koje se mogu nalaziti u proizvodu, a te su razine smiješne, kaže Rougé. Prema istim se direktivama zabranjuje svako spominjanje (na ambalaži) da vitamini i mineralne soli mogu spriječiti, ublažiti ili zaliječiti određenu bolest.

Ovakva zabrana nesumnjivo pojedinim proizvodima s visokom stopom vitamina i mineralnih soli uskraćuje jake argumente za prodaju. Štoviše, time se neizravno škodi i kupcu tj. potrošaču koji je tako izložen obmani – budući da je informacija namjerno izostavljena, proizvod mu je lažno predstavljen. Interes kupca izvrgava se ruglu u dva navrata: prvi puta zbog nedostatka informacije, a zatim zbog komercijalnog ‘hendikepa’ kojem su izvrgnuti proizvodi korisni po zdravlje. Na ona spomenuta obećanja možemo zaboraviti.

SVEMOĆNI PREHRAMBENI KODEKS

Ali te 2005. godine u Rimu, odlukama Prehrambenog kodeksa u vezi vitamina i mineralnih soli usprotivile su se i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO). Te dvije institucije sastavile su izvještaj pod naslovom „Režim, prehrana i kronična bolest koja uzrokuje slabljenje organizma”, u kojem iznose stav da su dodaci prehrani bitan faktor u sprečavanju i liječenju kroničnih bolesti. U tom se tekstu inzistira na vezi između prehrane i zdravlja, i zaključuje da se „kronične bolesti mogu velikim dijelom izbjeći. Premda bi za razjašnjavanje nekih mehanizama mogla biti potrebna daljnja istraživanja, veze s režimom prehrane dovoljno su znanstveno dokazane da se na tom području opravdava poduzimanje neodložnih mjera.”

No, te je dokaze dr. Rolf Grossklaus, predsjedavajući Odbora za prehranu i dijetetske proizvode Prehrambenog kodeksa, pomeo jednim potezom ruke. On radije zagovara norme kojima se ispitivanje ili objavljivanje sanitarnih prednosti prehrambenih dodataka zabranjuje, zanemarujući pritom preporuke dviju organizacija o kojima Kodeks ovisi… Financijski interesi vezani uz norme Kodeksa toliko su jaki da si Kodeks mirno može dozvoliti ignorantski stav i preziranje preporuka dviju osnovnih svjetskih organizacija za prehranu i zdravlje, bez ikakvih posljedica. Reklo bi se da je čudovište pušteno iz boce.

ADITIVI PO VOLJI

Slijedi još jedan primjer odstupanja od javno proklamiranih namjera, za razliku od stvarnih odluka Odbora o dodacima prehrani Prehrambenog kodeksa:

Odobrava se uporaba kemijskih proizvoda čija je sama prisutnost u industrijskim prehrambenim proizvodima dokaz njihove prosječnosti, čak bezvrijednosti s aspekta hranjivosti i okusa. Većina tih aditiva služe samo maskiranju manjkavog okusa i sumnjivog izgleda proizvoda (voća, povrća, gotove hrane, prerađevina…) koje nalazimo u širokoj distribuciji. Način njihove proizvodnje, prerade, transporta i skladištenja nanosi im nepopravljivu štetu u smislu propadanja kvalitete – a te štete aditivi nastoje prikriti pred očima potrošača (time što proizvodu dodaju boju, teksturu, ukus; rječju, bolji izgled). Što se tiče njihove neškodljivosti, to je druga priča: više takvih proizvoda potencijalno je kancerogeno, ali još se čeka da Kodeks sastavi direktivu kojom će zabraniti barem – aspartam.

BIJELI ASPARTAM

Jedna od službi Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), tzv. Mješoviti stručni odbor za dodatke prehrani (JECFA – Joint Expert Committee on Food Additives), zadužena je za odlučivanje jesu li određeni dodaci prehrani opasni ili nisu. Upravo taj odbor procjenjuje dopuštenu dnevnu količinu odnosno dozu koja se (na osnovi tjelesne težine) može konzumirati svakoga dana kroz cijeli život bez većeg utjecaja po zdravlje7.

Dakle, stručnjaci FAO-a su ili neznalice ili su korumpirani, jer ocjenjuju da aspartam nema nikakav utjecaj na ljudsko zdravlje, čak ni kada ga se sustavno uzima cijeli život. Uostalom, zna se da je, zahvaljujući svojevrsnoj igri ‘skrivača’, Reaganova administracija u SAD-u ipak dobila odobrenje za korištenje aspartama od Uprave za hranu i lijekove (FDA), a ova se tome ustrajno protivila punih šesnaest godina.

Europska direkcija za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA – European Food Safety Authority) procjenjuje da maksimalna dnevna količina aspartama u hrani ne smije prijeći 40 mg/kg. Istodobno, prema Prehrambenom kodeksu dozvoljen je maksimalni dnevni unos od, pazite ovo:
- 1000 mg/kg (!?) u dijetetskim pripravcima (što obuhvaća i one „namijenjene u medicinske svrhe”), džemovima, želeima, marmeladama, žitnim pahuljicama za doručak, desertima (na bazi mlijeka, jaja, žitarica, škroba, na bazi voća i masti, svježem siru, kuhanom voću (u konzervama ili staklenkama), sladoledima na bazi mlijeka i vode, smrznutom povrću, prženom i kuhanom, konzerviranom ili u staklenkama, sušenim proizvodima, gustim i bistrim juhama;
- 1200 mg/kg (!?) u pireu od povrća, raznim voćnim namazima;
- 2000 mg/kg (!!?) u raznim začinskim preljevima (dresing) i umacima, ušećerenom voću, sušenom i smrznutom voću;
- 3000 mg/kg (!!!?) u namazima na bazi kakaa, u octu, slatkišima, nugatima i namazima na bazi badema;
- 4000 mg/kg (!!!!?) u kruhu i drugim pekarskim proizvodima;
- 5500 mg/kg (!!!!!?) u dodacima prehrani;
- 6000 mg/kg (!!!!!!?) u mlijeku u prahu i drugim praškastim nadomjescima za pripremu toplih napitaka;
- i 10.000 mg/kg (!!!!!?????) u žvakaćim gumama.

Pa ipak, ni toksičnost aspartama, kao ni njegovu moguću smrtnost uporabom na dugi rok, nije teško provjeriti; na tu temu napisano je nekoliko knjiga. No, to ne sprečava Europsko vijeće za informiranje o prehrani (EUFIC – European Food Information Council) da zaključi kako taj zaslađivač nije štetan: „Osamdesetak zemalja u cijelom svijetu, kao i još nekoliko regulatornih agencija, primjerice Mješoviti stručni odbor FAO/WHO za dodatke prehrani UN-a (JECFA) ili američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) proglasile su aspartam bezopasnim za potrošače, uključujući dijabetičare, trudnice i dojilje, te djecu.”

E, pa, s takvim referencama, kaže Rougé, stvarno možemo biti mirni.

KONTROLA NAŠIH ŽIVOTA

Zdravlje bi u konačnici trebalo biti u središtu interesa i svakako bi ga trebao zastupati i Prehrambeni kodeks. Samo što ispada da se kvaliteta onog što jedemo ne kontrolira, pa su deseci raznih fitosanitarnih proizvoda i dodataka prehrani zapravo već odavno trebali biti zabranjeni. Prehrambena i agrokemijska industrija zalaže se da se mi hranimo upravo onako kako je ona odlučila, i nikako drugačije, piše Rougé. Zbog toga se, je li, treba pobrinuti da proizvodi koji nisu došli iz velikih multinacionalnih tvornica agrobiznisa nestanu s našeg jelovnika. Ovdje u igru ulazi Prehrambeni kodeks, i tome služe norme koje on donosi: pod krinkom osiguranja kvalitete naše hrane, on zapravo osigurava da nekoliko multinacionalnih grupacija preuzme potpunu kontrolu nad onime što imamo mogućnost i pravo konzumirati.

Radi se o „kontroli opskrbe svijeta hranom, o njenoj sljedivosti od proizvođača do potrošača (od polja do stola)”, kako to kaže P. A. Taylor. I nastavlja: „Kontrolirajući pristup zdravoj prehrani i prirodnim lijekovima, gospodarski interesi koji se skrivaju iza Prehrambenog kodeksa žele kontrolirati naše živote.” Prema Tayloru, „tom kontrolom, i takvim ograničavanjem našeg pristupa zdravoj hrani i zdravim dodacima prehrani, Kodeks zapravo štiti interese nekolicine multinacionalnih farmaceutskih kompanija. Za tu industriju, sve što razvija dobro zdravlje nauštrb bolesti predstavlja izravnu prijetnju prodaji kemijskih i sintetičkih lijekova.”

NIJE NUŽNO… ALI SAMO U NAČELU

Norme Prehrambenog kodeksa mjerodavne su samo zato jer se Svjetska trgovinska organizacija (WTO), od svog nastanka 1995. godine, njima služi kao referencom za razrješavanje međunarodnih trgovačkih sporova iz područja prehrambene industrije. Zapravo, niti jedna zemlja nije dužna uključiti te norme u svoje nacionalno zakonodavstvo. Evo što je Organizacija UN-a za prehranu i poljoprivredu (FAO) rekla 2002. godine: „Norme, smjernice i preporuke Komisije Prehrambenog kodeksa nisu restriktivne. Pravnu vrijednost imaju samo ako su integrirane u nacionalno zakonodavstvo pojedine zemlje. Međutim, sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama dao im je implicitnu pravnu vrijednost na međunarodnoj razini, na način da se smatraju osnovnim referencama prilikom razrješavanja sporova vezanih za međunarodnu trgovinu prehrambenih proizvoda”. Navedeni sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS, Sanitary and Phytosanitary Agreement), stupio je na snagu u siječnju 1995.: on je sastavni dio triju glavnih sporazuma Svjetske trgovinske organizacije potpisanih 1994. nakon Urugvajskog kruga pregovora: osim SPS-a, tu su i Međunarodna konvencija o zaštiti bilja (CIPV) i sporazum o Međunarodnoj organizaciji za zdravlje životinja (OIE), koju još nazivaju i Svjetskom organizacijom za zdravlje životinja. Ovi sporazumi dio su većeg paketa globalizacijskih sporazuma, a potpisani su u Marakešu gdje je Urugvajski krug pregovora između osnivača Svjetske trgovinske organizacije završen.

Apsolutna referenca. Robert Tinlot je pravnik, specijalist za pravo u pitanjima vinogradarstva i vinarstva. Radio je za Upravu za suzbijanje prijevara, zatim u raznim ministarstvima 1970-ih i 1980-ih godina, te je bio predsjednik Međunarodne organizacije za vinarstvo. Također je bio na čelu francuske delegacije na jednoj od sjednica Kodeksa u Rimu, 1984. godine. Tinlot objašnjava: „Norme Kodeksa nisu obvezne, no ukoliko se tzv. globalizacijski sporazumi – kao što su Sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS) i Sporazum o tehničkim preprekama trgovanju (OTC: Obstacles techniques au commerce) – odnose na norme nadležnih međunarodnih organizacija tj. na Komisiju Prehrambenog kodeksa, Međunarodnu konvenciju o zaštiti bilja (CIPV) i sporazum o Međunarodnoj organizaciji za zdravlje životinja (OIE), smatra se da u slučaju spora između dvije države ili skupine država, arbitražni stručnjak zadužen za razrješavanje spora utemeljeno može koristiti gore navedene norme kao apsolutnu referencu.”
Naime, SPS sadrži upute o sanitarnom i fitosanitarnom aspektu proizvodnje hrane. Prema Frédéricu Forgeu, na internetskoj stranici kanadskog parlamenta, tim se sporazumom „definiraju osnovna pravila koja se moraju osigurati za opskrbu zdravom hranom, a da se pritom izbjegne da nacionalni propisi o zaštiti zdravlja i sigurnosti proizvoda posluže kao izgovor za zaštitu domaćih proizvođača.”

Pritisak na države. Na drugi način rečeno, Svjetska trgovinska organizacija (WTO) kroz taj sporazum poništava nezavisnost pojedinih država u domeni prehrane. Sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS) zapravo „potiče države da koriste međunarodne norme ukoliko takve postoje, posebno one koje se preporučuju Prehrambenim kodeksom, Međunarodnom konvencijom o zaštiti bilja (CIPV) i sporazumom o Međunarodnoj organizaciji za zdravlje životinja (OIE).” I, kako bilježi i Frédéric Forge, „te norme nemaju pravnu valjanost, ali po Sporazumu o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS), može ih se konzultirati ukoliko Svjetska trgovinska organizacija treba arbitrirati u sporovima trgovačke prirode do kojih je došlo zbog nesuglasica među znanstvenicima.” Paul Anthony Taylor tako je u lipnju 2009. mogao zaključiti: „Sve prehrambene norme koje su definirane Kodeksom su već obvezne, upravo stoga što služe kao pravna referenca Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u međunarodnoj arbitraži.”
Rober Tinlot kaže: „Tijelo za rješavanje sporova koje je neka vrsta suda, donosi odluke koje su za stranke obvezne, budući da zemljama koje iz spora izađu kao pobjednici dozvoljava primjenu mjera odmazde.”
Na taj način, zemlje gubitnice podliježu plaćanju globe ili drugim mjerama odmazde. To su mjere prisile zbog kojih odluke tijela za rješavanje sporova (ORD) ipak postaju obvezne.” Isto tako, po logici stvari, odluke tijela za rješavanje sporova implicitno primoravaju zemlje na prihvaćanje normi donesenih Prehrambenim kodeksom.
Kao kruna svega, Robert Tinlot kaže: „Na zemlje članice UN-a vrši se pritisak. Pozvane su sudjelovati u radu nadležnih međunarodnih ustanova na način da poslije nitko ne može reći da za neki potez ili odluku nije znao”. I konačno, „zemlje članice pozivaju se uvesti norme u svoje zakonodavstvo i primjenjivati ih. To je doslovno napisano u Sporazumu o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS) i Sporazumu o tehničkim preprekama trgovanju (OTC).” Tako je Svjetska trgovinska organizacija od svog osnivanja predvidjela da će svojim zemljama članicama nametnuti Prehrambeni kodeks.

BOLEST KAO BIZNIS

Paul A. Taylor i neki drugi ovo nazivaju „trgovanje bolešću”, jednom vrstom biznisa. „Optimalno zdravlje i dobra prehrana oduvijek su prijetnja farmaceutskoj industriji koja zapravo ‘trguje’ bolešću, jer joj smanjuju tržište sintetičkih prehrambenih proizvoda. Prehrana oslobođena ostataka pesticida, umjetnih aditiva i drugih onečišćivača po definiciji ovisi o smanjenju, ako ne i o potpunoj eliminaciji kemijskih proizvoda iz hrane. Takva evolucija nikako ne može biti u interesu farmaceutskih i kemijskih kompanija koje ih proizvode.”

Farmaceutska industrija, naglašava P. A. Taylor, „od industrije zdravlja ne dobiva ništa, a zanima ju samo povrat svojih ulaganja. Hineći da unapređuje zdravlje u svijetu, njena se strategija sastoji u razvijanju bolesti kako bi stvorila tržište za prodaju lijekova”. I, kako zaključuje Taylor, čini se da „multinacionalne farmaceutske i kemijske kompanije koje su proizvođači prehrambenih dodataka, ali i sintetičkih pesticida i drugih kemijskih fitosanitarnih proizvoda za poljoprivredu (koji moraju proći kroz proces odobravanja jer ne postoje u prirodi), žele kontrolirati naše zdravlje na način te u mjeri koja se ranije nije mogla ni zamisliti!” Kako kaže Henry Kissinger: „Kontrolirate li naftu, kontrolirat ćete nacije; kontrolirate li hranu, kontrolirat ćete cijeli svijet.”

Svakako, složio bih se sa svim osjećajima nepravde koje s nama dijeli francuski autor ovog članka, Alexander Rougé, jedino što zaista smatram presukim gledište da je Prehrambeni kodeks, i mnogo sličnih stvari, tek poljedica korporacijeske neutažive želje za profitom.

Za te stvari postoje i širi, strateški razlozi, koje je Kissinger lijepo sažeo u gronjoj rečenici. Nakon nje, nema više smisla još jednom rastezati priču o profitu i slično. Riječ je uvijek i ispočetka samo o jednoj stvari – sticanju sve veće kontrole u rukama vrlo uskog kruga koji sebe smatra svjetskom elitom.

To je onaj dio odgovora koji svatko od nas – netko teže, a netko lakše – može prihvatiti.

Zašto oni to rade i tko su uopće ti – „oni“? Danas neću iskušavati vašu sposobnost da izađete izvan granica onog što smatrate normalnim, uobičajenim i istinitim. Nekom drugom prilikom.

Čitamo se !

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:9575

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:15262

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:21052

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:20976

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:25984

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:20401

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:24251

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:22359

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:22254

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:19410

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:21254

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:22745

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(21) Klikova:32531

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:23684

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:24217

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:23926

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:38280

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(18) Klikova:28538

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno