Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Programeri prošlosti

32768

Povijest je film u našem umu. Naš um je platno, možda i projektor, ali taj film ni u kojem slučaju nije naš film. Za filmove se uobičajeno kaže da pripadaju režiserima (pa onda kažemo: film Briana de Palme ili film Sergia Leonea), mada su oni proizvod tima ljudi, a pravno gledano autori su režiser, scenarist, autor glazbe itd – mislim da ima ukupno pet kategorija na koje se dijeli autorstvo filma. No, ostanimo i mi kod te filmske tradicije, pa se zapitajmo čiji je film povijest koju znamo?

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Tko je izrežirao i napisao tu priču, čiji se glavni zaplet tako duboko urezao u nas da nam se ponekad čini da je vidimo u bojama, kao da svjetovi prošlosti još uvijek žive. Naravno, ne vidimo ih uistinu, niti smo ih ikad vidjeli, ali naša memorija se služi slikama koje je vidjela u filmovima, knjigama i drugdje pa stvara varljive, ali uvjerljive prikaze događaja i ljudi.

Čitajući detaljno potkrijepljenje knjige istraživača kao što su William Engdahl, David Icke i drugi, osvjedočio sam se da je novija politička povijest kakvu poznajemo (navodno najbolje dokumentirano razdoblje u povijesti) samo jedna interpretacija, ništa više. Uz to, netočna interpretacija. Kako sad to, reći ćete vi, zar je moguće reći da se Drugi svjetski rat nije dogodio, ili da se neki drugi važni događaji nisu zbili kada je rečeno da su se zbili? Naravno, zbili su se, ali povijest, kao i svaka znanost, nije tek skupljanje informacija već nešto puno važnije – interpretacija informacija.

Kad se prvi put sretnete s drugačijim interpretacijama događaja, nalikuju kuriozitetima. Zato vas privlače, hoćete još, o njima ćete razgovarati i prepričavati ih, mentalno gimnasticirati, praviti se pametni pred drugima ili se zbog njih se naljutiti, ali jedna, a niti par lasti, nikad nisu činile proljeće, pa tako niti te usamljene knjige neće napraviti pravo proljetno čišćenje naše glave opterećene konceptima i podvrgnute masovnoj hipnozi. No, ako se dovoljno dugo izlažemo svim tim manje poznatim podacima i događajima koji nisu dio općeg znanja, pa još ako se privremeno isključimo iz glavne struje informacija, s vremenom će se možda dogoditi ono što je na par mjesta u svojim knjigama napisao David Icke, dok je iznosio dokumente i izvore za drugačiju interpretaciju povijesti. Ne može se dovoljno jako naglasiti koliko je važno, rekao je on po prilici, shvatiti da su se događaji doista ovako zbivali, da ovdje pričamo o stvarnosti, o pravoj povijesti.

Čini mi se da je morao to tako dramatično naglasiti jer se našao sam protiv puno jačeg i brojčano nadmoćnijeg neprijatelja – skoro cjelokupnog obrazovnog i znanstvenog sustava cijelog svijeta – a nije mu cilj bio tek ispričati zanimljivu pričicu.

U Orwellovoj “1984-toj” rečeno je da onaj tko nadzire prošlost nadzire i sadašnjost i budućnost. To je svakako vrlo to?no. Zamislimo ovu situaciju: otvorite povijesni udžbenik za osmi razred osnovne škole, prolistate do kratkog poglavlja (jer, mada djeci preduga, sva su poglavlja u školskim knjigama kratka) o Drugom svjetskom ratu. Na svoje iznenađenje ustanovite da tamo ne piše kako je Njemačka napala Poljsku, pa su onda Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj itd, kako već ta priča uobičajeno glasi. Ne, ovo je drugačiji udžbenik, u kojem piše prava povijest. U njemu piše da je mala vrhuška ljudi koja je upravljala svim tim zemljama (mada njihova odanost ne pripada niti jednoj od njih) pripremila teren za Hitlerov dolazak na vlast, financirala ga i naoružala, pa koordinirano pokrenula događaje s ciljem da se stvori zaista veliki pokolj stanovništva koje je manipulacijom uvučeno u rat, kako bi se stvorio razlog da se osnuju Ujedinjeni narodi kao preteča buduće svjetske vlade koju će nadzirati te iste grupacije koje su izmanipulirale Drugi svjetski rat, kako bi ljude navele da se dobrovoljno odreknu vlastitog suvereniteta i prihvate diktaturu niti ne znajući što im se kuha.

Zamislite da naša djeca u osmom razredu to uče u školi. Zamislite da smo mi to učili, i mnogi drugi. Bi li svijet oko nas, kojeg mi stvaramo, bio isti da su ove informacije javno dostupne i raširene?

Mnogo toga oko nas ne bi se dogodilo kao što se dogodilo, samo da su povijesni udžbenici drugačije napisani.

Isto to vrijedi i za daleku prošlost.

Ma još i više.

Usprkos mojoj opsesiji drevnim vremenima, pretpotopnim civilizacijama, paleokontaktima, kataklizmom, ta mi se slika ukazala tek nedavno, zahvaljujući nekim detaljima u dvjema knjigama koje sam čitao. Prva je “Sđenje Darwinu” Phillipa Johnsona, u kojoj je razobličen mit o nastanku života kakvog nudi darvinistička teorija evolucije (koja se bez ikakvog pravog temelja proglasila autoritetom za to pitanje), kao i mehanizmi kojima to radi.

Druga knjiga jest “Kataklizma & zadivljujući dokaz kozmičke katastrofe 9500 pr. Kr.” D. S. Allana i J.B. Delaira, u kojoj je na jednak način razobličen mit o tzv. ‘ledenim dobima’ kojih navjerojatnije nikada nije bilo, mada su u našoj svijesti tako žive slike dlakavog mamuta koji se propinje u snijegu, sabljastog tigra kako izviruje iz kamene pećine u snježnoj pustoši, i brojnih stripova koji su prikazivali to, za život krajnje neugodno razdoblje.

Neću se na ovom mjestu detaljno baviti niti jednom niti drugom pričom, autori knjiga su već to napravili puno bolje.

Pažnju su mi u njima privukli slični obrasci i detalji u onim poglavljima koji su pokazivali kako su teorije darvinizma i ledenih doba zauzele prostor. U oba slučaja to je bilo relativno naglo, i usprkos mnogim argumentima pripadnika tih struka.

Primjerice, Darwin se sa zagonetkom fosila nosio onoliko koliko su dopuštale obeshrabrujuće činjenice, ali je na pojedina pitanja iskreno morao odgovoriti kako “Ne mogu dati zadovoljavaju?i odgovor”, a povremeno se u njegovim spisima javljao znak očajavanja, kao u sljedećoj rečenici: “Za prirodu se gotovo može kazati da se je čuvala od čestog otkrivanja njezinih prijelaznih ili povezujućih oblika.” Ali, Darwin nikad nije izgubio vjeru u svoju teoriju; jedina je zbrka nastajala kada je valjalo razjasniti neposlušne aspekte fosilnog zapisa.

Treba reći da Darwinova teorija ne samo da je predvidjela da će fosilni prijelazni oblici biti otkriveni već je podrazumijevala da će potpuno očuvani fosilni zapisi biti uglavnim prijelazni i da će ono što zamišljamo kao utvrđene fosilne vrste biti razotkriveno kao tek proizvoljne postaje u procesu stalne promjene. Darvinizam je također sadržavao važno predviđanje o izumiranju, kao nužnoj posljedici borbe za opstanak. Darwin je shvaćao da njegova teorija zahtijeva obrazac izumiranja čak postupniji od obrasca evolucijskog nastanka. No, u nekim slučajevima iščezavanje cijelih skupina bića, kao što su amoniti, dogodilo se čudesno naglo.

Zastanimo na trenutak i razmislimo što jedna nepristrana osoba može misliti o Darwinovoj teoriji evolucije u razdoblju neposredno nakon objavljivanja Postanka vrsta. Jer, nasuprot raširenoj predodžbi, opozicija Darwinovoj teoriji jedva da se može pripisati vjerskoj predrasudi. Među skepticima su bili vodeći paleontolozi i geolozi toga vremena, upravo oni koji su bili najbolje informirani o materiji.

Svakako, moglo se fosilnim dokazima provjeriti teoriju – da su je Darwin i njegovi sljedbenici željeli provjeriti. Darwin je bio kategoričan da je broj prijelaznih posrednika morao biti golem, čak “nepojmljiv”. Možda su dokazi o njihovu postojanju nedostajali, jer je 1859. samo malen broj svjetskih fosilnih ležišta bio istražen, a i stoga jer istraživači nisu znali što da traže. Kad su paleontolozi jednom prihvatili darvinizam kao radnu pretpostavku, i istražili brojna nova fosilna ležišta u nastojanju da potvrde teoriju, ta se je situacija trebala promijeniti. Vremenom se moglo očekivati da se fosilni zapisi uvelike razlikuju i da budu daleko više darvinistički.

Međutim, test da se provjeri teorija ne bi bio pošten kad ne bi bilo moguće da teorija padne. No, kako piše Phillip Johnson, “vjerovanje u Darwinovu teoriju razmahalo se znanstvenim svijetom takvom neodoljivom snagom da je ubrzo postalo ortodoksija”. Dodaje da je “plima bila tako nesavladiva da su čak i najprestižniji među znanstvenicima – Louis Agassiz s Harvarda, primjerice – trenutno postali prošlost jer se nisu pridružili pokretu”.

Paleontolozi su postali toliko okrenuti novom načinu mišljenja da su studije o fosilima bile objavljivane samo ako su išle u prilog teoriji, a ako su pokazivale izostanak evolucijske promjene, tada ih se odbacivalo kao neuspješne. Darvinizam je “prošao fosilnu provjeru”, ali samo zato jer mu nije bilo dopušteno propasti. Kroz vrhovne znanstvene institucije davana mu je sva pomoć koju je trebao, ako se niste popeli na taj val, ubrzo biste se udavili u njemu. Čemu takva iznenadna strast prema jednoj opskurnoj i netočnoj prićici?

Doći ćemo i na to.

Prije toga napomenimo da je slično bilo i s rođenjem teorije o ledenim dobima, koja je zapravo iz poimanja prošlosti izgurala ideje niza katastrofa koji su oblikovali Zemlju i to ne samo u vrijeme dinosaura, nego i u geološki nedavno vrijeme. I opet, nisu zagovornici tzv, ‘katastrofizma’ bili nekakvi teolozi koji su time htjeli potvrditi vjerodostojnost Biblije i kršćanstva, nego najugledniji znanstvenici svoga doba koji su imali u vid podatke i znali ih iščitavati.

Čini se da je katastrofa koja je pogodila Zemlju prije nekih jedanaest tisuća godina imala kozmički uzrok, a potpuno je promijenila lice Zemlje. Tragova tog događaja ima posvuda, kako onih koji su velikih, planetarnih razmjera, tako i manjih. Negdje je uzrokovao potapanje, negdje zaleđenje, negdje pomicanje kore ili njeno napuknuće, negdje naglo izdizanje do tada niskih planina (Alpe, Himalaja) i slično.

U manjim razmjerima (o čemu pišu Allan i Delaire, a puno prije njih je pisao Immanuel Velikovsky, kojeg se, izgleda, još uvijek ne usuđuju spomenuti čak ni oni koji se nadovezuju na njegov rad – njegova sudbina, kad je argumentirano osporio prihvaćene koncepte, postala je dobra pouka za sve buduće potencijalne heretike) o nasilnosti događaja svjedoče izmiješanje kosti raznolikih životinja (ponekad iz raznih dijelova svijeta), kao i takozvane ‘eratske’ stijene (zalutale, koje nisu iste geološke građe kao slojevi oko njega). To ogromno kamenje se nalazi se razbacano u krajolicima u kojem nema te vrste stijena.

Svi ti dokazi katastrofičnog događaja s vremenom su preinačeni u dokaze za postojanje ledenih doba, a tzv. “katastrofizam” se počeo zamjenjivati tzv. “uniformizmom”, konceptom koji je tvrdio da su sva geološka obilježja rezultat sporih i dugotrajanih procesa, a čiji je glavni proponent bio geolog Lyell.

Geolozi ranog devetnaestog stoljeća počeli su preispitivati podrijetlo uglačanih i izbrazdanih stijena te pojedinačnu distribuciju ‘eratskih’ stijena i uvjete pod kojima su se akumulirale naslage ‘nanosa’ akumulirale. Pozabavili su se i jednom od najčudnijih činjenica kasnog osamnaestog i ranog devetnaestog stoljeća, smrznutim sibirskim životinjskim lešinama, za koje se pretpostavljalo da su biološki bile prilagođene ledenim uvjetima (danas se zna da je prepostavka bila kriva). A ostaci istih tih životinja nađeni su i tamo gdje nema leda. Što je automatski, zbog spomenute pretpostavke, značilo da ga je možda prije bilo. Na polagano spuštanje ledenjaka prebačena je odgovornost za eratske stijene. “Odlučeno je”, pišu Allan i Delaire, “da su u ne tako davnoj geološkoj prošlosti velike površine sjeverne hemisfere morale biti ili pod ledom ili su iskusile temperature znatno niže nego danas.”

Niz geologa iz prve polovice 19. stoljeća počeo je nalaze interpretirati u smjeru glacijacije velikih razmjera. Zaključili su da je istinsko ledeno doba, karakterizirano bezbrojnim velikim ledenjacima koji su se spuštali s brda i planina posvuda u središnjoj Europi, nekoć zaista postojalo. Tako se, zbog njihova stalnog nemilosrdnog kretanja, za aktivne (danas nepostojeće) glečere smatralo da su bili izvor stalne sile nužnu za pomicanje velikih kamenih gromada i izbrazdanog i uglačanog stijenja, kao i za produbljivanje i proširivanje starijih dolina.

Švicarski prirodoslovac Louis Agassiz, kojeg se danas smatra ‘izumiteljem’ ledenih doba, je oko 1840. predložio da se veliki pad temperature dogodio prije uzdignuća Alpi i da je ogromni ledeni pokrov pokrio veći dio sjeverne i zapadne Europe, veći dio zapadnog dijela Mediterana te južno sve do planina Atlas u sjevernoj Africi te da je glacijalni plašt pokrio sjeverozapadnu Aziju i veći dio Sjeverne Amerike. Samo su najveći vrhovi izvirivali iz toga Agassizovog navodnog glacijalnoga mora, najviše zato jer je bilo očito da njihovi nazubljeni i trokutasti profili nikada nisu bili zaobljeni ili uglačani ledom.

Opozicija Agassizu među geolozima bila je jaka, ali je posustajala pred žestinom navale te nove, vrlo pomodne ideje. No, njima je bilo jasno da Agassiz nije uspio objasniti zašto se dogodio pad temperature, tek je neodređeno aludirao na neki oblik klimatološke promjene. To je, poput leda, “bila tek posljedica nekog drugog uzroka – kružni argument, ako se uopće o argumentu može govoriti!”, pišu Allan i Delaire. “Izgleda da Agassizu”, pišu dalje Allan i Delaire, kao ni njegovim sljedbenicima, “nikada nije palo na um da su se takve promjene mogle dogoditi samo zbog nečeg čak radikalnijeg od ogromne akumulacije leda koju je on postulirao.”

Unatoč silnim manjkavostima, Agassizova hipoteza je brzo prihvaćena u geološkim krugovima. Ubrzo je postalo skoro krivovjerno misliti drugačije. Široko se vjerovalo da su veliki glečeri u sporom napredovanju i ledeni pokrov bili dovoljni za sve vidljive fenomene ‘nanosa’. Te ekstenzivne, enormno debele ledene pokrivače koji su se nekad, tijekom pleistocena, prostirali bespućima sjeverne hemisfere, počelo se smatrati činjenicom. Teorija se još jednom preobrazila u činjenicu.

Ali, ali, ali – kada su znanstvenici ipak razmišljali o implikacijama Agassizove teorije, postalo je jasno da se ledeni pokrivači ne bi mogli kretati sami od sebe i navodno pokopati sve osim najviših vrhova. Da bi to bilo moguće trebalo je postojati povišeno tlo da bi im dalo potisak prema ekvatoru.

Da bi se ova poteškoća riješila, predlagalo se da su se dogodila pomicanja kore, koja su rezultirala uzdizanjem niza vrlo visokih planina na sjeveru ili u blizini sadašnjega Sjevernog pola. Silna strmina zbog velike visine tog planinskog lanca navodno je osigurala uvjete koji su bili nužni da bi nagomilani led gurnulo dolje i prema van, do dalekih granica ledenoga pokrivača. Tvrdilo se da su se kasnije ove planine slegle, pa se led, uslijed prestanka nadopune i kretanja, otopio.

Taj scenarij temeljio se na nagađanju, i još je bio potpuno pogrešan. Znanost nikada nije našla bilo kakav trag zamišljenog sjevernog planinskog lanca. Zapravo, gledano unazad, čudi da se ikada pojavilo takvo neznanstveno tumačenje poput koncepta ledenih doba, a ipak u kratkom vremenu je s entuzijazmom prigrljeno (i počelo ga se praktički smatrati činjenicom) to objašnjenje i koncept neizmjerno debelih ledenih pokrivača koji su se spuštali s hipotetskog sjevernog planinskog sustava, da bi pokrili cijelu sjevernu i istočnu Sjevernu Ameriku i zapadnu i sjevernu Euroaziju. Naposljetku, tvrdilo se, nije li polagana nadmoć ekstremno debela leda u pokretu idealno objasnila primjećenu rasprostranjenost ‘erastkog’ stijenja, brazdi i slojeva ‘nanosa? Takvi su se stavovi održali i danas, iako donekle modificirani.

Napustit ćemo ovdje priču o ledenim dobima koja postaje sve kopliciranija, s uvođenjem mnogobrojnih ledenih doba i interglacijala kojima se ‘krpalo’ rupe u podacima. Duljina pleistocena rastegla bi se svaki puta kada bi autori umnažali broj epizoda glacijala i interglacijala. Tako je, od inače skromna trajanja, ovo razdoblje počelo rasti od jednog, dva ili više milijuna godina. Na putu do ove situacije, davale su sve vrste procjena o trajanjima navodnih glacijalnih i interglacijalnih ciklusa, često se o njima raspravljalo i jednako često ih se odbacivalo. Skoro nikad nije došlo do slaganja.

Tako se, kroz zbunjujuću mješavinu terenskih otkrića, zaključaka i pretpostavki, rodio koncept Ledenoga doba smještenog u sve dužem razdoblju pleistocena. Allan i Delaire pišu da cijela zgrada ortodoksije Ledenoga doba počiva na krhkom temelju.

Ako je točno da je vrhuška, zovimo je Elita, poodavno obrazovanje iskrojila prema svojim potrebama, onda je jedna od novijih napora sigurno bio u tom 19. stoljeću kad je suvremena znanost postajala to što jest danas, a sve više ljudi kretalo u školu.

Za slijedeće pitanje uzmimo kao polaznu tezu da imamo dvije lažne priče o davnoj povijesti, koje su pomele sve pred sobom, usprkos očitim manjkavostima, i ubrzo se ustoličile kako nedodirljive istine (taknite u njih i postajete izopčenik, mnogi su se u to uvjerili).

Zbog čega bi one postavljene? Koja se to istina želi njima prekriti? I bi li ta istina iz prošlosti doista bila toliko pogubna za stvaranje sadašnjosti i budućnosti po želji Elite? Bi li posljedice drugačijeg gledanja na prošlost bile jednako dalekosežno utjecajne kao što bi mogle biti one iz gore navedenog mentalnog eksperimenta s drugačijom poviješću Drugog svjetskog rata?

Pa, zamislimo na trenutak naš mentalni svijet bez koncepata darvinizma i ledenih doba.

Izbacivanje ledenih doba iz jednadžbe nužno bi ponovno bi uvelo katastrofe u povijest i otvorilo prostor za pitanja postojanja pretpotopnih civilizacija, koja se danas ridikuliziraju jer “gdje su njihovi tragovi? Izbrisani katastrofom, drugari, osim brojnih indicija da ih je bilo, nikad ih nećemo iskopati.” Možda su one bile drugačije od naše? Možda bi razmišljanje o njima postalo razmišljanje o tome je li društveni sustav u kojem živimo doista najbolji mogući (ili bar najmanje loš), kako nas se uvjerava. Možda bi kopanjem po njima osvijetlili trenutak kad je ljudski rod izgubio uzde vlastite sudbine iz svojih ruku, što tvrdi David Icke. Nadalje, katastrofe impliciraju da preživljavaju najsretniji, a ne ‘najsposobniji’ (no, darvinizam ‘sposobnost’ mjeri isključivo brojem potomaka, pa je to ionako tek tautologija. Preživljava najviše najsposobnijih, a to su oni kojih najviše preživljava.)

Ako bi izbacivanje ledenih doba uvelo pitanja prethodnih krugova civilizacija, izbacivanje darvinizma počinilo bi još veću štetu za današnji materijalistički 3D-svjetonazor. Uvelo bi faktor multidimenzionalnosti našeg svijeta (to je riječ koju sam izabrao da za ovu priliku izbjegnem prečesto zloupotrijebljene izraze kao što su “Bog”, “duhovnost” i slično).

Jer ako svijet više nije slučajni proizvod slijepe mehanike, čega jest?

Valja reći da danas postoje paušalne tvrdnje u kojima se tvrdi da je moguće istovremeno prihvaćati teoriju evolucije i religiju. No, profesor William Provine sa sveučilišta Cornell, darvinist i ugledni povjesničar znanosti, tvrdi da je sukob između znanosti i religije neizbježan do te mjere da osobe koje zadržavaju religijska uvjerenja, a istodobno prihvaćaju evolucijsku biologiju, “moraju provjeriti mozgove na crkvenim vratima.”

Obrazložio je da moderna znanost izričito podrazumijeva da je svijet organiziran strogo u skladu s mehaničkim načelima, da u prirodi ne postoje svrhovita načela niti bogovi i stvaralačke sile koje se racionalno mogu otkriti. Nadalje, kaže on, moderna znanost izravno implicira da ne postoje urođeni moralni ili etički zakoni, nikakva apsolutna vodeća načela za ljudsko društvo. Treće, ljudska bića su veličanstveno složeni strojevi. Pojedinačni čovjek postaje etičkom osobom dvama primarnim mehanizmima: nasljeđivanjem i utjecajima okoliša. Sve je u tome. Četvrto, moramo zaključiti da kada umremo, umremo i to je naš kraj. Konačno, slobodna volja kako se tradicionalno shvaća  sloboda činjenja neprisilnih i nepredviđenih izbora među alternativnim mogućim djelovanjima – jednostavno ne postoji. Nema načina da evolucijski proces kako se trenutačno shvaća može stvoriti biće koje je potpuno slobodno u pravljenju izbora.

Provine je izjavio i to da su evolucijski biolozi uglavnom ateisti, “a mnogi su to postali svojim shvaćanjem evolucijskog procesa i znanosti.” Rijetki koji ne vide konflikt između svoje biologije i svoje religije “su ili tupi ili segmentirani u svojem mišljenju, ili su praktički ateisti, a da to i ne znaju.”

Profesor Provine je u pravu. Usput je vrlo precizno oslikao sav onaj svjetonazor bez kojega bismo ostali kad bi darvinizam bio razotkriven kao izmišljena pričica. Već mi naviru suze, kakva bi to bila šteta kad više ne bismo bili strojevi bez slobodne volje!

Ako naša polazna pretpostavka glasi da je određena Elita od samog početka instrumentalizirala obrazovanje i znanost u svrhu masovne hipnoze i dezinformiranja čovječanstva da bi oblikovala svijet u sladu sa svojim ciljem, onda se odjednom ukazuje rješenje misterija ‘blitzkrieg’-prodora i posvemašnjeg prihvaćanja i nametanja besmislenih pričica o ledenim dobima i darvinizmu. Koje bi se, nekom nehipnotiziranome, s lakoćom otkrile u pravom svjetlu. Samo – takvog treba naći, to je već malo teže.

Znam, teško se emotivno angažirati oko tih pričica o dalekoj prošlosti. One na prvi pogled nemaju puno veze s našim svakodnevnim životom. No, to je kao da kažemo da list drveta nema puno veze s korijenjem.

Jer sjetimo se – onaj koji kontrolira prošlošću, nadzire i sadašnjost i budućnost. U konačnici, možda nije pretjerano reći da naš doživljaj prošlosti određuje našu sudbinu.

Mahatma Gandhi je to sročio ovako:

Vaša vjerovanja postaju vaše misli.
Vaše misli postaju vaše riječi.
Vaše riječi postaju vaša djela.
Vaša djela postaju vaše navike.
Vaše navike postaju vaše vrijednosti.
Vaše vrijednosti postaju vaša sudbina.

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+1 #3 Bel Mordok 2011-01-11 20:27
Računalna igra "Neuro Hunter" ;)
rs-catalog.com/.../...
Citat
 
 
+1 #2 Bel Mordok 2011-01-11 20:26
Knjige:

Neuro-Opthalmology: Neuronal control of eye movements, by A. Straube

Textbook of Neuro-Oncology
rs-catalog.com/.../...

Cancer Neurology in Clinical Practice: Neurologic Complications of Cancer and Its Treatment
rs-catalog.com/.../...
Citat
 
 
+2 #1 Bel Mordok 2011-01-11 20:23
"Neuro-Programmer" računalni program za programiranje uma ;)

www.transparentcorp.com/.../np
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:11334

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:17117

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:23154

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:23163

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:28583

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:22581

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:26739

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:25269

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:25520

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:21572

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:23264

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:24766

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(3) Klikova:35823

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:25635

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:26196

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:26016

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:40680

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(2) Klikova:31308

Više...
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno