Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Život u ekstazi

28399

 

Ne znam jeste li čuli za Jefferya Gruppa, ali ako niste svakako čujte. To je jedna simpatični debeljko koji na jednom američkom fakultetu predaje logiku. U slobodno vrijeme piše knjige, a jedna od njih se zove „Korporatizam“. To je ovaj bolesni i čovjeku neprirodni sustav društva, ekonomije i razmišljanja u koji su nas silom uronili, a kojega ponekad niti ne primjećujemo, kao što riba ne primjećuje vodu. Štoviše, pokušava se ljude uvjeriti da je taj nehumani sustav – proizvod čovjeka.

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Iz čega slijedi da je čovjek bešćutan, u strahu za preživljavanje jer preživljavaju samo najprilagođeniji (Darwin), pa onda  ispada da je čovjek drugom čovjeku vuk (Hobbes) i da ako misli, tek tada jest (Descartes). Ima još takvih deformiranih parola kojima se ljude žele uvjeriti da su ne-ljudi ili umovi. Uostalom, kako netko tko je čovjek – na engleskom“human“ – može napraviti nehumani sustav? Onda znači da on nije „human“ iliti čovjek. Možete li zamisliti ptice da naprave ne-ptičji sustav? Ili je taj sustav napravio netko drugi, tko doista nije čovjek? Pa se zato tako silno cijelo vrijeme čudimo kako je svijet sav okrenut naopačke, a da niti jedan čovjek sam po sebi zapravo ne želi da bude tako.

Misterij.

Odgovor se krije u riječi – programiranje. Naravno, zna se tko je programirani, ali tko je programer?

To je pitanje za milijun dolara. Ili je bar takvo bilo prije knjiga Davida Ickea, danas za to pitanje na crnom tržištu jedva da možete dobiti sto kuna.

Što se tiče Gruppa, on u svojoj knjizi dodiruje sve bitne, skrivene ili lažno predstavljene točke oko nas, a iznenadili biste se koliko ih ima. Zakon obratnosti na djelu. Sve je svoja suprotnost. Kapitalizam nije kapitalizam je nitko od nas (osim korporacija i banaka) nema kapital, privatno vlasništvo nije privatno vlasništvo je ništa ne posjedujemo bezuvjetno, demokracija nije demokracija jer imaš na izbor samo jednu političku opciju, novac nije vrijednost nego dug, liječenje i lijekovi su treći najveći uzrok smrtu (iza raka i srčanih bolesti), kreme za zaštitu od sunca, koje je ni krivo ni dužno osumnjičeno da stvara rak kože, su kancerogene, cijepljenje truje ljude i slabi im imunološki sustav pa se mnogi razboljevaju od nečega što bi ih trebalo štititi od bolesti, informacije u vijestima su dezinformacije…Ali, kad bolje razmislim,  zašto bi nas to trebalo čuditi u svijetu u kojem se ide u rat radi – mira?.

Sad sam se sjetio srpskog filma „Sabirni centar“, po scenariju Dušana Kovačevića, u kojem jedan lik bude u zagrobnom životu okrivljen što u Drugom svjetskom ratu nije htio primiti u kuću svog brata partizana kojem su Nijemci bili na tragu, pa je iste noći brat i poginuo. Na kritike je odgovorio: „On je vodio svoj rat, a ja sam vodio svoj mir“.  

Što ima logike. Zamislite vijesti u novinama: „NATO vodi mir u Afganistanu“; „Buknuo je mir na granici Indije i Pakistana“, „Eskalacija mira na Bliskom istoku“…

Jeffrey Grupp nije zaobišao niti jednu od bitnih točaka urote, od 9/11 do velikih logora koji se grade po SAD-u, chemtrailova, morgellona…A sve mehanizmima logike, onim starinskim, sto puta provjerenim, ako je A jednako B, a B jednako C, onda je A jednako C i sličnim.

Inače, knjige su knjige, ali osobni susret ništa ne može zamijeniti ako želite doista doživjeti nekoga. A Jeffrey je, po nizu postupaka koje sad neću nabrajati, ispao prava ljudina i vrlo fin čovjek, a uz to i zajebant – što bi se narodskim rječnikom reklo: „raja“. Sve je kliknulo pa je, kad je bio u Hrvatskoj radi snimanja emisije, pao i dogovor da piše kolumnu u časopisu Nexus. U njoj se uglavnom bavi raznim analizama Novog svjetskog poretka od koji su mnoge vrlo originalne, s potpuno novim očištima, pogotovo kad se ima u vidu daje to područje tzv „teorija urota“ u SAD-u postalo svemir za sebe, s puno frakcija, poluinformiranih ljudi, robova nekih drugih koncepata, pa onda onih koji su progutali razne spinove, jer vlasti povremeno pošalju nekog lažnog zviždača koji mješavinom istine i laži odvodi stvari na krivi put.

Ključna stvar od urote jest da je njeno središnje mjesto osvajanje i dominacija ljudskom svijesti, umom čovjeka i njegovim uvjerenjima. Sve ostalo je sekundarno i dolazi samo po sebi.

Zato mi je najbolji i najinspirativniji od Gruppovih tekstova iz Nexusa bio onaj naslovljen: „Prirodna ekstaza i mračna ekstaza“.

Po čemu mjerim što je bolje, a što je gore? Više je mjernih načina, a jedan od najvažnijih jest koliko razmišljam o nečemu što sam pročitao ili vidio. To vam je kao razlika kod filmova. Postoje oni koji te zabave, ali ih zaboraviš čim završe, a postoje oni koji ti se vraćaju danima, pa razmišljaš o tome što je koji lik napravio ili je li mogao drugačije ili tome slično.

Od prirodnoj ekstazi i  mračnoj ekstazi razmišljam još uvijek i već par mjeseci mi se često vraća ta ideja pa je izlažem eksperimentiranju u vidu promatranja svijeta oko sebe i gledanja u njemu primjera prirodne i mračne ekstaze.

Odlučio sam prenijeti vam cijeli taj tekst, to je dolje u nastavku. Ali prije nego što to napravim ukratko ću reći o čemu se radi i koji su moji doživljaji toga.

Dakle, ljudsko biće (a možda i svatko) teži ekstazi. To bi trebalo biti neko prirodno stanje života.  I to svakako dobiva. Ali ona može biti, dakle, prirodna ili mračna.

Prirodna ekstaza bila bi ona koju doživljavate dok u tišini sjedite kraj potok ili šećete šumom, dok bi mračna ekstaza bila ona koju doživljavate na koncertu omiljenog benda ili na nogometnoj utakmici. Ali to su samo ekstremi jer se i jedna i druga suptilno provlače kroz naš svakodnevni život. Doduše, svijet je tako iskrivljen da mi svi živimo u mračnoj ekstazi, a kad se osjećamo isprazni, onda nam treba ekstaze koja prirodno ispunjava čovjeka i zapravo bi trebala biti naše stalno prirodno stanje. Ali osuđeni smo na nove porcije mračne ekstaze koja nas iscrpljuje i ostavljam praznima.

Razlika između tih dviju ekstaza može se i vidjeti. Primjerice, prirodnu ekstazu odlikuju psihodelični oblici, kaže Grupp. A to s oblici prirode.

I doista, od kad sam to pročitao, kad god šećem šumom, gledam more ili tek samo krošnju stabla ili oblake ili snijeg ili uopće bilo što oko nas, vidim te iste oblike kakvi su, recimo,  odlikovali psihodelijom nadahnutu umjetnost šezdesetih. To su potpuno neomeđene forme, nepravilne, ali opet skladne, oblici koji se isprepliću u planovima, koji se pretapaju jedni u druge, koje možete gledati fokusirano ii defokusirati, koji ne možete dokučiti, a opet osjećate njihovu ljepotu. Probajte i sami, to je najvidljivije u šumi, kad se gleda prema krošnjama, prizor čiste psihodelije.

Iz mračne ekstaze proizlaze pravilni, simetrični i dosadni oblici kakve čine pravilni blokovi ulica, pročelja zgrada s nizovima pravokutnih prozora, autoputi po kojima se kreću kockice koje predstavljaju automobile. I to su prizori koji se, u nekom trenutku ushićenja, mogu dopasti, ali to nije prirodna ekstaza i zato ostavlja prazninu i dosadu.

Recimo, Grupp piše da su američki indijanci, koji su cijeli život proveli u prirodi, živjeli u prirodnoj ekstazi. Zato im je um drugačije radio, zato su oni međusobno razgovarali o tome što je tko sanjao, kakve je tko znakove doživio i slično. Oni su, zaključio sam, pomoću prirodne ekstaze bilo sinkronicitetom povezani sa svijetom.

S druge strane, mi koji ne živimo u psihodeličnom okružju prirodne ekstaze također trebamo ekstazu pa dobivamo – mračnu ekstazu, u vidu „zabave“, filmova, šopinga, glazbe; stimuliranje osjetila i uma, koje neko vrijeme radi, ali poslije nas ostavlja ispraznima. Jer to je surogart koji su nam uvalili korporatisti ili tko već. Dok indijanci pričaju o znakovima, o čemu mi pričamo? O glavnim junacima reality showova? O Angelini Jolie? O svakodnevnim potrebema? Nismo ni krivi, ne možeš to izbjeći, korporatisti nam time bombardiraju um sa svih strana.

Eksperimentirajući promatranjem oko sebe, primijetio sam da se prirodnu ekstazu također može naći i u svijetu ljudi. Recimo, oduvijek mi se jako sviđaju mali primorski i dalmatinski gradići, s onim svojim vijugavim i nepravilnim ulicama i s kućama i dvorištima naslaganim jedne uz druge od kojih nijedna nije ista, a opet sve odiše nekim organskim skladom. Toga nema u Novom Zagrebu gdje sam odrastao. No, tako su bili građeni i izvorni srednjovjekovni gradovi, o čemu sam čitao u knjizi „Grad“ Lewisa Mumforda. Dakle, ne govorim o kasnijem srednjem vijeku, gdje su ti mali gradići već bili prenapučeni, a govna su se kroz prozor bacala na ulicu. Mumford je srednjovejkovni grad opisao kao mjesto uravnoteženosti i sklada i rekao da su ti gradovi ulicama zapravo slijedili puteve stoke, dakle ustvari potiču iz svijeta prirodne ekstaze i eto odgovora zašto su i stare gradske srednovjekovne jezgre (ako nisu tvrđave), onako pune slatkih ulica, lijepih zavoja, različitih, a skladnih kućica, tako šarmantne.

Čovjek se tamo osjeća ugodno na jedan točno određen način. Sad znam i zašto – jer su oni ipak nastali kao izraz prirodne ekstaze i čovjekove povezanosti s njome. One nisu kockasti pravilni oblici gradksih blokova 19. stoljeća, svejedno pričamo li o Novom Yorku ili Novom Zagrebu.

Mračna ekstaza je danas dio nas i ne znači da s njom nismo i uživali. Recimo, koncerti su pravi primjer. Koliko sam samo puta na nekom koncertu doživio ushićenje zbog fenomenlane muzike, žestine, zvuka  ili interpretacije? To je bila ekstaza, bila je super, ali je ipak  bila mračna ekstaza. Jer sam nakon čitanja teksta pokušao zamisliti da netko onog Gruppovog Indijanca prebaci iz Montane, iz njegovog svijeta prirodne ekstaze, na rock-koncert vaše najdraže grupe (sami odaberite koja će to biti).

Što će on čuti i osjetiti?

Ono što se tamo i nalazi – gomilu buke, vibracija struje, blještanja svjetla u neprirodnim ritmovima, energetskih tijela ljudi, umova pomućenih cugom… Drugim riječima, osjećat će se kao da ga je netko bacio u centar pakla. A baš na na takvim mjestima, meni je, programiranom na mračnu ekstazi kao što ste i vi, sto puta bilo super.

No, je li to sve samo relativno. Indijancu njegovo, a nama naše i doviđenja?

Ne bih rekao. Jer kad bi nas netko iz našeg svijeta mračne ekstaze teleportirao kod tog Indijanca, u njegov šumski svijet prirodne ekstaze, mi bi se osjećali ugodno, za razliku od njega u gostima kod nas. Dapače, osjećali bi se daleko ispunjenijima tog prirodnom ekstazom nego što bi nas mračna ekstaza ikad mogla ispuniti.

Osjećali bismo se kao da smo došli doma.

Kad smo već kod koncerata, stalno razmišljam i o glazbi iz perspektive prirodne i mračne ekstaze. Slušam stvari na radiju i sve su napravljene na isti način kako su poredani blokovi zgrada u gradu, automobili na parkiralištu ili uredi u poslovnoj zgradi. Linearno, ponavljajuće i dosadno. Tu, taf, tu, taf, tu taf…ravni bas, ravni i glatki bubanj pa koliko uspiješ varijacija toga napraviti toliko si kreativniji, ili obrnuto. Svejedno je li riječ o boogie-rocku Status Quoa ili hip hopu, esencijalno svi su oni proizvod mračne ekstaze.

Pa onda sam poslušao neke cd-e koje imam, ali su mi uvijek bili dosadni – tradicionalni zvukovi iz cijelog svijeta, od Indijanaca do Roma. Naravno, bili su mi uvijek dosadni jer je moj mozak strukturiran na banalne obrasce pop-glazbe i  svemu tražim a-chorus i refren, po mogućnosti da i jedno i drugo bude dovoljno jednostavno da mogu pjevušiti. No, odjednom sam tu tradicionalnu glazbu čuo kao pravi primjer prirodne ekstaze, koju je i oponašala.

Zapravo je po strukturi bila psihodelična. Teme su se prelivale jedna u drugu, nije bilo stroge strukture, svej je zvučalo kao igra, ali nekako jako smislena igra.

Pa onda, nikad nisam znao slušati klasiku, ona jednostavno do mene nije dopirala, vjerojatno iz istog gore navedenog razloga, ali sad sam – iz perspektive prirodne i mračne ekstaze – zaključio da klasika također u sebi sadrži prirodnu ekstazu. I ona je na neki način, po formi, psihodelična. To i nije čudno jer je svijet bio tih u vrijeme kad su ti skladatelji djelovali, pa su mogli čuti sebe i uroniti se u prirodnu ekstazu. Gardova je bilo malo, industrije ništa, medija nula, čak je i ‘civiliziranim’ svijetom dominirala priroda i njeni oblici.  Koristili su samo akustične instrumente bez struje ili digitalije. Zato su mi te skladbe uvuijek i bile tako nedokučive, sa svojim prelijevanjima tema ili čak paralelnim zvučnim slikama u više planova od kojih su sve jednake važnosti (dakle, nisu uvijek tek pratnja glavnoj melodiji).                 

Ja volim električnu gitaru, ali ruku na srce, kako je nastao njen ‘drive’? Tako što su zvučnici ‘fercerali’ od prenapregnutosti, zato se taj zvuk zove ‘distorzija’. ‘Iskrivljenje’. Danas je uobičajeni zvuk električne gitare (osim kad je na potpunom ‘cleanu’) neka vrst električnog iskirvljenja. Mračna ekstaza, ništa drugo. Daleko je to od zvuka frule ili par žica od konjske kože nategnutih preko rezonantne kutije.

Čini mi se da je naše prirodno stanje da stalno budemo u ekstazi, ali to mora biti prirodna ekstaza jer ona puni, dok nas ova naša iscrpljuje. Izgleda da je psihodelija prirodno stanje naših svijesti.

Sada vas prepuštam Jefrreyu Gruppu.

Čitamo se!            

Gruppov tekst:

PRIRODNA EKSTAZA I MRAČNA EKSTAZA

Ljudi su neprekidno izloženi uređenim i ravnim oblicima i nebiološkim strukturama u našem civiliziranom gradskom životu, ali ljudski um nije stvoren da bude okružen tim euklidskim geometrijskim oblicima. Ljudska svijest stvorena je da bude okružena i uronjena u fraktalne i psihodelične geometrije bioloških oblika kaleidoskopa organske Zemlje



Psihodelična priroda i svijet strojeva


Iako to više nije općepoznato, urođena i prava priroda ljudskog bića je da bude u duhovnoj ekstazi. Suvremenim je ljudima, međutim, u civilizaciji danas to velikim dijelom onemogućeno. Razlog je taj što ljudska svijest nije okružena prirodnim oblicima (šume, pustinje, potoci, vjetar itd.), ali i zato što je svijest gotovo svakog modernog čovjeka na planetu Zemlji uronjena u beživotan strojni svijet buke, ulica, užurbanosti, kapitala, masovnih medija i sl. koji deformiraju ljudsku svijest više nego što to obično mislimo.

Ljudi su neprekidno izloženi uređenim i ravnim oblicima i nebiološkim strukturama u našem civiliziranom gradskom životu, ali ljudski um nije stvoren da bude okružen tim euklidskim geometrijskim oblicima. Ljudska svijest stvorena je da bude okružena i uronjena u fraktalne i psihodelične geometrije bioloških oblika kaleidoskopa organske Zemlje. Možda se čini bezopasnim odvojiti ljude od psihodelične geometrije biološke vitalističke prirode i staviti ih u neorganske gradove, ali takva promjena ustvari podrazumijeva veliku štetnost za svijest, što dokazuje radikalna razlika između, na primjer, prerijskih Indijanaca iz Sjedinjenih Država  (posebno prije Ranjenog Koljena) i suvremenog civiliziranog čovjeka. Civilizirani čovjek živi život ovisnosti i straha (televizija, junk-food, apatija, banalan posao, alkohol, svakodnevna stanja straha, financijske brige, orvelovski strahovi zbog neviđenih terorista o kojima se govori u masovnim medijima, fascinacija masovnim ratovanjem, itd.), ali Indijanac za njih nije znao i nije ih razumio. Svijest Indijanca bila je potpuno drukčija od civilizirane svijesti. U civiliziranoj svijesti javlja se ono što ćemo zvati mračnom ekstazom, a u indijanskoj svijesti duhovna ili psihodelična ekstaza.

Vaša subjektivna svijest uključuje nekoliko glavnih sastavnih elemenata, od kojih su tri – osjećaji, verbalne misli i slikovne misli. Svi oni imaju psihodelični i mistični aspekt, ovisno o tome koliko su duboko u vašoj svijesti (što su dublji, to su psihodeličniji i mističniji). To se može provjeriti detaljnom introspektivnom analizom. K tomu, šume, pustinje, potoci, oluje s grmljavinom i močvare djeluju psihodelično. Biljke iz prirode psihodelični su umjetnički projekti, tako reći – fraktalne su i predstavljaju divlje kaleidoskopske sanjarske oblike, isprepletene i međusobno povezane u biosferi. Amorfni oblaci, fraktalne cvjetne strukture, prugaste pčele koje zuje, unutarnji osjećaji koji struje kroz nas, bodljavi ježinci i kaktusi, sanjarske plutajuće ribe, blatne močvare ispunjene sluzavim oblicima života – sve je to psihodelija: superbiološki oblici umjetnosti koji se mogu vidjeti u našoj svijesti i snovima, i koji se vide izvan nas u psihodeličnoj biosferi (kako kažu majstori tarota, «kako unutra, tako vani»).

Sada sve to usporedite s nefraktalnim, anorganskim euklidskim strukturama postmoderne civilizacije. Stvar je u tome da je sama priroda domena mistične, duhovne i psihodelične ekstaze koja služi da u ljudskoj svijesti katalizira spoznaju da postoji sveprisutno polje nefizičke energije i matematičke inteligencije koje je u svemu i izvor je svega. To je razlog zašto su Indijanci, poput raznih prerijskih Indijanaca (Lakota i drugi), tako okruženi psihodeličnom ekosferom, bili (i u manjoj mjeri još su i danas) toliko intenzivno spiritualizirani. U njihovim uobičajenim razgovorima nije bilo tema poput šopinga, televizije, ovisnosti, masovnog ratovanja, brige oko plaćanja računa ili poreza, laži političara i tome sličnog. Umjesto toga, govorili su o tome tko je u skupini nedavno imao viziju, ili duhovni proboj (vrhunac) i tako dalje. Spiritualizacija je bila, au manjoj mjeri je to i danas, temelj kulture Indijanaca. Imajte pritom na umu da je indijanska kultura uključivala potpunu saživljenost s psihodelijom prirode, za svakog pojedinca u toj kulturi, od rođenja do smrti. Takva duhovna kataliza je funkcija prirode, pa ako se od nje odvojite nikada nećete saznati pravu svrhu onoga što vaš život zapravo jest (a to je ekstaza opijenosti Bogom).

Kao kontrast bogatoj psihodeliji prirode, oblici civilizacije su, na primjer, neboderi, kutija žitarica za doručak, automobil, televizor itd. To su strukture «kutije», da se tako izrazim, lišene biološke psihodelije. Postoji prava divljina i duševnost u šarenilu livade pune cvijeća, u krvavom neredu životinja koje jedu jedna drugu, kukcima koji bruje, sokolima koji se obrušavaju, aligatorima koji škljocaju čeljustima ili raznolikim oblicima i bodljikavim spiralnim cvjetovima koji su posvuda. Postoji divlji mir u fraktalnoj psihodeliji prirode. Civilizirani oblici nemaju nikakvu divljinu, ne pružaju nikakvu katalizu za unutarnji mistični ili psihodelični mir i zato vode do unutarnje praznine i konfuzije.

Kako bismo to ilustrirali, zamislite da sjedite u tihoj sobi, zureći u prazan bijeli zid sat vremena. Zamislite stanje svoje svijesti poslije toga. Ako ne znate kako vježbati meditaciju koja bi vam omogućila unutarnju ispunjenost tijekom tog groznog sata vaša bi dosada bila toliko ekstremna da biste se vjerojatno osjećali kao na mučenju. Sada, nasuprot tome, zamislite da sat vremena sjedite u šumi, gledajući ravno u labirint stabala, osluškujući vjetar i ptice, osjećajući visoku energiju biološkog života koji vas sa svih strana okružuje. Ne samo da bi se vaša svijest kretala u suprotnom smjeru u odnosu na eksperiment s praznim bijelim zidom nego biste, osim toga, u scenariju sa šumom gotovo sigurno doživjeli neku razinu osjetnog unutarnjeg odmora i duhovnog uvida tijekom tog sata.

Poput prirode, svijest se sastoji od psihodelije. Teksture naših misli i osjećaja, naših snova, vizualizacija misli i strasti nalik su kaleidoskopu struktura ekosfere. Svijest se ne sastoji od entiteta sličnih blokovima, poput postmodernog nebodera ili ‘kutijaste’ televizije. Umjesto toga, svijest se sastoji od divljeg mira koji je analogan psihodeličnim oblicima prirode. U to se možete uvjeriti tako da zatvorite oči i gledate i osjećate sadržaje vlastite svijesti.

Teoekologija: mistična reakcija

Teo znači Bog, Božji, od Boga, ili na Božju sliku, a ekologija je riječ koja predstavlja ekosferu u kojoj svi živimo. Stoga je teoekologija teza da je ekosfera Bogom ispunjena inteligentno dizajnirana natprirodna zona, i ako ju ljudi budu doživljavali takvu kakva je doživjet će mističan raspad svoje obične ego-razine svijesti (onoga što možemo nazvati «svijest straha i želja»). Teoekologiju predstavlja ova jednadžba:

Svjesno opažanje + psihodelična priroda = mistična ekstaza

Drugim riječima, svjesno opažanje psihodeličnih oblika prirode u svijesti dovodi do reakcije duhovne ekstaze. Neke umjetnosti također mogu odgovarajuće katalizirati svjesnost u duhovnu ekstazu. Reakcija opisana u ovoj jednadžbi ono je što zovem teoekologija, što je možda najsofisticiranija od svih filozofija pokreta za okoliš i ekologije.

Zanimljivo, ekstaza teoekologije najčešće uključuje dva shvaćanja:

(1) Prirodni oblici nisu zaista tu (nisu toliko stvarni kao što je osoba ranije vjerovala).

(2) Postoji duhovna sila koja je u svemu, tvorac je svega.

Osoba otkriva da je natprirodna sila spomenuta pod (2) radosna, matematička, neopisiva energija čestica-svjetlosti, u nedostatku boljih riječi. Može je se vidjeti i osjetiti posvuda, kako tvori pravu prirodu postojanja, i osjeća se da je daleko stvarnija i važnija od opipljive materije. Ne postoji materija koja je potpuno stvarna: ona je, u najboljem slučaju, polustvarna, što znači da je u mističnom teoekološkom iskustvu, psihodelični oblici prirode umu izgledaju poput maglice: psihodelični oblici prirode su neopipljive, polustvarne magličaste mrlje podstvarnosti. Drugim riječima, iz mistične perspektive, materija (posebno trodimenzionalna voluminozna materija) jest magija: nešto za što nema objašnjenja (znanstvenog ili bilo kakvog drugog) i koja nas zapanjuje i ispunjava divljenjem svojom zagonetnošću, mirnoćom, intenzitetom energije i dubokim smislom. U teoekološkoj svijesti materija je poput oblaka: ima volumen, čini se čvrstom, ali nije zaista tvarna, nije stvarno tamo kako to obično vjerujemo, rezultat je privida, kao kada vjerujete da je oblak koji vidite voluminozan trodimenzionalni objekt, a u stvarnosti je samo neopipljiva magla koja će promijeniti oblik i nestati vam pred očima. Čvrstoća i voluminozna «materija» zapravo su oblaci energije čestica koje stvaraju privid i za koje pogrešno vjerujemo da su čvrsta materija.

Psihodelija svijesti i psihodelija prirode neopisive su: ne mogu se opisati riječima. Isto vrijedi za točke (čestice) kvantne energije. I slično, ako pokušamo opisati materijalni svijet riječima dolazimo samo do kontradikcija. Na primjer, pokušate li opisati svojstva materije – a to su čvrstoća, postojanost u vremenu, kretanje kroz prostor-vrijeme, prostorni volumen i tako dalje – otkrivamo da se mogu opisati samo kroz apsurde. Na primjer, kretanje se sastoji od nepokretnih trenutaka. Ako ispalite svijetleći metak kroz tamnu sobu, vidjet ćete liniju koja se proteže kroz sobu (koja postoji samo u vašem opažanju, ne u stvarnosti), ali ako imate kameru koja snima jako dobre fotografije i smanjuje količinu zamućenosti, snimit će sliku koja izgleda kao nepomičan metak. Ali ako imate kameru koja gotovo trenutno može snimiti fotografiju metak će izgledati nepomično. Dakle, metak koji se kreće sastoji se od nepokretnih trenutaka: kretanje je nepokretnost (kontradikcija!). Također, čvrsta materija sastoji se od točaka energije (kvantne čestice) koje nemaju veličinu ili površinu (nulti volumen), kao što nam je svjetski poznati fizičar profesor Gordon Kane sa Sveučilišta u Michiganu opisao u svojoj knjizi Supersymmetry (Supersimetrija) na stranici 21:

…istraživači su raznim sredstvima pokušali utvrditi postoje li u elektronima, kvarkovima, W bozonima i gluonima ikakvi dokazi strukture, no nisu pronašli ništa. Ti eksperimenti istraživali su možda 10.000 puta dublje nego što je u prošlosti bilo potrebno da se pronađe struktura. Ali elektroni i kvarkovi i dalje se ponašaju kao materijalne točke bez dijelova.

Kako opipljivost može nastati iz neopipljivosti? Prostornost od neprostornosti? Fizička površina od nikakve površine? Kako može volumen nastati od nultog volumena? To su kontradikcije, i zato se fizičko postojanje može opisati samo u kategorijama nemogućeg (kontradikcija), ali budući da kontradiktorni scenariji ne mogu postojati to pokazuje da fizičko postojanje nije tako stvarno kao što obično mislimo.

Indijanci

Da se vratimo na gornje točke (1) i (2), kako to da od svih primarnih spoznaja koje bi ljudi mogli imati tijekom mističnih iskustava širom svijeta i kroz povijest, baš te dvije filozofije – navedene pod (1) i (2) – preplavljuju svijest za vrijeme prirodnog misticizma (teoekologije)? Čini se da smo programirani upravo za duhovnu radost. Zamislite da živite kao Indijanci koji nisu znali kako je to kad se morate brinuti oko financijskih problema i plaćanja računa, koji se nisu morali brinuti oko toga da «postanu netko» tako što će diplomirati i stvarno se istaknuti u svom životopisu. Nisu morali ustajati rano ujutro i trčati u školu, na posao ili gdje već. Umjesto toga, bili su potpuno saživljeni s prirodom, često bez potrebe da ikamo žure, bez plitkih postignuća za koje pripadnici civilizacije smatraju da ih u životu moraju postići, i bez društvenog odobravanja ili traženja slave. To je razlog zašto su uobičajeni razgovori među Indijancima bili o tome tko je u grupi imao viziju, tko ide u potragu za vizijom, tko je imao mistični napredak, i tako dalje. Stanovnicima civilizacije, s druge strane, svakodnevni razgovori uglavnom su ispunjeni pričama o televizijskim emisijama, financijskim brigama, problemima s neposlušnom djecom jer smo saživljeni s masovnim medijima i slabo plaćenim poslovima koji su zamijenili našu saživljenost s psihodeličnom prirodom. Izgubili smo svoju dubokoumnost jer smo se odvojili od psihodelične prirode. Mističnu teoekologiju zamijenile su praznina i plitkost civiliziranog života. Više ne razumijemo spontani i urođeni prirodni misticizam, a teoekologiju gotovo nitko ne osjeća.

Ako je tako, onda bi se netko mogao zapitati što se događa s našom sviješću koja je sklona duhovnom i mističnom kada je, umjesto prirodom preplavljena nepsihodeličnim, kockastim i beživotnim oblicima civilizacije. Rezultat je ono što ja zovem mračna ekstaza: um + civilizacija = mračni misticizam (umjesto duhovnog misticizma).

Mračna ekstaza

Kockasti nepsihodelični oblici civilizacije uklanjaju divlji duhovni mir koji u sebi imamo i zamjenjuju ga konfuzijom i plitkošću ili nedostatkom ispunjenosti. Ta mračna ekstaza je sadomazohistički, anhedonički i nastrani duhovni užitak koji je rezultat zaokupljenosti nasiljem, televizijom, ovisnostima, despiritualiziranom plitkošću, apatijom, nesuosjećajnošću, nesposobnošću da se voli ili osjeća ljubav, da se osjeća radost, da se bude potpuno opušten i u miru sa samim sobom, opsjednutosti ratovanjem među ljudima (ratovanjem na mnogo različitih razina: zaraćenih nacija, posvađanih ljudi, općenite ljudske zlobe, itd.). Kao što sam već rekao, naša svijest stvorena je da se miješa s okolinom i postiže razine ekstaze, a ako čovjeka odvojite od psihodeličnog ekosustava (i, na primjer, stavite u civilizaciju), jednadžba teoekologije (duhovni um + ekosfera = duhovna ekstaza) postaje ozbiljno izobličena u sljedeću jednadžbu:

duhovni um + mehanosfera = mračna ekstaza

Važno je ne podcijeniti snagu i razinu mentalne deformiranosti koje uključuje ta jednadžba. Ta jednadžba opisuje gotovo svaku osobu na planetu Zemlji. Međutim, skoro nitko od njih nema pojma da su zarobljenici iskrivljenog mentaliteta u mehanosferi jer praktično svi ljudi žive u njoj, pa se to čini normalnim jer je to način života većine (spiritualizirani život, na primjer, zen redovnika ili Indijanaca civiliziranim ljudima zapravo izgleda abnormalan!)

Da budemo precizniji, mračna ekstaza je duhovnost Iluminata, i sila koja je, u manjoj mjeri, usađena ljudima, zbog koje ljudi imaju sposobnost da razviju duhovnu euforiju u prisutnosti duhovnih iskustava istinskog sadomazohizma, smrti i ubojstava, rata, bola i tako dalje. Duhovna euforija mračne ekstaze izaziva ovisnost, a potiču je umjetnički oblici u svijetu. To je suprotno iskustvo od onoga koje čovjek proživljava kada ga zvuk oceanskih valova uzdigne do duhovne radosti i lakoće; umjesto toga, spiritualizirana svijest miješa se s despiritualiziranim okolišem i stvara deformiranu svijest.

Razmotrimo sljedeći primjer kako bismo bolje shvatili koncept mračne ekstaze. Opće je poznato da serijski ubojice često govore da im rituali sakaćenja pružaju osjećaj fiziološke opijenosti ili euforije. To je krajnje neobično i snažno implicira da je takva vrsta ekstremnog sadomazohizma vrlo posebna za ljudsku svijest, budući da vrlo ograničen broj ponašanja i aktivnosti može izazvati pravu fiziološku opijenost (drugi primjeri su seksualni orgazam, trčanje na duge pruge ili ekstaza koja se postiže meditacijom), kao da su ljudi stvoreni za to, u nekoj mjeri. U suprotnom, zašto bi se to događalo? Mnogo je sličnih primjera, poput opsjednutosti ratom i ratnom tamom koju postižu neki vojnici, kao da se ratni događaji mogu nametnuti umu i izmijeniti ga u mračnu ekstazu.

Još jedan zanimljiv primjer nalazimo u profesionalnim sportovima. U Americi je poznato da ljudi dožive pravi nalet mahnitosti ili neku vrstu gubitka kontrole od ushićenosti kada vide kako nekog hokejaša ili igrača američkog nogometa udara drugi igrač. Neki bi razularenu reakciju gomile na udaranje igrača mogli smatrati osnovnim životinjskim ponašanjem koje se prirodno javlja usred «borbenog uzbuđenja», da se tako izrazimo, ili u zanosu navijanja za vlastiti tim. Ali svatko tko ovo čita a nekada je osjetio bilo kakvu navalu uzbuđenja zašto što je neki hokejaš ili nogometaš srušio drugog jasno zna da ako objektivno analizira osjećaje u trenutku udarca, to što je osjetio u tom trenutku specifičan je osjećaj ili navala uzbuđenja koja je pomalo drukčija nego kad, na primjer, igrač postigne gol ili uhvati dodanu loptu za polaganje. Jednostavnije rečeno, ako analizirate svoje osjećaje u trenutku polaganja i izjednačenja to nije potpuno isti osjećaj kao onaj kada ste vidjeli kako je jedan igrač srušio drugog: jedno je osjećaj pobjede, a drugo je osjećaj uzbuđenja zbog nasilja. Kao dijete prisustvovao sam velikim utakmicama američkog nogometa desetke puta i sjećam se da sam primijetio kako su navijači najintenzivnije reagirali na najjače udarce, i iako je reakcija navijača na polaganje bila intenzivna takve reakcije bile su manje nabijene adrenalinom od onih krajnje nasilnih udaraca. Reakcije navijača na takve udarce bile su, kako ih pamtim, neka vrsta mahnitog užitka. Ako vrlo pažljivo razmislite o svemu tome, strahovito je zanimljivo primijetiti da od svih stvari u životu neke osobe koje bi mogle izazvati takvu mahnitu ushićenost (poput bliskosti s obitelji, mira relaksacije itd.), zašto bi baš taj specifičan čin ekstremnog nasilja izazivao takvu euforičnu radost kada gotovo nikakva druga vrsta čina u životu to ne može? Ovdje je poanta u tome da je gore objašnjena jednadžba mračne ekstaze prilično vidljiva u civiliziranoj kulturi kada ju znate tražiti, dok je duhovni mir odsutan. Ako čovjeka odvojite od psihodelične prirode izopačena opsjednutost nasiljem i gubitak teoekologije postaju očigledni. Postoji mnogo drugih primjera, jaki udarci u američkom nogometu samo su jedan primjer. Bolji primjeri su reakcija uma na boravak u rovovima za vrijeme rata, okruženost borbama organiziranih bandi, ekstremna nasilnost određenih holivudskih filmova i, iznad svega, detalji ekstremnih sadomazohističkih rituala koji su prilično rašireni u Americi. Sve je to rezultat okruženosti civiliziranih ljudi mehanosferom umjesto ekosferom, zbog čega žive život mračne umjesto prirodne ekstaze.

Tags:     krešimir mišak      na rubu znanosti      ekstaza      jeffrey grupp      kontrola      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:9565

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:15243

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:21041

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:20959

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:25968

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:20388

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:24239

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:22339

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:22240

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:19397

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:21237

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:22728

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(21) Klikova:32508

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:23671

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:24206

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:23914

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:38268

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(18) Klikova:28521

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti



Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno