Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Rez po rez - POREZ

27442

Nedavno je u novinama osvano naslov: „Najam isplativiji od kupnje stana!“ Baš je tako pisalo, s uskličnikom. Dosta je očigledno da članak ima zadaću biti dio pripreme terena za uvođenja poreza na nekretnine, koji se šulja na mala vrata, onako ispod radara, mada još nitko nije svrnuo ozbiljnu pažnju na njega. Čak je prije koju godinu bila jedna tragična anketa na internetu (ako nije bila namještena) u kojoj je ogromni postotak ljudi izjavio da podržava uvođenje poreza na nekretnine. To vjerojatno baš oni koje će to – na kraju – najviše pogoditi podupiru uvođenje porezan na nekretnine.

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Razmišljao sam zašto je to tako i pojavilo se nekoliko mogućnosti. Ti ljudi:

a) imaju viška novca kojeg se žele riješiti

b) jednostavno vole poreze

c) netko im je prodao spiku da će nauditi bogatima i donijeti pravdu

d) smatraju da mi moramo imati iste zakone kakvi su na snazi u drugim državama, da ne bismo zaostajali za tim naprednim zemljama

Zaokruživanje može početi. Htio sam reći ovo –  poznajete li vi ijednog čovjeka koji ima silnu želju da plaća VEĆI ili VIŠE poreza? Ja ne znam nijednog. A nekoga tko želi recimo keširati 10-12-15 000 kuna za stan ili kuću u kojoj živi?

Ali rezultati (ako nisu namješteni) budu takvi jer se svaka pogubna ideja može prodati na razne načine. Tako se porobljivački porez na nekretnine prodaje kao neki oblik pravde, usmjeren na one koji imaju puno nekretnina. Sram ih bilo što su tako bogati, neka plate porez!

Dobar izgovor stvarno vrijedi zlata. Trebali bi se uvesti porezi na dobre izgovore. Jer već smo takve vidjeli, mic po mic. Sjećate se kad je Zagrebparking naplaćivao parkiranje samo dvije kune po satu u par ulica u centru? Jer je postojalo logično objašnjenje za to. Koju godinicu kasnije sat je bio ŠESNAEST kuna, a cijeli grad je postao parkirna zona s plaćanjem.

Tako će to slično ići i s porezom na nekretnine, jer njegov cilj nisu bogati nego srednji i siromašni. Svatko može iz događaja isčitati svoje, a ja sam zaključio da je novac tu sporedan. Ključni razlog zašto Elita uvodi (ili je već uvela) porez na nekretnine jest stvaranje ovisnosti i smanjivanje prostora za neovisnost.

Ako malo proširimo razmišljanje, možemo doći do zaključka da je porez na nekretnine potpuno suprotan ideji privatnog vlasništva. Ja, recimo, imam gitaru. Ona je bezuvjetno moja, mogu je pokloniti, prodati, razbiti, svirati ili je mogu samo imati. Nikome ništa za nju ne dugujem. No, kad bih morao svake godine nekome plaćati porez na nju, ona više ne bi bila bezuvjetno moja. Samo dok plaćam. A ako prestanem – tko zna? Oduzimanje? Ovrha? Vrag će ga znat’.

Evo jednog mentalnog eksperimenta. Zamislimo čovjeka kojem je pun k…. svega i koji odluči isključiti se, koliko god je to moguće iz korporatističkog svijeta straha i ovisnosti, pa kud’ puklo da puklo, a radnja se zbiva u zemlji bez poreza na nekretnine. On izgradi kuću od slame, da ne troši puno na grijanje, obrađuje vrt ili polje, vozi se biciklom, vodu si toči na obližnjem izvoru, na nekom boljem mjestu bi sadio konoplju i od nje dobivao sav potreban etanol za grijanje kuće, agregat  ili čak pokretanje vozila, kruh si sam peče u jednoj od onih malih pećnica kakvih ima posvuda za kupiti itd. Želi se dovesti u situaciju koje je za korporatiste najgora moguća – da bude neovisan, da ih ih ne treba više za posrednike i da mu ne treba novac. Ideja na prvi pogled zvuči nemoguća, ali zapravo, kad se malo analizira, nije to baš tako teško zamisliiti, zar ne?

Zamislimo sad isti pokušaj u zemlji u kojoj postoji porez na nekretnine. Može taj čovjek biti potpuno samodostatan koliko god želi, ali jednom godišnje mora iskrcati, recimo, desetak tisuća kuna za porez. Gdje će ih nabaviti? Naravno, tamo, kod korporatista. Oni će mu dati neki novčić ako će raditi za njih.

Ovaj scenarij nije uopće fantastičan, jer već se i događao. Ne mogu se u ovom trenutku sjetiti gdje sam to čitao, ali kad su velike engleske ili nizozemske kompanije otkrile dijamante u Južnoj Africi i počeli rudariti, suočili su se s jednim problemom – nedostatkom radne snage koja bi bila voljna za crkavicu svoj dan provoditi pod zemljom. Bilo je u tom kraju domorodaca puno, ali oni su živjeli primitivno seoski – što znači, samodostatno. Znate već, polje, kravica itd. Nije im trebao novac jer su za svoj jednostavni način života sve uzgajali sami. Zašto bi sad oni ostavili takav svoj život i otišli rudnike?

I onda su se kolonijalisti sjetili spasonosnog rješenje: uvest će obavezu plaćanja poreza za sve stanovnike novonastale kolonije.

I tako je i bilo. Seljaci nisu imali novca za porez, pa su ga bili prisiljeni  negdje nabaviti. Što mislite, gdje i kako, i kod koga?

Da se vratim na članak koji govori da je najam stana isplativiji od kupnje. Povod je naravno bila situacija s kreditima u švicarcima, o kojoj se puno piše, mada je najveći broj ljudi stambene kredite uzimao u eurima, zapravo i ne znam zašto ih nisu uzimali u kunama. Da ne duljim – jedan od izračuna je da bi čovjek koji bi trideset godina plaćao najam stana od 70 kvadrata u centru Zagreba, plaćajući mjesečni najama 630 eura, potrošio 226 800 eura. Onaj koji bi ga kupio (s učešćem od 25 posto) plaćao bi ratu 649 do 713 eura (ovisno o tome u kojoj ga je  banci digao) i u trideset godina platio 272 686 ili 295 664 eura.

Ako bi isti takav stan kupovao u Novom Zagrebu, nakon trideset godina potrošio bi 171 00 eura (uz ratu od 404 eura, s učešćem 25 posto)), a unajmljujući stan plaćao bi 420 eura mjesečno i u trideset godina potrošio  151 200 eura.

Dakle, kupnjom stana u centru Zagreba bi se za trideset godina potrošilo 45 do 68 000 eura više nego što bi se u istom razdoblju potrošilo unajmljujući stan.

Kupnjom stana u Novom Zagrebu bi se za trideset godina potrošilo 20 000 eura više nego unajmljujući stan u istom razdoblju.

Pa to i nije baš takva razlika – jer na tom mjestu je trebalo velikim slovima pisati da narednih dvadeset do trideset godina čovjeka njegov vlastiti stan neće koštati ništa (a da ne pričamo o tome da će ostati njegovoj djeci koju će, dakle, koštati još manje) dok će onaj koji unajmljuje još jednom platiti vrijednost cijelog stana. Da ne zamišljamo situacije u kojima bi netko možda, nakon isteka od trideset godina, mogao doći u situaciju da ne može više plaćati najam. Što onda? Na cestu? Trebalo je velikim slovima pisati i to da je mjesečni trošak skoro isti (ako ste sretnik koji ima lovu za 25 posto učešća).

Dakle, naslov je mogao biti i ovakav: „Najam isplativiji od kupnje stana!…ako mislite umrijeti na dana kad platite zadnju ratu.“

Jer već na razdoblje trideset i pet godina umjesto trideset – nije isplativiji.

Doduše, nije da na jednom mjestu  nije pisalo: „…ali bi vam na kraju ostao stan u vlasništvu.“

Ali odmag nakon toga „ali“ krenuo je i drugi „ali“, onaj zbog kojega se sve ovo i pisalo.

Članak je upozorio da u cijenu stana „treba uračunati i najavljeni porez na imovinu koji bi vlasnike svake godine koštao  od 0,5 do 1 posto  vrijednosti nekretnine“.

Onaj gorespomenuti novozagrebački stan bi, pisalo je, u konačnici koštao između 35 i 50 eura više od najma.  Da mi je znati što o tome misli onih 70 posto građana koji su onoj internet-anketi navodno podržali uvođenje poreza na nekretnine.

E, da, još je u tom propagandom tekstu pisalo nešto u stilu da je u „razvijenijim“ zemljama (to su one gdje situacija nije kao u zaostaloj  Hrvatskoj, u kojoj 80 građana posjeduje vlastitu nekretninu), u kojima tek trećina do petina ljudi posjeduje nekretninu, ljudi imaju veću fleksibilnost, što znači da se mogu puno lakše seliti, birati si kvartove ili gradove po volji itd. Tako je, navodno, bolje.

Ali to te nitko ne sprječava niti ako posjeduješ nekretninu, zar ne? Pa uvijek je možeš iznajmiti pa neka sama sebe isplaćuje ako je još u kreditu (kad je već rečeno da je rata najma i kupnje skoro ista), a ti odeš živjeti „fleksibilnije“.

Jedan moj prijatelj, podstanar, nema nikakav osjećaj da živi „fleksibilnije“. Baš suprotno! Možda i vi poznate nekog takvoga Ali zato je prije neki dan zaključio da je već 17 godina podstanar u Zagrebu, pa je izračunao koliko se naplaćao najma i shvatio da bi za tri godine bio gotov s kreditom da je kupio stan umjesto da ga je unajmljivao. Ovako će te tri godine proći, a on će i dalje biti čardak ni na nebu ni na zemlji.

Ali takvu vrst ovisnosti korporatisti više vole, pa se zato kroz novine na ovakav tendenciozni, i naizgled bezazleni način ljude bez pardona uvjerava u stvari koje zdravi razum i iskustvo nikako ne mogu potvrditi. Neka samo plaćaju i na kraju neka nemaju ništa, pa ćemo vidjeti tko će se usuditi buniti.                 

O porezu na nekretnine isprva se pričalo potiho, a sad sve glasnije, kao da je on neka neminovnost, nešto što mora doći samo po sebi. A ne mora. Ali ipak je, još prije godinu dana,  u jednim dnevnim novinama osvanuo iscrpan članak na čak tri stranice o porezu na nekretnine, kojega sam ja, pogađate već, izrezao i spremio.

Vrlo je informativan. U njemu su predstavljeni svi argumenti koje ćemo vjerojatno narednih mjeseci slušati sa svih strana. Kao i obično, sve zvuči vrlo logično.

Odmah na početku je rečeno kako i radnici i poduzetnici plaćaju porez, ali onaj tko iznajmljuje nekretinu plati vrlo malo i vrlo rijetko, a najčešće ništa. Navodno je pouka koju ovakav naš sustav šalje da se rad i pošteni biznis najmanje isplate, a da se isplati mućkati sa zemljištima, kupovati i preprodavati (jer ih u međuvremenu ne pogađa nikakav porez na nekretnine). Usprkos toj navodnoj poruci, osobno ne poznajem nikoga tko se bavi preprodajom zemljišta, ali ipak znam puno ljudi koji  poput mene, nisu čuli za tu poruku, pa rade ili vode vlastiti biznis. Al’ pustite mene, ja ionako uvijek poznajem krive ljude.

Citiran je jedna profesor s ekonomskog fakulteta koji je rekao da su rezultat toga što nema poreza na nekretnine: preskupa cijena rada, nekonkurentna stopa poreza na dobit, ogromna potražnja za nekretninama i zemljištima te monopolistički položaj vlasnika zemljišta, te da su posljedice nekonkurentno gospodarstvo, mali izvoz, visoki dug i imdiž zemlje u kojoj se ne isplati proizvoditi…Tko bi rekao -  sve to samo zato jer nemamo porez na nekretnine. Fascinantno!

I onda su krenule prve kalkulacije. U članku je rečeno da samo u kućama za odmor ‘sjedimo’ na više od 20 milijardi eura, „što je otprilike polovica hrvatskog vanjskog duga“. Tih je kuća oko 200 000, a neka je prosječna površina 70 kvadrata, to je 14 milijuna kvadrata. Neka je prosječna cijena 1500 eura po kvadratu, to je tih 20 milijardi eura. Da je porez na nekretnine 0,5 posto, pisalo je, eto 100 milijuna eura godišnjeg prihoda, a da je 1 posto – eto 1,5 milijardi kuna u proračun, onoliko koliko se dobiva od poreza na dohodak. Nadalje, pisalo je, samo Zagreb ima više od 300 000 stanova. Da se svaki iznajmi za 200 eura, eto rentijerksog dohotka od 5,5, milijardi kuna, a 15 posto poreza na njega donijelo bi goovo mililjardu kuna. (Cijela mi se ova matematika odmah činila prenapumpana jer u većini od tih 300 000 stanova ljudi žive, a ne iznajmljuju ih, ali svrha ovog članka ionako je bila uvjeriti čitatelja zašto je porez na nekretnine skoro nužan.) A gdje su drugi gradovi, zemljišta itd, rečeno je na kraju.

Porez na promet, pisalo je dalje, bolna je tema za više od 90 posto kućanstava u Hrvatskoj, jer smo prema broju kvadrata koje posjedujemo među najbogatijima u Europi. Onda je slijedila vrlo upitna tvrdnja, a to je da bi porez na nekretnine bio najveći udarac za „onu manjinu koja vlasništvom nad zemljištima ucjenjuje i građevinare i kupce stanova, jer cijene zemljišta u Zagrebu ne padaju niti približno istom brzinom kao cijene stanova, a po sadašnjim se cijenama, kažu ekonomisti, ne isplati graditi.“ Ja pak mislim da bi porez na nekretnine bio najveći udarac za mnoge koji žive s tek tisuću-dvije-tri kuna, a jedino što zapravo posjeduju i što im daje kakvu-takvu sigurnost jest njihova nekretnina.

No, to nije pisalo, već je stajalo da bi porez bio udarac i za brojne dobro stojeće koji su svoje bogatstvo pretočili stanove. Krajem godine ih kupuju razni pripadnici slobodnih profesija kako ne bi morali platiti porez na dobit ili porez na dohodak. U tim nekretninskim carstvima ti su ljudi neoporezivo spremili milijune, a usput ih i iznajmljuju i još na njima zarađuju, a proračun od svega toga ne vidi ni lipe. (Zapravo, vidi – pet posto vrijednosti nekretnine je porez koji se plaća prilikom kupnje, ali to u tekstu nije spomenuto, valjda nije važno, ja ne znam).

Potom je konačno pisalo da bi „porez na nekretnine, naravno, pogodio i brojne prosječne građane, ali znatno manje nego bogataše.“ Meni se baš nekako čini da bi ih pogodio znatno više nego bogataše, jer oni nemaju meki jastuk na koji se mogu prizemljiti u slučaju financijskog šoka. No, pisalo je, pravedna će vlast (još čekamo takvu) porez na nekretnine uvesti tako da proječnog čovjeka uopće ne pogodi, „jer će mu se istodobno smanjiti neki drugi nameti, poput poreza na dohodak i doprinosa, a komunalna se naknada ionako mora ukinuti jer je ona samo nepravedni oblik poreza na nekretnine.“ Sva sreća da ćemo dobiti pravedni porez i ispričavam se što me prethodna rečenica nije ni najmanje umirila, jer sam pogledao neke kalkulacije napravljene u okvirima kraj teksta pa ne mogu zamisliti da smanjene poreza na dohodak i doprinosa (koji će ionako zadržati poslodavci, jer većina ljudi plaće dogovara u netto iznosima) dosegne razine koje može doseći godišnji porez na nekretnine, barem prema primjerima koji su navedeni u tabelama. A komunalna naknada je ionako mala, ako je samo ona problem, što se mene tiče ne’ ostane, dao bog više takvih nepravdi koje se niti ne osjete.

Slijedila je još jedna točna izjava. Da će „taj porez iz temelja promijeniti hrvatsko društvo.“ Nažalost, da, i to u smjeru straha i nesigurnosti, a to je smjer interesa Elite, nema tu ni trunke razmišljanja o dobrobiti ljudi, mada se sve predstavlja kao velika sreća za hrvatski proračun, što je automatski valjda i sreća za sve nas. Pisalo je da se političari (s razlogom) boje uvođenja tog poreza, „međutim, ne uvedemo li porez na nekretnine, Hrvatska će biti jedina europska zemlja bez njega, što se sigurno neće sviđati Bruxellesu jer u europskom sustavu vrijednosti onbaj tko ima, stan, kuću, vikendicu…nije siromašan,a  tko nije siromašan, mora plaćati porez.“

Boli li me to srce što se to ne bi sviđalo Bruxellesu? Možda neki drugi organ, ali srce ne.

Ali tako smo konačno smo čuli glavni i jedini razloga uvođenja poreza na nekretnine, ovo sve drugo je bilo blebetnje, ključno je to što se Bruxellesu neće sviđati ako ga ne uvedemo. Naravno, „neće sviđati“ je eufemizam, to je kao kad se u gangsterskim filmovima nekom niže rangiranom mafijašu kaže da se nešto šefu ne sviđa. To znači da si pokojni ako ne napraviš onako kako mu se sviđa. Mafijaši to znaju. Pisci ovih članaka isto.

No, već smo osjetili dodire diktature zvane EU, pa je zato dalje pisalo da „stoga, ma koliko se političari bojali, jednog će dana i taj porez morati uvesti“.

Zanemarimo što građani ne bi htjeli godišnje plaćati par tisuća kuna, ili čak desetak, za svoj stan ili kuću, nema veze ni što političari oklijevaju, želi ga EU i to je jedini razlog zašto će prisilno biti uveden. A ništa od onog čime se mazalo oči u prvom dijelu članka. Kako smo do sad živjeli bez poreza na nekretnine, tako možemo i od sad, to je barem sasvim jasno i iskustveno potvrđeno.

Sigurno je da nas taj porez čeka, ovakvi članci služe tome da nam ga predstave kao nužnost, a ne kao nešto oko čega bismo mogli imati pravo izbora, kao i da nas postupno naviknu na tu ideju. Pitanje je koliki bi mogao biti i tko će ga plaćati. Svaka zemlja ima drugačiji recept, ovisno ciljevima, tako je bar pisalo. Želi li država porezom na nekretnine samo potaknuti tržište, oporezivat će višak kavadrata, dakle drugi stan, vikendicu i slično. Želi li da joj taj porez postane ozbiljni porezni prihod kojim će ravnomjernije rasporediti porezni teret s onih koji rade na one koji imaju, oporezivat će sve. Porezne stope su također jako različite. U nekim su zemljama izražene u eurima po kvadratu, drugdje u postotku vrijednosti. Dakle, stajalo je u članku, ne znamo još kakav će porez u Hrvatskoj biti (uopće se ne dovodi u pitanje to da će ga biti, mada navodno živimo u demokraciji, pa bi teoretski trebalo biti moguće i da ga se ne izglasa. Samo teoretski), ali se znaju posljedice koje njegove varijante mogu imati.

Slijedilo je četrnaest točaka s raznim primjerima. Primjerice, ako se bude oporezovao samo drugi stan, očekuju se lažni razvodi u kojima će se bračni drugovi prijavljivati na raznim adresama da izbjegnu plaćanje, a ako se porez na nekretnine bude plaćao prema broju članova domaćinstva (recimo da je za svakog člana domaćinstva neoporezivo 20 000 eura), tada bi se ljudima više isplatilo živjeti zajedno kako bi platili manji porez. Potom je rečeno da, kako uvođenje poreza na nekretnine podrazumijeva ukidanje poreza na promet nekretninama, više neće biti razloga za to da ljudi u kupoprodajne ugovore pišu manje cijene. Doduše, ne vidim što će time dobiti i zašto je to uopće vrijedno spomena u tom slučaju. Ako je ovo trebala biti neka prednost uvođenja poreza na nekretnine, zvuči besmisleno. Itd, itd, neću vas zamarati sa svih četrnaest točaka, samo ću spomenuti one koje najviše zadiru u život ljudi.

Recimo, u točki šest pisalo je da, bude li se porez na nekretnine plaćao prema vrijednosti, slijedi val masovnih seoba jer će ljudi morati živjeti tamo gdje si to mogu priuštiti. Samac u centru grada, u stanu od 80 četvornih metara vrijednom 200 000 eura, uz stopu od 0,8 posto plaćao bi godišnje oko 11.700 kuna poreza, što si mnogi neće moći priuštiti pa će se morati seliti tamo gdje je jeftinije i gdje si mogu priuštiti porez. Kad djeca odrastu i odsele se od roditelja, ti će roditelji potražiti manji stan kako bi plaćali manji porez, a u njihov će doći neka druga obitelj s malom djecom.

U u svim ovim kalkulacijama nedostaje jedna riječ: dom.

Pada mi na pamet nekoliko ljudi iz moje uže i šire obitelji kod kojih ova tako jednostavna statistika uopće ne bi bila bezbolna. Moj stari je cijeli život izgrađivao police po stanu za svojih nekoliko tisuća knjiga, on ne može samo tako otići negdje drugdje. Moja stara ima svoj kut u stanu već četrdeset godina, s vremenom oblikovan poput nekog zapovjednog modula u svemirskom brodu, s puno polica, tako da joj je sve pri ruci, od knjiga o psima, videa, televizije, radija, do telefona i laptopa. Uz to, svaki dan znaju navratiti susjede sa sedmog, šestog i prvog kata, koje poznaje već desetljećima. Također, sa svim susjedima na katu moji roditelji imaju razrađen sustav kupovina samo po jednog primjerka raznih novina i magazina koji potom kruže po katu jer si ih međusobno ostavljaju u vrećicama koje objese na vanjske kvake vrata. Moj pokojni punac je gradio kuću u nizu kuća, jer je tako planirana ta četvrt, ona ima tri etaže (mada iznutra ne djejuje prostrano) pa vjerojatno ima dosta kvadrata, a sa svojom mirovinom ne bi mogao plaćati porez.

Ali gdje bi otišao, u slučaju jednog od scenarija opisanih u novinskom tekstu? To je njegov kvart, u kojem živi četrdeset godina, tu mu je rodbina, prijatelji, susjedi koje poznaje, krajolik koji mu je blizak. Zar će se  pod stare dane on, ili bilo tko od njih, jednog dana morati seliti u neko nepoznato susjedstvo? U svojim godinam će morati sticati nova prijateljstva? Okrutno i apsurdno. Moja sadašnja punica pak ima stan (u kojem joj žive suprug i kćer) i usku kućicu (jednu od onih prigorskih vikendica-kleti) sa dvije etaže na brdu u kojoj ona provodi većinu vremena jer tamo ima azil za pse. Zaboravio sam reći, ima mirovinu 1900 kuna kuna i njoj bi i porez od petsto kuna godišnje bio nedohvatljiv. Ali prema Europskoj uniji, ona je imućna jer možda ima par kvadrata previše.

Evo daljnih isprika za uvođenje poreza na nekretnine. Neke zvuče logično, poput onih da će se vlasnici potruditi iznajmiti svoje nekretnine, a veća ponuda ruši cijene. Također, svi će ti podstanari morati biti prijavljeni, pa će se plaćati porez na taj prihod. U točki devet objašnjeno je da će zemljišta pojeftiniti jer vlasnici više neće moći ucjenjivati državu kad gradi cestu ili građevinare kad žele graditi stanove. Moguće, ali ako je samo to problem, možda ga se može riješiti donošenjem zakona koji će se ticati zemljišta, a ne stanova i kuća.

U točki deset se navodilo da će stanovi biti jeftiniji je će i zemljišta biti jeftinija. Tko zna? Osobno, nikad ne potcjenjujem ljudsku pohlepu, a pogotove ne pohlepu banaka koje kod nas s građevinarima ulaze u projekte kao sufinancijeri, a ne puki kreditori, i onda ne žele spuštati cijene stanova, čak niti u krizi poput ove, nego čekaju da se država nekako iskobelja, pa da mogu ostvariti dobit kakvu su zamislili.

Jedanaesta toča išla je tako daleko da je obećavala da će porez na nekretnine – donijeti zaposlenost. Autor se pita što je donijela kriza i odgovara: zbog straha da će ostati bez posla ljudi su prestali kupovati stanove, a banke su prestale masovno odobravati kredite iz straha da ih neće moći naplatiti. Građevinari su počeli ostajati bez posla i počeli otpuštati ljude, a uz stanogradnju je vezano dvjestotinak tisuća radnih mjesta. Porez na nekretnine navodno će obrnuti proces jer će jeftinija zemljišta i jeftiniji stanovi pokrenuti ciklus u suprotnom smjeru. Za jeftinije stanove bit će više kupaca nego za skupe, što će građevinarima donijeti više posla i otvoriti više radnih mjesta.

U zadnjoj, četrnaestoj točki, išlo se još dalje i tvrdilo da će porez na nekretnine dovesti do -  manjeg vanjskog duga. Vjerovali ili ne. Naime, „osim po golemoj količini kvadrata koje posjedujemo, poznati smo po nedovršenim kvadratima. Kuće u Hrvatskoj su goleme i neožbukane, pravi gutači energije. Porez na nekretnine plaća se na useljive, upotrebljive nekretnne, pa će lokalnoj vlasti itekako biti važno da se započete kuće što prije dovrše, što uključuje i fasadu.“

Na samom kraju pisalo je da „ponegdje u svijetu općina čak oduzima kuću ako nije dovršena u razumnom roku, primjerice za dvije godine, ili naplaćuje kaznu zato što nije dovršena. Vlasnik nema novca? Dobro, onda neka je proda i stanuje u oneme što si može priuštiti. Kakve veze s time ima vanjski dug?“  Da, baš to i mene zanima. Pa, rečeno je, „energiju dobrim dijelom uvozimo“, a „ekonomisti su čak izračunali da bi, kad bi svi stavili fasade i tako svoje kuće učinili štedljivijima, potrošnja energije pala za milijardu dolara“. Misli li netko da bi itko od nas ikada vidio i novčića od toga, kad bi to tako i bilo?

Koliko dobrih razloga da se što prije uvede porez na nekretnine.

Na kraju teksta napravljene s kalkulacije za obitelj koja posjeduje stan, vikendicu na moru i kuću na selu i to u tri varijante: najstrožoj, blažoj i blagoj. Ovisno o tome radi li se o obitelji ili samcima, uz stopu od 0,8 posto, godišnje bi se porez na nekretnine kretao u rasponu od maksimalnih 12 500 kuna do minimalnih 3600 kuna godišnje.          

Nakon što sam upio sve te logične rzloge za uvođenje poreza na nekretnine, odlučio sam napraviti mentalni eksperiment i zamisliti niz ljudi koje poznajem u situacji da budu izloženi nekoj od spomenutih inačica tog poreza. Neke sam već spomenuo, a vi možete i sami primijeniti neke od opisanih scenarija na ljude koje znate i čije financijske okolnosti i životne okolnosti i navike poznajete.

Sjećam se jednog poznanika, koji živi samo od prevođenja, a koji je prije godinu dana, kad je načuo da se radi na prijedlogu nekog zakona o porezu na nekretnine kojim će se sve nekretnine oporezvati godišnje s jedan posto njihove vrijednosti, bio užasnut. Izračunao je kvadraturu kuće svojih roditelja u kojoj živi i procijenio da će dobar dio mjeseci raditi samo za taj porez. Ilustracije radi, za kuću vrijednu samo 100 000 eura, godišnji bi porez bio mogao biti 1000 eura (prema jednom od mogućih izračuna). Za onu vrijednu 200 000 bio bi 2000 eura. Naravno, informacija o uvođenju poreza na nekretnine tada je bila neprovjerena (ali nažalost s vremenom se ‘provjerila’). Zato sam nazvao jednog školskog prijatelja iz jedne (manje) stranke da ga pitam zna li što o uvođenju poreza na nekretnine. Nije čuo za to, ali mi je rekao da je tih dana u novinama, negdje u donjem uglu, pročitao mali člančić u kojem je pisalo da će se porez na vikendice povećati devet puta. Korak po korak.    

Kad je riječ o Eliti i njenim planovima, stvar nikad nije samo u novcu već u širenju kontrole i nesigurnosti. Ono što Hrvatsku još uvijek razlikuje od, prije svega anglosaksonskih zemalja, a onda i nekih drugih europskih zemalja, jest to što ovdje, zahvaljujući komunističkoj prošlosti, ima puno ljudi koji su vlasnici stanova u kojima žive. To je rijetko spominjan, ali značajan podatak koji ima veze i sa stupnjem slobode. Nisu rijetke priče o tome kako je lako u Americi postati klošar. Jedne sekunde si ‘yuppie’ i imaš super kuću i auto, druge sekunde te kriza pomete i ostaneš bez posla, a vrlo brzo i bez kuće. Ostaje ti samo klupa ili kontejner. U vezi toga bila je poučna priča jednog mog prijatelja koji se prije dosta godina, napustivši jedan siguran posao kojim je bio dubinski nezadovoljan i tek pokušavajući započeti nešto drugo, našao potpuno ‘dekintiran’.

Ali svejedno, ispričao mi je, nije mogao propasti – zato jer je imao svoj vlastiti jednosobni stan. Mogao je otići kod mame na ručak, prijatelj bi mu dao pedeset kuna, baka sto kuna, mogli su mu ugasiti i struju, ali kad bi navečer došao u svoj vlastiti stan, osjećao bi se kao čovjek. Njegovim riječima: „Mogao sam reći ‘ne’ životu, ako sam htio“. Što je u tom trenutku života i učinio. Bez kakvih posljedica i bez opasnosti da se probudi u kontejneru.

Kako efikasno ljude-vlasnike uvaliti u taj psihološki kontejner-model? Godišnji porez na nekretninu od 1 posto čini se sasvim dobrim početkom.

Zapravo, sve navedeno su grane istog stabla, samo kad stojiš na nekoj od njih treba razmaknuti lišće da se vidi deblo. Pa i nagnuti se da se vidi sve do korijena.

Čitamo se!

Tags:     krešimir mišak      porez      stanovi      kupnja      najam      politika      cijene      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
#6 Bel-Mordok 2013-05-28 08:19
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine
4dportal.com/.../...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče
4dportal.com/.../...

Krešimir Mišak izdao novu knjigu "Dečki, odjebite u skokovima"
4dportal.com/.../...

Linić je izgubio bitku, ostaje mu rat oko bankarskih marži
danas.net.hr/.../...

U Hrvatskoj otkriven "porez na budale"
4dportal.com/.../...

Vodič >> Kako se švercati u javnom prijevozu?
4dportal.com/.../...

Građani, ne plaćajte zastarjele račune!
4dportal.com/.../...

Pogledajte kako možete legalno 'ispreskakati' poreznog inspektora koristeći Ustav
4dportal.com/.../...
Citat
 
 
+10 #5 reticulli 2011-07-26 09:56
ova vlada i država je sramota, samo toliko
Citat
 
 
+10 #4 Diana 2011-07-26 07:14
Ljudi se moraju probuditi i bez straha državi reći ODJEBI. Kad bi svi prestali plaćati sva nametnuta sranja što bi se moglo desiti? Strpati nas sve u zatvor (na stranu to da smo već u zatvoru koji stvaraju) ili oduzeti nam sve. Ma.... nek oni planiraju što hoće, meni se čini da će kraj biti sasvim neočekivan. Za njih naravno. Odzvonilo im je. :lol:
Citat
 
 
+13 #3 letbu 2011-07-25 20:13
sve gluposti koje ti nameće "moderni život"

najbolji ti je onaj tip što je odjebo sve i živi od konoplje i svojih ruku... tako se to radi
Citat
 
 
+8 #2 gost 2011-07-25 16:31
Inače odličan članak (kao i uvijek kada piše Krešimir Mišak)!
Citat
 
 
+8 #1 gost 2011-07-25 16:28
Citat:
Zapravo, sve navedeno su grane istog stabla, samo kad stojiš na nekoj od njih treba razmaknuti lišće da se vidi deblo. Pa i nagnuti se da se vidi sve do korijena.

I onda kada se nagneš političari ti zabiju porez u dupe. :P
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Komentari(1) Klikova:8808

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:14470

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:20219

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Komentari(4) Klikova:20101

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:24922

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:19509

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:23397

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:21320

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:21333

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:18512

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:20444

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:21925

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(3) Klikova:31486

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:22843

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:23344

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:23044

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:37223

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(64) Klikova:27368

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno