Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Priče iz Europske unije - 4.dio

30735

Još sam ostao sebi dužan ovaj dio tetralogije (kako je na kraju ispalo) razmišljanja nakon listanja novina. Tamo još uvijek sve piše, samo se nekako ne može isprva pročitati, kao da je pisano nevidljivom tintom. Ali i ona kao da nekako postaje sve manje nevidljiva. Što ima i svoj kontraproduktivni učinak, jer su moje kuverte s izrescima iz novina sve deblje, koliko god novine u ruke uzimam neredovito, a nije mi uvijek ugodno niti izrezivati ih u kafićima mojim švicarcem, netko bi mogao pomisliti da to ne radim iz dobrih namjera. A možda postoji I netko tko bi nakon mene još htio pročitati te iste novine, i to treba uzeti u obzir.

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Ti izresci pokrivaju svakojake teme, ali barem sam se s ovih par nastavaka o Europskoj Uniji riješio jedne značajnije količine njih. Išlo je relativno brzo. Recimo, čim sam istresao sadržaj kuverte na pod, pažnju mi je privukao naslov „Vodstvo liberala snažno podupire RH na putu u EU”. Nije da je to nešto novo, ali pisalo je da je „predsjednica zastupničkog kluba HNS-a i HSU-a te potpredsjednica stranke europskih liberala Vesna Pusić nazočila summitu europskih premijera i zamjenika premijera iz liberalnih stranaka, koji se održao u sklopu summita EU-a u Bruxellesu” i tamo rekla to iz naslova.

Meni je bilo zanimljivo saznati što mi je pirje promaklo, da je osoba potpredsjednica stranke europskih liberala i da obnaša treći uzastopni mandat izabrane potpredsjednice, što je najviša dužnost koju neki hrvatski političar obnaša u nekoj od europskih stranaka.To ću svakako imati u vidu kad ću je slijedeći put slušati kako priča o tome što je najbolje za Hrvatsku kao predstavnica neke hrvatske stranke.

A inače, tom sastanku u organizaciji ELDR-a (Europske liberalno-demokratske i reformske stranke) te grupe ALDE (zastupnici liberalnih stranaka u Europskom parlamentu), pisalo je dalje, nazočio je i Siim Kallas, potpredsjednik Europske komisije. Pa to je baš prava družba. Obadvije te čudne kratice – ELDR i ALDE – pisalo je još dalje, „od samih početaka procesa pridruživanja Hrvatske EU snažno podupiru hrvatsko članstvo u Uniji te reforme, glavni cilj kojih je bolji život građana u Hrvatskoj”.

Dobro, dobro, vjerujem vam, je l’ sad u redu?

Kao što sam povjerovao kad sam u jednim dnevnim novinama-glasilu, na pune dvije strane čitao o silnim naporima male grupe oko političarke V.P. da nas do lipnja spoje s EU. Pa onda se, u propagandnom tonu, na slijedeće pune dvije strane prostirao reklamni tekst s nadnaslovom „Slovenski i poljski seljaci u EU su profitirali. Hoće li i pobunjeni hrvatski“.

Ne znam, ja čujem drugačije iz usta samih slovenskih seljaka. Ali znate kakvi su seljaci – nikad zadovoljni.

Sve to pozitivno što je – po ne znam kojem ključu, osim propagandnom – zaslužilo toliko prostora, nije pričao neki seljak nego bivši slovenski pregovarač za poljoprivredu Emil Erjavec i razbacivao se silnim brojkama, a od samih seljaka nije bilo nikakve izjave. Stvaranje privida i iluzije. Zar netko doista misli da je slovenski pregovarač za poljoprivredu objektivni izvor informacija da kaže kakvo je stanje slovenske poljoprivrede nakon ulaska u EU? Da će popljuvati samog sebe i svoj rad u bilo kojim okolnostima, čak i da je sve ispalo naopako?

A taj je pričao svakojake posotoke – da su obiteljska slovenska gospodarstva, po strukturi slična hrvatskima, profitirala s ulaskom u EU jer im se zbog većih poticaja povećao dohodak od poljoprivrede, a zajedničko tržište omogućilo da robu prodaju tamo gdje je skuplja, pa je dohodak seljaka navodno u prve tri godine povećan od pet do deset posto. Ne navodi se što je bilo kasnijih godina, a Sloveija je ušla u EU već dosta davno. Rekao je da je politika poticaja stara i da će je EU uskoro napustiti uskoro, te da kod njih seljaci artikuliraju svoje zahtjeve kroz poljoprivredne komore. Rekao je da su poljski seljaci supersretni jer su prvih pet godina članstva kroz razne programe Agencije za restruktiriranje i modernizaciju poljoprivrede dobili 12 milijardi eura iz europskih fondova, pa im se povećao izvoz, dohodak itd. To ne znam, nisam sreo niti jednog poljskog seljaka da ga pitam.

Na stranu sve, ali kako vjerovati u objektivnost novina koje kažu da „oduvijek podržavaju bezuvjetni ulazak u EU“? Kako vjerovati seljaku koji prodaje kravu kad vam priča o toj kravi? Ili narodski rečeno – svaki Cigo svoga konja hvali. Pa tako i ovi cigani.

Ali sam zato koji tjedan kasnije, u članku koji je obavještavao da je HBOR Vladu upozorio da seljaci ne vraćaju kredite i da im kreću zaplijeniti imovinu, pročitao ponešto o seljacima u srcu Europske unije – u Francuskoj.
Francusko ministarstvo poljoprivrede najavilo je uvođenje telefonsk SOS linije za psihološku pomoć seljacima u nevolji jer je u prošloj godini došlo do povećanj suicida među poljoprivrednicima zbog financijskih problema. Iako je, pisalo je dalje, Francuska jedna od najjačih poljoprivreda u EU, koja povlači najviše novca iz poljoprivrednog proračuna, „zbog drastičnog pada dohotka, najvećeg od Drugog svjetskog rata, protekle godine zabilježene je povećan broj suicida među poljoprivrednicima. Iako nema službenih procjena, postoje procjene da je samo 2010. svakog dana po jedna francuski seljak počinio suicid.“ (!)

Jer francuski seljaci sve teže vraćaju velike kredite, pred njih se postavljaju sve teži zahtjevi, rastu troškovi prozvodnje, a cijene proizvoda padaju, što je unijelo nemir i depresiju. A riječ je o državi na čije selo odlazi najvećio dio poticaja iz zajedničke EU-blagajne. Dat je i jedna primjer 35-godišnjeg poljoprivrednika Francoisa Vicharda kojima ima imanje od 200 hektara u Burgundiji i posjeduje oko 300 grla stoke. Kad je prije trinaest godina od svojih roditelja preuzeo posao, imanje je ostvarivalo zaradu, pa je sam mogao isplaćivati plaću od 1500 eura mjesečno, dok je taj iznos sad pao za 300 eura, pa sad nitko ne želi raditi tih 70-tak sato tjedno za tako malu plaću.

Najvjerojatnije tako po prilici zvuči slika o poljoprivrednicima u EU, a ne onako kao u onom letku koji sam gore citirao.
Pa onda se programiranje umova u vezi planova Elite nastavilo na slijedeće dvije strane, gdje je pisalo o Libiji, u sklopu kojih je bila i kolumna prodavača magle i propagande u svim njenim vidovima, s naslovom preko dvije strane: „Slučaj Gadafi: svijet će sigurno biti bolji bez još jednog diktatora.“

To ne znam, ali sigurno je da bi novine bile bolje bez još jednog ovakvog komentatora. Jer pozadina događaja koji se zbivaju u Africi i Bliskom istoku onakva kakvom se predstavlja. Pa sve smo to već vidjeli, koliko se još puta može prodati ista fora?
U pretprošlom postu sam pisao o puno pouzdanijoj tehnici stvaranja prave slike, a to više nije preko sredstava javnog priopćavanja nego ako imate sreće pa poznate nekoga tko je bio negdje živio. Tako nam je jedan poznanik od nekih šezdesetak godina, koji je dvadeset godina radio u Libiji, a zadnji put bio opet tamo prije par mjeseci, rekao da je apsurdno da se priča o Facebooku, kad u Libiji nitko živ nema kompjutor, ima ih svega na par mjesta u nekim institucijama. Još je rekao da je Gadafi napravio pozitivne pomake u mnogim područjima i da nije bio omrznut kod naroda. Dodao je da je u u Libiji uvijek bilo skupina koje su bile za Gadafija i onih koje su bile protiv. I to je to. Dakle, samo je trebalo pokrenuti te skupine i jedne nazvati borcima za slobodu, a druge braniteljima tiranije.

Tko ne uviđa neprirodnu usklađenost svih ovih pokreta na sjeveru Afrike i na Biskom istoku stvarno bi trebao provjeriti dioptriju. Tako je insider Sarkozy mogao ispasti vizionar priznavši libijske pobunjenike. Naslov jednog novinskog članka je bio „Velika diplomatska pobjeda predsjednika Sarkozyja.” Ali čovjek jednostavno zna plan i sudjeluje u njemu, to je sve. Pa je s lakoćom otrpio „val kritika kolega na nedavnom summitu EU“ zbog toga. Mnogi su europski državnici, pisalo je, tvrdili da to nije racionalna odluka, ali Sarkozy se nije dao. A onda su mu se, (ne)očekivano, pridružili iluminatski kolege David Cameron i Barack Obama. Za ovog potonjeg je u novinama pisalo da je „uslijedio pravi obrat kad se u Sarkozyjev brod ukrca Barrack Obama“. Da, baš obrat, pravi da ne može biti praviji. Obrat u igrokazu, koji je nov samo za publiku, scenaristi su ga odavno napisali. Ali puno više o toj temi, i s puno više detalja, mogli ste čitati u kolumni Davida Ickea u Nexusu.

Kad sam već zastao kod aktualne Libije, možda ste i vi dobili cirkularne e-mailove s podacima o životu u Libiji pod Gadafijem, koje zapravo potvrđuju ono što mi je poznanik pričao? Za one koji još nisu, evo podataka koji se u njemu navode. U Libiji ste pod tim Gadafijem „bez kojeg će svijet sigurno biti bolji“ dobivali beskamatne kredite, a tijekom studija primala se prosječna plaća zanimanja za koje studirate; ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci; po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću; kupovina vozila po tvorničkoj cijeni; nikome ne duguju ni centa; besplatno zdravstvo i obrazovanje; 25% ljudi visoko obrazovano; 40 kruhova košta 0.15$.

U drugom e-mailu koji kruži stajalo je slijedeće: BNP po glavi stanovnika u Libiji iznosi 14.192 $; primanja na račun nezaposlenost iznose 730 $; Plaća jedne medicinske sestre iznosi oko 1.000 $ ; za svako novorođeno dijete država obitelji plaća 7.000 $; nakon sklapanja prvog braka svaki bračni par dobija 64.000 $ od države za kupovinu stana; prilikom otvaranja privatnog biznisa svaki građanin dobija 20.000 $ početnog kapitala od države; obrazovanje je u potpunosti besplatno; zdravstveno osiguranje za svakog državljanina u potpunosti je besplatno; cijene hrane su jako niske; električna energija za upotrebu u domaćinstvu je besplatna; država osigurava kredite za kupovinu stambenih objekata i vozila bez kamate, a prilikom kupovine automobila svakom građaninu država plaća 50% cijene vozila (pripadnicima oružanih snaga 65%); cijena goriva je minimalna, litra benzina košta oko 0.14 $.

A tako nešto slično je ispričao i ovaj čovjek:

Kad se gleda unatrag, sve je išlo postupno, malim koracima – prvo se navodno neće Ameri upletati pa su se upleli, pa se neće NATO upletati, pa se upleo, pa će dati potporu pobunjenicima, da bi na kraju počeli otvoreno govoriti da je „ubojstvo Gadafija jedino rješenje za Libiju“. A to je ono što su od početka imali na umu, samo nisu odmah rekli. To je metoda malih koraka, da ne skužiš kuda ideš dok ne bude kasno i sve gotovo.

Jer sad je gotovo, vojna mašinerija je pokrenuta, krv je pala na svim stranama, oni podaci odozgora već pripadaju prošlosti, za koju sam siguran da će je se stanovnici Libije već nakon vrlo malo vremena sjećati kao bolje prošlosti – u odnosu na ono što ih još čeka u iluminatskom planu. Ali opet, i svi ti ljudi na svim stranama su samo žrtve. Dobitnik Nobelove nagrade za mir, Henry Kissinger, jednom je lijepo rekao: „Military men are dumb, stupid animals to be used as pawns for foreign policy“. Uzmite rječnik pa si prevedite.

Nemojte pomisliti da sam neki posebni ljubitelj Gadafija ili bilo koga drugog. Ali to da svjetska vlada sa svojom svjetskom vojskom napada svaku zemlju koju poželi, prema vlastitom nahođenju i s izmišljenim razlozima, to ipak nije u redu, ne?

Ipak, činjenica je da gornje ovakve informacije kruže još dok se događaji odvijaju. Sjećam se da se to u vezi iračkog rata događalo tek par godina nakon što je završio, kad ste mogli usporediti sadašnji život u Iraku pod američkom okupacijom i pod Sadamom Huseinom. Prvu veliki štetu su počinile sankcije Iraku, a kako danas žive građani Iraka znate i sami. To je uvijek ta ista politika koja se može svesti u dvije riječi:„Stvori čudovište“. I potom udri po njemu, jer on je kriv za sve, pa nek’ svima bude što gore. Svakako ne treba zaboraviti da odijelo ne čini čovjeka i da su ti tipovi s vrhova vlasti, recimo američke vlasti, po svakoj mogućoj definiciji ratni zločinci jer planiraju i provode udruženi zločinački pothvat. Tu sam frazu naučio iz izvještaja s haškog suda, nisam je izmislio . Ti „fejkeri“ ne zaslužuju nikakvu pristojnost, a još manje poštovanje. Samo su lijepo obučeni i stalno na televiziji, nema tu ničeg drugog.
Sve su to razne fronte rata protiv čovječanstva, ako ga smijem tako nazvati. Često o njemu razmišljam i ponekad, kad sagledam širu sliku, čini mi se da on i nije tako strašan i bezizlazan kako se čini. Jedini problem kod tog rata jest što ga ljudi moraju voditi – mirom.

Jer treba imati na umu da su glavno oružje Elite manipulacija, dezinformacija, sveopća muljaža i zakulisne igre na svim područjima te povlačenje konaca iz sjene. Zato mi se čini da se odmah mogu otpisati svi oslobodilački “pokreti“, vođe i slično, pogotovo ako imaju, kako je uobičajeno, piramidalnu hijerarhijsku strukturu, koja je savršena za manipulaciju jer je potrebno upravljati samo s par ljudi na samom vrhu. Pa postoji velika vjerojatnost da će ti ljudi biti neka kukavičja jaja i sve odvući u krivom smjeru, u smjeru još većeg kaosa, nasilja i podjele.

Obično, kad ljudi postanu svjesni globalne manipulacije, frustrirano se pitaju što bi sad oni tu mogli učiniti. I zaista, pogotovo ako se odbace sve opcije organiziranja, čini se – ništa. To je zapravo dobro. Bar nitko tako neće napraviti nikakvu štetu, jer iz povijesti znate kako to ide i kako bi opet išlo: Netko plasira neku ideju, netko drugi se navuče na nju i pokuša je silom provesti u djelo, pa netko nastrada, pa onda tako netko gleda kako mu netko ubija nekoga iz obitelji, u njemu se budi osjećaj mržnje i osvete – i kreće nezaustavljiva spirala zla. Tako da bih odmah puknuo nogom u smeće sve pokrete, strane, organizacije, vođe i ideje. Očito, bolje je ne napraviti ništa nego nešto, pa da onda tako ispadne. Ali što sad?

Ispada da ipak postoji jedna stvar oko koje bi se svi mogli okupiti, koju svi posjedujemo, a to je osjećaj empatije. Ni oko čega drugog se ne moramo slagati, ali on nam je svima zajednički, i puno jači od raznih programa našeg mozga – ako dobije priliku.
Na tom temelju, ako će imati jasnu širu sliku, svatko će znati za svaku situaciju pravi odgovor i pravu reakciju, i to bez puno razmišljanja. Oni će proizaći iz te urođene ljudske osobine – empatije, ali ne mora to biti ništa grandiozno niti prelomno. Realizirat će se u puno sitnih koraka, detalja i odluka tijekom svakoga dana ili tjedna. Akumulacija takvih malih svakodnevnih postupaka od mnogo ljudi (temeljenih na temeljnoj mudrosti zvanoj empatija koja ne treba ni vođu ni pokret ni ideologiju), čini mi se, mogla bi u sebi kriti ogromnu snagu, takvu da može dovesti do urušavanja sustava kojem su jedina oružja laži, manipulacije i programiranje. Ali potrebno je imati točne ulazne podatke, jer kod ljudskog mozga vrijedi isto kao i kod računalne obrade podataka – ubaci sranje od podataka, dobit ćeš sranje od rješenja.

No, da, kad sam već kod ubacivanja sranja od podataka, gdje sam ono stao kod čitanja novina o EU?

E, pa da par dana kasnije, novine koje promoviraju sve poteze Elite (sjećam se naslovnica tih novina „MMF: propast ćete“, „Svjetska banka: Nema vam spasa“ itd. i druge sramotne varijacije) pridružile su se spašavanju projekta pripajanja Hrvatske Europskoj uniji. To su napravile pomoću vlastite ankete, koja me ispunjava dubokim povjerenjem i potpuno sam uvjeren da je bila napravljena netendenciozno. Podaci iz nje su toliko drugačiji od onih iz mnogih drugih pravih, službenih anketa koje su razne statističke instuticije provele zadnjih godina.

Uglavnom, u novinama je pisalo da danas 56 posto Hrvata podupire ulazak u EU, dok je u mandatu Sanadove vlade samo 32 posto podržavalo ulazak. To je jednostavno nevjerojatan podataka, jer se potpora za ulazak u EU u Hrvatskoj već godinama, prema službenim procjenama, kreće u rasponu od 24 do 27 posto, a prema neslužbenim, još je i manja.

Ali dobro, ovo je ta njihova telefionska anketica. Navodna. 56 posto kažu. Doduše, ne znam zašto je ta anketa zaslužila dvije stranice (jer nitko baš pažljivo ne zagleda izvor ankete, nego u svijest uđu samo naslovi i brojke), ali znam da i inače volim znanstvenu fantastiku. Prvo je slijedio red teksta: „Unatoč tome što euroskepticizam u Hrvatskoj vidljivo jača, potpora hrvatskih građana ulasku u EU – raste.“ To je zaključak ankete. Pomalo orvelovski novogovor, u kojemu se od čovjeka traži da povjeruje u dvomišljenje, to jest da prihvati dvije međusobo suprotne teze. No, možda i nije, da vidimo dalje. Anketa svojim autorima otkriva da „euroskepticizam kojem svjedočimo na antiglobalisitčkim i desničarskim (još jedna etiketa bez ikakvog smisla,op. K.M. ) prosvjedima u Zagrebu nema potporu većine građana“.

Pa najbolje onda da svatko napravi svoju anketu. Recimo, ja sam isto napravio anketu na uzorku od par desetaka ljudi koje znam. Znate kakvi su rezultati moje ankete? 0 (riječima: nula) posto građana podržava EU. Doista, nikome koga poznajem se ne sviđa ta ideja. Nađimo sad pola puta, te novine i ja, a to je 23 posto, i dobit ćemo brojku blisku službenim anketama.
Što se tiče strahova koje su građani u anketi nabrojali, oni su razumni i opravdani, mada ih se spominjalo intonacijom kao da se radi nerazumnim strahovima neinformiranih ljudi. Više od 32 posto ispitanih boji se produbljena socijalne krize zbog porasta cijena, a 13,8 posto se pribojava ulaska radne snage iz drugih zemalja. Potom, 21 posto se brine za državnu autonomiju jer smatraju da bi EU ugrozila hrvatske nacionalne interese, dok 18,7 posto strahuje od „direktiva EU“, odnosno političke supremacije nad hrvatskom vladom. Doduše, ta politička supremacija je već neko vrijeme sveprisutna.

Evo sad jednog primjera potpuno netendencioznog naslova. Baš nekako u to isto vrijeme na jednom portalu osvanuo je tekst naslovljen „Loš glas daleko se čuje – belgijski dnevnik o hrvatskom euroskepticizmu“. Pisalo je da se „ugledni belgijski dnevnik Der Standaard… osvrnuo i na hrvatsku konačnu ofenzivu za ulazak u Europsku uniju upozorivši na visok broj euroskeptika u zemlji… Gotovo polovica hrvatskih građana ne podupire članstvo zemlje u Uniji te je, piše Standaard, prošlog tjedna oko 10 tisuća građana izišlo na ulice tražeći nove izbore. Prosvjednici su zapalili zastavu EU-a, a Hrvati, piše list, ovu zajednicu ne smatraju spasiteljem ili izvorom novca već prijetnjom.“
Tako smo došli na loš glas.

Bar tako misli portal, jer je naslov mogao biti i: „Dobar glas se daleko čuje“, ako bi ove podatke iz belgijskog lista slušali oni silni ljudi koji po Europi neprestano prosvjeduju protiv Europske unije (od kojih jedva da kroz novine čujemo ikakav glas) ili protiv rezultata njenih dijela.

Jer tamo gdje nas se gura demonstracije su svakodnevica, a ljudi ne demonstriraju zato što im je dobro, nego zato što su manipulacijom dovedeni u situacije koje im ugrožavaju egzistenciju .U ožujku 2011., u jednoj od država EU, u Londonu, 400 000 prosvjednika je prosvjedovalo protiv smanjenja budžeta, to su bili jedni od najvećih britanskih prosvjeda uopće, ili barem od 2003.. Samo na ulicama Londona bilo je 250 000 ljudi, a Britanci su stizali u prijestolnicu iz svih dijelova zemlje, buneći se protiv „mjera štednje“ kojima su u budžetu za 2011. skresane socijalne olakšice i davanja, koje su okrivljene da su dovele zemlju u financijsku situaciju u kojoj se trenutno nalazi. Korporatistima su uvijek krive socijalne olakšice, nakon što umjetno izazivo krizu potezima u financijskom sustavu, ili pokretanjem rata ili na neki treći način.

Tako je to u bogatim zemljama EU, poput Velike Britanije ili Francuske, gdje se seljaci ubijaju. U siromašnijima je iluminatska čizma polučila i bolje („za njih“) rezultate. Jedan tekst iz veljače 2011. pisao je o štrajkovima u Grčkoj koji su se zbivali uoči presudnog summita EU tijekom kojeg se razgovaralo o financijskoj pomoći Grčkoj. Zapravo, riječ je o zaduženjima za puno novca, na puno godina i s puno kamata, ali tako se danas naziva „pomoć“. EU i MMF spremali su se pristati restrukturirati grčki dug od 330 milijardi eura – ako se provedu reforme,

U Ateni je tih dana zaustavljen javni prijevoz, pa se štrajkaška obitelj proširila a liječnika i pravnika i na vozače. Plaće u javnom sektoru su drastično smanjene, porezi i nameti narasli, a za to je vrijeme, pisalo je, „vlada primala pohvale u inozemstvu za prve korake smanjenja proračunskog deficita“. Potom su ljudi počeli odbijati plaćati cestarine, troškove bolničkog liječenja i prijevoza koji je poskupio 40 posto, a ti neplatiše su oformile i grupu pod imenom „Odbor putnika“.

Bio je onaj portal u pravu, loš glas se ipak doista daleko čuje – barem ako se misli na loš glas Europske unije. Baš zbog dobrog glasa, ja ne bih puhao u isti rog s Barossom, Sarkozyjem i drugim dečkima iz te škvadre.

Ali vratimo se na ankete.

Tek što smo novine i ja napravili svoje ankete, isto je, krajem ožujka, napravio i jedan portal. Od 276 čitatelja tog portala preko facebooka, 86 posto njih je odgvorilo da bi na referendumu zaokružili „NE“.

(No, pisalo je i to da „za razliku od javnog mnijenja na Facebooku, prema posljednjem istraživanju Crodemoskopa, samo je 41 posto građana protiv članstva u Europskoj uniji, dok potporu članstvu daje 48,9 posto građana“ te da je „u posljednjih dvanaest mjeseci najveća potpora zabilježena u lipnju 2010. godine, 53,1 posto, a u posljednjih pola godine nijedan mjesec nije zabilježena natpolovična potpora članstvu.“)

Anketirani čitatelji portala, ti „ne-gativci“, su i obrazložili svoje razloge od kojih su neki bili objavljeni, pa ću djeliće njih ovdje prenijeti, i to u puno manje emotivnom obliku od onog u izvorniku. Jedan je čitatelj objasnio da „ima puno školovanih prijatelja koji žive u zemljama Europske unije i svaki od njih mu kaže da se malim zemljama ne isplati ulaziti ni pod koju cijenu, jer će nas iskoristiti i oguliti do gole kože“ te da „ne želi biti rob u vlastitoj državi“, a da nas „političari guraju u tu zločinačku organizaciju samo radi svoje koristi i interesa, a svi vi koji ste za Europsku uniju ili ste neuki i neobrazovani ili ste kupljeni od strane medija koji su prodani zemljama Europske unije i veličaju njihovu ideologiju, i tu i tamo napišu koju pozitivnu riječ o Europskoj uniji.“

Jedna je čitateljica, između ostalog, napisala da nam je „zadnja slamka spasa naša nacionalna, suverena država“, a da „potkupljivi sluge u Saboru i Vladi… ne misle za dobrobit naroda, raduju se samo foteljama i plaćama koje im nudi EU“. Čitateljica je još napisala: „ Ne slušajte njihovu propagandu. EU je fašistička, globalistička, umjetna – nadnacionalna tvorevina, nitko ne želi biti rob bez ljudskih prava, pazite se njihovih indoktrinacija o blagostanju, to je mudar način da vas porobe i oduzmu ljudsko dostojanstvo. Dokažimo kao i Švicarska i Norveška da možemo biti uspješni i bogati, a ne naivni kao Španjolska i Grčka te pristupiti u EU ropstvo“.
Druga čitateljica je dodala da u EU „manjina vlada većinom“ i da „jedino što njih zanima su naše prirodne ljepote i more.“ Drugi čitatelj je razumno primijetio da nam „asocijacije kroz povijest nisu nikad donijele ništa dobroga. Koliko još puta trebamo dobiti nogom u stražnjicu da bismo se opametili!?“

I dr. Bernd Fischer, veleposlanik Savezne Republike Njemačke u Hrvatskoj misli da se trebamo opametiti, ali u suprotnom smislu. Jer je u novinskom intrevjuu na pitanje: „Hrvatska svejedno još ima veliki broj euroskeptika. Neki kažu i do polovine stanovništva. Što im poručujete?“ rekao: „Vidim da su prednosti članstva toliko velike da sam siguran da će svi oni koji misle na budućnost obitelji i djece, kad se bolje informiraju, biti za ulazak i tako glasati na referendumu. Teško je zamisliti kako će Hrvatska prosperirati i imati solidnu budućnost izvan EU-a.’
Gospon Fischer, meni to nije baš tako teško zamisliti. Pogotovo kad vidim vijesti poput ove, koja, doduše, nije zauzimala dvije stranice novina, pa čak niti jednu ili pola, već je bila mali kvadratić negdje uz rub. Vijest je bila iz Bruxellesa, a naslov: „Prosvjedi zbiog krhke Eurozone“.

Toliko je bila kratka da ću je cijelu prepisati: „Summit članica Europske unije, koje traže rješenje za stabilizaciju eura, popratile su demonstracije u Bruxellesu, tijekom kojih je izbio sukob s policijom. Pad portugalske vlade donio je novu nesigurnost u eurozoni, a demonstranti ne vjeruju politici čelnika EU.“

I to je sve, ne može se reći da nas nisu informirali, a sami smo si krivi što kod čitanja novina sa sobom ne nosimo povećalo.

Osim toga, ako ti demonstranti, koji žive u EU, ne vjeruju, zašto bismo mi morali, i to još na neviđeno?

Kad smo već kod vjere i nevjere, jedna je kolumnist u Večernjaku, pišući o svim ovim zbivanjima oko presude generalu Gotovini iznio zanimljivo razmišljanje. Naime, primijetili ste da nas novine nas iz dana u dan pumpaju time da presuda Gotovini nikako ne bi trebala utjecati na naš izbor na referendumu, a onda jedan po jedan stižu i strani predstavnici svih mogućih institucija pa nam to isto govore. A vlada pak govori da je sve s Haagom činila „zbog ulaska u EU“, a nije se jednom moglo pročitati kako iz EU motre surađujemo li s haškim sudom ili ne.

Dakle, taj kolumnist je napisao slijedeće pitanje. „Kakve bi veze imao Haaški su s EU ako nije politički sud? Ako ga je osnovao UN, što onda on ima s EU? Da bi vršila politički pritisak na Hrvatsku, Europska unija koristi sud i drži nam lekcije o neovisnom sudstvu.“
Svakako, logična pitanja. Postoji i logični odgovor – i UN i EU su organizacije iza kojih stoje isti osnivači i koje su osnovane sa sasvim drugim ciljevima od onih koje proklamiraju. Ovakvima kakve se može iščitati i iz ovih presuda.

U novinama je osvanuo i slijedeći naslov: „Dok potpora EU pada, šanse za lipanj sve veće“. Svi su se zbog toga uzvrtili, pa je naš ministar vanjskih poslova po kratkom postupku dobio podršku NATO-ovih ministara vanjskih poslova zemalja članica EU, pa čak i američke državne tajnice Hillary Clinton. Evo opet logičnog pitanja – zašto bi se Amerikanka brinula oko toga hoće li Hrvatska ući u EU (a SAD nisu jedanput izrazili podršku našem primanju u EU ili našoj vladi na njenin naporima tom smjeru). Jedan logičan odgovor je: zato jer se EU, UN, MMF, itd pa i vlada korporacije zvane SAD na vrhu jedna te ista organizacija, koja provodi isti plan. Pa to je onda tako očekivano.

Zato travanjske novine i mogu prenijeti kako će sredinom svibnja Hrvatsku posjetiti stručnjazi iz Europske komisije i iz država članica, koji će provjeriti stanje u 23. poglavlju, pa da konačno u lipnju zatvorimo sva preostala poglavlja. Zato svibanj pripada i Sergeu Brammertzu, glavnom haškom tužitelju, koji stiže istim poslom sanacije štete. Zato u travnju čitamo i da dužnosnici EU misle da bi hrvatska vlada trebala zaključiti pregovore s Europskom unijom, a tek nakon toga održati izbore. To je rekao povjerenik EU za proširenje Štefan Fule na zatvorenom sastanku u Europskom parlamentu, koji je pak siguran da će Hrvatska ove godine zaključiti pregovore.

Kad se u svibnju našao u Zagrebu na konferenciji „Speak Up!““, koju je ogranizirala Europska komisija povodom „Međunarodnog dana slobode medija“ (nemojte da vas naslovi zavaraju), Štefan je rekao da je vrlo optimističan jer da vidi da Hrvatska ostvrauje vidljiv napedak iz dana u dan te da je našooj vladi više stalo do realizacije pregovora nego do vlastitog imidža u javnosti.
U svibnju se oglasio i predsjednik Hrvatske, koji je, unatoč padu potpore ulasku Hrvatske u EU, kako je pisalo, „nastojao poslati optimistične poruke iz Osijeka, gdje je, u pratnji šefa delegacije EU u Hrvatskoj Paula Vandorena, bio na proslavi Dana Europe“. Pa evo kako predsjednik Hrvatske doživljava optimizam: „Budimi optimisti. Manji je postotak onih koji su protiv, a postoji jedan broj onih čije je stajalište nedefinirano i upravo se za njih moramo boriti.“

Baš bih htio znati na koga je predsjednik mislio kad je rekao „Budimo optimisti“.
Taj se „mi“ sigurno ne odnosi na mene, to znam stoposto, a mislim da ni vi koji ovo čitate uglavnom niste uračunati u taj „mi“. Taj „mi“ su zapravo neki tamo „oni“, kojima je je stalo do toga da se vlast nedemokratski izabrane Europske komisije proširi i na Hrvatsku. Uključeni u taj „mi“ su i sve one skupine ljudi koje zakulisno usmjeravaju svijet, a za koje ste jedva čuli.

Općenito sam u životu primijetio da svaki onaj koji me ubacio u neki „mi“ uvijek htio prevariti – osim u slučajevima kad je „mi“ predstavljalo malu grupu prijatelja, bend ili obitelj. Ako je predsjednik po pitanju EU optimist, onda građani Hrvatske imaju poprilično razloga da budu pesimisti, jer se već odavno interesi vlasti i građana kod nas, a i u drugim europskim državama, ne podudaraju.

Predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora Vesna pusić je, na našu žalost, sredinom travnja isto bila „bila puno optimisitčnija nego prije tjedan dana i smatra kako se Hrvatska ponovno vratila na put da pregovore završi u lipnju.“ Ona se, naime, pisalo je, srela s britanskim ministrom pravosuđa Kennethom Clarkeom. Ali nitko zapravo tu nije jako siguran u ishod, ali imamo sreće jer je na našoj strani i poljski premijer britanskog imena Donald Tusk (koji je zamijenio onu neposlušnu poljsku vladu koja se srušila u avionu u nikad od kraja razjašnjenoj nesreći) jer se sredinom travnja zapitao, kako su preniele jedne novine: „Može li mi netko objasniti zašto bi Hrvatska trebala biti žrtva zbog Gadafija?“ Htio je reći da nas Iluminati nisu zaboravili, mada sam se na trenutak ponadao.

Uostalom, jesu li i Finci glupi kao mi, kad je Timo Soini i njegova antieuropska stranka „Pravi Finci“ dobila 19 posto glasova i postala treća politička snaga u političkom parlamentu s 39 mjesta. Mada se znalo pisati da se stranka Pravi Finci protivi financijskoj pomoći Portugalu i drugim europskim zemljama koje prolaze kroz tešku financijsku krizu, u izjavi za jedne irske novine Soini je istaknuo da se ne protivi pomoći Irskoj, nego da je njegovo neslaganje više okrenuto MMF-u i EU koji propisuju državama što trebaju činiti. Također, rekao je da će uvjeriti svjetsku javnost da nije protiv stranaca, kojih u Finskoj ionako ima malo (samo oko 130 000), jer ga se odmah, naravno, počelo optuživati i za ksenofobiju. Općenito, ako kažete bilo što što nije u skladu s planom sustava, slijedi vam neka etiketa – ksenofob, teoretičar urote, pseudoznanstvenik, desničar, ekstremist, terorist….Sve je to bullshit.

Tako je to, dakle, o stranci Pravi Finci pisalo u jednim umjerenim dnevnim novinama. Umjereno, kako i jest. Kad se pusti čovjeka da sam kaže što ima za reći, stvari imaju sasvim drugačiji ton.

U drugim novinama, onima neskriveno propagandističkima kad je riječ o EU i općenito bilo kakvoj agendi nadnacionalne elite, nadnaslov preko dvije stranice je glasio ovako: „Finci imaju najefikasniji obrazovni sustav u Europi. Njezin rastući šovinizam nije rezultat neobrazovanosti. (Kao što je to kod nas? Op. K.M.) Utoliko je priča alarmantnija.“

Pitanje jest: za koga alarmantnija? Za „njih“ ili „nas“? Pa dokle ovakvo baljezganje? A još moraš platiti sedam kuna da bi se izlagao ovakvoj propagandi.

Upitao bih te novine ovo: Ne kunete li se neprekidno u demokraciju? Pa onda, pustite demokraciju da radi, i onda kad izražava volju naroda ili dijela naorda, a ne samo volju nadnacionalne korporatističke elite. I onda kad se pokaže da ta volja nije potpuna ista kao ono što smatrate da bi trebalo biti.

Naravno, ako niste za EU, onda ćete odmah dobiti etikete kakvih je taj članak bio pun: „ekstremisti“; „populizam s elementima ekstremne desnice“; „autoritarne i šovinističke promjene ustava“: „trend opasan sa stajališta osjetljivih ravnoteža u Europskoj uniji“: „rasistička retorika“: „ksenofobna desnica“…
Naravno, autor i nije mogao izvući drugačije zaključke, kad je krenuo od pogrešnih pretpostavki, rekavši da su takve promjene suprotne duhu Europske unije i negativne za Europu, zbog dva, po njemu, očita razloga: prvi je taj da je , prema njemu, Europska unija osnovan da bi suradnjom temeljenom na dogovorima i kompromisim udaljila opasnost od novog rata, poslije dvaju prošlostoljetnih koji su pobili 120 milijuna ljudi, a drugi je taj da stečevinu Euroske unije ponajprije predstavljaju norme ljudskih prava i norme pravne države.

Nažalost, oba navedene razloga su tek pogrešne pretpostavke, proizvedene na temelju one „službene“, općeprihvaćene povijesti. Svjetski ratovi su bili zakulisne kuhinje Elite, bili su ciljano i namjerno pokrenuti, s ciljem da se stvori patnja i problemi koji će dovesti do veće centralizacije moći. Kako je i zašto zaista nastala sama EU, vidi knjigu Bookera i Northa, a kakav je rezultat EU po pitanju sloboda vidi na temelju razloga svih ovih demonstracija, odbacivanja referenduma o (ne)prihvaćanju Ustava EU u raznim državama i beskonačnih primjera nametnutih zakona koji su nadjačali demokratski donesene zakone država i bili u suprotnosti s mišljenima struke. Ovako iz glave sjećam se zakona o osiguravajućim društvima, zakona o socijalnoj skrbi, zakona o odvjetničkim diskrecijama prema klijentima, zakona o visokim učilištima…ili na blogu ili u knjizi „Sve piše u novinama“ su opisani ti događaji, koji uvijek imaju isti uzorak – a to je da ih je struka ocijenila lošima, ali Vlada ih je prepisala iz Bruxellesa i to je gotova stvar.

Evo, recimo, nedavno, početkom svibnja, su dekani svih četiriju Pravnih fakulteta u zemlji zatražili od premijerke da povuče iz procedure paket zakona iz područja znanosti i visokog školstva koje je pripremilo ministarstvo obrazovanja Radovana Fuchsa (prema napucima iz Bruxellesa). Dekani su potpisali i zajedničku izjavu u kojoj navode zašto se protive zakonskim rješenjima, a glavne su zamjerke kršenje autonomije Sveučilišta i pogodovanje interesima kapitala te strah od gubitka financijske autonomije.

Bilo je u novinama i jedna zanimljiva vijest, neobična ali logična. Roko Šikić iz udruge „Volim Hrvatsku – ne u EU“ DORH-u je podnijela krivičnu prijavu zbog nezakonita isticanja zastave EU na javnim mjestima i državnim institucijama protiv nepoznatog počinitelja, za kojeg sumnjaju da je još u Vladi. Naime, kaže Šikić, EU je zasnovana na Lisabonskom sporazumu, nema status države i nema službenu zastavu i grb. Njegova udruga traži skidanje zastava EU s navedenih mjesta, otkrivanje i kažnjavanje malogodavca njena postavljanja te puštanje i obustavu kaznenih i prekršajnih postupaka protiv svih koji su u Zagrebu uhićeni zbog skidanja zastave EU.

Zaista, bodu oči te silne plave zastave sa žutim zvjezdama koje vise po cijelom gradu iz posve nejasnih razloga. Osim ako opet nije riječ o programiranju i nametanju jedne lažne stvarnosti tamo gdje je jedino ima smisla nametati – u umove ljudi. Kad umovi prihvate „stvarnost“, tek onda ona to i postaje.

I kao što je rekao predsjednik – budimo optimisti!

Čitamo se! (ali o nekoj drugoj temi)

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:11918

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:18241

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:23885

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:23949

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:29442

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:23250

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:27480

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:27996

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:26260

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:22312

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:23939

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:25587

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(3) Klikova:36581

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:26257

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:26870

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:26757

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:41499

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(2) Klikova:32211

Više...
Baner
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno