Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Priče iz Europske unije - 2.dio

28174

Pomalo sam u zadnje vrijeme opet listao novine po kafićima – mada sam sebi obećao da više neću, ali starih se navika teško riješiti. Pa sam morao poseći u džep za svojim ‘švicarcem’ i pomalo rezuckati biserje iz tiska. I onda sam, prije nekog vremena, počeo pisati jedan mali post na temu Europske unije. (To je još jedno prekršeno obećanje, jer sam sebi rekao da se neću više ni približiti ičemu što ima veze s bilo kakvom politikom. Ali nekim ljudima jednostavno ne možete vjerovati na riječ). Na vašu i moju žalost, tekst je tako nabujao da sam se ubio pišući, pa se nadam da se to neće dogoditi vama kod čitanja. Ma neće, razlomit ću ga u par dijelova. Kaj je – tu je, prvi dio te kobasice ste već mogli naći u predzadnjem postu. Evo i novog nastavka, a bit će i još pokoji, već spreman u glavnim crtama.

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Uglavnom, sjećate se kako uvijek netko obećaje kako nikad o samima sebi nećemo odlučivati više nego kad uđemo u Uniju? To je stara mantra, ali pitanje je na kakvu slobodu misle dok to govore. Jer načelno govoreći, sloboda je izlizan pojam, koristili su ga svi od Hitlera do Mao Zedonga. Ona se vidi jedino u praksi, u puno malih i većih situacija s kojima se čovjek može susresti, i to na raznim poljima. Priča koja je slijedi je tipična, i nalik nekim drugima, koje sam naveo u svojoj knjizi, a sve to možete i sami pročitati u novinama – ako obratite pažnju i stavite prave naočale.

Obrazac je uvijek taj da se odjednom niotkuda, ignorirajući i domaća istraživanja, i domaće strukovne udruge i podatke koji govore u prilog tome da to baš nije dobro tako napraviti, donese neki zakon, protiv kojeg su svi koji imaju pojma o toj temi. Malo se žale, i to je to, zakon je donesen bez javne rasprave, prakitčki automatski, odnekud prepisan i importiran (uvijek iz istog smjera), vjerujem, u mnogim slučajevima i bez čitanja od strane saborskih zastupnika, i moraš ga prihvatiti. Demokracija suspendirana. Ovo je samo novi mali nastavak te „uvijek, uvijek iste priče“ (da citiram Đonija), a kao i obično sve se odvija ispred naših očiju i može se naći po novinama i news-portalima.

Recimo, na jednom portalu u ožujku je osvanuo naslov „Otpor zakonu – Odvjetnici ne žele otkrivati porijeklo novca svojih klijenata“.
Hrvatska odvjetnička komora upozorila je da europske odredbe o sprječavanju terorizma (ha, terorizma! Stvarnog kao i Crvenkapica. Ali dobar izgovor vrijedi zlata.) i pranja novca, koje je Hrvatska morala uvrstiti u svoje zakonodavstvo, ugrožavaju temeljna profesionalna načela čuvanja odvjetničke tajne te odnos povjerenja između stranke i njegova pravnog zastupnika. Prema novim zakonskim odredbama, odvjetnici su dužni utvrđivati podrijetlo novca svojih klijenata, čime ih se, kako ističu, želi pretvoriti u istražitelje i doušnike represivnog aparata.

To i jest jedan od princip svakog totalitarizma, da svako svakoga špijunira za državu, i skoji kroz svoje nametnute odredbe i zakone prije ili kasnije zakvači svakoga – od kumice na placu do odvjetnika.

„Hrvatski odvjetnici su protiv kršenja zakona i kao legalisti poštuju sve propise na snazi, ali ne mogu pristati da se zakonskim odredbama ugrožavaju temeljna načela odvjetničke profesije“, kazao je predsjednik HOK-a Leo Andreis.

Ali sve se može, prijatelji, kad se na ovaj način uvoze zakoni.

U HOK-u su istaknuli da iste stavove o ovoj problematici imaju i odvjetnici u zemljama Europske unije. Što je i logično jer isti zakoni diljem cijele EU gnječe ljude, bez obzira na nacionalnost ili državu. Zbog toga su na Danima odvjetništva, održanima u ožujku, seminar o problematici sprječavanja pranja novca organizirali s kolegama iz Pariške odvjetničke komore, dok su narednog dana o modelima donošenja zakona raspravljati s odvjetnicima iz Njemačke. Po Andreisovim riječima, odvjetnici se protive da se zakoni donose samo zato da se ‘riješi neki trenutni problem pa makar to bio i ulazak u EU’.

Lijepo je to, protiviti se, ali nažalost psi laju, karavane prolaze. U ovo slučaju na karavani piše EU.

Dalje je dobronamjerno pisalo:

‘Propisi se ne smiju donositi da idu u korist trenutnoj situaciji, oni moraju biti u službi pravne države i funkcioniranja sustava. Zakonodavstvo treba graditi za našu djecu, kako bi jednom živjela u pravnoj državi’, smatra predsjednik HOK-a, što je plemenito, ali pri tom očito nema u vidu da nadnacionalnoj grupaciji nije cilj graditi išta za ičiju djecu niti razvijati pravnu državu – osim u smislu kafkijanskog složenog centraliziranog pravnog sustava.

Komentirajući trenutnu praksu donošenja zakona, Andreis je kazao da su pravni stručnjaci u radnim skupinama u manjini zbog čega ih političari najčešće nadglasaju. Odvjetnici smatraju da se odredbama o sprječavanju pranja novca i terorizma krše temeljna ljudska prava na pružanje pravne pomoći. No, temeljna ljudska prava nikad nisu bila na srcu ni jednoj dktaturi, ili se varam?
Gost skupa, predsjednik Međunarodnog odjela Pariške komore Philippe Georgiades, također je ocijenio da takvi propisi odvjetnicima oduzimaju neovisnost, dok je njegov kolega Dominique Basdevant upozorio da se tome protive sve europske odvjetničke komore koje ‘političkom borbom’ žele upozoriti da se odnos povjerljivosti s klijentom ničim ne smije ugroziti.

I sad vi meni recite tko je tu lud? Sve europske odvjetničke komore se protive takvim propisima, ali to nema apsolutno nikakvog utjecaja na njihovo donošenje. Naravno, zato jer smo već cijelo desetljeća ispirani lažnim ratom protiv nepostojećeg terorizma, što je i izmišljeno da bi se koristilo kao isprika za nametanje zakona koje nitko ne želi, i koji oduzimaju slobodu za slobodom.

Tako to ide ovih dana – ljudi se bune, ali zakoni se donose.

Naviknite se na to.

Jer slijedi još jedna isti primjer.

Pod naslovom „Naš mozak u Bruxellesu“ novinar Tihomir Ponoš je u siječnju dao još jedna primjer toga kako ćemo, kako je rekao šef SDP iz pretprošlog posta, „sam odlučivati o svojoj sudbini“ kad uđemo u EU i kako to izgleda kad je, sad već u praksi, a uskoro i formalno, vlast negdje drugdje, i to takva vlast koja brine za korporativne interese, a ne za građane.

Ponoš je u svom odličnom tekstu napisao da se „naprosto sva odgovornost prebacuje Bruxellesu, jer na njemu je da misli i odlučuje, na nama je da se prilagožavamo i provodimo: „Nema druge nego nemoćno širiti ruke jer ‘Bruxelles su poručili’. Ništa nije toliko važno kao dobiti pohvalu iz Bruxellesa i ništa nije toliko važno kao dobivanje zelenog svjetla ili naputka iz Bruxellesa. Ima u tome nečega paradoksalnog: vladajućoj su političkoj eliti puna usta pune podrške političkih elita iz inozemstva, dočim im je kad se zbori po podršci na domaćem terenu prazna rečenica. Neprekidno slušamo kako Hrvatska dobiva podršku za ovo ili ono, za sudjelovanje u Afganistanu, napredak u pristupanju Europskoj uniji, stabilnost koju donosi u regiju.“

Tekst je pisan u vrijeme kad su se studenti i profesori bunili i prosvjedovali zbog zakona o obrazovanju koji će korporatizirati sveučilišta i suspendirati mnoge dobre, desetljećima provjerene tradicije.

Sjećate se još uopće toga?

Znam, znam, bilo je davno, prije više od dva mjeseca.

Tada je na Filozofskom fakultetu 55 profesora svojim potpisima podržalo organiziranje štrajka akademskih radnika protiv Zakona o sveučilištu, znanosti i visokom obrazovanju te izjavilo da će u njemu sudjelovati s drugim kolegama koji se također protive spornim zakonima. Njima su se pridružili i studenti, a tražili su potpuno povlačenje zakona te smatraju da je sramotno što je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nastavilo sa njima iako su ih odbili svi fakulteti, instituti i HAZU. Usprotivili su uvođenju sustava financiranja sveučilišta i instituta putem tzv. programskih ugovora te uvođenju piramidalnog sustava radnih mjesta na sveučilištima i institutima jer smatraju da će to učiniti nesigurnim financiranje javnih ustanova, a mlade znastvenike moglo bi natjerati da napuste Hrvatsku. Također se protive i uvođenju upisnina umjesto školarina jer će tako visoko obrazovanje postati nedostupno sve širim slojevima društva.

Tihomir Ponoš je u nastavku svog članka (kojega veliki dio prenosim) napisao ovo lucidno viđenje stvari:
„ Ovotjedni naramak pohvala iz Bruxellesa je donio ministar Radovan Fuchs. U ponedjeljak se u budućem nam nadglavnom gradu sastao s europskom povjerenicom za istraživanja, inovacije i znanost Maire Geoghegan Quinn. Ne budi lijen predstavio joj je i paket znanstvenih i obrazovnih zakona o kojima se posljednjih mjeseci naveliko raspravlja u domovini, a služba za odnose s javnošću Ministarstva je marno prenijela kako je Quinn hrvatska nastojanja ocijenila iznimno pozitivnim i u cijelosti sukladnim nastojanjima Unije. Dapače, „ono što Vi radite u Hrvatskoj jest ono što se mi trudimo sprovesti u okviru Unije“. Zanimljivo je ovo „Vi“. Reklo bi se da se ono odnosi na Fuchsa, a ne na „nas“ u Hrvatskoj.
Već sljedećeg dana, čim je dobio pohvalu i blagoslov iz Bruxellesa i vratio se u domovinu, ministar Fuchs je izjavio da su novi zakoni nužni kako bi Hrvatska što kvalitetnije bila pripremljena za ulazak u EU. U tome je, dakle, štos. Nije važno što misli skoro cijelo selo, važno je što misli netko u gradu. A selo, u ovom slučaju hrvatska sveučilišna i znanstvena zajednica mahom je prijedloge zakona ocijenila besprimjerno neprimjerenima.
Međutim, ministar Fuchs je obavio svoje. Baš kao što se nekad po mišljenje i podršku išlo u komitet, on je po mišljenje i mrvicu podrške otišao u Bruxelles. I nije on u tome nikakva posebnost. Već godinama je uspostavljeno mjerilo vrijednosti ono što kaže Bruxelles, pri čemu zapravo nije toliko važno što se kaže nego tko kaže. U ovom slučaju nije jasno zašto je promjena (pa bude li sreće i poboljšanje) zakona koji reguliraju znanost i sveučilišta uopće bitna za Bruxelles i zašto se njega o tome uopće izvještava.
Prva zatvorena pregovaračka poglavlja su, gle čuda, znanost i istraživanje, te obrazovanje i kultura. Koliko je javnosti poznato nisu ponovno otvorena, dakle što se EU tiče, sve štima. No, vratimo se na odlaske u komitet, odnosno Bruxelles. Hrvatski političari ostavljaju dojam da u tome nisu ništa drugo nego transmisija (pogodne li riječi iz nepogodne socijalističke prošlosti). Možda i nije tako, ali se drugačije ne može zaključiti.
Pregovori su iznimno zatvoreni za javnost, jer valjda se pregovori tiču manekena Pisa, a ne nekoga tko živi na Trešnjevci ili Rujevici, u Skradinu ili Strizivojni. Priča s transmisijom ima i svoju vrlo zlokobnu stranu. Naprosto se sva odgovornost prebacuje Bruxellesu, jer na njemu je da misli i odlučuje, na nama je da se prilagođavamo i provodimo. Nema druge nego nemoćno širiti ruke jer ‚Bruxelles su poručili’…Dakle, što se tiče zakona za koje je ministar Fuchs dobio podršku u Bruxellesu: zašto se domaća sveučilišna i znanstvena javnost uopće uzbuđuje zbog toga kad je naš mozak ionako u Bruxellesu.”

Kraj citata iz članka.

Zato mi bi bilo zabavno (da nije bilo mučno) pročitati ciničnu prmjedbu izvjestitelja Europskog parlamenta za Hrvatsku Swobode u kojoj je, povodom prosvjeda u Hrvatskoj, rekao da je „legitimno pravo da ljudi prosvjeduju“ jer „to je Europa“ i „to je demokracija“.
A možda ne bi trebali prosvjedovati, kad bi postojali drugi kanali za promicanje njihovih želja?

Čekaj, čekaj, da prevedem Swobodine riječi. Donosit će se zakoni koje nitko ne želi, niti ih struke podržavaju, i bez ikakve javne rasprave, koji će se potom nametati ljudima kroz parlamente i vlade njihovih država već obavezanih svakojakim ugovorima potpisanim u tišini. I kad se provede sva ta nedemokratska procedura, onda nek’ ljudi protiv njih (uzalud) prosvjeduju, jer to je demokracija?! Znači, netko te baci u zatvor, a onda mu se ti kroz rešetke žališ, jer – to je sloboda.

Zato i nije iznenađujuće da je u jednim novinama osvanula kolumna s naslovom „Jesu li u vlaku za EU ostali još samo političari?“

Stvarno dobro pitanje. Taj je članak bio jedno od rijetkih lucidnih zapažanja o aktualnoj situaciji o ulasku u Europskoj uniji i referendumu. Evo nekoliko zanimljvih citata (uz pokoji moj komentar u zagradi):

„Na prvi pogled, sve se u Hrvatskoj, izuzmemo li prosvjede kao jedinu pravu novost u proteklih godinu i više dana, vrti oko tog EU-a. Sve su oči uprte prema Bruxellesu i porukama koji nam odande dolaze i svi se trude pokazati da su upravo oni, a ne oni drugi, najzaslužniji promotori ‘europske ideje’ u Hrvatskoj. (To ‘svi’ se tiče samo male grupice političara, op. K.M.) No, sve je to tako samo na prvi pogled. U stvarnosti – ispod radara medijske pozornosti i svijeta visoke politike – o ulasku u Europsku uniju jedva da itko više i razmišlja.
Pritisnuti krizom i brigom za vlastito preživljavanje, većina hrvatskih građana o porukama iz Bruxellesa razmišlja manje nego o lanjskome snijegu. Pregovori se, iz njihove perspektive, ionako događaju negdje ‘tamo gore’ i oni o njima niti što mogu, a u zadnje vrijeme i ne žele ništa znati. Europska je unija u Hrvatskoj naprosto postala tema iz koje su građani, negdje usput, potpuno ispali. (To je, vjerujem, potpuno namjerno, jer kad bi im se dalo prostora da se informiraju, ubrzo niti ovi koji su za ulazak u EU ne bi puno razmišljali, op, K.M.). Kako je do toga došlo? Ponajprije, sve se to s Europom nekako i previše otegnulo. Većina mladih koja ovih dana prosvjeduje po ulicama ne sjeća se Zagrebačkog samita, SSP-a i podnošenja zahtjeva za članstvo. Na tom dugom hrvatskom putu u EU stvorilo se toliko prepreka i poniženja, od potrage za odbjeglim Gotovinom, ZERP-a i slovenske blokade, da smo pomalo i zaboravili ne samo kamo smo se zaputili, nego zašto smo i otkud uopće i kretali. (Ako smo uopće ikada i znali, op. K.M.) Od krize iz 1999, nakon svih tih silnih reformi i prilagodbi, 10 godina poslije i opet smo u krizi, ništa manje dubokoj i bolnoj od one prijašnje.
I ne samo to, ni iz te nam Europe zadnjih godinu-dvije ne stižu baš puno ljepše vijesti – od Grčke i Irske do Portugala i Španjolske. (Pametnom bi trebalo biti dosta. op. K.M.) No, možda i više od svih tih vanjskih faktora, građane je od interesa za EU odbilo držanje ovih naših domaćih političkih elita. U tom silnom nastojanju da se prikažu većim Europljanima i od onih u Bruxellesu, naši su vladari i riječju i djelom toliko puta pokazivali da nema te cijene koju nisu u stanju platiti kako bi se domogli tog ‘strateškog cilja’. Doda li se tomu i činjenica da mnogi nepopularni potezi koje su pritom vukli zapravo nisu imali nikakve veze ni s pregovorima ni s europskim uvjetima, ali se vladajućima činilo da će ih lakše provesti pod plaštom Europe, ne treba čuditi što su ideju Europske unije uspjeli ogaditi i brojnim eurofilima.
Nisu tu, naravno, nevini ni mediji u kojima ni danas, pet i pol godina od otvaranja pregovora, još uvijek nije ni započela prava i argumentirana rasprava o pozitivnim i negativnim stranama članstva u EU-u. (Nikada nije bilo niti zamišljeno da postoji javna rasprava, jer to je jedini način da se bilo koju naciju izmanipulira da uđe u taj europski sustav vlasti – sjetimo se citata bivšeg premijera iz Novog lista 2004., kad je u neviđenom spinu rekao da treba pokrenuti javnu raspravu o ulasku u EU, ali „bez sučeljavanja euroskeptika i euroentuzijasta“ jer „EU nema alternativu“. op.K.M.)
I sad smo tu gdje jesmo: umorni od dugoga puta, iscrpljeni krizom i nepovjerenjem, neupućeni u sadržaj cilja koji nam se predstavlja kao stvarnost kojoj nema alternative. Navodno nadomak završetku pregovora i samo nekoliko mjeseci udaljeni od referenduma na kojemu će nam se ponuditi ZA i PROTIV. Kako Vlada uopće zamišlja taj referendum, prvi kojega uopće imamo nakon osamostaljenja? Hoće li građani na njega uopće izaći? I hoće li, ako izađu, umjesto odgovora na pitanje jesu li za ulazak u Europsku uniju, o kojoj jedva da išta znaju, ti isti građani referendum shvatiti kao priliku da se izjasne o nečemu drugom – o tome što misle o ovoj i ovakvoj vlasti, ali i oporbi, o kojima ipak znaju nešto više! Hoće li, kao što su jučer trgali i palili zastave HDZ-a, SDP-a i EU-a, sutra križati referendumske listiće kao simbole i jednog i drugog i trećeg, danas je teško reći. No, već i sama činjenica da se građane tako uporno zanemaruje čak i kad je riječ o tako važnoj, u posljednjih 20 godina najvažnijoj odluci koju nam valja donijeti, više nego zorno pokazuje kako se demokracija u Hrvatskoj shvaća i živi.“

Kraj citata.

Složio bih se s autorom po mišljenju o tome kako se demokracija živi u Hrvatskoj. Jedino bih dodao je to ono što mi imamo prilike osjetiti na svojoj koži i ispred svojih očiju, a nemamo prilike vidjeti kako je drugdje, bar ne kroz sredstva javnog komuniciranja, kao to sam već napisao u prethodnom nastavku. A ono što stiže ispod ‘medijskog radara’ iz drugih zemalja pokazuje da smo mi zapravo sasvim u trendu, jer se demokracija u drugim europskim državama, ako je ikad doista i postojala, pomalo povlači pred nadiranjem Europske unije.

I svakako bi se trebalo informirati o EU, ali zašto tog informiranja nema u toliko dugo godina? Samo šlampavost i lijenost? Zar zaista netko očekuje da se u to povjeruje?

Šlampavost je valjda samo izgovor, već se par godina po novinama mogu pratiti izjave političara-zagovornika ulaska u EU, kako se žale da slabu potporu za EU, a smatraju da je slaba jer nitko nije informirao građane o dobrobitima. No, sve te silne tekstove u kojima se na to žale nikad nisu iskoristili da kažu išta dobro, osim par deklarativnih izjava o pravdi, poštenju i slobodi i ponekad koju riječ o tome kako ćemo dobiti neki novac iz nekih poreznih fondova. Možda je to tako jer bi svako pravo informiranje oduzelo mogućnost dečkima iz korporacijske elite da svoj projekt zvan Europska unija ispod žita i natenane, kao jaram nametnu građanima Europe, koji ga nisu niti htjeli niti tražili niti im treba. Dapače, smatram da bi bolje živjeli bez njega. Ako treba, neka to bude jednako deklarativna misao kao i one o tome da će nam biti bolje u EU.

A evo i nove taktike koja je počela stizati kroz pamflete, tj. novine, u trenutku kad su se na prosvjedima počele paliti europske zastave i kad se prvi puta nešto čulo da je nešto rečeno protiv Europske unije – jer je bilo u sklopu vijesti s prosvjeda pa se nije moglo baš uvijek mimoići. (Ipak, bilo je zanimljivo gledati kako se uspješno obilazilo oko te teme u većini video-priloga. Kadrovi su pokazivali kolone prosvjednika koja marširaju po raznim gradovima mašući zastavama, i u skoro svakom od tih snimaka ispred objektiva je prošla i ona zastava s prekriženim znakom EU. A onda bi krenule ankete s prosvjednicima i nikad nikoga nisu upitali ništa o toj zastavi, zašto je nosi, što ga smeta)

Što se tiče male nove taktike, zastupnica u Europskom parlamentu Doris Pack je rekla: “Mislim da se u Vijeću nalazi jedna zemlja koja se odnosi jako neprijateljski prema Hrvatskoj i njezinu pristupanju Europskoj uniji i koja želi približiti Hrvatsku zajedničkom ulasku u Uniju sa Srbijom, što je nemoguće jer Srbija nije ni počela pregovore o članstvu”.

Uf, sav sam se naježio. Dajte brže bolje tu pristupnicu u EU da je potpišemo prije nego nas netko spriječi i da ne zaglavimo opet sa Srbijom. Pack je dala podršku premijerku (naravno, kad radi sav prljavi posao za njih) jer ima “ima vrlo težak posao, jer s jedne strane vodi borbu protiv korupcije u vlastitim redovima i u zemlji, a s druge strane pripreme za članstvo u EU. Zato zaslužuje punu potporu.“

Na prvi pogled ova rečenica zvuči kao da premijerka po tom pitanju zaslužuje našu potporu, ali zapravo je Doris htjela reći da zaslužuje potporu vlasnika Europske unije.

Na pitanje novinara o prosvjedima koji se održavaju u Hrvatskoj te o spaljivanju stranačkih zastava i zastava Europske unije, Doris Pack je odgovorila kako je “riječ o ljudima koji ne znaju što žele”. Možda, Doris, možda. Ali možda je riječ o ljudima koji bar znaju što svakako ne žele. Nemojte da vas takav njen stav čudi. Još od Edwarda Bernaysa i njegove „Propagande“ iz 1927. mase su glupe i Elita ih treba nadzirati i usmjeravati da ne bi donosile pogrešne odluke ili birale pogrešne ljude.

Još je Doris rekla: “Paljenje zastava u Europi se ne bi smjelo događati. Nepristojno je spaljivanje zastava stranaka koje su izabrane, a spaljuju i zastavu koja je simbol slobode i mira, a to je Europska unija“.

Značenje simbola jest u oku onog tko gleda. Recimo, kad ja vidim zastave Europske unije po Zagrebu, one su za mene simbol gubljenja slobode, a ne slobode. Pogotove ne slobode. Jer je riječ o državi kojoj su puna usta demokracije, ali njena vlastita vlast nije izabrana demokratski niti priznaje ishode demokratski provedenih referenduma u državama članicama ako joj ne idu prilog. Pa što je to, je li to sloboda? Ne odobravam nikakve agresivne činove, kao ni većina ljudi, ali ako mogu reći koju riječ u obranu onog tko je spalio zastavu EU, a potaknut komentarom ove Doris, onda jest to da on iz svoje persopektive možda nije spalio „simbol slobode i mira“, nego simbol manipulacijom nametnute vlasti čija se moć nalazi u rukama neizabranih nadnacionalnih i korporatističkih struktura.

Rekla je Doris Pack i pokoju o tim ljudima na ulicama od kojih neki, prema njoj, samo traže nerede, ali u veljači 2011, kao piše Nezavisne novine, ta ista Doris je u Sarajevu „pozvala mlade ljude iz BiH da izađu na ulice i tako domaće političare natjeraju da poboljšaju stanje u državi“. Valjda je još htjela dodati – u ime slobode i mira. Zanimljiv primjer dvostrukih mjerila i skakanja samom sebi u usta. Ali tako se rađa novi svjetski poredak, iz kaosa kojega prvo treba potaknuti. Dalje je opisalo: „Ovaj su poziv osudili predstavnici vodećih političkih stranaka u BiH, ocijenivši potez Doris Pack nediplomatskim i opasnim, a kritizirali su ga i predstavnici Studentskog parlamenta Sveučilišta u Sarajevu.“ Mora da su za Doris Pack i ti studenti protivnici slobode i mira.

Svi su se nekako uskomešali oko toga hoće li izbori biti prije referenduma ili poslije. Slutim neku nervozu oko toga da to „ratificiranje“, kako se to blago kaže implicirajući da je opredjeljivanje cijelog naroda oko ulaska pod nečiju tuđu vlast samo neka rutinska potvrda, neće proći tako rutinski.

Da, nervoza definitivno jest. Piše i u novinama: kad je (početkom ožujka) „predsjednica Vlade nedavno izjavila da je uspjeh kad god se završe pristupni pregovori s Europskom unijom…skočio je predsjednik Ivo Josipović koji je ponovo istaknuo kako je dovršetak pregovora u lipnju jedan od najvažnijih strateških ciljeva, toliko važan da ga se moralo i moglo ostvariti i davno prije“. Na jednom radiju je u intervjuu rekao da bi „idealan scenarij bio kada bi se izbore raspisalo prije referenduma o pristupanju Europskoj uniji” i „kako je važno da se izbori odvoji od referenduma o EU kako građani svoj izlazak na referendum ne bi vezali uz neku političku opciju“. Nadalje, osvrnuvši se na izjavu europskog izvjestitelja Hannesa Swobode da datum izbora treba odrediti nakon završetka pregovora, rekao je da je riječ o „prijateljskom savjetu, koji ne treba opterećivati nas u Hrvatskoj.“

Uz takve prijatelje, što će nam neprijatelji?

Nadalje, predsjednik za porast euroskepticizma u Hrvatskoj smatra da je „logičan odgovor na predugo trajanje pregovora, pa neki više ne vide cjelinu pogodnosti koje donosi ulazak u Uniju.“

Nekad su vidjeli?

Još je predsjednik rekao da je: “zadaća svih nas da građanima pokažemo sve prednosti ovoga puta, jer Hrvatska teško da bez Unije ima gospodarsku budućnost.”

Bla, bla, to smo već čuli.

Ali ovo je svejedno zanimljiva rečenica koja me navodi na zanimljiva pitanja.

Prvo pitanje je: koga to „svih njih“? Tko su to „oni“? Netko tko bi zapravo trebala predstavljati nas, ali zapravo sebe zove „nas“, a mi smo netko drugi? Drugo pitanje: ako je „njihova“ zadaća, tko je njima dao tu zadaću da nas uvjere u bilo što?

Ma svemu je kriv taj prokleti referendum, kažem vam ja. Samo problemi oko njega.

Na web-situ „http://europskaunija.yolasite.com“ (koji agitira protiv Europske Unije) dečki su izvadili zanimljiv citat, jedno razmišljanje Davora Božinović (za kojeg je pisalo da je „ministar obrane u euroatlantskim integracijama i da je još kao veleposlanik pri NATO-u, gdje je za potrebe i u korist briselske elite odradio propagandnu kampanju uoči utrpavanja Hrvatske u taj zločinački savez“) koje je izjavio za Novi List. 12. veljače. 2007. Pa evo prenosim taj citat D. B.-a:

„Referendum je pitanje izražavanja mišljenja građana. S jedne je strane ono sučeljeno s elementima predstavničke demokracije. Treba li nam predstavnička demokracija ako ćemo za sva važna pitanja sazivati referendum? Neke su stvari prekomplicirane da bi bile široko shvaćene. Tako je europski ustav pao na referendumu jer tko može očekivati da će prosječni građanin pročitati, proučiti i shvatiti njegovih 1.600 stranica? Uostalom, režim koji je organizirao najveći broj referenduma je režim Slobodana Miloševića”.

Imam i ja pitanje:

A tko može očekivati da je prosječni parlamentarni zastupnik ikada pročitao tih 1600 stranica?

A što vi mislite, je l je ili nije, ha?

Iz raznih izvora već je poznato da parlamenti uglavnom usvajaju bez čitanja, pa bih rekao da su možda za njih „te stvari prekomplicirane da bi bile shvaćene“. Pa se stoga ne bismo smjelu pouzdati u predstavničku demokraciju, ako ona radi ta na slijepo ili na temelju tko zna kakvog dogovora ispod stola.

U svakom slučaju, iz nekog razloga, osim deklarativnih izjava, izostala su detaljna objašnjanja o silnim dobrobitima koje članstvo u EU nosi. Zašto?

Možda je odgovor jednostavan. Možda se nema ništa dobro za reći.

Samo razmišljam na glas.

Čitamo se!

…i nastavlja se

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Komentari(1) Klikova:8537

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:14243

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:19955

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Komentari(4) Klikova:19782

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:24507

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:19228

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:23105

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:20909

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:21037

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:18247

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:20150

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:21636

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(3) Klikova:31123

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:22588

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:23039

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:22768

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:36813

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(27) Klikova:26882

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno