Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Priče iz Europske unije - 1.dio

28079

U zadnje vrijeme se sve češće istinski naježim kad netko spomene Europsku uniju. Već par godina je jasno da ta stvar nadaleko smrdi, da je tisućama kilometara daleko od demokracije, da se (kao što je to dokumentirano u knjizi ‘Velika obmana – Tajna povijest Europske unije’ britanskih novinara Bookera  Northa) rado predstavlja falsificiranom poviješću i kiti tuđim perjem, u smislu da si još od samih začetaka Zajednice za ugljen i čelik i vremena Marshallovog plana pripisuje pozitivne gospodarske učinke koji su zapravo nastali zbog nekih sasvim drugih razloga ili prije implementiranja određenih nadnacionalnih ovlasti. Dakle, već je i prije bilo jasno da je posrijedi prava ‘praksa urote’, ali ipak se sustavnom propagandom ona nametnula kao prirodni ishod događaja, kao nešto što je jednostavno prije ii kasnije moralo nastati – naravno, to je tako samo prema nedokazanoj ‘teoriji spontanog razvoja događaja’, onoj koja govori da ratovi počinju sami od sebe, kao i ekonomske krize, da je otrov aspartam u kaugumama slučajno i sve u tom stilu, a to nije ona u koju vjerujemo, zar ne?

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Ta nevjerojatna mantra o potrebi ulaska u EU se svuda može čuti, i u rečenicama koje se bave tom temom, kao i onima usputnima („jednom kad uđemo u EU“, „..što je u skladu sa zahtjevima EU“ itd), a koja je  nekako općeprihvaćena. Zapravo, postavlja se pitanje koje koristi imamo od sveg ovog superbrzog globalnog komuniciranja kad do nas stižu samo komunikeji skuhani u tko zna kakvim sve nevidljivim korporatističkim ili iluminatskim kuhinjama. Sve mi se čini da je prijeko potrebno da se vratimo onim starim sustavima prenošenja novosti glasina od usta do usta, pony expresu ili bilo čemu sličnom. Časna riječ, bili bismo točnije i bolje informirani.

Recimo, dok u novinama uglavnom čitam izjave političke, ekonomske ili akademske stručne elite o nužnosti ulaska u EU radi nekog našeg apstraktnog boljitka (nikad zapravo objašnjenog), do mene ‘terenskim’ putem stižu potpuno drugačije informacije.

Recimo, moju hanumu je nazvala teta koja 45 godina živi u Parizu, danas već gospođa u godinama, poprilično apolitična, i u razgovoru se usput požalila kako u Francuskoj, zemlji koja je tradicionalno znala cijeniti uživanje u životu, nikad nije bilo gore nego otkad su ušli u Europsku uniju. Jedan drugi prijatelj je ispričao kako mu je prijatelj iz Češke ispričao da su navečer, onog dana kad je Češka ušla u EU, svi na ulicama slavili i mahali zastavama, a već doslovno drugog jutra svi su plakali – kad su vidjeli cijene koje su se odmah pojavile po dućanima. Jedan treći čovjek je pričao kako je poslovno bio u Mađarskoj i iznenadio se kad je vidio masovne demonstracije protiv Europske unije. Kad se začudio, njegov poslovni kolega, Mađar, rekao mu je da to nije ništa čudno, da se takve demonstracije stalno zbivaju. Zanimljivo, pomislio je i očekivao da će, vrativši se u Hrvatsku, u nekim novinama pročitati nešto o tim burnim zbivanjima u susjednoj državi. Na njegovo iznenađenje, ali ne i na naše – nigdje ni slovca.

Nadalje,  tu gdje živimo, na brežuljkastom kraju blizu Bregane i slovenske granice, hrvatski seljaci se i dalje često druže sa slovenskim kolegama, kao što čine već desetljećima, i iz prve ruke slušaju što im je Europska unija napravila. Predugo bi bilo da sve nabrajam, a i nisam siguran bih li se sjetio svega što pričaju, ali  – pogađate već – baš ništa dobro. I tako dalje, i tako dalje, takvih priča sam već čuo desetke i nijedna nije bila pozitivna.

Tako da ispada da su suvremene komunikacije podijelile ljude, umjesto da ih povežu. Što je logičan ishod činjenice da se sve one nalaze u piramidalnom vlasništvu svakojakih korporacija, koje se negdje visoko na vrhu zamotanom sivim oblacima, sve spajaju u jednu veliku korporaciju.

No, da vidimo može li se negdje u novinama možda iščitati između redova prava, korporatistička priroda EU?

Da ne zaboravim spomenuti – mjerit ćemo djela, a ne riječi.

JE LI  EU KORPORATISTIČKA DRŽAVA?

Što ne piše u vijestima, ponekad piše u kolumnama. Kad sam u Večernjaku, u ovom ožujku 2011, u kolumni Eurozov Stojana de Prata, pročitao naslov „I unija će izaći na ulice“, prvo sam pomislio kako i oni žele skidati hrvatsku vladu i već sam vidio sliku miješanog belgijsko-bugarsko-estonsko-francusko.poljskog itd.. društva kako maršira Vlaškom noseći višejezične transparente. Ipak, sinulo mi je, da 500 milijuna ljudi izađe na ulice zbog naše vlade, pa to bi ipak bilo malo previše, budimo realni.

Ustvari, kolumna se bavila planovima za blokadu svih pristupa glavnom gradu EU, kako šefovi država ili vlada EU ne bi 24. ožujka mogli stići na redoviti proljetni sastanak Europskoga vijeća. Europski kongres radničkih sindikata (ETUC) razmišljao je o toj blokadi, pisalo je, a čak i da se ne slože sindikati svih država članica, blokadu bi proveo Opći savez belgijskih radnika. Belgijanci bi štrajkom prekinuli željeznički i zračni promet i zatvorili zračne luke, dok bi radnici svojim tijelima zapriječili prometnice. Njemački sindikati se, rečeno je, nešto premišljaju, a francuski sindikati su već najavili da će im se pridružiti.

Čemu takav taktički pothvat širokih razmjera? Pa zato jer očito nitko u EU ne želi slušati. Nico Cue, glavni tajnik metalske sekcije belgijskog sindikata je rekao: „Da sa svih strana Europe u Bruxelless dovedemo i 100 000 radnika, ništa ne bismo promijenili. Jednostavno nas ne žele slušati.“

Dečki, pa koga još to iznenađuje?

„Zato ovaj put“, nastavio je Nico, „moramo učiniti nešto ozbiljno. Ako su zračne luke zatvorene, ako nema goriva za zrakoplove, ako kontrolori letenja ne rade, onda se neće moći sastati.“

Tko pita radnike. Sigurno ne EU, divovska korporatistička država (korporatizam je ona ekonomska strana fašizma u kojoj se spajaju visoka nedemokratska centralizirana vlada i korporacije) koju u šaci drži mali broj korporatista i sve što radi jest u njihovom interesu. To je ono što žulja radnike Europe, jer bi ovogodišnji proljetni summit EU na dnevnom redu trebao imati Pakt o konkurentnosti koji su sastavili okosničari Europe, Njemica Angela Merkl i Francuz Nicolas Sarkozy, koji i nisu toliko različiti kako se ponekad čini, pogotovo s obzirom na činjenicu da su i jedan i drugi zeleno svjetlo za preuzimanje vlasti na „demokratskim“ izborima u svojim zemljama dobili, kako piše Daniel Estulin u knjizi „Istinita priča o družbi Bilderberg“, upravo na sastancima skupine Bilderberg, koja je pak, kako je danas već više-manje poznato, jedno od operativnih tijela  onih koje se u nedostatku bolje naziva nekad naziva Elitom, nekad Iluminatima, nekad korporatistima, a ja predlažem naziv „oni šupci“.

Uglavnom, među šest predloženih točaka osovine Merkel- Sarkozy, dvije su posebno razljutile radnike, mada postojanje takvih točaka zapravo ne bi više nikoga trebalo iznenađivati jer Europska unija nije napravljena zato da radnicima bude bolje, nego zato da im se s vremenom oktroira ropski sustav. Te dvije točke, predmet ljutnje radnika, su ukidanje automatskog godišnjeg usklađivanja plaća s indeksom inflacije te sveeuropsko povećanje dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina. „Dorađena“ inačica tog prijedloga, piše dalje u kolumni, navodno uključuje i decentralizaciju kolektivnog pregovaranja – dakle, „ne bi više bilo kolektivnih ugovora na razinama višim od tvrtki, a ukinula bi se, tamo gdje postoji, zabrana zapošljavanja radnika koji nisu zaštićeni članstvom u sindikatu.“

Naravno, kaže se u novinama, Sarkozy je u jeku krize obećavao da će se globalno preslagivanje (uobičajena iluminatska igra riječima, koja zapravo znači globalno porobljavanje) iskoristiti za izgradnju „kapitalizma s ljudskim licem“, koji neće biti usmjeren samo na maksimiranje dobiti nego će i biti i društveno odgvoran.

To bih htio vidjeti! Ipak sve više dobivamo ‘kapitalizam s gmazovskim licem’, a Sarkozy jednostavno laže kad kaže da je cilj EU izgraditi „društveno-tržišno gospodarstvo“.

Pisalo je dalje da se taj francusko-njemački prijedlog temelji na liberalnom načelu rezanja troškova. To je klasični ublaženi izraz, jer u tim kategorijama su ljudi i njihove potrebe uvijek tek „troškovi“. Sve što može povisiti kvalitetu života ljudi su – „troškovi“.

No, takav su prijedlog proteklog vikenda na summitu u Helsinkiju podržali državnici iz osam zemalja u kojima je na vlasti Europska pučka stranka – očito još jedno nadržavno tijelo s pipcima u svakoj pojedinoj državi. Socijalisti su pak, pisalo je dalje, na svojem summitu u Ateni upozorili da „konzervativci, tjerajući države i građane da se međusobno natječu žrtvuju temeljno načelo EU: solidarnost i zajedničku sudbinu.“

Ovo je svakako točko, svima nam se nudi zajednička sudbina da solidarno pojedemo govno. Čelnik europskih socijalista Poul Nyrup Rasmusen je ispravno rekao: „Taj bi ultraneoliberalni prijedlog pretvrio države članice u podružnice jednog korporacijskog tijela i dodatno oslabio one već slabe. Siromašna država odgovara samo bogatima.“   

Je li rekao „korporacijsko tijelo“? Pa da, o tome se i radi kod EU, nema tu ništa više od tog.

Europski povjerenik za zapošljavanje, društvena pitanja i uključivost Laszlo Abdor je pak rekao da bi fiskalni rezovi doveli do gospodarskog rasta bez otvaranja novih radnih mjesta.

Ako je tako bajno u Europskoj uniji, kako to da se nitko ne zapita zbog čega onda svi ti ljudi prosvjeduju, zbog čega se svi oni spomenuti državni sindikati ponašaju prema upravnim tijelima EU kao da su im neprijateli, a ne njihova pravedno izabrana vlast. Možda zato jer ta vlast nije izabrana nego nametnuta, a pogotovo  ne pokazuje da su joj interesi ljudi, njihove slobode i standard života cilj.

A možda još postoji netko tko ne vjeruje da je EU izraz korporatizma?

Naravno, Uniji su puna usta pravde i jednakosti, ali i Hitleru su sredinom tridesetih godina 20. stoljeća bila pua usta mira, pa eto kako je završilo i koje su mu bile prave namjere.

Evo još jednog dobrog primjera kako razmišlja korporatistička nadnacionalna tvorevina EU – koja je uvijek na strani pravde (ako ćemo lagat’).

Naslov u novinama je bio u obliku klasičnog spina: „EU se obračunava s posebnim porezima na mobilne usluge, a u RH se koči razvoj telekoma.“  Ma nemojte! Pa da vidimo što piše u članku.

Ukratko, ovo: telekomunikacije, posebno mobilne, jedan su od rijetkih sektora koji nije na koljenima zbog krize te i dalje zbraja pozamašne profite, pa su, rečeno je u tekstu, zato ‘kažnjeni’ jer je „Vlada odlučila da joj je najlakše namaknuti dodatne izvore prihoda iz tog sektora“. U ljeto 2009. uveden je „krizni harač“ u vidu trošarina u obliku  6 posto prihoda na glasovne usluge i SMS, ali nije ukinut kao ostali oblici kriznog poreza.

A to, da smo u Europskoj uniji, Vlada ne bi smjela“ jer, pisalo je dalje, Europska komisija je za početak udarila na Mađarsku, koja je također uvela poreze na telekom-industriju (robinhudovski porezi, mogli bismo reći, uzmi bogatima i daj siromašnima), ali se sumnja da su ti propisi – u suprotnosti s regulativom EU. A ne možeš ti u svojoj kući raditi što ti hoćeš nego što Komisija kaže da smiješ. To se zove sloboda na europski način.

Mađarska je vlada od toge poreza prihodovati, ali je prema zakonima EU telekomunikacijama-korporacijama moguće nametnuti dodatne poreze jedino ako im je svrha plaćanje administrativnih i regularnih troškova vezanih za telekomunikacije. U mađarskom slučaju EU Komisija misli da to nije tako, pa su opomenuli Mađarsku, a ako Mađari ne odgovore, Komisija će formalizirati svoje zahtjeve te, kao i obično, tražiti da se usklade s „europskom pravnom stečevinom“.

Koja nije nikakva „stečevina“, kako si rado tepa, nego skup zakona i pravila koji su dekretom donijela neizabarana tijela EU.

Jadnim telekomunikacijski korporacijama su isto tako ružnu stvar napravili Francuzi i Španjolci, nametnuvši dodatne poreze još 2009, pa su prekršili regulativu EU i završili na europskom sudu. Kod njih je pak uvođenje tih poreza imalo svrhu sanacije šteta od jednog drugog korporatističkog zakona.

Naime, francuski i španjolski telekomi su nadoknađivali razliku zbog ukidanja plaćenih reklama na javnim nacionalnim televizijama, pa su i jedni i drugi plaćali 0,9 posto prihoda (niti jedan posto), ali tek nakon što prijeđu pet milijuna eura dobivenih od korsnika.

Naime, korporatisti ne posjeduju javne televizije, pa kako im nisu u direktnom dosegu, onda im žele smanjiti snagu i moću – opet apelirajući na pravdu, to jest na silnu nepravdu koje njihovim privatnim televizijama čine zločeste javne televizije u tim zemljama. Korporatistički uzorak je uvijek isti – svemu što pripada javnom ili državnom sektoru treba srezati krila, automomiju, financije i snagu, a svakoj pojedinoj krorporaciji što više olakšati posao skupog naplaćivanja svojih usluga. Naravno, telekomunikacijske tvrtke imaju neku svoju ispriku jer zbog tih nameta, pisalo je u novinama, one jadne gube na investicijskom potencijalu (hoće da progutamo priču da mi svi gubimo kad one gube), pa, kaže Hrvatski telekom,  „neće biti u mogućnosti pratiti ritam ulaganja koja su potrebna za razvoj mobilnih koumikacija, a naročito novih mobilnih mreža 4 generacije“. Pa što? Mobilne komuniacije su ionako već i predobro razvijene, možemo se malo i strpiti, trenutno ima i važnijih stvari za koje se treba pobrinuti, ne mislite li?

POZICIJA-OPOZICIJA

Nedavno mi je jedan prijatelj u raspravi oko EU rekao su oni ipak razvijeniji od nas i da nema ništa loše u tome da se kod nas živi sa standardom koji bi bio blizak njemačkom. To je još jedna od zabluda i zbrka koje se šire jer (osim što bi mi trebali tražiti usporedbe s novim članicama EU s istoka Europe)  Njemačka svoj standard nema zahvaljujući Europskoj uniji, pa ona je motor kontinentalne Europe stopedeset godina, a i duže ako uračunamo austoaugarska stoljeća.

Zbrka i zabluda ima još. Nedavno je na radio 101, u emisiji u kojoj su bili gosti predstavnici braniteljskih udruga koji su vodili prosvjede protv vlade, javio slušatelj, također branitelj, koji je rekao da što to oni pričaju o Europskoj uniji, pa da je on bio u ratu zato da bismo izašli s Balkana i ušli u Europu. Pitanje prvo jest zašto, ako već treba izaći iz balkanskih asocijacija, treba ući u neke druge, a točka  broj dva je još važnije – nepotrebno je poistovjećivati Europu i Europsku uniju. To su dva različita pojma, koje suprotstavljeniam čini baš nedemokratsko ponašanje neizabrane i prema tome nelegitimne europske uprave.

Europska unija je politički konstrukt, diktatura koja nameće zakone članicama i koja je nastala zakulisnim manipulacijama, u puno malih koraka kod kojih se nikada nije otkrivao krajnji cilj već se namjerno stvarao učinak da se takvo okrupnjavanje događa sponatno, nekom povijesnom logikom. Europa je pak nešto drugo – to je jedan divni kontinent prepun raznolikih jezika, tradicija i naroda. I naravno da svi ti ljudi, baš kao i svi ostali na svijetu, rado prihvaćaju ideju o zajedništvu i miru. Ali onda im se kroz floskule o zajedništvu progura diktatura. Pa nitko baš nije toliko glup da to prije ili kasnije ne uvidi, pogotovo kad osjeti na vlastitoj koži. Mi bar imamo sreće da to još gledamo izvana i da odlučimo ne otići tamo gdje nam se ne sviđa

Ali zato se u zadnje vrijeme primjećuju koraci sustavne kampanje da se to ipak dogodi, koja pak dolazi od naše političke elite koja je vrijedni promotor europske dikature. Recimo, u zadnje se vrijeme može pratiti rasprava o tome hoće li se referendum održati prije ili poslije izbora.

Prvo je izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda prešao granice nemiješanja u unutarnje poslove drugih država, (na to se EU inače fura, miješanje i umiješavanje je njen glavni cilj) rekavši da Hrvatska treba najprije završiti pristupne pregovore s EU-om i tek onda odrediti datum parlamentarnih izbora ako želi što prije u EU.  A ako ne želi? Koja Hrvatska želi, koja ne želi? Ona koju ja znam ne želi, a ona o kojoj čitam u novinama silno želi.

U ožujku 2011, dakle, vode se rasprave oko datuma izbora. Recimo, predsjednik je rekao da bi se izbori trebali održati prije referenduma o ulasku u EU. I on, kao i onaj neki Swoboda strahuju da se ljudi ne bi, navodno, kroz referendum nešto osvećivali vladi. Predsjednikov stav, pisalo je dalje u novinama, razljutio je premijerku, ali ne iz razloga koje bismo mogli pozdraviti. Ništa nas manje jako ona ne vuče u EU, ali, pisalo je u novinama, „računa na izbornu pobjedu na krilima uspjeha referenduma o ulasku o EU“.

Tu bi trebalo malo pripaziti na izbor riječi.

Što to znači: „Uspjeh referenduma?“

Referendum će u svakom slučaju biti uspješan ako će pokazati volju građana, zar ne? On prema tome ne može biti neuspješan. Ali taj izraz „uspjeh referenduma“ jasno govori o namjeri, kao i o tome što politička elita smatra da je ulazak u EU nešto korisno i potrebno. Ali koga briga što bi se njima dopalo…

Za mene bi, recimo, uspjeh referenduma, bio kad bi rezultati, čak i usprkos ustavnih promjena koje su smanjile broj glasova potrebnih za ulazak u EU bar za pola,  pokazali da ovih jedba 25 posto građana koji su za EU ipak ne može biti dovoljno. Drugim riječima, osim za tih 25 posto ljudi, referendum bi bio uspješan kad građani ne bi „ratificirali“ svoj ulazak u EU, kojega nisu niti tražili niti htjeli.

Dakle, slažem se u tome s premijerkom – ja se isto nadam da će referendum biti uspješan…

Da se ne biste zavaravali oko toga da živimo u pluralizmu mišljenja i da višestranačje nije tek predstava u kojoj se između stranaka uvijek raspravlja o ne baš jako bitnim pitanjama, dok se oko bitnih svi slažu. Slaže se predsjednik, slaže se premijerka i stranka na vlasati, a slaže se i „oporba“. I veća i manja, i glavnine i manjine. Barem sudeći prema novinskom naslovu koji je citirao  predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca. A pisalo je: „Nama je najvažnije završiti pregovore s EU, a ne tko će potpisati pristupni pregvovor“.

Pa da, čovjek je u pravu, to stvarno nije bitno jednom kad šteta bude počinjena. U istim je novinama šef opozicije Zoran Milanović rekao da „izbori moraju biti prije referenduma jer bi se inače referendum pretvorio u izraz nezadovoljstva prema vladi i time bi se ugrozio uspješan završetak procesa pristupanja u EU.“

Valjda je htio reći –  neuspješan. Jer mada u suvremenoj demokraciji volja naroda više nije bitnoa, ipak postoji većina građana koji ne smatraju uspjehom isto ono što smatra šef opozicije. Još je u novnama šef SDP-a dodao da će njegova stranka aktivno pozivati ljude da izađu na referendum i glasuju za ulazak u EU.   

Uostalom, šef glavne „opozicijske“ stranke još je početkom veljača u javnost izašao sa slijedećim spinom, koji je bio i naslov novinskog teksta na jednom pertalu: „Kad uđemo u EU, više nego ikad odlučivat ćemo sami“.

Zorane, baš kao sad o ulasku o EU ili nekako drugačije?

Rekao je to kad se u sjedištu SDP-a održala  otvorena sjednica Savjeta SDP-a za međunarodne odnose na temu ‘Hrvatska u finišu pregovora s Europskom unijom’. Uvodna izlaganja održali su obavezni Zoran Milanović i Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora koja se uvijek jako trudi da nas smjesti u EU, sa ili bez naše volje. Jer mi samo ne znamo zašto je to tako dobro, a da znamo, sigurno bismo htjeli isto što i ona.

„Ulazimo u finiš pregovora s Europskom unijom, što se osjeti po razini tenzija, kako u Hrvatskoj, tako u Bruxellesu, Strasboroughu i Budimpešti’, naglasio je Damir Grubiša na početku sjednice i nastavio: „Nažalost, kako metoda pregovaranja nije transparentna, javnost ne može djelovati kao katalizator“ i naglasio da se „Vlada trudi, ali sve je to pasivno; potreban je jedan proaktivni sustav koji bi bio dostupan svim razinama“. I još: „Ova se vlada u tom smislu više ponaša kao vlast, a ne kao pružatelj usluga’, zaključio je Grubiša.

Ali vlada i jest vlast. Ili sam ja nešto krivo do sad naučio?

Ovo je stvarno zanimljiva rečenica. Naučimo iz nje kako Europska unija vidi demokratski izabrane vlade – isključivo kao pružatelje usluga njima.  

Pa je Vesna Pusić u svom izlaganju istaknula da je na političkoj sceni jedini bitan politički konsenzus postignut oko ulaska Hrvatske u EU. Možda zato, Vesna, jer je to Uniji i jedino bitno pitanje uopće. Ostalo stiže poslije.

„Naša je zadaća informirati javnost o onome što nas u budućnosti čeka. Možda nisu svi zainteresirani za svaki sadržaj, ali svi žele da ih se tretira kao normalne i inteligentne građane“, naglasila je Pusić.

Pa i ja to želim, i  jedva čekam da vidim kad će gđa Pusić početi tretirati građane kao normalne i inteligentne ljude. U međuvremenu, molim vas dodajte mi onu moju vrećicu za povraćanje, ako nije već prepuna.

Jer je potom, ne trepnuvši, rekla da nas čeka ukidanje nulte stope PDV-a i uvođenju najmanje pet posto na sve vrste kruha, mlijeka, knjiga, znanstvenih časopisa i ortopedskih pomagala; uvođenje novih trošarina za električnu energiju, plin i duhanske proizvode te ukidanje posebnih poreznih olakšica. I još dodala da „nažalost nećemo uspjeti iskoristiti sav novac koji smo dobili od EU. Primjera radi, 40 posto svih poticaja koje Hrvatska isplaćuje su za poljoprivredu. A od 2007. godine za projekte u poljoprivredi iskoristili smo samo 5,9 posto onoga što smo dobili“.

O novcu potrebnom za članstvo u EU malo više u drugom nastavku. I druge nove države-članice su očekivali silni novci, ovako za reklamu, a u praksi se dogodilo da, iz ovih ili onih razloga, plaćaju u blagajnu EU više nego što iz nje dobivaju. Kod EU ništa nije onakvom kakvim se predstavlja, to treba stalno imati na umu.

Zoran Milanović je na toj sjednici „rekao da je ova priča uglavnom gotova“.  Sretan je. I još ovo: „Trebamo uvjeriti građane da će im to donijeti samo dobro. Kada uđemo u EU, više nego ikada ćemo odlučivati sami. Ostajemo gazde, razlika je samo hoćemo li biti dobri ili loši gospodari“.

Zorane, stvarno jedva čekam da me uvjeriš u to. Mada će to biti teško po pitanju ove besramne izjave da ćemo „s ulaskom u EU više nego ikada odlučivati sami“. Nekoliko konkretnih primjera takvog „odlučivanja“ na raznim područjima, od osiguranja do hrane  (kod tog „odlučivanja“ jedino smiješ bespogovorno prihvatiti što ti se naredi usprkos svim vlastitim podacima, istraživanjima i ekspertima) naveo sam u knjizi „Sve  piše u novinama…“, a u slijedećem nastavku ovog teksta, za par dana, naći će se još pokoji primjer koji direktno demantira tu apsurdnu laž.

Što bi s onim da treba tretirati ljudi kao normalne i inteligentne? Ah, da, to je obećala Vesna (još čekamo da se obećanje ispuni), Zoran barem nikad nije tako nešto obećao. Što se i vidi iz navedene rečenice

I da, naglasio je da je dobro da se referendum odvija odvojeno od parlamentarnih izbora, ali to već znamo. Dodao je da „ukoliko Vlada bude priču oko EU koristila kao komunikacijsku strategiju u izbornoj kampanji, nećemo joj zamjeriti“. To je baš lijepo.

Uvijek je lijepo kad se ljudi slažu.

Zato je valjda Zoki slagao ljude.

Toliko za danas, ali nisam još gotov. Dapače, tek me krenulo i neću stati dok se ne ispucam. Očekujte bar još dva nastavka ovog trilera.

Čitamo se!

-nastavit će se-

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Komentari(1) Klikova:8808

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:14470

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:20219

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Komentari(4) Klikova:20101

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:24922

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:19509

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(4) Klikova:23397

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(2) Klikova:21320

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(5) Klikova:21333

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:18512

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:20444

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:21925

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(3) Klikova:31486

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Komentari(5) Klikova:22843

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:23344

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(2) Klikova:23044

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(8) Klikova:37223

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(64) Klikova:27368

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno