Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Poremećaj u sili

32410

Danas ću pisati o dojmovima. Slutnjama. Onim stvarima koje iznutra znate da jesu, sve dok ih ne morate izreći, napisati ili izraziti na neki drugi način. Kao da te intuitivne ili dublje istine jednostavno ne mogu stati u riječi, koje, usput rečeno, stvaraju barem jednako toliko nesporazuma koliko omogućavaju komunikaciju. I malo sam rekao. Otkad sam shvatio tu lošu stranu komunikacije riječima, vidio sam i sudjelovao u toliko nesporazuma (koji su isključivi uzrok imali u pitanju koje značenje pridaje riječima onaj tko ih izgovara, a koje im pridaje onaj tko sluša, a svaki od njih šifrira i dekodira riječi provlačeći ih kroz vlastitu leću, u skladu sa nekim svojim filterom, sustavom značenja ili povezivanja ili infiormacijama koje ima ili mu pak nedostaju)  da sam zaključio da se najmanje štete može napraviti šuteći.

 

BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA:

KUPI KNJIGU

Ali ipak ću opet riskirati.

Jer našao sam se u nekom kovitlacu misli i dojmova, koji jednostavno postaje sve žustriji kako se stvari i događaji oko nas odmotavaju. Recimo, ovaj post, kojeg počinjem pisati već danima – namjerom, ali ne i djelom. Nije da mi teme same ne dolaze, daleko od toga. Dapače, da sam imao živaca zapisati sva razmišljanja i logičke izvode koji su mi pali na pamet imao bih deset tekstova, a ne jedan. Pa onda, kad bih se udubio u sve susrete koje sam imao, razgovore koje sam vodio, a potom i sinkronicitete i grupiranja događaja koja su mi se događala oko nekih tema iz potpuno nejasnih razloga – to bi bilo zanimljivo štivo barem onoliko koliko je bilo zanimljivo i u živo. No, bio sam lijen, nisam ih odmah zabilježio, dok sam bio njima prožet i uvučen, a slijedećeg dana to nema smisla, to je kao da neki san želite prepričati par sati nakon buđenja ili čak sutradan.

Problem je i u tome što većina tema koje mi se svakodnevno, bez moje namjere, pojavljuju u fokusu spadaju u ono što se obično zove politikom, a ja bih to preciznije i ispravnije nazvao predstavom, i to iluzionističkom, koja se temelji na odvlačenju pažnje i varanju (naravno, kod iluzionista ste kupili kartu da to vidite, pa ste se dobrovoljno i svjesno izložili varanju, što je bitna razlika). E, to je čudna stvar, jer me politika nikad nije zanimala, a zapravo me niti danas ne zanima. I dalje me zanimaju čudne stvari, a do predstave/politike sam i došao odostraga, na neka mala vrata, zanimajući se upravo za čudne stvari. Ispalo je da se svijet uopće ne može interpretirati bez te perspektive čudnosti, da istina i odgovori leže baš u čudnom.

Neki motivi tog sitnog tkanja programiranja i manipulacije, koje mi neprestano iskače ispred očiju, počeli su se tako dosadno ponavljati (kao što su, uostalom, primijetili  neki od vas), i to u mali milijun varijacija. Pa dobro, rekao sam sebi, idem se opet uštimati na onu magičnu frekvenciju fenomena iz graničnih područja ljudskoga znanja. Ima i tu tema koje me okupiraju, recimo glavna kojom se bavim zadnjih mjeseci, sređujući jednu knjigu, tiče se kataklizme koja je potpuno izmijenila lice Zemlje prije 11500 godina, a koju smo potpuno zaboravili i izbrisali iz sjećanja i nacrtali si neku izmišljenu povijest Zemlje. Ali, opet, u toj sam temi toliko duboko da nemam nikakav odmak, a u ovom trenutku niti ne znam kako bi je sročio na manje od nekoliko stotina stranica, kao što su to napravili Allan i Delair. Pa onda neki drugi put, obećavam, neću zaboraviti.

Koliko se sjećam, kad su weblogovi nastali, oni su bili neka varijanta dnevnika, doduše s voajerističkom dimenzijom, jer dok se papirnati  dnevnici skivaju u ladicama da ih nitko ne može naći i pročitati tvoje misli ili osjećaje, web-dnevnicima je cilj bio upravo da ih nađe i pročita što više ljudi. Naravno, otada su se stvari promijenile, blogovi više nisu samo dnevnici, već potpuno novi medij. Sviđa mi se kod tog medija jest što on može biti što god čovjek poželi – reportaža, priča, slika, nabacivanje dojmova, kolumna, intimni zapis, tekst o nekoj temi ili pak staromodni dnevnički zapis čija je svrha da se čovjek pročisti time što će na papir izbaciti sve što ga okupira…dakle,  što god možete zamisliti.

Ali vratimo se ovoga puta korijenima.

Dakle, dragi dnevniče…

Zbivaju se čudne stvari, ali to samo po sebi nije ništa novo. Naš ljudski svijet je ionako shizofreničan – svima se događaju svakojaka velika i mala čuda, ali kolektivno ih se ne spominje, ona službeno ne postoje. No, čudna stvar koju danas imam na umu jest neki nedefiniran osjećaj nedefiniranog  stezanja nedefiniranog obruča – što je, naravno, prenedefinirano da bi se opisalo ili izrazilo. Ali što je tu je. Nije to samo moj osjećaj, osjećaju ga mnogi ljudi koji srećem, mada imaju problema kad treba ukazati prstom u nešto određeno. To se stezanje manifestira na puno načina, a svaki od tih načina je tek djelić ukupne slike.

Naravno, financijski pritisci s domino-efektom su najvidljiviji. Ali ne i najgori. Jeste li i vi primijetili, ili čini li se i vama, da nove garniture upravljača, na svim razinama, postaju sve udaljenije od ljudi, sve dehumaniziranije? Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog prdonju, a kad ono, tip se za čas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa po svuda, u isto vrijeme, s kim god sam načeo tu temu, imao je ista iskustva.

Pa onda, dok nas mediji zabavljaju wikileaksima i hapšenjem bivšeg premijera i sve to predstavljaju kao velike promjene, negdje sam pročitao da je sabor ove godine donio dponio više zakona nego u zadnjih deset godina. Nelagodno zar ne? Je li itko od onih koji su dizali ruku pročitao sve te zakone? Je l’ itko nama iobjavio što u njima piše? Zašto tako hitno, tako naglo i u tišini? (Naravnom, odgovor je vjerojatno poznat – „usklađivanje s pravnom stečevinom EU“ – koja zapravo ni nema „stečevinu“ jer stečevinu imaju državni zakoni koji su se stvarali desetljećima, a ovo su samo diktati koje je neka birokracija smislila, a nikakva „stečevina“).

Dok se wikileaksi koriste za promociju borbe za istinu, ispričat ćete me što više ne vjerujem u glavne priče velikih medija, pogotovo kad čitam (ali ne na prvim stranicama) da se iza brda  valjaju zakoni o kontroli interneta u SAD-u, a jedan od povoda za uvođenje tih mjera „povećanja nacionalne sigurnosti“  bit će i sami wikileaksi. Baš wicky, zar ne?

Pa onda, u koliko vremena su nadzorne kamere postale svakodnevna stvar? Pa ima ih čak u liftovima i haustorima stambenih zgrada, posvuda me snimaju, a to mi ne pridonosi osjećaju slobode, a još manje sigurnosti. Dapače, sigurnosne kamere mi stvaraju nesigurnost, nije li to apsurdno? Zapravo je to pravi novoorvelovski jezik – „sigurnosna kamera“. Osim toga, kad već pričam o kamerama, imao sam prilike par puta gledati učinak kamera na djelu. U jednom slučaju je čovjek vidio na snimci klinca koji mu je sastrugao naljepnicu sa zvona, ali nije ga mogao identificirati, em ga nije poznavao, em mu nije ni vidio lice dobro na snimci, pa je sve bio ćorak. U druga dva navrata pomoću kamera su optuženi nevini ljudi jer su šerloci iz osiguranja i policije povezivali pojmove. Dakle, prijatelju dade prijatelju nešto preko ograde firme – odmah je optužen da je krao iz firme, mada se kasnije ustanovi da se ništa nije zbivalo nego je toj dvojci tako bilo kraće i jednostavnije. Ili kamera snimi nekog kako izlazi iz ureda s mali ruksakom na leđima točno na vikend kad je netko ukrao neki printer iz ureda. I hop, evo ga ubrzo na policiji kako ga se ispituje, mada osoba nije bila ni kriva ni dužna.

Drugim riječima, nećemo se ‘leba najest od tih kamera po pitanju lova na kriminalce.

Kad smo kod osjećaja obruča koji se steže, zapitam se ponekad kako je moguće da ljudi oko mene ne vide na temelju čega bi mogli biti optimisti, uopće se nikom ne čini da će ikada stvari krenuti na bolje? Na temelju raznih naznaka čini mi se da je taj osjećaj beznađa globalan, a ne vezan tek uz Hrvatsku, dok je tamo negdje drugdje baš super. Svi smo u istim govnima, to je jasno, kako kaže Edo Majka u jednoj Frankievoj pjesmi – „ak prdneš u Japanu, smrdit će i meni“.

Ali zašto nikako na zelenu granu? U školi su me učili da svijet cijelo vrijeme napreduje, da znanost napreduje, da društvo napreduje – a kad ono, od silnog napretka ljudi sve zgrčeniji, ustrašeniji, bolesniji i depresivniji. Globalno gledano, umjesto da je sve manje, zapravo je sve više gladnih, beskućnih, bolesnih i sličlo. Izraženo u hladnim brojkama, nisam to izmislio. Pljuc na takav napredak.        Tu zapravo napretka i nema, to je nazadak. Jer ili si sretan ili nisi, samo se to računa.

Dakle, kao i obično, imamo opciju a) stvari spontano idu na gore i b) netko se silno trudi na ih usmjeri na gore.  Zbog odgovora ‘B’ kod ljudi i nastaje taj sve univerzalniji i sve prisutniji, i nedefinirljiv, osjećaj stezanja obruča, narodski rečeno – osjećaj da te netko jebe u zdrav mozak.

Ali da se ne bismo zavaravali, niti odgovor ‘A’ u srži nije različit. Postavimo stvari ovako: Ako svijet stalno ide na gore po pitanju sreće za njegove stanovnike, onda znači da su da vladajuće garnuture, društveni sustavi i njihovi misani obrasci koji upravljaju svijetom  – potpuno nesposobni. A opet, očekujemo da oni smisle neko rješenje. U slučaju takve vizure, zar postoji još netko tko misli da te iste garniture i sustavi mogu iznjedriti ikakvo rješenje ili neki  smjer boljitka za ljude?

Vidite, opet me odvuklo. Jer na stranu s takvim podacima, koju su vrlo konkretni, na stranu i sa raznim  drugim sve očiglednijim činjenicama (poput one u kojoj smo mjeri trovani kroz hranu i lijekove ili prizora onih  čudnovatih bijelih tragove na nebu koje slikam dan za danom), osjećaj stezanja obruča je potpuno nemoguće definirati – kao što sam i obećao na početku. Ali čini li ga to manje stvarnim ili tek utvarom?

Evo, radi testa stvarnosti, potpuno suprotnog primjera. Recimo, znam neke ljude koji mi kažu da imaju osjećaj da vole svoje djecu. Pitao sam ih da mi to definiraju, da vidimo je l’ to zaista tako, pa su mi naveli razne događaje i primjere, kad su i gdje doveli djecu, što su s njima radili, što su im ona zabavnoga rekla, ali – pošteno govoreći – sve je to zvučalo previše prozaično, ništa se nije moglo izvući iz analize svih njihovih djelovanja, a pogotovo kod onih roditelja koji u tom trenutku i nisu radili nešto posebno.

Ali oni su ostali kod svoga. Analitički sma zaključio da a) možda imaju jak osjećaj prema djeci ili b) umišljaju ili im se čini da imaju jak osjećaj prema djeci. Drugim riječima, mogu im vjerovati ili ne vjerovati kad im kažu što osjećaju.

Slično vrijedi za nevidljivo stezanje nevidljivog obruča.

Za slične takve pojave inače koristim izraz: poremećaj u sili.

Dobar je to izraz. Posudio sam ga, naravno, iz Star Warsa, ali je odličan i prikladan. I siguran sam da i vi imate iskustvo poremećaja u sili, jer svatko koga znam ga je imao.

Pomoglo je kad sam ga definirao, više me nije mogao tako lako destabilizirati. Narodski rečeno, to je ona izreka „vrag sere na veliki kup“. Jednostavno sam, kad bi se dogodilo par sitnih ili krupnih negativnih situacija -  međusobno nepovezanih ali uvijek grupiranih –   koje bi zavile neki dan u crno, uočio da se nalazim usred poremećaja u sili. Bit će sve u redu, samo trebam čekati da prođe.

Moram reći da poremećaj u sili nije nešto što bih pripisao samo današnjem vremenu, ili aktualnom vremenu, ili samo politici, ili samo manipulaciji. On se jednostavno svima oduvijek ponekad događa. Zašto i kako ne znam, ali kad ti se počnu, iz čiste idile, odjednom redati neugodnosti, što se može zaključiti nego da se nešto poremetilo u nekom unutarnjem dubljem redu stvarnosti pa je val došao i do otebe i oplahnuo ti noge – u najbojem slučaju? U onom gorem slučaju, zalio te cijelog.

Ali mogu učiniti i nešto bolje od čekanja da prođe poremećaj u sili. On je tu da me destabilizira iznutra i uvuče u sebe, ili sebe uvuče u mene, kako god hoćete. To znači, ako se centriram iznutra, ako povratim izgubljenu ravnotežu, ako prepoznam misli kao objekte mog mozga i stavim ih pod kontrolu, mogu i aktivno nadvladati poremećaj, a ne samo pasivno čekati da prođe.

Čak i takav pristup ne djeluje odmah. Jednostavno, poremećaj u sili, koji se manifestira kroz neugodne sitnice (ili pak krupnije stvari, ili pak stvari koje i nisu toliko krupne, samo još nisi smislio rješenje, jer si zatečen, uspaničen, ustrašen, pun nesigunrosti) ima utjecaj na fiziologiju, stvara neugodne manifestacije u tijelu i umu, ne može se riješiti jednim potezom. Ono što sam zapravo htio reći o poremećaju u sili, jest da su se ti poremećaji u sili oduvijek događali svima nama, ali da mi se ovih dana (čak i u onim danima kad sve ide po loju i osjećam puno sreće, a to je, na sreću, često) čini da se svi nalazimo usred nekog ogromnog poremećaja u sili.

Kao da netko igra presing, a nas sili na zonsku obranu, pa čak i na to da radimo faulove koje inače ne bismo napravili ili se međusobno sudaramo.

Ali nema veze, kao i košarkaška tekma, svaka igra ima određeno trajanje. Ne može ni poremećaj u sili trajati vječno.  Uostalom, pitam se, recimo, što bi se dogodilo s presingom kad bi svi igrači jednostavno otišli s igrališta?

Ali prije toga – sa sucem protiv nas, s igračem manje, s četiri osobne, tri poremećaja u sili ili kakvom god drugom otegotnom okolnosti -  da zabijemo još jednu tricu? Onako, za publiku.

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

KREŠIMIR MIŠAK: Ne postoji niti jedna pozitivna stvar o EU

Ovo je intervju od rujna 2013. godine, neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Sve što sam rekao prije tri godine o Europskoj Uniji je istina!

Budi prvi i komentiraj! Klikova:13168

Više...
KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

KREŠIMIR MIŠAK: Let's talk about the MONEY

Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:19633

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Oblikovati ljudski um

Kaj da vam velim, uhvatila me predljetna fjaka, u koju su bili umiješani svakojaki rokovi, ali tako je to uvijek od travnja do polovice lipnja. Pa se nisam baš bavio...

Komentari(2) Klikova:25437

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)

Mistično nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:25578

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Morfička rezonancija i kvantna biologija

Nedavno mi je za oko zapeo tekst koji je počinjao intrigantnom rečenicom: „Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje...

Komentari(1) Klikova:31161

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Od društvenog inženjeringa do Zlatnog doba

Bok svima! Kaj ima kod vas? Nadam se da ste dobro, pa vam u tom smislu želim i sretnu novu godinu. Mada oko nas nema ništa esencijalno novoga. Bar se...

Komentari(1) Klikova:24751

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Jedna priča o iskustvu, zdravlju, učenju, promjeni...

Nedavno sam dobio jedan e-mail od izvjesne gospođe imenom Zdenka Bede. Ispalo je da je to fenomenalan i nadahnut tekst, mješavina iskustva, proučavanja, obrazovanosti, nadahnutosti u pisanju…

Komentari(2) Klikova:29363

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Porez na nekretnine - britansko iskustvo i druge priče

Nije tajna da nemam nijednu dobru riječ za većinu političko-ekonomskih trendova koji se bezobzirno i nedemokratski nameću (mada se cijelo djelovanje opisuje kao demokratski proces donošenja odluka).

Komentari(1) Klikova:29720

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Reklamna kampanja o porezu na nekretnine

Ovih je tjedana vruća tema porez na nekretnine. Pa, pomislio sam, ‘ajde da se i ja uključim u sveopću graju.

Komentari(1) Klikova:27756

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tehnosfera protiv biosfere

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su...

Komentari(1) Klikova:23888

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Power of NO

Svojevremeno sam u knjižari listao knjižicu američkog komičara Seinfelda prepunu sitnih anegdota i razmišljanja iz njegova života.

Komentari(1) Klikova:25439

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Drugi dio o kremama za sunčanje

U međuvremenu je sajt svjetlost-online bio hakiran, pa dok se sve opet diglo potrajalo je, a u međuvremenu se ovaj post izgubio pa ga opet lijepim…

Komentari(1) Klikova:27134

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje

Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.

Komentari(2) Klikova:38180

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

KREŠIMIR MIŠAK (4DPORTAL): Bijeg iz Alcatraza

U životu sam pisao sto i jednu kolumnu u najrazličitijim novinama. Obično izbor tema procjenjujem po pretpostavljenom stupnju informiranosti čitatelja tog određenog časopisa.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:27722

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Psihoenergetski svemir

Danas se puno piše, spekulira pa i zloupotrabljava pitanje učinka usmjerene ljudske namjere na ono što nazivao fizički svijet. Sretna je vijest da takva nagađanja imaju temelj u istraživanjima koja...

Komentari(1) Klikova:28356

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Što je to karbonska valuta? (Prava svrha laži o globalnom zatopljenju)

Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

Komentari(1) Klikova:28473

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Pogledajte nekad nebo

  Ne znam jeste li i vi primijetili čudno račvanje po pitanju tema vezanih uz planove Elite, ili kako već zvali tu strukturu koja otima Planet i mijenja biosferu, ali zbiva...

Komentari(4) Klikova:43326

Više...
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Neki drugačiji novac

  Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih – a to su siromašni. Doista, svima nam je novac zarobio umove i...

Komentari(2) Klikova:34064

Više...

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno