Austrijanac Klaus Dona je 2011.g. prezentirao snimke tunela Visočice koje je locirao neimenovani geofizičar koristeći neimenovani vojni satelitski radar. Dakle, mi ne znamo tko, kada, gdje, kako i čime je izvršio lociranje tunela Visočice. To i nije bitno. Bitno je da li su te trase pružanja tunela Visočice točne. Ono što na prvi pogled nema zdravorazumske logike na tim satelitkim snimkama jest prikaz 7 vrsta tunela koji su stalno na istoj dubini ispod površine: 5m, 10m, 40m, 70m, 150m, 180m i 350m. Na donjim slikama vidite kakvi bi bili rezultati istraživanja da su se takvom tehnologijom pokušali locirati tuneli Keopsove piramide na 7 gore navedenih dubina.
Iz primjera lociranja tunela Keopsove piramide Klaus Doninom tehnologijom, vidimo da se radi o očito promašenom konceptu lociranja tunela Visočice. Stvarni tuneli mijenjaju dubinu i na površini se ovom tehnologijom mogu vidjeti samo kao izolirane šupljine kakvih na satelitskim snimkama Visočice ima mnogo.
Mjerenja koja sam ja izvršio, a rezultate ću objaviti, pokazuju trase pružanja podzemnih šupljina ispunjene zrakom koje mijenjaju dubinu ispod površine Visočice. Uvjeren sam da su neke od tih šupljina vještačkog, a ne prirodnog porijekla.
Ne postoji geofizikalni uređaj koji može razlikovati prirodnu od vještačke šupljine pa je potrebno mnogo više sreće nego znanja ne bi li se locirao ljudskom rukom rađen tunel.