Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Za ono nešto malo /// Obzor moje vječnosti

5483

 

....i bit svega je u povjerenju, jer ono je taj bitni dio svakog odnosa...povjerenje..od njega polazi sve, i dobro i lose ako ga nemamo. I zapravo čini se jednostavno,a ipak nije,nimalo, jer nekako sto vise zivimo kao da imamo sve manje vjere u povjerenje. I nije uvijek krivica u nama, vec u nekim prethodnim odnosima, nekim prijasnjim iskustvima i bivsim zivotima....i nije u redu osjecati se lose zbog proslosti, ako se zelimo dobro osjecati sada i sutra, a to je preduvjet svega...i nekoga novog povjerenja kao i zaboraviti ono sto je bilo ...ili barem pokusati...za pocetak, iako je mozda i djelomicno, ali moze znaciti uvijek neki novi pocetak....

 



I neka nam proslost ne donosi iluziju, iako mi se ponekad svijet cini kao jedna velika iluzija...ali samo ponekad, jer sama iluzija nema budućnosti, jer je imaginarna  nestvarna i neostvariva i donosi samo privremeno rješenje, kratkotrajno olakšanje, ali na kraju je ipak samo iluzija....a nekima je ona sastavni dio zivota, jer tako lakse podnose razocarenja, ali prije ili poslije ta naša iluzija nestaje i ostaje samo razočarenje...

Svako naše razočarenje ograničava neko naše buduće povjerenje...ali ga samo ograničava, na nama je odluka da li ćemo ga i ubiti...i to postaje naš najlošiji izbor...ubiti povjerenje, ne pruziti niti šansu, a razmišljajući na taj način dolazim do vjere...i bez obzira na sve...vjerujem...i zelim vjerovati i to bez ograda i iluzije. Nikada nisam voljela iluziju, ma kako god istina bila i teška. Ne mislim da neko novo vjerovanje ujedno predstavlja i iluziju...moze značiti sasvim novi pogled na ono nešto...

Kako bi bilo moguće zivjeti bez te vjere u neko drugačije sutra?...ili mozda već drugačije danas?...Nije li i to naš smisao? Smisao zivota koji je zapravo jedno neprestano kretanje...i vrlo je čudan...i nepredvidljiv...i ponekad imamo osjećaj da nas mrzi, jer nam ubija svaku vjeru u sutra, a opet isti taj naš zivot zna i voljeti...nas...u njemu...i to nam pokazuje dajući nam šanse, a mi ih se često i bojimo..i gledamo i prihvaćamo sa nevjericom...

I sama se preispitujem često...prečesto...i svjesna sam...i postavljam pitanja za koja znam već unaprijed da ne mogu pronaći odgovore, jer zivot se zivi...svaki dan, a odgovori se nameću sami ...i sustizu nas i prate nas u stopu, jer i sam ovaj naš zivot je jedno veliko pitanje i nedoumica i ja ga i zbog toga volim..zato je i čaroban i odgovara nam na način na koji se postavljamo prema njemu. I sve ovisi o nama, jer svaka naša negativnost rađa novu negaciju, te i sam zivot na kraju postaje naša negativnost, a dovoljno je ponekad "samo malo"....a to malo isto tako često prolazi nezapazeno, neuhvaćeno i što je najgore od svega...odlazi, zadrzava se blizu nas tek koji tren i čeka da ga primijetimo...uhvatimo...mozda i zarobimo...i zadrzimo kraj sebe, jer upravo "to malo", koje moze postati veliko, bitno i nešto naše i dio nas samih i neponovljivo, a u stanju je razbiti svaku iluziju i svako nepovjerenje. Dragocjeno je jer je rijetko, a rijetko je gotovo uvijek i neprimjetno i tiho...

Oduvijek sam tiho smatrala glasnim.....sama buka je uvijek nametljiva i ne donosi bitno, privlači na sebe sasvim nepotrebnu paznju, a samim time odvlači nas od tihog, a ja uvijek volim traziti ono što se ne primjećuje odmah, jer poslije ostavlja traga...

I ponovno se zelim vratiti na povjerenje, jer ide u korak sa tišinom..svako povjerenje razvijamo u tišini...gradimo ga bez velike buke, jer činimo sve da ga pruzimo i steknemo....korak po korak...i uvlači se u nas sasvim neprimjetno...i ostaje ...trajno.....

OBZOR MOJE VJEČNOSTI

...i gledam u moju razglednicu...u moj obzor...i ponovno je nebo u njemu ,a miluju ga oblaci...i danas su bijeli

ili ponegdje i oni zamočeni u plavo...i prepuštam se njima namjerno...

svjesno to činim i želim usredotočiti sve moje misli na njih....

....i uspjevam

...a sve tako opija...i uživam u tom laganom drijemežu...

...zatvaram oči...postaje nestvarno i ovaj trenutak kada nestvarnost postaje moja bliskost i nešto izvanvremenski...

...a misli mi klize vrlo lagano, baš kao i ovi oblaci..i nema mjesta žurbi, jer žurba ubija ljepotu i snove,

a njih...moje oblike osjećam kao moje snove,a ponekad nije lako niti sanjati...

...i topim se u njima, baš kao i što se oni tope u nebu i zajedno s nebom razlijevaju se morem...

...i dalje plove..a ja nestajem zajedno s njima...stopljena s mojom nestvarnošću koju osjećam kao

moju sudbinu....



Volim misliti o mojoj nestvarnosti i kao nečemu što me čeka, ka čemu putujem, jer sve oko nas što živimo


samo je jedno veliko putovanje i sve zavisi od našega kretanja i koliko smo voljni sudjelovati u našoj zbilji ili

našim snovima, koliko je moguće približiti barem malo snove našoj zbilji...te osjećati bliskost,

a bliskost tumačim kao stapanje..

...ovih oblika u nebo

...njihovo stapanje u beskonačnost cjeline i na kraju njihovo uranjanje u more

...i volim kada je stopljeno s plavim, iako često je uznemirujuće i sivo...a ipak se odmaram i u sivom kada

oblaci gube pitomost i djeluju zastrašujuće,a forme im nisu nikada iste...

...i uzbuđuju

..fasciniraju i kada moj svijet obavijaju sivilom...

...i ne kažem da tražim predah od sreće, samo želim shvatiti i obujmiti  mojim srcem moju sreću...

...a postoji i potreba isprazniti tjeskobu..

...i uživam, prepuštam se i sivilu, te tražim moje pročišćenje od lošega...

a ovi tamni oblaci upravo su savršeni...odnose loše, iako ponekad nose nevrijeme

kada volim biti tiha, iako oko mene postaje sve silovito...

....želim biti neprimjetna,a oblake osjećam kao odraz mojih misli i zato ne trebam govoriti...

....dovoljno je osjećati...

....dovoljan mi je i ovaj pogled na moju razglednicu...

....a znači mi i govori puno...i mijenja forme, baš kao i moje misli...i zato ih volim i tamne i kada su sivi ...

...i osjećam uznemirenost, a svaka uznemirenost remeti pravilan slijed,a ja volim nesavršenstvo i savršenstvo

nereda, jer svaki nered nije nužno nered,a može i pokretati i razbijati uspavanost.

Uspavanost shvaćam kao poraz kada misli ne kolaju više, a uspavanost proizvodi neoprez,a loše dolazi

najčešće u neoprezu, ali postoje momenti kada kao danas odlazim sa ovim oblacima,a osjećaji se smjenjuju...

...različiti...neukrotivi, i to je ono što me zbunjuje, ta mješavina između sreće i tuge...toliko različiti, a opet

tu blizu,a tuga dolazi i preko sjećanja, a to je nešto nepromjenjivo i imamo pravo i na te momente

i kada smo sretni, i kada tirkizno dobija sive nijanse..

i šaljem ovim sivim oblacima i ta moja sjećanja...i još su više sivi i turobniji..

...i ne prolaze...putuju sporo, jer vjetar je negdje otišao,a oduvijek sam osjećala vjetar, i bilo bi tako lako prepustiti

se vjetru, jer donosi olakšanje, i rastjeruje sivo..

...i bez vjetra sve je nepromjenjivo.

Nepromjenjivo stanje je samo stanje mirovanja, a ja ne želim mirovati u nespokoju.

...i ovi potrgani oblici odraz su mojih misli kada nailaze pomalo nesređene...

...jedna dostiže drugu...bez reda...bez povezanosti i nema pravilnog slijeda, a kada bih trebala govoriti

...sada...izlazilo bi iz mene mnoštvo zbrkanih rečenica, a teško bi pratile ovu rastrganost...

...i zato šutim u svoj mojoj rastrganosti misli..

....i tješim se da su samo kao ovi moji oblaci koji nastavljaju kliziti u nepravilnim oblicima

...i što su tanji postaju jasniji, a traže svoj odraz u plavome ispod sebe, te se utapaju u visinama u

nepreglednom i beskonačnom proticanju.

Beskonačno proticanje koje u sebi čuva, nosi...prenosi momente...

...nas i našeg života koji putuje u različitim oblicima u našu vječnost.........

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
#2 hipik s vudstoka 2011-08-29 21:28
'prazno je bez tebe sve...'

www.youtube.com/.../

8)
Citat
 
 
+1 #1 Tosamja 2011-08-27 22:09
"Oduvijek sam tiho smatrala glasnim.....sama buka je uvijek nametljiva i ne donosi bitno, privlači na sebe sasvim nepotrebnu paznju, a samim time odvlači nas od tihog, a ja uvijek volim traziti ono što se ne primjećuje odmah, jer poslije ostavlja traga...

I ponovno se zelim vratiti na povjerenje, jer ide u korak sa tišinom..svako povjerenje razvijamo u tišini...gradimo ga bez velike buke, jer činimo sve da ga pruzimo i steknemo....korak po korak...i uvlači se u nas sasvim neprimjetno...i ostaje ...trajno....."

bravo!
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno