Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Tragikomedija i ništa drugo /// Moje granice /// Nespokoj naše usamljenosti

3713

Bio je obican ispodprosjecan stanovnik grada...tek doseljeni..pridoslica, te se je uspio ozeniti za lokalnu curu. Bez nekih skola..uclanio se je u partiju i isao na nke vecernje tecajeve..a na kojima je zapravo drijemao. Nije puno govorio i znao je dobro glumiti da jako razmislja i mudruje..a nije govorio, jer nije znao sto bi rekao, a i nije zelio davati do znanja da govori drugacije i da neke hrvatske rijeci zapravo ne razumije.

 



Dan kada je padala vojarna...mnogi su poginuli...a on je bio na sigurnom..na dobroj i sigurnoj udaljenosti od poprista borbi. Bio je lijep suncan jesenski dan...zena je pekla pile...svi su susjedi bili vani i u daljini slusali odjeke topovskih granata i rafale...i svi su bili jako uzbudjeni...a na sigurnom, i bila je nedjelja, neradni dan...njegova djeca su se bezbrizno igrala na dvoristu..rata. I njihov tata se je igrao rata, ali sa pravom puskom...i glumio da nisani avione..a jedino su letjeli vrapci...dok su drugi ginuli...on je bio clan vladajuce stranke..ZNA SE...eh, da za vrijeme Jugoslavije nekako se je drugacije deklarirao, poslije kao Hercegovac (a zasto ne i prije?)

Vrlo brzo se je uspinjao u svojoj politickoj karijeri...i postao imucan, a nekada je posudjivao novce od susjeda..postao je i glavni u ZNA SE....a na bozicnom koncertu u njegovom gradu on i ostali gradski vlastodrsci i lokalni tajkuni sjede ispred svih...za stolovima, a konobari ih obilaze dok se pjevaju bozicne pjesme...i on je jako pobozan i u to ime svako malo nazdravlja, a lokalna cura postala je gradska gospodja sa jako natapiranom frizurom..onak' da se vidi da je bila kod frizerke, jer skromnost joj nije vrlina..i puna je neukusnog strasa ....bljesti kak' to treba za Bozic.

Ostale ovce, pardon gradjani sjede na sportskim tribinama, gledaju svoje lokalne mocnike i pljescu.....

PRICA BROJ 2

Bivsi partijac visokog ranga, predsjednik opcine veliki porijatelj sa komandantom grada bivse JNA...nakon gubitka pozicije na prvim hrvatskim izborima odbija danima napustiti svoj ured..ne priznaje novu vlast..obilazi komanmdanta grada i trazi da ucini nesto kako bi sacuvao svoju politicku poziciju. Nakon uspostave hrvatske drzave neko vrijeme "mota" sa privatnim biznisom, postoje cak i neke kaznene prijave, procesi...ali nije bije bittno ..sve to prekriva prasina i paucina. Poslije nekog vremena i on dozivljava politicku rehabilitaciju od isto tako ex partijke i skupa "drmaju" gradom.

I doista sam ljuta..i zalosna, jer bio je to nekada moj grad, kojega sam voljela i imala mozda i vise prava, a svakako vise znanja uciniti nesto u njemu... I ne samo ja..ali to su nam oduzeli..takovi polupismeni profiteri ..unistili su nam snove i zelje, a jos smo i dobro prosli..jer smo ostali zivi..neki nisu bili te srece, jer su bili na pravim mjestima gdje se je pucalo u ljude, a ne u vrapce...i ti "pucaci" u vrapce nisu dozivjeli niti dana rata....iako negdje pise da jesu...i za to im se i dobro placa..dok su se igrali, a zena mu je pekla pile u pecnici kojeg su poslije pojeli "U SLAST"...dok su drugi ginuli za Hrvatsku..ovi su planirali kako ce zavladati Hrvackom...

I zato sam otisla...nisam vise mogla gledati u sta se pretvara moj grad..u sta se pretvara citava Hrvatska.....a tko bi me i slusao?...i zao mi je sto sam bila u pravu, jer sam vec onda bila svjesna u sta ce se pretvoriti Hrvatska...a jos mi je vise zao sto takvi i dalje mrcvare sve sto se jos izmrcvariti moze ...a izmrcvarili su sve...kulturu, jezik, arhitekturu...svuda sa svojim neznanjem, primitivizmom i divljastvom. Da su barem zeljeli nesto nauciti.....i prihvatiti zatecenu kulturu...ne, u svom neznanju trebalo je svu civilizaciju unistiti i nametnuti na silu svoje!

I to vise nije moj grad ...vise se ne vracam u njega..jer grad cine ljudi, a ti ljudi ne vole taj moj grad...nikada ga niti nisu osjecali svojim..i zato su ga ubil...i vise ne dise....niti je to moja Hrvatska od nekada...jer i drzavu cine ljudi koji ju vole..a oni ju nisu znali nikada voljeti...samo su znali glumiti.....

MOJE GRANICE

I bez obzira na sve ponekad nam izlaze sjećanja.......

...a sjećanja su pravo stanje naše duše, jer ona bolesna proživljava loše i nastavlja živjeti isključivo

u sjeni.....sjena je loše stanje duše i ne bismo trebali živjeti u sjeni, jer ona je samo prijelazni put

ka pomračenju...a ponekad bježimo..sami u tu sjenu misleći da činimo dobro sklanjajući se od sunca,

...a sunce budi život, stvara ga i razvija, širi u nama svoju toplinu...i svjetlost.

...a neki se boje svjetlosti...nastavljaju živjeti u tami i loše postaje navika.

...a ja volim svjetlost...i toplinu..i nekada se osjećam užasno sama, kao ogoljena ispod svjetlosti..ponekad

i moje misli postaju nerazumljive, nejasne..možda i izvan uobičajenog, a jedino što želim...

...pobjeći od tame i hladnoće...i nije me briga ako je ona dio svijeta u kojem živim, jer zašto bi loše trebalo

biti ono što činimo svaki dan...ili ono što osjećamo dnevno živjeći u korak sa sjenom, sa njom u sebi?

..a time dajemo samo potvrdu lošem kao prirodnom stanju.

Ne osjećam ljudsko prirodno stanje kao loše, iako je ponekad lakše prepustiti se stihiji..

i nečemu što već teče...i kotrlja nas, miješa i naše osjećaje i ne prepoznajemo ih više, a još manje

spoznajemo sebe u njima...i ne osjećamo ih kao svoje

i nisu naši...samo su ispreplitani sa drugima

u toj bujici koja nije čista, nije jasna...mutna je i zamagljuje nam pogled..i zato više ne primjećujemo ništa.

...pa niti sunce, te nastavljamo živjeti u sjeni i sa sjenom

...i sve je to zapravo i odraz straha...

jer drugačije i novo privlači pažnju i budi proturječja

kao i nerazumijevanje...i zato se neki boje sunca, iako je toplo i jasno

i upravo ta jasnoća budi nemir....a ponekad i nevjericu u ono što vidimo ili osjećamo.

...i nikako shvatiti da nam svjetlost donosi život, a možda je upravo to što plaši, osjetiti život

u njegovoj punoći...tako se dobro pretvara u nepoznat osjećaj i počinje plašiti.

Ne volim ružna sjećanja; kao niti ona tužna; ali su potrebna i ja ih shvaćam ponekad kao potrebu da bih bila spremna za lijepo,jer i ono lijepo u nama što smo imali obvezuje, jer svaka ljepota

veže i opčarava...magična je, smiona, lepršava i silovita i jednostavno je lijepa,

a zarobljeni lijepime ne želimo da prestane to zatočeništvo, dok sjenu ne primjećujemo niti kada dolazi,

a još manje kuda nas vodi...

Moje trenutke sjene doživljavam tiho, a tada ta tišina postaje i moj nespokoj,

nešto tamno što razara, a razara ono buduće u nama, a ja obično tada tražim granice kojima želim

odvojiti moju sjenu od mojega sunca.......

...iako ne volim granice, ova mi postaje naročito bliska i nije ju jednostavno pronaći, a još je

teže postaviti ju...u meni još uvijek preveliki je uticaj u nesvjesnosti i bitno je shvatiti..

...da smo nesvjesni naše sjene.

Snaga je u toj granici, kada nesvjesno pretvaramo u svjesno...i sve je u nama..i toplina svjetlosti.

Obično ju mogu osjetiti kada loše uspjevam ostaviti nekim prošlim danima, jer samo tako budući

dani mogu donijeti olakšanje i svjetlost koja za sebe veže ono naše lijepo.

Unatoč svemu bilo je i dobroga i ono što volim sa sobom ponijeti preko moje granice...

jer čini mi dobro, donosi olakšanje...ta dobra sjećanja

...da nije bilo baš sve uzalud...ili izgubljeno.

Izgubljenost ne voli buduće dane i zato buduće volim vezati sa dobrim sjećanjima..a bude u meni toplinu

...a toplina bježi od svake sjene i ja upravo činim to...bježim zajedno sa mojom toplinom

od hladnoće sjena...preko granice..i ne osvrćem se više, jer nema značaja..

nema težine...nešto prošlo, teško i sumorno.

...i moja svjesnost postaje moja istina

...a svjetlost budućnost u kojoj nastavljam tražiti iste..i pronalazim..moje i bliske..i čekam

...a svjetlost je u dobrim sjećanjima, a imamo ih i više nego što smo ih svjesni,

ali treba početi..tražiti ih i time postaje sve jednostavnije i obuhvaćeno smislom...

...jer jedno dobro otvara i ono drugo, a često pomaže i shvatiti...

...ne samo sebe...već i sve drugo...i druge, a to stvara i preduvijet našem oprostu

bez obzira na sve...

...naša svjesnost uronjena u svjetlost

i lijepa sjećanja sa nama, u nama i zbog nas i za nas......

...i bilo bi sve daleko lakše kada bismo željeli voljeti samo njih..........

NESPOKOJ NAŠE USAMLJENOSTI

I prožima, obuhvaća, obogaćuje ovo u meni i oko mene,a niti duša koju osjećam već odavno nije

ista, i kao da ne prihvaćam niti sama...

...u nevjerici...širim i nespokoj kojega ne želim, ali osjećam tu nemoć u mojim mislima kada odlaze tamo

negdje...ostavljene..i želim ih ostaviti baš tamo..

u nekoj prošlosti...proživljenoj, a želja je jedina..

ostati netaknuta..od ovih oblika..tamnih i prijetećih..teških..i sve je utihnulo...

baš kao pred nevrijeme...

a ja...

...ja zatvaram oči i čekam..i ja

..neka prođu, jer bude nemir i ovako zaronjeni u more...zajedno sa nebom..

...i čekam ponovno vidjeti ga plavoga sa bijelim pticama kada sve ponovno dolazi na svoje..

blago i smireno...i sretno..

..a sve upućuje na sreću...i bjelina oblaka i pitomost oblika,

a sreća je nevina, i zato je doživljavam bijelu, a i moj svijet postaje bjeličast..ispran..

..kao poslije oluje...a i oblik je pitom..i blag,

a vjetar u njemu potreban je..i u svojoj silini, kao i blagosti..

...kada me miluje..

...kada nas miluje..

..i tješi...poslije nespokoja nevremena

..i smisao je upravo u tome...u ovome smiraju..

..poslije nespokoja i nevremena, a donosi blistavost sreće, i pogled postaje jasan.

a putuje od vrha prema dnu, a i dno više nije dno, već početak onoga što nas vodi ponovno prema vrhu,

a forme su lagane, blage...i nisu oštre, već se stapaju u cjelinu, a cjelina postaje beskrajna..

...i nastaje moj svijet,

kao i što svatko ima svoj svijet...kao mjesto utočišta...zaklona od nevremena

mjesto crpilište naše snage...i vrhunac sreće je u tom svijetu pružiti utočište..

...nekome tko me treba...i koga trebam

i sve postaje uzajamno prožimanje utočišta i kada nevrijeme više ne budi nespokoj,a sivilo nije jednako prijeteće,

jer nema samoće,a samoća je prijetnja i širi nespokoj koji prelazi u usamljenost..

i ponekad činimo loše tražeći spokoj u našoj usamljenosti,a upravo je ona razlog našoj odsutnosti

i ravnodušnosti prema svijetu...jer zatvaramo se od svega...i svih i nesvjesni što činimo sami sebi..

...kao i drugima, onima koji nas vole i ne uspijevaju doprijeti do nas...

u naš svijet..u naše lažno utočište..

a sve postaje prijeteće, kao ovi oblaci umočeni u crnilo.

Vrlo su oštri i nepristupačni, kao i mi kada smo usamljeni..a niti vjetra koji bi ih rastjerao...nema.

Zato je dobro živjeti i nevrijeme kao kulminaciju naših osjećaja,a ponekad i nespokoja..

...a svako nevrijeme prolazi..sa svojim teškim oblacima,iako su misli još uvijek olovne

i samo da je vjetra...zato volim vjetar..osjetiti ga

jer je pokretljiv i pokreće sve oko nas..i briše tragove i u nama usamljenost koja je naša bolest i traži izliječenje,

kada nismo više sami u našem svijetu, jer naš svijet može postati otvoren i dio nečega što postaje

naš svemir...a svemir je vječan

i mi u njemu,

a zvijezde u njemu traže se i pronalaze te postaju naša svjetlost...u tami, kao i naša vodilja

u bezvremenosti svemira..i bit je osjetiti se bezvremenski u našoj smrtnosti i prostoru koji gubi granice,

a rubovi su mekani...razliveni i ne predstavljaju kraj, već uzajamno prožimanje zajedničkog i našega,

a kada imamo naše...više nije samo moje i to vodi na neki početak, a i kraj nespokoja usamljenosti,

a širine postaju nebeske..jednake, prostrane i nepregledne..

...i naš odraz u tome nebu postaje ova bjelina koja klizi...

...sasvim lagano, nesputano...

...i smije se danu..

....i smije se svijetu...

...u svoj nježnosti i blagosti, ljepoti, jer svijet je postao ponovno

..životan ...i naš...i taj pronalazak života u našem zajedničkom svijetu osjećam kao sreću...

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+3 #1 klepo 2011-08-01 22:10
Nabacite neku pozitivu molim vas da bi se nesto pozitivno moglo i izgraditi:
(www.youtube.com/.../)
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno