Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Smisao pronalaženja /// Protiv struje /// Zrće, Brač, Kinezi i kraljica

4776

I živimo li u vjerovanju ili mislimo da vjerujemo u nešto ili samo želimo vjerovati?...i da li je samo puka želja za vjerovanjem dostatna?...i što bi značilo vjerovati? Mogao bi biti prvi korak ka nečemu puno dubljem, ali je opet samo korak, kao i jedan od mnogih koje u životu

 


činimo...u prazno...

Činiti korak u prazno, jedan, pa drugi i tako sve više čini od nas prazne ljude,a praznina ubija osjećaje,a

ne možemo vjerovati u ništa bez osjećaja...i ne volim te korake u prazno i nismo ih svjesni kada ih činimo..i to je

najgore, jer svaki korak u našem životu izgleda nam baš onaj pravi, jer ne osjećamo, barem ne odmah tu hladnoću

koju nam stvaraju...i time propadanje postaje tamnije...i neizvjesnije,a niti oprez nema ništa sa tim...

...i prečesto je i suvišan...i zato je potrebno vjerovati u nešto.

A sama vjera u nešto ne počinje željom, jer tu i vjera završava, ako je samo želimo,jer moramo ju imati

duboko u sebi...i imamo ju, ako smo sposobni voljeti.

Mislim da malo ljudi istinski voli...samo misle, a misliti da se voli ili vjeruje stvara zabludu, zbunjenost, te

niste više niti svoji, jer samo mislite da osjećate.

Znam, pišem upravo o tome...jer volim,a sama ljubav budi i vjeru..u ono nešto..za što sam mislila da možda

nije moguće ...za mene..

A vjera i ljubav isprepliću se neprestano..i stapaju..uvijek zajedno.

Nema vjere bez ljubavi, kao niti ljubavi bez vjere...

I sama sila tu ne može činiti ništa, uostalom kao što sila nikada ne čini nešto...



I volim blagost..osvaja jače od bilo koje sile, iako je nježna, drhtava,ali ipak snažna i sigurnija u ono što


čini od bilo koje sile.

I ponekad, sigurna sam, možda djelujem i čudno..jer se ne volim ljutiti..vrlo rijetko..i za mene je

već to pobjeda..u blagosti.



Volim promatrati plavetnilo..smiruje i širi tu blagost u meni...i tako je sve mirno i spokojno..i sve je blisko


...i prisno, a mirisi su poznati,a riječi koje izlaze iz mene mekše su..i pitomije..a osjećam ih kao lagano

milovanje..uživaju opuštene zajedno samnom...

Svaka blagost sigurnija je, jer proizlazi iz dubokih osjećaja, a svaka sila samo je konačnost našega bijesa.

Konačnost našega bijesa time postaje i naša bolest...naše bolesno stanje duha.

Duh konačnosti bijesa mračan je i bolesno silovit i zarazan, jer širi bolest koja ubija naše osjećaje...

...i svaku ljubav, a bez ljubavi nema niti vjere....a ono u nešto postaje ništa, kada tama prekriva

svjetlost...baš kao pomrčina..i bila bi to pomrčina našega uma...

...ali ja i na pomrčinu ljudskoga uma gledam sa nadom...kao na svaku pomrčinu koja je samo trenutno stanje...

...i prolazi kao svaki fenomen u prirodi, a i mi koliko god se trudili uništiti ju..prirodu..ona nas ipak voli,

jer smo dio nje.

Čovjek je priroda, a suština prirode je u čovjeku..u svakome od nas, a razlika je u sposobnosti..pronaći ju.

Ja ju volim pronalaziti i živjeti...te koračati sa njom i tako činim sve manje koraka u prazno.

Neki ju ne pronalaze, ne žele ju i smatraju je nebitnom i samim time i oni postaju nebitna jedinka

u konačnosti vlastitoga  bijesa...i bez vjere, iako misle da vjeruju...

...ipak bez pronađene prirodnosti u sebi nema niti vjere, iako je prirodno vjerovati, ali samim time što čovjek

ubija prirodu oko sebe...gasi i vjeru.

Pronaći prirodnost u sebi rješenje je protiv konačnosti bijesa...rješenje je i za pronalaženjem milosti...

...i blagosti koja osvaja i čini od nas vječite zaljubljenike u život, te može prerasti i u silovitost ljubavi..

...za mene bi to bila jedina sila koju priznajem...u ljubavi...a tada bi i vjera u nešto ili nekoga u nešto

samo naše najintimnije što nas čini sretnim i budi to nevino u nama postala prirodna, a bilo bi više ljubavi..

jer svaka ljubav prije ili poslije budi druge ljubavi i bit ljudskoga postojanja, baš kao i opstanka leži u njoj.

....i opet je sve ponovno u nama i zavisi samo od nas i od naše spremnosti otvoriti se i prihvatiti...

...te pružiti...skromnost. Ljepota i čistoća je u našoj skromnosti i nema mjesta imitaciji, jer bi to bila ponovno

ljudska bahatost. Skromnost razvija poštovanje samih sebe kao i drugih i vodi nas prema toj prirodnosti,

nesputanosti i spontanosti...i sve postaje lakše i jednostavnije, jer imati tu sposobnost jednostavnosti

znači pronalaziti slične u toj našoj jednostavnosti...i sama ljubav postaje bliža i jednostavnija, a vjera u nešto

njezina prekrasna posljedica...

....i nema više niti pomrčine uma..ostaje negdje iza nas, upravo kao svaki prolazni prirodni fenomen.


Pomrčina uma koja ustupa mjesto drugom prirodnom fenomenu...kada čovjek ponovno pronalazi čovjeka....

PROTIV STRUJE

I nije mi jasno, ali uvijek sam na neki način plivala protiv struje. I činim to sasvim nesvjesno, slijedeći

samo porive...koje osjećam u sebi i činim ono što držim da je pravo,a prije svega prirodno... i upravo to

prirodno  ima za mene značaj. U svemu tražim, želim pronaći iskonsko...i smatram da naše postupke

i razmišljanja trebaju prije svega uvjetovati neki prirodni procesi.

Svako odstupanje čini nas nesretnima, nezadovoljnim jedinkama kada oko sebe vidimo, a ponekad

i činimo loše, jer našim nezadovoljstvom uvjetujemo i naše ponašanje.

Ja imam svoju prirodnost...i ne mora biti ista kao ostale možda slična i normalno je da smo različiti u našoj

prirodnosti, a tražimo gotovo iste ili slične...i tu nastupa naše spajanje naših prirodnosti ili biti koje se

isprepliću i nadopunjuju i ako treba idu zajedno protiv struje, ali snaga je uvijek u zajedništvu i to je ono što

tražimo i želimo osjetiti,a zajedništvo znači i osjetiti sebe u nekome....kao i nekoga u sebi...a sve postaje

kemija i strujanje, a osjećaji postaju jedinstveni nježni i tihi kao i snažni i neobuzdani....ali postaju i ostaju  u

nama kao naša snaga...i kada više ništa nije isto, pa čak niti prošlost nije ista. Neke stvari  postaju

nebitne u svojoj neprirodnosti baš kao neka loša mrlja.

Svako opiranje vlastitoj biti postaje naše neprijateljstvo ....i uzaludno je tražiti razloge neprijateljstva

oko sebe...ono je uvijek u nama kada stupamo u konflikt...sami protiv sebe.... i to je jedina borba..uvijek

se borimo sami protiv sebe iako plivajući sa ostalima uz struju  ne znači da smo pronašli mir sami

sa sobom....prečesto je sasvim suprotno, jer slijedite prirodnost nekoga vama sasvim neprirodnog...

...i zapravo ste nesretni...u vašoj neprirodnosti.

...i zato često plivam protiv struje ....iako se čini teže...možda i je...ili ipak nije, jer ničime ne mogu usporediti

ovaj osjećaj koji imam u sebi...iako ponekad postaje vrlo bolno...i tjera na odustajanje..i ne kažem, priznajem

posustajem..i to nastaje kao kriza moje prirodnosti, ali i to doživljavam samo kao loš trenutak, jer potrebno je

samo vratiti se onome iskonskome u sebi  i osjetiti tu tihu veličanstvenost moje biti koja me traži i potiče

za nastavkom u traženju moje sličnosti u sličnome...iako je protiv struje, ali je moje..i dobro je, jer što više prihvaćamo ovo naše prirodno... postajemo jači, a i udarci manje bole, a neke neprirodnosti postaju sasvim nebitne... i bježim od njih... samo je nešto što uznemirava i zaustavlja,a nema svrhe u sukobljavanju... crpi tako potrebnu snagu, a još je toliko ispred... za proživjeti... i bolje je tražiti i ako imamo sreće u pronalaženju naših sličnosti, jer to i postaje naš smisao... kada i ovaj naš život postaje smislen,a besmislenost postaje nepoznati pojam.

...i jutros osjećam tišinu...

...tišinu moje svjesnosti osjećam kao prihvaćanje realnosti, i tu je taj bitan trenutak prihvaćanja i spajanja mojih osjećaja s mojm realnošću... i ne kažem da ne boli, ali istina je upravo i u toj boli... iako zvuči pomalo čudno, ali ponekad i u toj našoj boli možemo pronaći našu sreću, ako smo spremni u prihvaćanju naše neminovnosti.

Samo odbijanje neminovnosti stvara nam nelagodu, a potrebno je samo prepustiti se...

... lagano, baš tako činim zatvorenih očiju...

... i tiho je jutros, i moje misli putuju lijeno, usporeno, bojažljivo, prelijećem njima kilometre i putujem kroz vrijeme... kroz neke prošle snove i ... sjećanja... i osjećam se pomalo zbrkano, ponekad zbunjuje ono što otkrivam, ono što sam ostavila mojoj neprirodnosti,a želim se vratiti u neko staro stanje... već zaboravljeno, ostavljeno negdje u sjećanjima... i taj put kroz vrijeme osjećam danas snažno... nečega što susrećem željela bih i pobjeći... zaboraviti, želim misliti da nije nikada bilo tu moje proživljeno, ali poniranje u sebe često postaje nemilordno. Iako na meni sve odaje mirnoću, mir je ovoga puta samo vanjska forma... dok u meni nastavljam... sukob... sama sa sobom, i sve je isprepleteno.

Sjećanja i stvarnost

bol i radost

razum i osjećaji

svjetlost i tama

...i boje... puno boja jer volim boje i svaki odlazak unatrag vežem uz boje, a najviše volim pastelnu jer kroz njih živim blagost ali mi nisu strane niti one jarke, jer volim i strast... i postajem svjesna kontrasta u sebi...

... blagost i strast, kao osjećaj moje prirodnostii moje snage u tom kretanju ka novome... iako i protiv struje, ali kao dio mene bez obzira na sve i ovo buđenje, povratak... postaje moja realnost koja je u stanju shvatiti i moje osjećaje... a boja je pastelno plava, pomalo i tirkizna... pomiješana sa crvenom... i nisam sama na tom putu protiv struje... i bojama slikam život.

ZRĆE, BRAČ, KINEZI I KRALJICA

Postoje momenti kada se osjećam loše i kao čovjek i kao žena, bez obzira koliko god bila svjesna apsurdnosti

ljudskoga roda i trivijalnosti postupaka još uvijek ne ostajem ravnodušna na ljudsku glupost, kao niti

na ljudsku izgubljenost, iako smo mi ljudi većina u stanju prelaziti preko svega prihvačajući zlo i loše kao

neminovnost, a samim time prihvaćanjem te neminovnosti već smo na samom početku izgubili.

Na prvom mjestu izgubili smo orjentaciju morala. Čini mi se kao da moral više ne postoji...ili smo zaboravili

razliku između morala i nemorala, jer oni koji imaju moć uporno nam nemoral prodaju pod moral...

I pratim zadnja zbivanja ovih dana...i nižu se neki događaji jedan za drugim, a ljudi su sve ravnodušniji..

otupjeli. Neki su otupjeli u vlastitom nemoralu, a neki i samo kao promatrači, ali dovoljno da više ne razlikuju

niti uočavaju.

I sve više samim uočavanjem postajemo borci protiv vjetrenjača. Osobno najviše me obshrabruju komentari

"u stilu" da je nešto loše, ali je normalno da je loše. I ta predodređenost lošeg u ljudima za mene je vrlo

iritantna....

Probajmo usporediti požare na Braču i danonoćni "lumperaj" , a suzdržavam se ne upotrijebiti još koji teži

izraz. I neminovno mi dolazi slika našega dičnoga ministra Bajsa, izgubljenog u vremenu i prostoru izabire

vjerojatno po tko zna čijem nalogu naslikavanje sa polugolim curicama na Zrću.

Zgarišta na Braču nisu ga zanimala, a možda ima i problema sa mučninom..onom od smrada dima...i

uništenoga, pa nekontrolirano pada u nesvjest, jer mu pada tlak, a na Zrću mu tlak očito raste i to sve u

slavu moći i koristi političkih sponzora.

...a njegova mučnina trebala bi izazvati generalnu mučninu u nama...barem to, međutim ništa, jer

dobrom dijelu nacije bilo je čisto normalno gledati Bajsa na Zrću umjesto na Braču.

Ako nije došao on, zato je došla ona, ali i tu bi bili sretniji da je možda ostala u nekoj hladovini daleko

od vreloga Brača, jer to nam je bio razlog za još jednu mučninu.

Pretpostavljam da joj se je dopala ona naša prelijepa hrvatska o "kraljici svih Hrvata", jer pojavila se

je u kraljevskom stilu.....i opet se moram sjetiti Josipa Broza i njegovih ljetnih izdanja u bijelim odijelima,

i eto dobili smo zapravo i njegovo žensko izdanje puno godina poslije. Stil je gotovo isti...kraljevski, iako

sa kraljevstvom nema ništa...i komandirajuće strog...i smije se stalno, iako je taj smješak nema veze sa

osjećajima, već je samo grč na licu...a ništa ne "kuži"...

....jer da kuži shvaćala bi da se pred umornim i iscrpljenim vatrogascima nema čemu smijati, kao niti

zgarištima, jer pomoći nema...

I šteta što joj i onaj srebrni šešir nije više pokrivao facu...bilo bi nam manje mučno...

I na kraju ne mogu, a ne osvrnuti se na starletice koje su godinama predstavljane preko naših sve potkupljenijih

medija kao uspješne zvijezde i zvjezdice u usponu...te su postale ikone hrvatske mladeži, naročito

mladih cura kao primjer uspješnosti i dobroga života. I zašto bi se držale knjige kada je dovoljno biti samo

uspješna prostitutka?

I tako je hrvatska zbilja svedena na čistu prostituciju...i sve ukazuje samo na nju, od Bajsa sa obnaženim

sretnim curicama sa Zrća, ali i to ide, opet ponavljam sve u slavu dobre zarade, a dobra zarada

sve više liči na prostituciju, te se ne treba čuditi curama, jer se u Hrvatskoj svatko prostituira sa onime

što ima najbolje za ponuditi, i za što su najviše talentirani, a sada će nam uskoro i izbori, te se moramo

dobro pripremiti...na svakodnevne mučnine, a iza tih izbora neće se poroditi ništa dobro i cvjetati će

i dalje najstariji zanat na svijetu...

I kako nam zadnji izvještaji iz naših turističkih destinacija pristižu...turistička sezona je u punom zamahu, jer

bogati arapski šeici dobili su dostojnu konkurenciju u gotovo jednako bogatim Kinezima.

Ukrcavanja i iskrcavanja su u punom tijeku, radi se punom parom...i zapravo sve je više nego jasno..

slike Bajsa i Zrća sa hrvatskim prirodnim ljepotama, a ovaj put riječ nije o moru, obilaze svijet..i u tom svjetlu

more nam i nije potrebno..sve ovisi kako se želimo predstaviti.

Eto, Kinezi su stigli koji dan poslije...i jedino bojim se da su i ovaj put procijene ispale loše. Kinezi primaju

samo na brodu i troše manje od "istočnjaka", ....i negdje je nešto ponovno "zaštekalo" ili možda i ne?

Možda je ispalo baš kako je i trebalo...završilo opet u nečijem privatnom aranžmanu i privatnom računu?!

Nisam nikada sakrivala moj negativni stav prema feminizmu,a ovom prilikom voljela bih da me gospođe i gospodične

feministice ugodno iznenade. Neka nešto učine konkretno...sada i neka prestanu samo "laprdati"

o obespravljenosti žena u društvu i zlostavljanima...to već svi znamo...i ništa nije bolje, sve je gore,

ali neka pokrenu sada bilo što da se više prestane slati ovakova slika hrvatske žene u svijet.

Arapi, šeici, odnedavno i Kinezi, skupocjeni brodovi i jahte i mlade hrvatske cure, Bajs i Zrće, "kraljica"

na Braču...

I kada bi barem bila samo riječ o kazališnoj predstavi...tragikomediji, ali nije..sve je stvarno..i istinito..

...i više nego žalosno.

...a Grčkoj su oprostili pola duga da ne bi pala u bankrot, ali ne zbog Grka, već zbog sebe..jer novci su

bili njihovi...a u Grčkoj, a kada bi pala Grčka bilo bi velikih izgleda da padne i euro, a time bi dolazila i u

pitanje opstojnost EU. A ima na vidiku i nekih novih slučajeva poput Grčke, ali ih još "trpaju pod tepih".

...a netko će i moćnicima morati namiriti grčke dugove, a to neće biti Grci, već netko drugi..tamo neki

koji u europskom parlamentu neće imati pravo glasa, jer spadaju u red B zemalja, a to je samo ljepši

naziv za one koje smatraju nižim rangom, ili manje vrijednima, no to zasigurno neće biti bitno onoj 12-torici

hrvatskih zastupnika.

I tako Hrvatska ponosno korača prema EU sa svojom "kraljicom" u bijelom na čelu, a prirodne ljepote

više nam nisu more...a i koga to više uopće zanima?

Tko je više u stanju bilo što zapamtiti?

Znate li koliko ih je samo bilo pompozno strpano u pritvor, a poslije pritvora,a nakon puštanja gubi im se

svaki trag...jer čekaju se zastare, a slučaja više nema, jer cijela država samo je jedan veliki slučaj,ali bez nade

za zastaru, jer naša sve veća vanjska zaduženja europejci dobro pamte i zarađuju na nama..i nema

govora o zastari. već nam se može dogoditi samo ovrha, a većini bi barem trebalo biti mučno od svega,

možda bi i osjetili poriv učiniti nešto ili je nacija sve više na dvopeku i suhim keksima...djeluje dobro

protiv mučnine.....

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
#1 marin 2011-09-05 14:14
Vjerovati...il ne...pitanje je sad.-))))
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno