Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Od crvenog tepiha do jadovna /// Od Diora do štapa

4746

Ne volim se ponavljati i pokušati ću danas pisati ponovno o Europskoj uniji, ponovo na moj način, ali i razmišljajući i o nekim drugim činjenicama i zbog čega bi Hrvatska trebala ostati izvan te zajednice iz koje većina želi pobjeći... te ne vidim razloga zbog kojeg bi Hrvati trebali biti sretni zbog EU. Europska unija neće nam riješiti ništa jer nije bila u stanju rješavati nikome ništa. Zaboravite zakone, ako i postoje u praksi ne znače ništa, donose se iz čistoga vica te se prepuštaju slobodnom tumačenju, kao i primjeni. Za primjenu europskih zakona zaduženi su u Hrvatskoj stalno isti,na  to znači oni koji su vas i doveli do siromaštva i poniženja. I nemojte si zamišljati da će biti kontrolirani, jer svrha postojanja EU je isključivo zadovoljavanje potreba europskih moćnika, a oni vole biti maženi i paženi i jako dobro znaju što je to mito i korupcija, osim što se u njihovom slučaju to ne zove tako, niti se tumači kroz taj smisao...

 



I ne znam koja mi je formulacija nepodnošljivija za prihvatiti...

Siromaštvo ili poniženje?

Samo siromaštvo ne znači poniženje iako se čovjek često osjeća poniženim bez razloga ali opet poniženim jer je obezvrijeđen u svakom pogledu... moralno, ljudski, jer radi ali netko ne pronalazi za potrebno nagraditi njegov rad da bi mogao pristojno živjeti. Samim tim ne drže vas vrijednima, a još manje dostojnim njihove pažnje, jer su se samoprozvali višom klasom, kastom, bogovima i nedodirljivima... pa su si tako i mogli prisvojiti sve.

Ipak, ja se osobno najviše osjećam poniženom, naročito otkada Tadić ponovno „krstari“ Hrvatskom. U živom sjećanju mi je još uvijek crveni tepih i prijateljski susret dvojice „po sili prilike“ prijatelja.

I Josipović bi se doista trebao dobro sjećati „crvenog tepiha“ i poklonjenog ljetovanja gospođi Tadić i ostaloj dvorskoj sviti iz Srbije na Brijunima, a i nekako mi se uvijek činilo da je naš Josipović uvijek pri tim susretima djelovao pomalo zbunjeno, kao uhvaćen u „nedozvoljenoj“ igri... a i uvijek je to „prijateljstvo“ od početka izgledalo neravnopravno... od strane Josipovića uvijek korak dva iza, a to odmah ukazuje na inferiornost, a zapravo se Tadića previše razmazilo, a kada nekoga razmazite onda možda postaje previše „kapriciozan“, traži sve više i nikada dosta...

Baš kao i Tadić... od „crvenog tepiha“ ne može se smiriti a nije niti čudo, jer crvena boja je vrlo moćna, ulijeva sigurnost i snagu, a i znak je ljubavi. Shvatio je Tadić da ga se zapravo jako voli ovdje u Hrvatskoj, a on nam tu ljubav želi i uzvratiti, pa nas dolazi „odgajati“ ili možda čak i „preodgajati“ i to sve po naputcima naših europskih „prijatelja“ koji nas isto tako „jako vole“... zato su nas i „timarili“ tako dugo... duže nego bilo koga drugog i to ne zbog ucjene, već zbog ljubavi, a zbog ljubavi nas i guraju u savez sa Srbijom.

Ne vidim u čemu bi bio problem da svaka ova država nastavi sama svojim putem kako je i počela...

Ljubav, ali samo za sebe najviše osjećaju europski moćnici jer u svemu traže samo svoje interese i zašto bi se njih ticao tamo nekakav rat i tamo nekakve žrtve, te po njihovom treba sve zaboraviti, ali zato Tadić ne zaboravlja Jadovno, a trebalo bi u cilju politike zaboraviti Oluju i sve ostalo, jer nije poželjna za takozvane „buduće saveznike“ dok Jadovno odgovara u svakom pogledu... Nije problem u Jadovnom, a još manje u žrtvama koje su nevine i nedužne i još jednom zloupotrebljavane u političke svrhe...  I doista postaje već pomalo iritantno privatnim posjetima Tadića davati toliko prostora. I danas se pitam čemu je služilo ljetovanje Tadićeve supruge na Brijunima, a mogla je ljetovati i u Fažani ili u Novom Vinodolskom ili bilo gdje drugdje o svom trošku, kao što ne vidim mjesta niti obiteljskim uspomenama samoga Tadića...

Koliko bismo životnih priča trebali poslušati recimo iz Vukovara ili iz bilo kojeg drugog dijela Hrvatske? Po čemu su te žrtve manje značajne od Tadićevog strica?

Ipak, još više me iritira jedna druga činjenica... gora od samoga Tadića... ravnodušnost i strah hrvatskih građana u osudi Tadićevog medijskog nastupa ili performansa... Ne bih željela vjerovati da je riječ u jednom dijelu i samoodobravanja, izjednačavanja žrtava, svođenje nekakovog znaka jednakosti ili sličnih gluposti. Sve više postajem razočarana reakcijom hrvatske nacije... i kao da su ustanju sve zaboraviti... zbog Europske unije i neke čudne iluzije o obećanoj zemlji koja to po ničemu nije.

I vidim očaj i depresiju koja pomalo prelazi u nevjericu i čisto ludilo... jedino još dijaspora želi vjerovati na svu sreću i unatoč svemu i svima da  još uvijek postoji Hrvatska.

I zašto mi se čini da će Hrvati ponovo postati „druga violina“ u samoj Hrvatskoj, a to im je poručio i sam Tadić svojim nedolaskom i ignoriranjem Dana hrvatske državnosti. Netko bi rekao „pametnome dosta“, ako se radi o pametnome, a sve više uviđam ljudsku glupost i gubitak svakog samopoštovanja.

I jasno je to svima, a najviše Tadiću, koji nas uporno „šamara“ te ne znam koliko ste još u stanju šamara primiti, jer sve više liči i poprima oblike mazohizma. Čitava nacija je zapravo mazohistička i sve trpi, a ja više ne pronalazim odgovore jer svaka logika je već davno izgubila smisao...

********************************

Vijest dana, turistički uspjeh dosadašnjeg tijeka sezone. Nejasan broj golišavih Nizozemki na ljetovanju u Ninu, popraćeno s par fotografija... doista ne znam kako bih bez te novosti, a i novinar kojemu je novinarstvo zvanje zaista se je trebao potruditi za sklepati i pružiti nam ovu vrstu informacije, ipak iskustva onih koji se trenutno nalaze u pojedinim do jučer turističkim metama sasvim su drugačija.

Otužna, žalosna i poražavajuća... ljeto je u punom zamahu, a vrmenski uvjeti više nego povoljni i usprkos takozvanim "političkim uspjesima" sve ukazuje na neuspjeh u svakom pogledu.

Subotnje veče, toplo, ljetno i mirisno... ono veče o kojima vole pisati pjesnici i slikati slikari. Mali turistički gradić na moru...i tišina... Uredno složene stolice zjape prazne, usamljene... nema muzike, nema žamora ljudi i sve mi djeluje prilično očajno, pa čak kao da nema više niti očaja... Ustupio je mjesto totalnoj rezignaciji.

Obilazeći dalje, nailazim na jednu terasu... svira neki prastari rock, a nekako mi i to djeluje izvan svkog vremena i pomalo sumorno. Jedini gosti su većinom tinejdžeri koji sami pomalo besciljno lutaju... i naravno oni svakako nisu kategorija koja troši.

A turisti?

Oni malobrojni koji i jesu... pa i da su vani, recimo, ne budimo previše zahtjevni, ne moraju ništa niti jesti... neka popiju sok ili mineralnu i neka poližu koji sladoled više, barem bi ugođaj bio drugačiji. Bilo bi ljudi koji se šeću u ovu prekrasnu ljetnu subotnju noć, pa makar to činili i u onim kratkim hlačama s plaže... nema veze i kao što rekoh, nemojmo biti previše zahtjevni...

Pitam se čemu i kome osim privatnicima ta vrsta turista može služiti?

Ili još gore... ne zarađuju čak niti naši privatnici, već oni strani... ovi "istočnjaci", tajkuni koji su prije nekoliko godina pokupovali stare kuće i izgradili apartmane, a sada im tobože dolaze sve sami prijatelji i rodbina, a riječ je zapravo o ilegalnom iznajmljivanju. I problem je opet u nama.... i gradskim ocima, pa inspekciji koju je uhvatila "fjaka" ili joj "šuška pod glavom" pa sada spava.

Bilo kako bilo, ova kategorija turista postala je samo antireklama za hrvatski turizam. Ne troše ništa, ostavljaju dojam ljetovanja za socijalu, a čini mi se da ne jedu niti previše mesa u Hrvatskoj... većinom konzerve, goveđe gulaše i paštete. Da, u tome je stvar, istina je da Hrvatska ima zapravo "pašteta turiste", a bolje da ih i nema, jer ovako ponovno dokazujemo da smo zemlja na rasprodaju i da nas se može vrlo jeftino kupiti. A nekako ako smo se već i postavili kao odredište socijale čija je kupovna moć vrlo slaba... ne bi bilo loše da smo socijala za naše građane, jer ovako većinom ljetuje samo socijala iz ostalih istočnih zemalja.

I doista ne znam čime se hrane one Nizozemke iz NIna i što je autor teksta i fotografija mislio poručiti nam, ali čitajući dalje, prelazim naslove. Jedan mi ostaje naročito upečatljiv. Vrlo je bitan... Za sve nas, važan kao podatak, a i dopisnik iz Beograda morao se je dobro potruditi.

Izvještaj s dvora Brozovih... Saznajemo da smo mi zapravo kraljevstvo, a to nismo znali, ali znadu vrlo dobro naši političari, jer su isti na vlasti već 20 godina... I sada mi se prosvijetlilo u glavi...pa zašto bi ih micali, to nije niti moguće jer smo mi zapravo prikrivena monarhija s kraljicom, dvorjanima, dvorskim damama, lordovima, grofovima, prinčevima i naravno nezaobilaznim dvorskim ludama, koje zapravo nisu lude već samo glume, a dobro posluže kada zatrebaju, a iz svoje pespektive dvorske lude mogu svašta vidjeti i čuti i "cinkariti" na kraju kraljici.

A svi mi ostali smo puk... pučani i drže nas za nepismene i glupe i zato nam ne dozvoljavaju pravo glasa.

E, bitna je vijest da je Tito nosio Diorovo rublje... Ako je on nosi Diorovo, što nose njegovi kraljevski sljedbenici?

I, eto, od golišavih Nizozemki koje se vjerojatno isto tako hrane paštetom, jer inače bi vjerojatno bile na Sardiniji, stigoh do Titovih Diorovih gaća, a za naciju znam samo jedno, da je sve više onih koji ih nose "na štapu"... i pretpostavljam da nemaju niti novaca za novine, inače bi valjda netko i shvatio da i paštete postaju luksuz u Hrvatskoj, a naši dvorjani sve više lebde iznad nas... i ne bih voljela da neke buduće generacije moraju ponovno čitati o intimnom rublju naše "kraljice". To bi značilo da nije bila svrgnuta sa vlasti i da nam je bila bitna...

A povijest pišu ljudi i nije nam ničim predodređena, jer ovisi samo o nama... što želimo ostaviti našim budućim generacijama...?

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Baner
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno