4Dportal

EU referendum je potpuna prevara što će zaključiti svatko tko sagleda nekoliko činjenica oko načina na koji je on održan i pod kojim okolnostima. Rezultati DIP-a nam govore da je na referendum izašlo 43,67% građana od 4 milijuna.

Dakle, na referendum je izašlo manje od 50% posto prijavljenih glasača, što će reći da je prošao u krajnje nedemokratskom okružju kao rezultat suludog mijenjanja Ustava od strane političke elite. Da Ustav nije bio izmijenjen, nesumnjivo, referendum ne bi prošao. Tu su još i mnogi nepravilni čimbenici koji su znatno utjecali na onaj mali postotak građana koji su ipak izašli na referendum.

´Drž-ne daj´izmjena Ustava RH

Obaveza koja proizlazi iz članka 141. Ustava HR kaže: ´Referendum se provodi sukladno zakonu o referendumu koji utvrđuje da je za uspjeh referenduma potreban izlazak VEĆINE od upisanih.´ Znači, kod izlaska na referendum potrebno je 65% upisanih birača, a ZA pristupanje Hrvatskoj trebalo se izjasniti oko 76%.

Da još pojednostavim... Kada bi na referendum izašlo visokih 70% birača, a od njih također visokih 70% glasovalo za pristup Uniji, Hrvatska ipak ne bi postala članicom EU jer bi to značilo da je za pristupanje glasovalo 49% ukupnog broja birača. S obzirom da je korumpirana politička elita izmijenila Ustav RH prije cca 2 mjeseca, ovakav referendum se smatra pravovaljanim iako je na njemu glasovalo samo 43% građana i od njih tek 63% ´Za´. Dakle, za EU je glasalo manje od trećine prijavljenih birača. Promjena ustava uoči referenduma je krajnja veleizdaja koja se može tolerirati isključivo u nedemokratskom okružju kojim vlada politički determinizam i narodno malodušje.

Ovakva situacija potpuno odgovara hrvatskoj političkoj eliti jer je na ovaj način izbjegla potpuno zagarantiranu propast svog povijesnog cilja. Čega se to elita toliko bojala? Da je referendum kojim slučajem bio odgođen za sredinu ove godine, dogodilo bi se to da bi Haag donio presudu Generalu Anti Gotovini unutar tog razdoblja što ne da bi samo garantiralo većinski broj glasova protiv EU, već i ponovnom porastu euroskepticizma do neizdržive, po vladu, mjere s kojom se ovi eufili ne bi mogli nositi. Takav problem bi doveo do toga da se referendum mora odgoditi, a s obzirom da to znači da bi sljedeći mogao biti tek za godinu dana, ili najmanje 6 mjeseci, promašili bi datum ulaska u EU početkom 2013. godine i politička oligarhija bi ostala nasukana na obali, suočena s brdom novih problema.

Slab odaziv birača

Uoči referenduma, došlo je do iznimno malog odaziva birača. Mnogi su to ocijenili kao rezultatom ispiranja mozga putem medija što je u građanima izazvalo potpuno ne povjerenje u političke institucije. Vladajuća garnitura je to imala na umu i sva demagoška, indoktrinirajuća kampanja propagande za EU je imala, između ostaloga i tu svrhu. Političarima nije u interesu dobrobit naroda, pa čak niti njegovo poštivanje. Već isključivo vlastiti prosperitet na štetu istih građana. To je, vjerujem, već svima jasno.
Nizak odaziv birača je istovremeno i ozbiljno upozorenje političkim elitama. I političke elite su imale sreće radi mijenjanja Ustava, jer inače referendum ne bi prošao i morao bi biti ponovljen. S novim Ustavom, politička eufilna elita je s sretnim osmjehom mogla očekivati slab odaziv naroda na referendum jer su vrlo svjesni da su od istih izgubili povjerenje. Budimo realni; rezultati referenduma prikazuju tek četvrtinu građana koji su za EU i to dobro promotrite pod kojim okolnostima;

> U hrvatskim medijima nije bilo kvalitetne javne rasprave na temu EU

> Samo jedna strana se financirala velikim sredstvima hrvatske vlade i EU-a za svoje propagandu, a ta je strana bila za ulazak Hrvatske u EU

> Strana koja je bila protiv EU je bila potpuno cenzurirana od strane svih main stream medija (to što su tek dva dana prije izbora na javno sučeljavanje dozvolili pristup Roku Šimiću, i to u nekoliko minuta u jednoj emisiji, doista ne govori ništa u usporedbi s milijunskom indoktrinirajućom kampanjom)

> ´Informacije´o EU su bile dostupne na stranicama ministarstva, što je vješto odigrana farsa s obzirom da je više od 50% građana u dobi iznad 50 godina i više od 50% građana je informatički nepismeno. Isti se nisu mogli informirati putem interneta. Naše stanovništvo ima oblik urne

> One informacije koje su i bile dostupne preko medija, bile su krajnje diletantski odrađen posao, i nudile su odgovore na krajnje trivijalna pitanja. Tu nije bilo istine o EU fondovima, mjerama krize, eurozoni, itd. itd. a ozbiljni intelektualci i ekonomski analitičari nisu bili pitani za mišljenje

> Apsolutno svi video uradci na TV-u, koji su trebali služiti za informiranje, služili su isključivo kao EU propaganda kojoj je bio cilj ljude nagovarati i uvjeravati da glasaju ´ZA´, a ne da im se daju konkretni odgovori

> Svi ˝nasumični˝ intervjui s ljudima na ulicama su bili pomno selektirani, prikazujući isključivo one proeuropski orijentirane. Skeptične građane koji su protiv EU su novinari, koji rade za privatne interese, izrezivali van. A statistički, svima je jasno da je takvih građana na intervjuima moralo biti

> Utjecanje na stav javnog mnijenja i kršenje ustava vješanjem zastava Europske unije na javnim punktovima kako bi se nasilno djelovalo na građane namećući im prisutnost tvorevine EU

> Pojedini eufilni predstavnici hrvatske oligarhije su se odvažili i na očajničke predostrožne mjere utjecanja na građane putem ucjena. Tako je Vesna Pusić otvoreno zaprijetila potpunim ukidanjem penzija ukoliko građani ne glasaju za EU. Ova gramzljiva unionistica je povrijedila slobodu birača prema članku 116 kaznenog zakona koji govori; 'Tko silom, ozbiljnom prijetnjom, podmićivanjem ili na drugi protuzakonit način utječe na birača, da na izborima ili prigodom glasovanja glasuje za ili protiv određenog kandidata, odnosno glasuje za ili protiv opoziva, ili glasuje za ili protiv određenog prijedloga u referendumu, ili uopće ne glasuje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine'. S tom izjavom Pusić je nastojala zastrašiti narod i stvoriti pritisak što zakonski nije dozvoljeno. To je direktno utjecalo na populaciju penzionera da glasaju ZA EU. Pitajte se, nadalje, nije li realnije očekivati da, ne ulaskom u EU, saborski zastupnici budu ti koji će izgubiti svoje plaće, umjesto penzionera, jer su političari ti koji svoj novac nisu niti zaradili

> Tu je, i u konačnici, izjava Ante gotovine

Kako smo vidjeli, ovaj krajnje neukusni potez hrvatske oligarhije je zapravo izrabljivanje njegovog lika u svoje vlastite promidžbene poduhvate u svrhu utjecanja na velik dio birača (vjerojatno čak i bez njegovog znanja). Osobno ne vjerujem da je Gotovina uopće davao takve izjave o EU s obzirom da ga je ista tvorevina i stavila iza rešetaka. Ukoliko to i jest točno, nesumnjivo jest da je to učinio pod prijetnjom ili prije pod uvjetovanjem za smanjenje kazne ukoliko to učini. Predstavnici radikalne desnice navode koji su upravo navodili presudu Anti Gotovini kao jedan od glavnih razloga zbog kojih se ne smije glasovati za ulazak u EU, iznenada su promijenili stav, kao i brojne braniteljske organizacije i udruge.

Inicijativa se nastavlja

Što dobivamo ukoliko uzmemo u obzir ovaj zbir direktne i otvorene manipulacije javnim mnijenjem? U najmanju ruku, rezultat ´ZA´EU bi se prepolovio na pola. Dakle, rezultat bi bio vrlo poguban za elitu i samo nekoliko dana intenzivnog i otvorenog napada putem medija na birače, svoj postotak su učinili duplim!

Ovaj referendum nije legitiman, i prema najavama anti EU inicijativa, pokreće se peticija za ponavljanje referenduma. Unatoč tome što ne sumnjam u to da među narodom vlada sve malodušniji i pasivniji stav glede toga da se išta još može učiniti, smatram da je razborito podržati bilo koju anti EU akciju jer je borba protiv EU tek počela upravo našim ulaskom. Odaziv ispod 50% birača u ovoj povijesnoj odluci ne može biti legitiman za odluku, a otvorene i demokratske javne rasprave, nije bilo.

U prilogu posta obvezno preporučujem (i molim vas) da pogledate potpuno novi film´DRUŠTVO TIŠINE´ autora Hrvoja Mucavca u trajanju od samo 60min.

Film se bavi okolnostima ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju, uz sudjelovanje mnogih hrvatskih i stranih aktivista i intelektualaca, među kojima su Slavko Kulić, Karino Hromin Sturm, Nigel Farage i drugi.

Preneseno sa: