4Dportal

Pogledajte nas samo, sve je postavljeno naopako, sve je izokrenuto: 1. Pravnici uništavaju pravdu

Ponukan aktualnim zbivanja unutar Lijep Naše, odnosno pitanju legitimnosti referenduma i zataškavanju pogrešaka prilikom (ne)usklađivanja ustavnih promjena, odlučio sam vam objasniti na koji još način manipuliraju našom percepcijom, odnosno našim životima putem zakonodavstva. Pa krenimo...

Da li ste se ikada zapitali zašto su vaša imena i prezimena pisana velikim slovima kada s vama komuniciraju vlasti, organi sigurnosti, pravna i financijska tijela? Vjerojatno niste, kao i ja sam.

Naime, o čemu se tu radi. Najprije ću se pozabaviti terminima običajnog prava i kodificiranog prava. Dakle, običajno pravo je vrsta sudskog odlučivanja o sudskim slučajevima koje se zasniva na presedanu (pravnim načelima razvijenim u ranijim sudskim odlukama). To je zapravo tardicionalno pravo određenog područja ili pak regije koje donose suci prilikom odlučivanja o pojedinačnim sporovima ili parnicama te se to isto pravo s vremenom mijenja.

Upravo radi navedenih tvrdnji o običajnom pravu, može se lako iščitati kako isto establišmentu ne ide u korist. Ipak, da bi nas držali pod kontrolom, njima su potrebni zakoni koje mogu brzo promijeniti te mijenjati ih u skladu s njihovim prohtjevima i zamislima koje naravno neće biti u korist narodu. Zasigurno im nije u cilju da ljudi imaju mogućnost donošenja vlastitih zakona.

Upravo tu stupa nova forma prava – kodificirano pravo. Još ste mogli čuti varijacije naziva tog prava – pomorsko ili trgovačko pravo.  Ono se temelji na rimskom, odnosno vatikanskom kanonskom pravu. To su zakoni koje donose vlade i parlamenti, ponekad u periodu od nekoliko sati što je savršeno za formiranje percepcijskog zatvora i gušenje slobode u svakom pogledu. Na taj način možete se samo ophoditi s kodificiranim pravom, ali ne i s pravnim poretkom, odnosno običajnim pravom.

Kako sam vam pojasnio temelje običajnog i kodificiranog prava, prelazimo na onaj zanimljivi dio ovog teksa. Dakle, establišmentu je bio cilj riješiti se običajnog prava, ali postojao je problem koji su morali sanirati. Radi se o tome da se običajno pravo odnosi na živuće ljudsko biće, dok kodificirano pravo zastupa pravo trgovačkih ugovora među poslovnim subjektima.

Da bi izbjegli običajno pravo, donositelji kodificiranog prava morali su izmisliti fiktivne osobe, odnosno korporacije, na koje bi se njihovi morbidni zakoni mogli primjenjivati. Takav izmišljeni entitet, kako tvrde istraživači ove teme stvara se pisanjem nečijeg imena samo velikim slovima, primjerice HRVOJE HORVAT.  Pogledajte na svojim kaznenim rješenjima i pojedinim računima, pa se uvjerite sami.

Dakle, ispisivanjem vašeg imena velikim slovima se ne obraćaju vama, živoj osobi, nego fiktivnoj osobi koja je stvorena kada se rodila. Trik je u tome da vas trebaju navesti da čitavog života vjerujete kako su onaj «živući ja» i «fiktivni ja» ista osoba. Potom će vam plaćati poreze te će podlijegati vašoj sudskoj nadležnosti i nadzoru u svim sferama njihova života tako što će, i ne znajući, davati jamstva za korporaciju za koju niti ne znaju da postoji.

Na svim sudskim spisima ime osobe pisano je velikim slovima jer prema pravu ugovora živućem, dišućem biću ne može se suditi po korporacijskom pravu, već se može suditi samo korporacijskoj (pravnoj) osobi.

Sve je to toliko otišlo daleko da, primjerice, Amerikanci plaćaju porez na dohodak vladi (korporaciji) preko Porezne uprave (Internal Revenue Service - IRS), premda zakon o uvođenju poreza na plaću nikada nije donesen. Zatraže li od bilo koga iz američke vlade ili IRS-a da navedu zakon u kojem piše da Amerikanci moraju plaćati porez na svoje plaće bespomoćno će raširiti ruke. Mnogi su ga pokušali navesti, ali taj zakon nikada nije naveden jednostavno zato što ne postoji. Sve je to podvala zloupotrebom tuđeg povjerenja.

Filmski producent ovjenčan nagradama i priznanjima Aaron Russo krenuo je u potragu za zakonom o porezu na dohodak u svojem dokumentarnom filmu Amerika: od slobode do fašizma (America: Freedom to Fascism) te je razgovarao s glasnogovornicima IRS-a i specijalnim agentima, službenicima FBI-a i poreznim pravnicima. Nitko od njih nije mogao navesti naziv tog zakona, što je i razumljivo - jer takvog zakona nema. Organizacija We People (Mi, narod) ponudila je nagradu u iznosu od 50.000 dolara svakome tko ustanovi o kojem se zakonu radi. Zadatka se prihvatila IRS-ova agentica Sherry Jackson, misleći da će na lagan način zaraditi novac. No, kasnije je ustanovila da takav zakon ne postoji te je dala otkaz i postala borac za razotkrivanje ove nevjerojatne prijevare. Nije ona jedini agent IRS-a koji je to učinio. Usprkos svemu, kada ljudi ne plaćaju poreze, koje zakonski niti ne moraju plaćati, IRS uzima njihovu imovinu, šalje ih u zatvor te češće no ikad prije koristi usluge naoružanih siledžija s crnim maskama.

Naime, neke osobe, poput Veronice Chapman poučene ovim temama svoje ime ne žele pisati na uvriježen način, te umjesto toga koriste izraze tipa «Veronica: iz obitelji Chapman» . Ona pak smatra da takvim načinom pisanja svog imena ne kaže da je to njeno ime, već samo da ju tako «inače zovu». Na taj način želi izbjeći zamku s imenima koja vas mogu načiniti žrtvom podvale kodificiranog prava. Također dodaje:

» Ako želite dobiti moju pozornost, možete mi pisati ili obratiti se navodeći ime kojim «me inače zovu»  npr. Veronica, i to je to. Ako u blizini ima više Veronica, a vi želite izdvojiti baš mene, moje vlastito krv i meso, tada pišite «Veronica: iz obitelji Chapman» (dakle, dodajte moje pleme) i izdvojili ste me jednako učinkovito kao što me je uvijek dosad izdvajalo ime «Veronica Chapman»

Izrazi poput «g.» i «gđa.»  također se odnose na korporacije, pa ako ih koristite djelujete u svojstvu korporacije, a ne živućih vas.

Slična situacija je i s državama koje također spadaju u privatne korporacije. O njima će u narednim tekstovima više biti riječ. Nadam se da sam vam uspio predočiti način na koji nas putem zakonodavstva obvezuju i porobljavaju. To im je temeljni cilj, držati nas u «nižim razinama vibracije», odnosno u strahu te nametati nam svoje ciljeve koji vode sve većoj centralizaciji, dok mi na lamentiran način tražimo izlaz iz nama nepogodne situacije. Upravo za to koriste metodu «Problem-reakcija-rješenje» koja se i kod nas u Hrvatskoj počela uspješno provoditi. Bili smo svjedoci referenduma.