Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

3607

Uskoro će krenuti prosvjedi, javlja mi se nekakav osjećaj iznutra... Izbjegavajte me pozivati na njih ili pitati zašto nisam bio, zašto samo pišem članke i mislim da nešto time činim. Hemofilija može biti gadna bolest, čak i pri (za nekoga) manjim fizičkim ozljedama. Zbog policijskog pendreka ili nečije šake u glavu, cigle ili boce - što bi netko podnio na svojim leđima, a sutradan samo malo teže sjedio uz komentiranje na kavi s prijateljima - ja mogu umrijeti. Jer ne bih dočekao hitnu pomoć.

Da dobivam po vlastiti život iznimno opasne batine (što bi netko drugi prebrodio bez problema), taman da se narod teoretski izbori za željeno novo stanje - ne želim, stvarno ne želim niti mislim da ima previše smisla u tome... Jer otprilike vidim što hrvatski radni narod želi. I ne samo hrvatski već europski, svjetski... Želi samo promjenu situacije na neku "normalniju", kakve su i prije vladale u nekim periodima nedavne povijesti. U tome i jest ključ svega! Revolucije, ako uspiju, samo vrate fizičko opće stanje na eventualno povoljnije, bolje. Ali ljudi u glavama obično ostaju isti, a sistem koji je uzrokovao kolaps i dalje ostaje na životu te se započinje novi, poznati krug besmisla. I tako ciklički, desetljećima, stoljećima, bez revolucije unutar naših duša. Ovi prosvjedi u Europi, uskoro možda i u Hrvatskoj - skeptičan sam u vezi njih. A spominjanje razlika između demokracije, komunizma, fašizma, nacizma, ovog, onog - naprosto je jalov posao i nadasve komičan. Znam da neki ne shvaćaju o čemu pričam.

"Dajte nam posla, dajte nam para..." - i kada dobiju, opet će biti ljubomorni na prvog susjeda, opet će ogovarati jedni druge, opet će se baviti malograđanštinom općenito, opet će biti bezobzirni i mentalno tupi potrošači jer su se izborili za više novaca koje mogu trošiti na nepotrebno, opet će kao građani ići u vojsku i financirati ratove, opet će krasti jedni od drugih i nakon privremene sloge protiv tirana na vlasti opet će se vratiti međusobnoj rasnoj, navijačkoj, političkoj, nacionalnoj i svakoj ostaloj mržnji...

Svatko ima svoj put prema istini i svoje metode koje na tom putu primjenjuje. Netko baca Molotovljeve koktele, netko sadi vrt s organskim povrćem, netko volontira u udrugama, a netko samo piše. Možda ne sadim povrće i ne volontiram, ali će barem svatko u mojoj prisutnosti čuti za njega možda nevjerojatne stvari, a mnogi će reći - ovaj dečko divno razmišlja, da je barem više takvih kao on. Ali tko ljudima brani da budu takvi? Zašto komentirati pozitivno nečija razmišljanja, a onda nastaviti po svome? Ako si percipirao nešto dobro, stvarno uopće nije teško barem pokušati biti bolji prema sebi, okolini, bližnjemu... Mislite da me je netko natjerao pendrekom da budem dobar i da razmišljam o svijetu, a ne samo uređenju svoje sobe i kupatila? Ne - to je tako lako! Isto kao što je lako biti kretenom i čovjekom opasnim po sebe i okolinu. Poanta je da uzimaš stvari u svoje ruke i da razmišljaš bez straha, da se ne bojiš srušiti mentalne granice koje su ti drugi skupa s tobom nametnuli kroz život.

Moja misija je ne šutjeti - bilo to na papiru ili uživo. Nekada to čak pobere dobre rezultate. Ne mogu ići volontirati u Afriku, spasiti 10 ili 100 života, a nisam ništa napravio na promjeni razmišljanja, a pogotovo nisam ništa napravio jer sustav koji kreira glad i patnju pod sobom ima organizacije koje onda nude humanitarne i ostale pomoći. Gazde su jedni, a tako si stvaraju profit i zanimaciju. Sve na štetu milijuna života. Upravo to vidim u očima gladnih i frustriranih, bankrotiranih - želju da se promijeni dlaka sustava, a nepromjenjivost ćudi sustava nitko ne želi priznati, o tome se stalno u konačnici šuti. Malobrojni su u državi i svijetu koji apeliraju na viša stanja svijesti i razmišljanja o sebi, nama i našem jedinom domu u kojem se ukućani kolju od pamtivijeka.

Prije godinu-dvije, u prvoj navali prosvjeda u Hrvatskoj, bio sam na jednom od njih u rodnom gradu. Nadao sam se nečemu, da ću u narodu osim bijesa i očaja vidjeti nešto novo. Ništa nisam vidio. Na repertoaru su standardne dvije stvari. Prva je žestoka kritika isključivo pomoću verbalnih uvreda političarima. Uvredama prethode narodski vicevi na račun raznih Kosorica, Sanadera, Keruma i sl. Kad je narodu teško, on samo smišlja viceve o tlačiteljima. Tom narodu koji kaže da nema ništa od pisanja članaka kažem da još manje ima koristi od viceva na konto vlastitih beskompromisnih - ubojica. Prvo vicevi, a onda uvrede. Potom nastupa drugi element - izražavanje želja. Samo jedna osoba te večeri na tom prosvjedu kojemu sam prisustvovao apelirala je na revoluciju - uma! I samo taj put, nakon kraćeg govora od strane te mlade neznane osobe - nije bilo tipičnih reakcija u stilu: „Gazi bandu u Saboru!“, već je nastupila drukčija reakcija Brođana - potpuna tišina bez smisla, kratko češanje po glavama poput zbunjene dječice, a onda opet doček „kvalitetnijih“ govornika koji samo žele kruha, rada i igara. A iz vlastite perspektive mi se čini da je prije riječ o iglama, nego o igrama.

„Hoćemo opet normalne plaćeeee! Moramo i dalje od nekih novaca živjetiiii!!!“
Aha... Da vidimo... Hoćete staru visinu plaće ili još veće plaće za svoj rad da biste:
- mogli nastaviti manijakalno kupovati stvari od kojih vam polovica uopće ne treba,
- mogli imati 3 auta u domaćinstvu pa opet doći na isto, samo u boljim uvjetima - da nemate što za jesti,
- mogli nastaviti davati pare Crkvi koja vas skupa s državom pljačka - na fizičkoj i mentalnoj razini - krađa love i energije...
- mogli svake godine kupiti novu kolekciju odjeće jer je netko rekao da stara više nije u modi, a vi mu povjerovali jer je modni stručnjak,
- mogli kupovati lijekove da vas održe na životu, a prethodno su vam život ugrozile iste kompanije i klika koja te lijekove i proizvodi,
- da biste mogli provesti vikend u „Arena centru“ i „McDonald's“-u sa svojom dječicom kojoj nikada nećete dati šansu da vide kravu, šumu i gljivu. Za gljivu će jedino znati ako budu igrali „Super Marija“ ili ako ih odvedete na pizzu u šoping-centru, umjesto malo u brda...

„Hoćemo promjenu na vlastiiii!!!“
Aha... Da vidimo... Hoćete promjenu na vlasti da biste:
- opet birali HDZ pa se razočarali pa opet birali SDP pa se razočarali pa opet birali HDZ pa se razočarali pa opet birali SDP pa se razočarali
- da biste vi i vaša ekipa mogli pod nekom novom troslovnom kraticom krasti...
-  jer mislite da će se onda sve promijeniti iako su vam sve posljedice izbora i politike servirane pod nosom, nakon čega bi i zadnji idiot shvatio da se sve ponavlja, ali svaki puta biva i sve gore...

„Nećemo novu Jugoslavijuuuu!!!“
Ali glasat ćemo za EU jer je tamo navodno dobro. A jedino tamo se prosvjeduje - ne i u Hrvatskoj...

Mogao bih sada do beskraja nabrajati... Što ljudi zapravo hoće?
Hoće dovoljno novaca, sigurnost za obitelj, zadržavanje i otvaranje radnih mjesta. To dakako podrazumijeva perpetuiranje starih mentalnih nedostataka društva koji će za posljedicu imati neku ponovljenu revoluciju za 50 godina, možda i manje. To zna i ova „banda u Saboru“ koja bi se prema toj logici mogla pobrinuti za vojsku i policiju pa imati mrcine bez mozga na svojoj strani kada bude trebalo mlatiti i ubijati vlastiti narod.

„Ja želim bolji svijet i bolji život!“
Dakako da narod tu misli isključivo na posjedovanje dovoljno novca i materijalnog, ali to je uvijek nauštrb drugoga! Kako onda očekivati bolji svijet? Kako očekivati bolji svijet ako u njemu prosječan pojedinac razmišlja na sljedeći način:
„Uh, mogao bih imati veću plaću i baš lijepo živjeti sa  svojom obitelji ako odem u Afganistan...“
Budalo - kao prvo - ako odeš, više nisi s obitelji, a možda nikad više i nećeš biti ako te netko smakne u pustinji ili afganistanskim planinskim lancima. Ako odeš raditi za NATO - bit će bolje? Ubijati tuđu djecu da bi tvoja bila zadovoljna? Podržati organizaciju koja čini stvari zbog kojih ćeš opet nekada u konačnici biti nezadovoljan jer si mentalno u jednom trenutku podržao silu zla koja ne terorizira samo tebe, već čitav svijet? Od sile zla očekivati osiguran i miran život? Gledamo samo na sebe i na svoj boljitak, a onda se usudimo da to potraje? Kakav bezobrazluk!

„Hoću slobodu govora i misli!“
Da, kako bih mogao i dalje nesmetano vjerovati u iluzije koje nameće „sveta“ vatikanska institucija čisto radi kontrole kolektivnog uma i profita, ta institucija koja se ni po čemu ne razlikuje od svih ostalih fašistoidnih institucija svih vrsta koje pokreću i kontroliraju svijet. Hoćeš slobodu govora kako bi i dalje blatio Srbe i ostale susjede?

Kad smo kod Srba - „Hoću pravdu, naplatu ratne štete, hoću svoja prava koja sam zaradio na ratištu!“
To je još najtužnije, tu moram stvarno nekada biti oprezan jer sam zahvalan našim borcima što i sam nisam poginuo, obranili su nas. Ali tko se usudi pitati sebe i druge jesu li svi moderni ratovi planski i pomno kreirani u nečijim uredima u inozemstvu? BING, BING! Opet te spomenute „organizacije“ svjetskih moćnika! Hoćemo pravo na obranu, oružje, vlastitu vojsku? A kad netko kaže - „hoću svijet u kojem nitko neće ginuti osim slučajno ili od bolesti koju nije posijao sam sustav, hoću svijet bez ijedne puške jer svi smo jednaki i jednako kroz povijest obmanjivani - rat nije nužan“, onda mu kažete da je utopist pa mu iz užitka puknete metak u čelo jer „ako voli sve ljude, onda voli i Srbe i četnike“, baš kao što ste u stanju šutnuti psa ili gurnuti mački petardu u šupak kako biste čin mogli ponosno pokazivati „prijateljima“ na Facebook-u.

Alo, bre!!! Samo malo!!! Ako vas zanima moje mišljenje te zašto neću stati bok uz bok svojem narodu, reći ću vam zašto...

Većina zapravo ne zna što uopće traži i kako svijet funkcionira. Došlo je vrijeme da „starcima“ začepimo gubicu kada kažu: „Nemaš ti pojma o životu, vidjet ćeš ti što je život“ Pa sorry, stari, ali baš zato što vidim kakav je život, ne mogu ga više podržavati - ni tvoja ni rodbinska ni većinska mišljenja općenito. Da se „vas“ pita, svi bi bili opet siti i financijski zbrinuti, samo da biste mogli nastaviti s molećivim pogledima prema diktatoru s neba, s ljubomorom na susjeda jer ima komad zemlje koja je za 1m2 veća od vaše parcele, a jabuka mu ljepše izgleda nego vaša, da možete kupiti bolji TV od starog kako bi na njemu i vaša djeca izgubila identitet i djetinjstvo, bila obilježena kao glupi potrošač za čitav život... Svi biste htjeli da vam država ima dovoljno novca za sve, pa tako i za oružje jer zašto bi svijet bio miran, ako se može uvijek nekoga i za nekoga ubijati?

Dosta je više vladanja stare bagre koja misli da zna što je život i kakav je život! Sorry, stari, možda ni ja ne znam što je život, ali se barem jebeno usudim pogledati u sebe i možda preispitati što mi je neki autoritet rekao. A kad jednom to napraviš, svi lažni autoriteti se rasprsnu jer nisu bili ništa drugo no iluzija... Vama je to nepojmljivo - da neka mlada osoba bude bahata pa se vama usudi govoriti što je život ili kako svijet funkcionira zapravo te kakav bi on trebao biti. Ali tvrdim vam da postoje mladi ljudi koji se počinju trgati od stoljetnih iluzija i počinju shvaćati što se događa. A vi svjesno ili nesvjesno, ovisno od pozicije koju zauzimate u društvu, činite sve da biste prekinuli njihove mlade živote ili makar ubili nadu u realan svijet kojeg neshvatljivo nazivate - utopijom?

Dosta više, gladan sam... Imamo pravo na prehranu, tražimo pravo na prehranjivanje obitelji... Da, ali čime? Hranom koja više nije hrana... Možda i to djelomično objašnjava to stravično kolektivno stanje svijesti zbog kojeg pomalo teška srca odbijam stati uz ljude kada nešto traže...

Tags:     prosvjedi      posao      nasilje      hrvatska      manipulacija      danijel ambrozic
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
#2 Cheryl Cole 2013-01-12 15:21
Dado, marry me
Citat
 
 
+3 #1 Bel-Mordok 2013-01-08 13:02
Bravo! Odlično sve rečeno! Ljudi se trebaju mijenjati na bolje prvenstveno kao osobe, a ne samo materijalno.
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Četiri godišnje apokalipse

Četiri godišnje apokalipse

"Krenuo sam tog petka ujutro na posao. Obično me prije alarma probudi prometna buka s ulice koja dopire kroz zatvoren prozor."  

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4582

Više...
Kako će 'kava' izgledati 2025.

Kako će 'kava' izgledati 2025.

U novoj kolumni, Danijel Ambrozić donosi svoje viđenje kako će dnevni ritual ispijanja kave u društvu izgledati 2025. godine.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4038

Više...
Oprostite na bivanju čovjekom

Oprostite na bivanju čovjekom

Još jedan lijepi pozdrav svima u još jedno maglovito jutro. Očito me ta magla nekako inspirira u pisanju, tmurno vrijeme malo zamuti raspoloženje, a to mi je osobni okidač za...

Komentari(1) Klikova:3964

Više...
Od mačjeg do pravog kašlja

Od mačjeg do pravog kašlja

Poštovanje, dragi ljudi začepljenih pluća!

Komentari(1) Klikova:4495

Više...
Zbogom Sunce, zbogom pameti

Zbogom Sunce, zbogom pameti

Dobro vam bilo ovo prekrasno jutro na datum 17.10.! Jučer i danas napokon imamo priliku ustati se ujutro, pogledati van i vidjeti nostalgičan prelijep prizor koga se ljudi već rijetko...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7292

Više...
Ista slika, drugi rat

Ista slika, drugi rat

Lijep pozdrav, lijepi moji! Nadam se da se lijepo i osjećate. Ako nekima ovih dana nije baš lijepo, možda je to zbog stravičnih necenzuriranih fotografija i video uradaka...

Komentari(1) Klikova:5790

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

Ludi pozdrav svim ludim ljudima u ludom vremenu!

Komentari(4) Klikova:4819

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

Lijep pozdrav svim ljubiteljima mode u Hrvatskoj u ovo prekrasno jutro! Ovdje je moda ujutro piti kavu i čitati, ali morao sam ju u vlastitom slučaju ponovo preobraziti u pijenje...

Komentari(2) Klikova:5207

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

Pokušavam se prisjetiti i nikako ne mogu - kada sam zadnji puta stao u obranu neke javne osobe tako što sam rekao više od usputne rečenice ili dužeg komentara... Vjerojatno...

Komentari(8) Klikova:7069

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

Najčešće volim malo pričekati. Možda malo sagledati tuđa gledišta oko aktualnih događanja kojima se pune novinski stupci i o kojima se intenzivno priča (na nesreću normalnih ljudi kojima je pun...

Komentari(1) Klikova:3730

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

Uskoro će krenuti prosvjedi, javlja mi se nekakav osjećaj iznutra... Izbjegavajte me pozivati na njih ili pitati zašto nisam bio, zašto samo pišem članke i mislim da nešto time činim....

Komentari(2) Klikova:3608

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

Dobro jutro, svijete, ti koji si osvanuo za nove četiri godine vladavine psihopatije. Neka slavlje traje! Potaknut očekivanim izborom Baracka Obame za još jedan predsjednički mandat u SAD-u, odlučio sam...

Komentari(1) Klikova:5100

Više...
Zaprašen um 2. dio

Zaprašen um 2. dio

Lijep pozdrav stanovnicima države nad kojom se opet digla magla. Nema ta magla veze s maglom Thompsona, Radićevim guskama u magli ili s maglom u glavama Hrvata. Sve tri elementarne...

Komentari(12) Klikova:7575

Više...
Bok uz bok

Bok uz bok

Probao sam razmišljati lijevo. Vukli su me na desno. Dok sam zadirao u desno, vrištali su s lijeva. U sredini je jednako lako strunuti kao i na stranama. Sada me...

Komentari(7) Klikova:5314

Više...
Zaprašen um 1. dio

Zaprašen um 1. dio

"Ne poslužuj alkohol u birtiji u kojoj držiš predavanje i očekuješ da ljudi ne puše i ne prekidaju te s upadicama, pogotovo jer znaju da je vrijeme za raspravu nakon...

Komentari(3) Klikova:4969

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

Zdravo, tužna nacijo! Privucite si stolice jer ovo biste trebali primiti sjedeći. S velikim žaljenjem pišem ovaj novi komad teksta. Evo, ne znam kako da to ublažim i priopćim vam,...

Komentari(4) Klikova:6606

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

Dragi moji ljubitelji lakih i veselih štiva, evo opet kršim pravila našeg divnog medijskog svijeta pa pokušavam iznjedriti kakav kvalitetan sadržaj u tojdomeni koja njime sve manje obiluje.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4492

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

Sjećam se tog 5.8.1995.g. kada se na jednom od slavonskih kirvaja slavilo višestruko. Kirvaji u Slavoniji su ono što se tamo i u ostalim krajevima Hrvatske zove kirbaj, proštenje, slava...

Komentari(1) Klikova:4763

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno