Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

4389


Dragi moji ljubitelji lakih i veselih štiva, evo opet kršim pravila našeg divnog medijskog svijeta pa pokušavam iznjedriti kakav kvalitetan sadržaj u tojdomeni koja njime sve manje obiluje.

Da ne ispadnem isključivo narcisoidan, pobrinuli su se drugi dodajući mi epitet frustriranog lika nakon čitanja pisanih umotvorina. Njima odmah velim da su u pravu jer svi smo mi prilično frustrirani, a ovdje ću dokazati da je stupanj frustracije standardnog čovjeka (koji me npr. frustriranim naziva) mnogo većinego u čovjeka koji je svjestan među kakvim glupanima živi, iako to nije nužno. Ovo nije obračun s kritičarima, već samo osvrt na frustracije te tko ih sve nosi u sebi i zbog čega.

Nemojte se vrijeđati, dragi moji, jer ne prozivam nikoga pojedinačno. Da je civilizacija jedna velika glupa zemaljska nacija - to je svima više ili manje jasno. I „jao“ onome kome je to potpuno jasno i tko je očuvao solidan stupanj zdrave percepcije svijeta oko sebe. Ali koliko god ga to oštetilo, njegov stupanj frustracije teško će prijeći sveukupnu frustraciju prosječnog čovjeka koji misli da frustriran nije, a rjeđe se od srca smije, već više zbog pozerstva, podsmijeha ili ostalih elemenata kvarnog društva. Ili se smije u inat, očajnički. Je li sramota što se civilizacija dovela do toga da su zadnje što ostaje smijeh iz inata te očajnička nikad uslišana molitva? Naravno da jest - netko će reći da je to ljudski ponos i sposobnost preživljavanja, a osobno smatram da je sramota svesti se na to i misliti da si nebitan čovjek. Osobno se vlastima i zajebanom životu nasmijem iskreno, iako me mnogo puta udario po glavi, nekad mojom greškom, a ponekad nepravedno...

Inače u virtualnom svijetu više volim od strane neke osobečuti mišljenje o nečemu čiju definiciju ne znam u potpunosti ili uopće, nego što volim koristiti internetske pretraživače. Pa kad osobno zamolim da mi netko nešto pojasni, dobijem link na Wikipediju ili sl. nakon što dotična osoba sama pretraži internet. Stoga ću zaobići prepreke i sam za početak „vikipedirati“ frustraciju:

„Frustracija je stanje povezano s iskustvom prisilnog odricanja čovjeka od ispunjenja svojih želja koje su po subjektivnoj, bilo po objektivnoj ocjeni za jednu osobu ili ličnost vrlo važne.

Ljudi na različite načine reagiraju kada ne mogu zadovoljiti svoje motive, što sve ovisi od njihove frustracijske tolerancije. Što je čovjek frustracijski tolerantniji, lakše podnosi neuspjehe u zadovoljavanju svojih motiva. Manje frustracijsko tolerantne osobe teško se pomire i s najmanjim neuspjehom. Ukoliko nastupi stanje frustriranosti, čovjek može reagirati realistički, tako što će tražiti racionalno rješenje problema ili promjenom ponašanja ili promjenom cilja i nerealistički kada problem rješava prebacujući uzroke nemoći na druge ljude ili agresivnim ponašanjem. Dugotrajno stanje frustriranosti ima za posljedicu dezorganizirano ponašanje i najčešće, anksioznost, osjećanje nespokojstva, nesigurnosti, tjeskobe i neodređenog straha. Na taj način se ugrožava mentalno zdravlje.“

Ispunjenje mojih želja dogodilo bi se u slučaju da zaživi svijet bez rata, s više empatije, nimalo gladi i puno manje umno degradirajućih sadržaja kojima nas svakodnevno bombardiraju sa svih strana. Pošto mi se takve želje ne ispunjavaju, pribjegavam (prema ovoj slobodnoj definiciji)realističkim osobnim rješenjima: mijenjanju ponašanja, ali i mijenjanju cilja u svrhu smanjivanja frustracije.

Pod mijenjanjem ponašanja podrazumijevam korigiranje samog sebe u onim stvarima koje mi se kod drugih ne sviđaju, a neke od njih ponekad licemjerno prokomentiram. Pokušavam razvijati empatiju, unatoč tome što se ona u današnjem životu drakonski kažnjava od strane osoba kojima poklonite sebe, svoju pomoć i pažnju. Često mislim da je „biti dobar“ jedno veliko breme i bumerang koji se vraća i ozljeđuje bacača. I iako sam prilično u pravu, opet ne odustajem od takve vrste moderne gnjusnosti - da budem normalan.

Pod promjenom cilja podrazumijevam stremljenje prema sreći neuvjetovanoj novcem te razvitak ponašanja van općeprihvaćenih pravila u društvu. Više mi nije toliko cilj uklopiti se jer to za mene znači osobni poraz, kad uzmem u obzir stanje uma čovječanstva. U što da se uklopim - u općenarodno tupilo i konzumerizam, da mi soundtrack života bude u stilu Rozge ili kafanskih pjesama turbo-folk prizvuka? Neka, hvala - kupujem koliko mi treba, nekad čak i manje, biram i sviram svoje, čitam i gledam svoje jer da se držim većine preporuka, davno bih otupio i uklopio se u potpunosti.A rijetkima želim priuštiti tu radost.

Gore spomenutoj narcisoidnosti dodao bih i prepotentno ponašanje jer - što se danas događa? Ako zauzimaš stavove o životu van glavne narodne struje, ako kreiraš vlastito i kritičko mišljenje, lako ćeš naići na one koji će te odmah u startu proglasiti prepotentnim. Naravno, za to postoji razlog ukoliko se uistinu prepotentno ponašaš, a takvo ponašanje odaju ton govora i geste tijela. Ali danas je dovoljno reći različito mišljenje i već nailaziš na veće ili manje probleme. No vratimo se mi na frustracije...

U definiciji se spominje realističko reagiranje. Tu svakako ne ubrajam dizanje ruke od vlastite „sudbine“, što podrazumijeva dvije osnovne stvari: prva je izgovaranje famozne „Mi smo mali ljudi i što mi tu možemo osim šutjeti i raditi?“, a druga je pojačana molitva i prebiranje krunice u kriznim situacijama, odnosno prebiranje prstima po predmetima karakterističnim za svaku religiju posebno. Nijednome narodu bogovi nisu pomogli, osim možda nekim drevnim narodima koji su posjete vanzemaljskih bića karakterizirali kao silaske bogova i sinova božjih u vatrenim obručima s neba i sl. Ali to nije današnja tema - karika koja u razvitku čovjeka nedostaje...

Napokon dolazimo do najvažnijeg dijela teksta koji najbolje opisuje moju davno otkrivenu poantu. Zbog tog otkrića puno se zahvaljujem kritičarima koji vele da sam frustriran, tj. da frustrirano pišem, a zahvaljujem se jer su većina njih toliko puni frustracija da one iz njih pršte pa ih je lako primijetiti te izbjeći kod sebe. „Prebacivanje uzroka nemoći na druge ljude ili agresivno ponašanje“...

Jedna duboko frustrirana nacija (a sve ono što govorim o svojoj naciji samo je kopija onoga što se diljem svijeta događa) neprekidno krivi vlasti za životne nedaće, za krađu, korupciju, ubojstva i sl. A kad dođe vrhunac nezadovoljstva, onda dolazi i ta agresija, uz gore spomenutu jalovu molitvu. Masama koje su hipnotizirane religijom i televizijom te novinama uvijek je neki drugi čovjek kriv ili je kriva skupina ljudi. Mnogi još ne shvaćaju da te vlasti oni sami biraju, da su ovi „gore“ kao i oni „dolje“ hipnotizirani novcem i materijalnim bogatstvomte da su svi dio iste civilizacijske grupe koja svijet vidi potpuno uvrnuto, zbog čega kao nusprodukteimamo nasilje, nedostatak empatije, glad, siromaštvo, kriminal...

Ukoliko se ne krivi druge ljude zbog vlastitih frustracija, krivnja se pak preinačuje u božju volju, što mi je kao klincu zgadilo boga dozlaboga... Duboko frustriran narod sklon je nadalje reći za sebe da nema apsolutno nikakvu moć i time priznaje poraz od strane onih koje su, ponavljam, birali... I nema veze ako je netko počinio zlo na državnoj razini. Duboko frustriran narod podliježe nebuloznim rješenjima poput onog kojim biraju opet iste ljude za istinske promjene. Lažiranje izbora tu je nebitno jer narodi su dovoljno glupi da čine jednake greške. Iako je također greška i biranje alternativne stranke ili koalicije. Ne shvaćaju poantu, ali ne želim je opet toliko ponavljati jer sam mnogo puta to već spominjao...

Ljudi nadalje vide na nekima napredak s psihološke strane pa frustrirani samoomalovažavanjem te zbog religijskog ili kojeg drugog biča nad glavom optužuju realiste da su frustrirani. Nisu npr. ovi članci toliko izljev frustracije, koliko određena količina znanja i uporan trud u samootkrivanju zbog čega se stvara potreba da se o nečemu iznese drukčije mišljenje kojim se pokušava izaći na pravi put, a ne vrtjeti se kao na kakvom ringišpilupovijesti...

Ljudi su vrlo frustrirani pametnim ljudima koji barem imaju muda da nešto kažu iako će biti popljuvani. Frustrirani su svime što izlazi iz domene njihovih religijskih ili potrošačkih pogleda na svijet pun psihološkog otrova najgore vrste i kvalitete... Frustrirani su razlikama, a najviše od svega - tuđim uspjehom. Skloni su reći: „Vidiš kako oni mogu...“, a onda se pokopaju s onim: „Ja tu ništa ne mogu...“ A onaj tko vidi da može, a zadržao je većinu toga iz života s narodom vrlo kvarnog razmišljanja, on će preuzeti vlast i okoristiti se, ako treba i na najgore moguće načine.

Daleko od toga da i sam nisam frustriran. Koji čovjek ne bi bio frustriran od trenutka kada ga u životu „tresne“ blagoslov otvaranja očiju i svih osjetila prema onome što se oko njega događa na ulici, na poslu, u školi, u kafiću, na livadi i klupici, bilo gdje... Volim ljude i zato ih kritiziram, znam - ponekad i licemjerno... Jer da ih ne volim, onda bih i sam priznao: „A što ćeš, mi smo takvi i tu ne možemo ništa...“ te bih zauvijek šutio i prebacivao programe na daljinskom upravljaču. To je jedan vrlo čudan i jako nizak oblik ljubavi prema sebi i drugima, ako se to uopće može i smije nazvati ljubavlju. A da povremeno ne reagiram zbog te relativno male frustriranosti, morao bih se zapitati što je to sa mnom...

Važno je i to da se događaju paradoksi. Tu imate za primjer ljude koji sve više plivaju strujom koja želi u nekom drugom, a ne civilizacijski i političko nametnutom smjeru. Što su svjesniji govana oko sebe, to se osjećaju bolje nakon kriza i krizica koje su svaki od njih imali poslije otriježnjenja od jedine poznate i nametnute nam stvarnosti. Tu treba biti oprezan da se ne upadne u zamku velikog egoizma pa da se misli da su neki bolji od ostalih.

A ovi ostali s vremenom dobiju i sindrome spomenute u zadnje dvije rečenice definicije s Wikipedije. Zbog dugotrajnog stanja duboke frustriranosti ponašaju se dezorganizirano. Organizirani su samo u stvarima koje im omogućavaju preživljavanje i vrtnju u krug unutar ekonomskog svijeta u kojem rade. Sve ostalo teško je organizirati, što zbog nedostatka novca, što zbog nametnutih stavova. A to ostalo sadrži puno toga što može podići čovjekovo trenutno i stalno raspoloženje, što mu može otvoriti oči. Neće čovjek nikada otvoriti oči ako misli da su mu dovoljno otvorene samo do granice do koje im religijska knjiga ili autoriteti dozvoljavaju otvarati. To i ne može učiniti jer ne vidi tu granicu, a ako mu je netko pokaže, onda će zbog straha agresivno, čak i fatalno reagirati.

Daljnje posljedice su, prema navodima, tjeskoba, nesigurnost i neodređeni strah. Sve je to jako prisutno u životu prosječnog umno ograničenog čovjeka. Ne bojte se i ne ljutite se kada ljude nazovem umno ograničenima jer da to nisu, ne bi uopće bilo potrebe za sranjima koje prihvaćamo kao neizbježna i kao sastavne dijelove života. Jebeš takav život u kojemu frustriran do krajnjih granica nemaš trunka volje poslušati nekoga tko uistinu ima nešto kvalitetno za reći, već ga optužuješ za razne frustracije, bogohuljenja ili nepodobne govore... Naravno da je nepodobno i nezgodno sve što ti netko o tebi i drugima iznese na vidjelo, nitko to ne voli, zar ne?  

Eto tako, valjda sam uspio doći do toga da pokažem kako se realistički stav uz njegovo javno iznošenje ipak razlikuje od frustracije u velikoj mjeri. Kritika degeneriranog društva ne može sadržavati lijepe riječi, cvjetiće i „smajliće“ i milijun malih pusica, ne može obilovati veselim tonovima. Može sadržavati optimizam, ali jednostavno mora zvučati nabrušeno, sarkastično i ledeno hladno, kao kakav hladan tuš koji opere čovjeka kada shvati koliko je ustvari moćan, a bojao se čak i progovoriti od srama. Normalan sam i nije me nimalo sram biti čovjekom, učiti biti još boljim čovjekom, reći što mislim i davati osvrt na nešto što bih mogao nazvati tek siluetom ljudskog zdravog duha koga nosi tijelo savijeno od batine vladara. A ovo sve... Ovo sve nije nekakva prepotencija, to je samo apel drugima da shvate da svi možemo tako, a ne kojekakvo naslađivanje i rješavanje frustracija...

I naposljetku - nagomilane frustracije uzrok su narušavanja mentalnog zdravlja. Pitam se - misli li itko da su ljudi mentalno zdravi? Sumnjam. Možda samo oni koji realiste nazivaju frustriranima.

Tags:     frustracija      percepcija      život      danijel ambrozić      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Četiri godišnje apokalipse

Četiri godišnje apokalipse

"Krenuo sam tog petka ujutro na posao. Obično me prije alarma probudi prometna buka s ulice koja dopire kroz zatvoren prozor."  

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4503

Više...
Kako će 'kava' izgledati 2025.

Kako će 'kava' izgledati 2025.

U novoj kolumni, Danijel Ambrozić donosi svoje viđenje kako će dnevni ritual ispijanja kave u društvu izgledati 2025. godine.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3894

Više...
Oprostite na bivanju čovjekom

Oprostite na bivanju čovjekom

Još jedan lijepi pozdrav svima u još jedno maglovito jutro. Očito me ta magla nekako inspirira u pisanju, tmurno vrijeme malo zamuti raspoloženje, a to mi je osobni okidač za...

Komentari(1) Klikova:3851

Više...
Od mačjeg do pravog kašlja

Od mačjeg do pravog kašlja

Poštovanje, dragi ljudi začepljenih pluća!

Komentari(1) Klikova:4382

Više...
Zbogom Sunce, zbogom pameti

Zbogom Sunce, zbogom pameti

Dobro vam bilo ovo prekrasno jutro na datum 17.10.! Jučer i danas napokon imamo priliku ustati se ujutro, pogledati van i vidjeti nostalgičan prelijep prizor koga se ljudi već rijetko...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7182

Više...
Ista slika, drugi rat

Ista slika, drugi rat

Lijep pozdrav, lijepi moji! Nadam se da se lijepo i osjećate. Ako nekima ovih dana nije baš lijepo, možda je to zbog stravičnih necenzuriranih fotografija i video uradaka...

Komentari(1) Klikova:5661

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

Ludi pozdrav svim ludim ljudima u ludom vremenu!

Komentari(4) Klikova:4696

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

Lijep pozdrav svim ljubiteljima mode u Hrvatskoj u ovo prekrasno jutro! Ovdje je moda ujutro piti kavu i čitati, ali morao sam ju u vlastitom slučaju ponovo preobraziti u pijenje...

Komentari(2) Klikova:5095

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

Pokušavam se prisjetiti i nikako ne mogu - kada sam zadnji puta stao u obranu neke javne osobe tako što sam rekao više od usputne rečenice ili dužeg komentara... Vjerojatno...

Komentari(8) Klikova:6964

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

Najčešće volim malo pričekati. Možda malo sagledati tuđa gledišta oko aktualnih događanja kojima se pune novinski stupci i o kojima se intenzivno priča (na nesreću normalnih ljudi kojima je pun...

Komentari(1) Klikova:3609

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

Uskoro će krenuti prosvjedi, javlja mi se nekakav osjećaj iznutra... Izbjegavajte me pozivati na njih ili pitati zašto nisam bio, zašto samo pišem članke i mislim da nešto time činim....

Komentari(2) Klikova:3502

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

Dobro jutro, svijete, ti koji si osvanuo za nove četiri godine vladavine psihopatije. Neka slavlje traje! Potaknut očekivanim izborom Baracka Obame za još jedan predsjednički mandat u SAD-u, odlučio sam...

Komentari(1) Klikova:4995

Više...
Zaprašen um 2. dio

Zaprašen um 2. dio

Lijep pozdrav stanovnicima države nad kojom se opet digla magla. Nema ta magla veze s maglom Thompsona, Radićevim guskama u magli ili s maglom u glavama Hrvata. Sve tri elementarne...

Komentari(12) Klikova:7464

Više...
Bok uz bok

Bok uz bok

Probao sam razmišljati lijevo. Vukli su me na desno. Dok sam zadirao u desno, vrištali su s lijeva. U sredini je jednako lako strunuti kao i na stranama. Sada me...

Komentari(7) Klikova:5200

Više...
Zaprašen um 1. dio

Zaprašen um 1. dio

"Ne poslužuj alkohol u birtiji u kojoj držiš predavanje i očekuješ da ljudi ne puše i ne prekidaju te s upadicama, pogotovo jer znaju da je vrijeme za raspravu nakon...

Komentari(3) Klikova:4890

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

Zdravo, tužna nacijo! Privucite si stolice jer ovo biste trebali primiti sjedeći. S velikim žaljenjem pišem ovaj novi komad teksta. Evo, ne znam kako da to ublažim i priopćim vam,...

Komentari(4) Klikova:6513

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

Dragi moji ljubitelji lakih i veselih štiva, evo opet kršim pravila našeg divnog medijskog svijeta pa pokušavam iznjedriti kakav kvalitetan sadržaj u tojdomeni koja njime sve manje obiluje.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4390

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

Sjećam se tog 5.8.1995.g. kada se na jednom od slavonskih kirvaja slavilo višestruko. Kirvaji u Slavoniji su ono što se tamo i u ostalim krajevima Hrvatske zove kirbaj, proštenje, slava...

Komentari(1) Klikova:4616

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti



Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno