Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

4861

Sjećam se tog 5.8.1995.g. kada se na jednom od slavonskih kirvaja slavilo višestruko. Kirvaji u Slavoniji su ono što se tamo i u ostalim krajevima Hrvatske zove kirbaj, proštenje, slava i što ja znam...

Jesam li to rekao „slava“? Uh, to je nešto u Srbiji, uvijek se zeznem spominjanjem Srba i Srbije jer sam nesretnim slučajem izrastao u čovjeka kojemu su svi ljudi isti, a to baš i nije česta pojava na ovim prostorima.

Dakle, slavio se tada datum posvećenja crkve u tom slavonskom selu, a na televiziji se prikazivala akcija „Oluja“ i konačna pobjeda koja je Hrvatsku učinila gotovo potpuno slobodnom. I prođe od tad 13 bajrama, a babo Atif se ne vrati k nama..., e jebiga sad, opet ta moja deformacija koju rat nije iskvario... Dakle - prođe od tada 17 godina i vrijeme je da se barem iz perspektive jednog čovjeka revidira popis zahvala koje smo „dužni“ izricati na ovakve svetkovine. Da se odmah razumijemo i da sve bude na čisto - ovim tekstom:
•    neću izrugivati činjenicu da je mnogo ljudi prije i skupa s tim događajem izgubilo živote i domove. I moram to reći - na sve 3 glavne strane na Balkanu,
•    izjavljujem da razumijem da hrvatski narod u principu misli da je glavni razlog za rat reakcija Srbije na raspad Jugoslavije. Dodajmo tome i ideju o Velikoj Srbiji. Svoje mišljenje o tome izreći ću malo kasnije, uz dužno poštovanje prema svima jer smatram sve ljude jednakima, prema tome - i jednako indoktriniranima na globalnoj razini i u prosjeku.
•    izjavljujem da je proces, tj. ciklus mog života do ovog trena uključivao mjesece i godine rata kada sam živio praktički na prvoj crti bojišta u Slavoniji, gdje nas je samo rijeka Sava odvajala od kasnije ratom uništenog i okupiranog grada na suprotnoj obali. U tom vremenu moji roditelji, brat i ja bili smo više puta u neposrednoj smrtnoj opasnosti te imali vrlo bliske susrete s eksplozijama svakakvih vrsta proizašlim iz napada sa zemlje i zraka. Vidio sam krv, mrtve ljude, nestašice svega. I ostao normalan. Dakle, moji stavovi također su oblikovani ratom, ali na ipak malo drukčiji način nego većini stanovništva u državi u kojoj djeca rođena poslije rata izvikuju ustaške parole. Slično je u Srbiji te Bosni i Hercegovini.

Ovim tekstom moram, ponavljam, revidirati u svojoj glavi zahvale koje sam imao sam i koje je imao i još uvijek ima moj narod. Nekad kažem moj, nekad kažem da nije. Ovisi o trenutnom raspoloženju i količini gluposti koja trenutno iz tog naroda zrači. Ili se samo skriva pa ponekad izbija. Kao npr. kada je Kerum postao gradonačelnikom Splita. Ili kao u svakoj izjavi kada netko spomene samostalnost Hrvatske kao valjanu. Moram vas razočarati sve, ali istovremeno izreći nešto što zapravo i sami znate, samo je stvar u tome želite li to priznati ili ne - pojam samostalnosti nema više uopće veze s Hrvatskom.

U Europi i ostatku Svijeta na svom vrhuncu je proces privatiziranja svjetske imovine, ljudskih prava, prava na prehranu, zdravlje, Sunce, vodu, zemlju i zrak. Grubo zvuči, ali ovo vam govori jedna od sve više osoba koje se unatrag desetak ili više godina osvrću oko sebe i počinju uviđati svu iluziju kreiranu od strane ljudi koji to pljačkanje vrše putem banaka i korporacija.

Ovdje odmah pada u vodu teorija o razlogu za rat koju prihvaća puk na sve strane države - da su Srbi krivi. Nakon svojih saznanja siguran sam da je taj rat, kao prvi i drugi svjetski te svi ostali unatrag tko zna koliko godina ili čak stoljeća, produkt pohlepe moćnika koji su u stanju privatizirati svijet, voditi ga putem zakona koji nisu u skladu s prirodom, kako bi uzrokovali neprekidnu patnju i ratna previranja po čitavom svijetu jer je to najisplativiji posao u povijesti. Posao koji je baziran na apsurdnom novčanom sustavu. Zapitajte se opet koliko je održiv sustav u kojem se plaća da bi se živjelo na planetu na kojeg imamo potpuno pravo i slobodu da živimo kako hoćemo, u miru i skladu koji nije utopija, već se utopijom namjerno naziva. Sve je to dio paukove mreže u kojoj se nalazimo svi skupa.

Ratne godine nisu me učinile mrziteljem svega i svačega, a pogotovo mrziteljem pod okriljem božanske ljubavi. Tolike distorzije shvaćanja svijeta i samog sebe mi je dosta i nagledao sam je se. Vrijeme je da se pokušamo malo izdignuti iznad svega i pokušati shvatiti tko, kako i zašto nas obmanjuje i huška jedne na druge. Ovo o čemu ću dalje pričati zasigurno će biti razlog da me neki nazovu jugonostalgičarem. Tu odmah postavljam blokadu u obliku odjeba. Znate kako to znam? Pa lijepo - određena područja ljudske hrvatske psihe toliko su plitka da su iznimno lako predvidiva. Ne moram biti baba Vanga da pogodim kako će se već u 15-om komentaru na nekom hrvatskom portalu ispod vijesti o otkriću nove vrste pigmejske svinje početi jedne druge nazivati ustašom, četnikom, jugonostalgičarem ili pigmejskom svinjom.

Stupanj indoktriniranosti religijom, politikom i televizijom, usudio bih se reći i tradicijom, je toliki da veliki broj Hrvata unatoč svemu zna jednu zastrašujuću stvar i neprekidno ju već godinama spominje. Još više zastrašujuća je činjenica da nakon izrečenog jednostavno nisu u stanju otići korak dalje i reagirati svjesno na to što sami izreknu te da se zapitaju - zašto su Tuđman, Milošević i Izetbegović djelovali kao da samo piju viski, puše cigare i igraju se kao najbolji drugari koji odlučuju o tome tko će gdje i kako živjeti te hoće li uopće i tko od nas među narodom živjeti...

Da, ljudi moji, to je ono što spada u popularnu domenu „teorija zavjere“. Iako i sami vidite koliko puta se one pretoče u praksu, povijest očito nikome nije bila dovoljno dobra učiteljica pa se mnoge „teorije“ i danas ismijavaju, ali i ostvaruju. Tekuća je vezana za sve oko Europske unije. Ali sve se polako ostvaruje. Fascinantna je činjenica da je narod prvo birao HDZ pa onda SDP, pa onda opet HDZ i potom SDP... O svakoj trenutnoj vlasti imali su isto za reći. Svaka je jednako obećavala pa poslije jednako prevarila. Sada smo na točki razvoja gdje razvoja uopće nema. Dapače - u opakom smo sveopćem psihofizičkom padu... I stanju potpune nesvjesnosti ili barem nedostatka ljudske reakcije. Pod normalne ljudske reakcije podrazumijevamo slijeganje ramenima, ali ne i svjesnu reakciju. Tu i tamo se pojavi netko sa svjesnom reakcijom na zao podražaj, ali njega nerijetko ismiju zbog toga što govori o konceptima „nemogućeg“ ili SF-a...Znam da vas je smetalo kada vas je netko svojevremeno zvao Srbijom. Smetal i vas sada što nas počinju nazivati Grčkom?

Niti jedan kutak moje duše nije osjećao zahvalnost prema ičemu 5.8.2012.g. Užasno mi je žao ljudi koji su ostavili svoj život za obranu ovog što se danas rasprodalo svjetskim korporacijama, bankama, Svjetskom monetarnom fondu iliti MMF-u. Hrvatska nikada nije bila samostalna, uvijek je imala nišan na pametnim ljudima jer njihova pamet nije odgovarala globalnim elitističkim planovima kojima su služili marionete u hrvatskoj vlasti. Ali nisu te marionete glupe. Niti su tko zna koliko krive za sveopće stanje. Kolektivna razina svijesti na zavidno je niskom nivou. Svijetom i Hrvatskom bauljaju prikaze koje neprekidno dozvoljavaju da im netko otima to malo duše i ljudskosti što je preostalo. One uopće nisu svjesne svoje moći i najčešće koriste parole poput onih „šuti i radi“, „Bože, pomozi“ ili „dobro je da išta radiš“...

I nije problem, ljudi dragi, u tome što se danas nema posla. Ima se posla. Ima jedan posao koji bi trebao biti prioritet svima, a taj je posao vezan za vlastitu svijest i stvarnost koja proizlazi iz takve svijesti, kakvom nitko osim bogatih i utjecajnih nije zadovoljan. Jer sav ostali posao bez obavljenog prvog spomenutog zadatka je, nažalost - uzaludan... Smatramo se ljudima? Naravno. Ali zašto se onda ponašamo kao hrčci koji kao da ne shvaćaju da vrte kotač neprekidno u krug i pitaju se zašto nikamo ne stižu?

Ima oko nas puno krugova iz kojih je percepcija potpuno drukčija i iz kojih se naziru rješenja, poput kakvog štapa kojeg ubacite u kotač i nasilno ga u trenutku zaustavite. A taj nasilan čin ne mora nužno biti nasilan. Može biti samo mali pomak u svijesti. Te pomake u svijesti neprekidno vam nude ljudi koje vi uporno trpate na stupove srama. A u Hrvatskoj, ako je osoba predodređena voljom naroda za takve nemile stupove još k tome i „nevjernik“, onda nema nikakve šanse. Jer je ovdje u Hrvatskoj pojam države neraskidivo vezan uz osobna vjerovanja koja pripadaju većinskim.

Zato - hvala vam na razumijevanju, slušanju. Hvala vam na neprocesuiranim strahovima i ograničenjima. Vašim. Svoje sam odlučio revidirati i vidim da to ne mora tako kako mama i tata kažu. Hvala vam, a kada kažem vama - mislim ljudima iz svih država umiješanima u sranja koje sam preživio, na četvrtom razredu osnovne provedenom u skloništu. Hvala vam na noćnim morama. Hvala vam na tome što ništa niste naučili. Hvala vam, dakako, i na tome što se nas branili, iskreno vam hvala. Jer da niste - možda sada ne bih ovo pisao, već bih odavno strunuo. Ali ne smijem tu stati. Moram vam se nadalje zahvaliti na neiscrpnoj količini energije kojom pokrećete kotačić i pitate se zašto nigdje ne stižete i zašto vam bog ne uslišava molitve. Hvala vam na tome svemu, jer iako nisam više dio nekih domena, one na mene ostavljaju posljedice jer budalasto želim živjeti među vama, dragim ljudima, od kojih neki takvu simbiozu i nisu baš zaslužili.

Hvala vam na tome što ste me svojim postupcima naučili da se tako nikada ne želim ponašati, što ste učinili da postanem možda malo boljim čovjekom. Hvala vam na amputiranoj vjeri u svijet kakvog biste željeli za svoju djecu. Jer zbog toga više i sam ne vjerujem da bih vlastito dijete donio na svijet kakvog kreiramo. Hvala vam što se i sada neki smiju nekim zavjerama koje su nam pred vratima ili su već prešle prag i ušuljale se. Neke će se otkriti u neumoljivom i opakom žaru već za koji mjeseci ili godinu. I onda će se svi čuditi. A možda se netko i sjeti da je jednom netko nešto rekao na vrijeme.

Hvala vam što skupa s nekima još uvijek nisam dobio batine. Isus je prijatelj nekih od vas, ali prije nego neki od vas, ja bih drugome vratio kruhom umjesto kamenom. Hvala vam što skupa s ostalim svjetskim pukom vrtite ogroman kotač nesreće i ne poduzimate ništa. Sjetite se prvog koraka. Bez njega nema dalje... Nisam živčan, nisam frustriran, ne čupam kosu kao Vedrana Rudan (svaka joj čast na vlastitom radu). Da ovaj zapis ima zvuk, čuli biste topao i nježan ton, pun ljubavi, možda ipak, ali samo malo - kroz stisnute zube i pokoji škrgut jer ne znam da li da planiram obitelj i djecu ili ne.

Hvala vam na pažnji.

Tags:     slavonski brod      indoktriniranost      religija      politika      televizija      tradicija      teorija zavjere      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+1 #1 1 od 3 2012-08-09 19:55
Svaka cast na razmisljanjima. Da svi tako razmisljamo na ovom nesrecenom Helmovom stitu rata ne bi ni bilo. Pravi neprijatelj je definisan ovim tekstom, ali kako se boriti protiv njega kad ne mozes sam, a svi narodi su ispranih mozgova, sto je fantasticno prikazano u tekstu. I sva rjesenja koja su moguca bila bi ismijana. Cestitam autoru.
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Četiri godišnje apokalipse

Četiri godišnje apokalipse

"Krenuo sam tog petka ujutro na posao. Obično me prije alarma probudi prometna buka s ulice koja dopire kroz zatvoren prozor."  

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4648

Više...
Kako će 'kava' izgledati 2025.

Kako će 'kava' izgledati 2025.

U novoj kolumni, Danijel Ambrozić donosi svoje viđenje kako će dnevni ritual ispijanja kave u društvu izgledati 2025. godine.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4122

Više...
Oprostite na bivanju čovjekom

Oprostite na bivanju čovjekom

Još jedan lijepi pozdrav svima u još jedno maglovito jutro. Očito me ta magla nekako inspirira u pisanju, tmurno vrijeme malo zamuti raspoloženje, a to mi je osobni okidač za...

Komentari(1) Klikova:4062

Više...
Od mačjeg do pravog kašlja

Od mačjeg do pravog kašlja

Poštovanje, dragi ljudi začepljenih pluća!

Komentari(1) Klikova:4579

Više...
Zbogom Sunce, zbogom pameti

Zbogom Sunce, zbogom pameti

Dobro vam bilo ovo prekrasno jutro na datum 17.10.! Jučer i danas napokon imamo priliku ustati se ujutro, pogledati van i vidjeti nostalgičan prelijep prizor koga se ljudi već rijetko...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7385

Više...
Ista slika, drugi rat

Ista slika, drugi rat

Lijep pozdrav, lijepi moji! Nadam se da se lijepo i osjećate. Ako nekima ovih dana nije baš lijepo, možda je to zbog stravičnih necenzuriranih fotografija i video uradaka...

Komentari(1) Klikova:5894

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

Ludi pozdrav svim ludim ljudima u ludom vremenu!

Komentari(4) Klikova:4924

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

Lijep pozdrav svim ljubiteljima mode u Hrvatskoj u ovo prekrasno jutro! Ovdje je moda ujutro piti kavu i čitati, ali morao sam ju u vlastitom slučaju ponovo preobraziti u pijenje...

Komentari(2) Klikova:5287

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

Pokušavam se prisjetiti i nikako ne mogu - kada sam zadnji puta stao u obranu neke javne osobe tako što sam rekao više od usputne rečenice ili dužeg komentara... Vjerojatno...

Komentari(8) Klikova:7168

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

Najčešće volim malo pričekati. Možda malo sagledati tuđa gledišta oko aktualnih događanja kojima se pune novinski stupci i o kojima se intenzivno priča (na nesreću normalnih ljudi kojima je pun...

Komentari(1) Klikova:3824

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

Uskoro će krenuti prosvjedi, javlja mi se nekakav osjećaj iznutra... Izbjegavajte me pozivati na njih ili pitati zašto nisam bio, zašto samo pišem članke i mislim da nešto time činim....

Komentari(2) Klikova:3690

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

Dobro jutro, svijete, ti koji si osvanuo za nove četiri godine vladavine psihopatije. Neka slavlje traje! Potaknut očekivanim izborom Baracka Obame za još jedan predsjednički mandat u SAD-u, odlučio sam...

Komentari(1) Klikova:5203

Više...
Zaprašen um 2. dio

Zaprašen um 2. dio

Lijep pozdrav stanovnicima države nad kojom se opet digla magla. Nema ta magla veze s maglom Thompsona, Radićevim guskama u magli ili s maglom u glavama Hrvata. Sve tri elementarne...

Komentari(12) Klikova:7673

Više...
Bok uz bok

Bok uz bok

Probao sam razmišljati lijevo. Vukli su me na desno. Dok sam zadirao u desno, vrištali su s lijeva. U sredini je jednako lako strunuti kao i na stranama. Sada me...

Komentari(7) Klikova:5385

Više...
Zaprašen um 1. dio

Zaprašen um 1. dio

"Ne poslužuj alkohol u birtiji u kojoj držiš predavanje i očekuješ da ljudi ne puše i ne prekidaju te s upadicama, pogotovo jer znaju da je vrijeme za raspravu nakon...

Komentari(3) Klikova:5044

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

Zdravo, tužna nacijo! Privucite si stolice jer ovo biste trebali primiti sjedeći. S velikim žaljenjem pišem ovaj novi komad teksta. Evo, ne znam kako da to ublažim i priopćim vam,...

Komentari(4) Klikova:6713

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

Dragi moji ljubitelji lakih i veselih štiva, evo opet kršim pravila našeg divnog medijskog svijeta pa pokušavam iznjedriti kakav kvalitetan sadržaj u tojdomeni koja njime sve manje obiluje.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4570

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

Sjećam se tog 5.8.1995.g. kada se na jednom od slavonskih kirvaja slavilo višestruko. Kirvaji u Slavoniji su ono što se tamo i u ostalim krajevima Hrvatske zove kirbaj, proštenje, slava...

Komentari(1) Klikova:4862

Više...
Baner
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno