Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

DANIJEL AMBROZIĆ: Zrelost i filozofija života

5955

Zvuči kao naslov neke pametne knjige za samopomoć? Ne, ovo je ipak vrlo banalno, a opet čovjeku teško shvatljivo.

Na početku želim ugodan dan svakome tko trenutno ovo čita, a želim se i zahvaliti onima koji to rade uglavnom redovito te iznose kritike i pohvale. Nije ovo pisanje ništa posebno, smatram da je svatko sposoban pisati, slikati, svirati, činiti bilo što što spada u umjetničke hobije ili profesije. Samo se treba osloboditi, a većbi se svatko potom pronašao u nekom pravcu ili pak više njih.

Nedavno smo bili svjedoci burnih događanja u hrvatskim obrazovnim vodama. Osobno sam čekao da situacija prođe, a ionako mi je mrsko pratiti popularna događanja i medije. Kada to i učinim, onda se zamislim nad nekim naslovima i člancima pisanim od strane indoktriniranih novinara koji nemaju izbora nego podržavati sustav za koji rade. Na kraju krajeva to činimo svi, samo što su oni u piramidi manipulacije iznad nas. Mi pod sobom imamo svoje potomke koje indoktriniramo, a mnogi nesvjesno čine loš posao jer su i sami dio kvarnog sustava razmišljanja. U jednom od spomenutih članakaizdvojio sam rečenicu u kojoj je ispit iz državne mature okarakteriziran kao „ispit zrelosti“. Čitajući taj članak morao sam zastati i razmisliti o dubini te izjave, zaključivši o utjecaju kakvog takav stav ima na kolektivnu svijest.Sada neću puno o manipulaciji kroz medije, već ću pokušati što kraće o pojmu zrelosti. Dobivam sitne pritužbe na duljinu članaka, ali nije moj problem ako netko nema volje čitati sve što je dulje od 3 odlomka.

Pojasnimo što u današnje vrijeme znači biti zreo, naravno, u kontekstu razmišljanja odraslih osoba od kojih su mnogi roditelji, uzorni ili ne. Većina njih ipak ima sličan stav o zrelosti, a to znači zarađivati, biti religiozan i poslušan građanin, prekomjerni potrošač, roditelj koji (iako mu je teško) mora s ponosom biti spreman poslati vlastito dijete u vojsku jer se neki Rockefeller odlučio igrati rata, ekonomskih kriza i depresija. U svom tom procesu razmišljanje van okvira i kritičko razmišljanje nisu poželjni, a na različite načine i određenom snagom budunerijetko i kažnjeni.

U financijskom sustavu iopćenito sustavu življenja u kojem se danas nalazimo, raditi je potrebno. Potrebno je raditi i u sustavu bez novca za kojeg smatram da je moguć, jedino što zahtjeva potpuni zaokret urazmišljanjima i stavovima prema životu na Zemlji.Ovo spominjem samo zato što sam se našao u mnogo situacija kada sam davao kritiku sustavu pred određenim osobama koje takve kritičare gledaju kao filozofe (što u našem narodu znači – lijene budale, sotoniste, prekomplicirane osobe itd.). Ponavljam, koliko puta nešto smisleno iskomentiram pa dobijem posprdni povrat u smislu – „Koji si ti filozof... Bolje ti je – šuti i radi.“ To se najčešće događa na rodbinskim okupljanjima. Jasno mi je da ne bismo nigdje stigli kada nitko ne bi ništa radio, čak i u sustavu bez novca. Ali kamo idemo ako podupiremo ovakav sustav svojim poslušnim ponašanjem i fobijom od razmišljanja?

Prvo i osnovno – novac se danas ne bazira ni na čemu. Ako je pitanje djeteta roditelju koje glasi: „A zašto ne bismo samo štampali novac kada nam treba?“ nekada bilo blesavo i smiješno, sada djeca nisu ni svjesna da je to doslovce tako... Novčani sustav ovakav kakav jest nije održiv, a konstantno se koristi za manipulaciju čovječanstvom. Zbog stvari koja je bezvrijedna vode se ratovi, izrabljuju se ljudi koji potom istinski nisu sretni čitav jebeni život. Pogledam ljude oko sebe, svoje roditelje, prijatelje, rodbinu koji rade... Tu se preživljava, tu su osmijesi ili forsirani kao i sam indeks sreće kojeg se eksponira okolini ili su pak iskreni, ali se omaknu u teškim trenucima kada proradi inat u radnog čovjeka i on odluči da mu nitko i ništa neće slomiti duh....

Je li to normalno? Dakako da ne. Smatram da je čovjek rođen na Zemlji kako bi ostavio svoj trag, oplemenio planet i okolinu svojim postojanjem te kako bi živio u skladu s prirodom i samom svojom unutrašnjošću. Ali nas krase odvojenost od svega pa i od samih sebe. Nas krasi činjenica da ne shvaćamo golemi apsurd koji kaže da smo jedina vrsta života na vlastitom planetu koja – plaća da bi na njemu živjela???!!! Shvaćate li veličinu te strašne i morbidne činjenice? Bit ću grub, ali današnje priče o pedofiliji i svemu kancerogenom u ljudskom ponašanju nisu ništa naspram ove grozne činjenice – da plaćamo svoj opstanak na planetu na koji imamo kozmičko pravo, a da izmišljamo razna prava i slobode te si bahato dajemo za pravo da drugima dajemo ili oduzimamo prava...

Ono što uvijek spominjem i prakticiram u vlastitom životu jest to da treba ostati dijete ili barem ne izgubiti najveći dio djeteta u sebi. Jer kad to izgubiš, izgubio si sebe samoga, a narod će te nekim čudom zbog toga pohvaljivati riječima – „Sad si zreo...“

Što je zrelost? Opišimo kalup prosječne osobe, niti bogate niti siromašne, po svemu prosječne osobe koja će na kraju umrijeti, ne otkrivši pravu sreću koju mi je i samome iznimno teško spoznati unutar ovih obrazaca življenja i kretanja s masama kroz zajedničko postojanje... Što odlikuje život nas prosječnih ljudi? Evo samo nekoliko točaka preživljavanja, a ne življenja:

• rodiš se, a već kažu da si kršćanin, musliman ili nešto treće...
• odrastaš, a roditelji te uglavnom uče što misliti, a ne kako da misliti...
• pohađaš školu minimalno 12 godina svog života, što je za veliki broj ljudi čak 20% životnog vijeka...
• u školi ti uglavnom unište sposobnosti ljudskog prirodnog razmišljanja, a usade korporativno, tvorničko, radničko razmišljanje...
• nakon minimalno 12 godina treninga možda ćeš shvatiti da si sad spreman za robovanje sustavu, a da je radost zbog diplome u važećem sustavu pretjerana ili barem preuranjena...
• povjeruješ u priču u kojoj ti život te tko si i što si određuje titula, pripadnost određenoj obitelji ili krugu ljudi...
• zaboraviš da ti nisi tvoje ime, titula, nacionalnost ili vjera. Ovaj svijet je organiziran toliko bolesno da se čovjek ne osjeća čovjekom ako ga ne predstavlja neka umjetna tvorevina u vidu titule ili imena...
• korporativni svijet koji je iznad država i koji vodi politiku sada nameće duži radni vijek, a pomiče radno vrijeme tako da ni za što nemaš vremena, smanjuje plaće i nameće mišljenje kako si ispunio svoju zadaću u životu ako si ostao zapamćen u nekoj firmi...
• kada nisi na poslu, ostaje ti minimum vremena za odgajanje potomaka, a njega pak iskoristiš za gledanje TV-a i navijanje za neku nogometnu ekipu ili pak uređivanje samog sebe da bi drugima bio lijep...
• umjesto da nedjeljom ujutro odvedeš klince u prirodu i učiš ih kako biti čovjekom, ti ih doslovce tjeraš na misu jer, budimo realni – djeca čitav svoj vijek odgajanja nemaju pojma o čemu vi pričate, vezano za religiju, i definitivno njih 99% nema interesa za te teme, već se žele igrati i učiti kroz ono što oni žele i kada žele. I ne žele se bojati, a stalno im se prijeti paklima i nebeskim kaznama. Hoćemo se kladiti da to nije njihovo prirodno stanje uma i da ih zapravo na neki značajan način uništavamo? Zajebite priču o tome da npr. djeca ateista ne mogu odrastati ispravno... Što s kršćanskim sinovima koji prolijevaju krv po svijetu i j..u muslimanske majke? Što s obrnutom situacijom?
Nedjelja = priroda i humani odgoj iz srca kad se već ne stigne radnim danom, jel? Kakvo jebeno treniranje čak i na taj „sveti“ dan kojeg nam je netko velikodušno dao za odmor? Primijetite da je iz perioda odmora subota za većinu ljudi – nestala. Shvaćate poantu svega ovoga polagano? Ne sumnjam u vas, unatoč svemu i čitavom programskom kodu u glavama...
• trošimo na materijalne stvari koje nam ne trebaju i provodimo slobodno vrijeme u trgovinama...
• proizvodimo samo uzimajući od prirode, bez vraćanja...
• proizvodimo umjetno i GMO pod etiketom prirode...
• mislimo da su svetinja i radost življenja Dinamo i Hajduk...
• provedemo pola života spavajući, a 25% pripiti jer nije pristojno odbiti čašicu u svakoj prilici...
• mislimo da su život janjetina i vino...
• puni smo ljubavi u tolikoj mjeri da zbog te ljubavi stradaju pederi, ljudi koji su različiti po vjeri, koži, staležu, zdravlju... Od te ljubavi stradavamo neminovno i sami...
• podupiremo ratove...
• kupujemo sami sebi mramorne grobnice za života i grobna mjesta...
• pratimo modu i pušimo umjetni koncept mode...
• gledamo filmove holivudske produkcije koja više nema veze s razumom, a ni kvalitetom...
• konzumiramo TončijaHuljića. Pravilnije bih rekao: „glazbu T. Huljića“, ali bio bi to veći grijeh, nego tuđeg boga dvaput spomenut bez potrebe...


Ukratko –muško si ako si ubio i zaklao, ako si pojeo i popio, ako si zabio gol. Žensko si ako kupuješ, nagovaraš muški dio obitelji na odlazak na misu i ako si muškom poslušna. Čovjek si ako nisi žena???!!! Čak i neke žene znajureći – „Jednog dana bit ću ti žena, a ti moj čovjek“. Oprostite, ali sve mi ovo djeluje abnormalno neozbiljno... Evo, smijem se koliko je neozbiljno...

Dopustiti da život svih nas na Zemlji prolazi u naredbama i slušanju naredbi, treningu, oblikovanju razmišljanja kako bismo bili korisno smrtonosni i glupi, dopustiti da „jer tako svi rade“ na samrtnoj postelji požalimo zbog pola svog života i shvatimo kako ćemo umrijeti glupi i bez pravih iskustava života, dopustiti zavist, mržnju i smrt zbog komada papira kojemu se pridaje neka vrijednost, dopustiti sve ono što sam naveo u svih svojih 100+ tekstova u zadnje 4 godine, kako vi sebi dopuštate, kako i sam sebi blesavo dopuštam – to je ozbiljno? To je ponos i dika? Samo takvi se možemo zvati ljudima? Sada smo uzorni? Dokle god je tako, bit ću u bezobrazno velikoj mjeri ponosan na svaku svoju„djetinjariju“ i „nezrelu“ misao, a još ponosniji kada mi kažu da se ne ponašam u skladu s godinama...

Smijati se, biti nesposoban za rat, dobivati mučnine od shopping centara, vjerovati u što želiš, a ne u što ti kažu, smatrati da je 8 sati posla upravo to, a ne zagrijavanje za nastavak kod kuće (ako uopće imaš posao), veselo pozdraviti tmurne face kada dođeš na posao bez povratne reakcije, truditi se osvješćivati okolinu kako bi što manje ljudi zbog gluposti ginulo – to je neozbiljno? Ako je to NEOZBILJNO, onda su ljudi OZBILJNO poremećeni. Ali to nije novost, zar ne? To je samo još jedna stvar koju treba ignorirati jer ako se o tome razmišlja i govori, to već prelazi u gadno filozofiranje...

Tags:     život      novac      škola      učenje      nametanje      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+3 #2 ja 2012-06-16 00:11
Živio i ostao uvijek isti! Misli filozofiraj i ostani dijete u srcu zauvijek Bravo!
Citat
 
 
+3 #1 Paradigmatic 2012-06-13 10:44
Jedan pisac je nedavno u kontekstu polemike o religiji rekao "Pravi krrscani se ne skandaliziraju, Farizeji se skandaliziraju" da parafraziram, budan pojedinac se ne snebiva na ove ocite stvari o kojima pises, samo materijom hipnotizirana i izmanipulirana osoba ce radije ludilo potraziti u onome koji na ludilo ukazuje nego na ukazanom. Ne jednom je Isus rekao "tko ima usi neka cuje i oci neka vidi".
Ipak, covjek ne smije bit pregrub prema neprobudjenima jer je lako upasti u zamku osudjivanja sto je siguran put nazad u san.
Bilo kako bilo, postovi su ti odlicni, samo nastavi tako.
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Četiri godišnje apokalipse

Četiri godišnje apokalipse

"Krenuo sam tog petka ujutro na posao. Obično me prije alarma probudi prometna buka s ulice koja dopire kroz zatvoren prozor."  

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4414

Više...
Kako će 'kava' izgledati 2025.

Kako će 'kava' izgledati 2025.

U novoj kolumni, Danijel Ambrozić donosi svoje viđenje kako će dnevni ritual ispijanja kave u društvu izgledati 2025. godine.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:3776

Više...
Oprostite na bivanju čovjekom

Oprostite na bivanju čovjekom

Još jedan lijepi pozdrav svima u još jedno maglovito jutro. Očito me ta magla nekako inspirira u pisanju, tmurno vrijeme malo zamuti raspoloženje, a to mi je osobni okidač za...

Komentari(1) Klikova:3730

Više...
Od mačjeg do pravog kašlja

Od mačjeg do pravog kašlja

Poštovanje, dragi ljudi začepljenih pluća!

Komentari(1) Klikova:4272

Više...
Zbogom Sunce, zbogom pameti

Zbogom Sunce, zbogom pameti

Dobro vam bilo ovo prekrasno jutro na datum 17.10.! Jučer i danas napokon imamo priliku ustati se ujutro, pogledati van i vidjeti nostalgičan prelijep prizor koga se ljudi već rijetko...

Komentari(1) Klikova:7048

Više...
Ista slika, drugi rat

Ista slika, drugi rat

Lijep pozdrav, lijepi moji! Nadam se da se lijepo i osjećate. Ako nekima ovih dana nije baš lijepo, možda je to zbog stravičnih necenzuriranih fotografija i video uradaka...

Komentari(1) Klikova:5517

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

Ludi pozdrav svim ludim ljudima u ludom vremenu!

Komentari(4) Klikova:4577

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

Lijep pozdrav svim ljubiteljima mode u Hrvatskoj u ovo prekrasno jutro! Ovdje je moda ujutro piti kavu i čitati, ali morao sam ju u vlastitom slučaju ponovo preobraziti u pijenje...

Komentari(2) Klikova:4975

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

Pokušavam se prisjetiti i nikako ne mogu - kada sam zadnji puta stao u obranu neke javne osobe tako što sam rekao više od usputne rečenice ili dužeg komentara... Vjerojatno...

Komentari(8) Klikova:6856

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

Najčešće volim malo pričekati. Možda malo sagledati tuđa gledišta oko aktualnih događanja kojima se pune novinski stupci i o kojima se intenzivno priča (na nesreću normalnih ljudi kojima je pun...

Komentari(1) Klikova:3508

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

Uskoro će krenuti prosvjedi, javlja mi se nekakav osjećaj iznutra... Izbjegavajte me pozivati na njih ili pitati zašto nisam bio, zašto samo pišem članke i mislim da nešto time činim....

Komentari(2) Klikova:3396

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

Dobro jutro, svijete, ti koji si osvanuo za nove četiri godine vladavine psihopatije. Neka slavlje traje! Potaknut očekivanim izborom Baracka Obame za još jedan predsjednički mandat u SAD-u, odlučio sam...

Komentari(1) Klikova:4877

Više...
Zaprašen um 2. dio

Zaprašen um 2. dio

Lijep pozdrav stanovnicima države nad kojom se opet digla magla. Nema ta magla veze s maglom Thompsona, Radićevim guskama u magli ili s maglom u glavama Hrvata. Sve tri elementarne...

Komentari(12) Klikova:7349

Više...
Bok uz bok

Bok uz bok

Probao sam razmišljati lijevo. Vukli su me na desno. Dok sam zadirao u desno, vrištali su s lijeva. U sredini je jednako lako strunuti kao i na stranama. Sada me...

Komentari(7) Klikova:5096

Više...
Zaprašen um 1. dio

Zaprašen um 1. dio

"Ne poslužuj alkohol u birtiji u kojoj držiš predavanje i očekuješ da ljudi ne puše i ne prekidaju te s upadicama, pogotovo jer znaju da je vrijeme za raspravu nakon...

Komentari(3) Klikova:4792

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

Zdravo, tužna nacijo! Privucite si stolice jer ovo biste trebali primiti sjedeći. S velikim žaljenjem pišem ovaj novi komad teksta. Evo, ne znam kako da to ublažim i priopćim vam,...

Komentari(4) Klikova:6405

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

Dragi moji ljubitelji lakih i veselih štiva, evo opet kršim pravila našeg divnog medijskog svijeta pa pokušavam iznjedriti kakav kvalitetan sadržaj u tojdomeni koja njime sve manje obiluje.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4280

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

Sjećam se tog 5.8.1995.g. kada se na jednom od slavonskih kirvaja slavilo višestruko. Kirvaji u Slavoniji su ono što se tamo i u ostalim krajevima Hrvatske zove kirbaj, proštenje, slava...

Komentari(1) Klikova:4471

Više...
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno