Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Hvala! Nema na čemu...

6101

Lijep pozdrav svim državljanima neovisne i slobodne Hrvatske, mom narodu koji je mnogo patio kroz stoljeća da bi sada napokon mogao biti zahvalan za ono što ima. Zahvalnost je osjećaj kojeg iskazujemo nekome tko nam je učinio nešto što nismo mogli u potpunosti ili uopće ispuniti sami, nekome tko nam je pomogao, nešto pružio, rekao ili učinio nešto što nam je bilo od koristi, bila ona materijalna ili duhovna. Zahvalnost je čin koji obogaćuje dušu pružatelja usluge i onoga kome je što pruženo. Jučer je bio Dan domovinske zahvalnosti i Hrvati su se zahvaljivali na postanku i opstanku naše države. Ono što bih dodao jest to da su se u načelu zahvaljivali na onom što su trebali imati, a ne na onom što imaju.

 

Stoga me pri pomisli na činjenicu da se zahvaljujemo na nečemu što nam uopće nije pruženo pomalo zaboli želudac. A možda je to i zbog kave i cigareta prije doručka. Još nisam siguran. Ono u što sam siguran jest da sam osobno zahvalan samo na pruženom neradnom danu koji je u kalendaru postao blagdanom zbog oslobođenja hrvatske države. I koliko god se trudio da na papir skupim još nekoliko razloga zbog kojih sam jučer trebao biti zahvalan, to mi nikako ne uspijeva, a papir razloga ostaje prazan. Prije da će biti ispunjen parovima za kladionicu ili popisom stvari koje sutra trebam ponijeti na put u grad u kojem živim i radim. Trenutno mi pada na pamet da nemam ništa niti od tog neradnog dana na kojem sam zahvalan jer imam peh da je on upao baš u vrijeme godišnjeg odmora. I eto, ipak i dalje ostajem samo nezahvalno đubre. Pa kakav sam to Hrvat ako nemam potrebu zahvaljivati nebeskim i političkim silama na rajskim plodovima koje sada svi uživamo? Sada ću vam reći. I znam da se mnogima neće svidjeti. Oni su dio neke druge stvarnosti, imaju svoj svijet i svoju ljušturu u kojoj žive i ne sviđa im se mišljenje nekoga tko razmišlja drukčije. Zahvalan sam tim ljudima jer su mi pomogli u mom duhovnom rastu do točke na kojoj sam sada. Nije to bogznakakav nivo svijesti, ali me veseli tendencija rasta istoga.

U ovom odlomku prije svega se želim zahvaliti svim živućim braniteljima koji su omogućili da preživim ratne godine ispunjene zvukovima sirena, rafala, zvižduka čitavog arsenala avionskih, tenkovskih i topovskih bombi koje su više puta padale tako blizu da sam se iz prve ruke uspio uvjeriti kako holivudski proizvođači specijalnih efekata apsolutno nemaju pojma kako izgleda jedna eksplozija. Trebali su biti ovdje da nauče materijal za ratne filmove, i to od svojih sunarodnjaka i njihovih saveznika koji su najprije donijeli pogubne ideje na ove prostore, a putem njih kasnije zametnuli i rat. I da – zahvaljujem se i ljudima koji su nas onda branili, a sada vode život u drukčijim dimenzijama postojanja.

Ponekad osjećam veliku žalost zbog činjenice da su uzalud ginuli iz više razloga. Od tih razloga naveo bih 2 osnovna. Prvi je činjenica da svoju državu uopće nemamo, a zbog svoje pasivnosti, sklonosti nerazmišljanju i povodljivosti autoritetima te akcija vladajućih, predajemo ju opet u ruke ekonomskih osvajača i kolonizatora. Naravno, riječ je o EU. Drugi razlog je činjenica da se ratovima, pa tako ni ovim koji je prošao, ništa ne može riješiti osim započeti novi krug patnje i nasilnog umiranja. Sami svoju djecu tako učimo jer odbijamo znanje i napredak svijesti svjesno ili nesvjesno. Ta naša djeca će stoga biti novo topovsko meso za neke druge Hitlere, Tuđmane i Miloševiće... A onda će ona nama zahvaljivati. Samo se pitam – na čemu? Na neprekinutosti kruga bezumlja i okrutne smrti kojoj prethodi emotivna i fizička patnja? Zvuči nevjerovatno, ali odgovorno tvrdim da je to istina i da ono na čemu se Hrvati zahvaljuju nema previše smisla. Slika svega puno je šira nego što su ljudi toga svjesni. A kada netko pokuša proširiti tuđu percepciju, onda riskira da ga proglase izdajicom te ga u ime boga i domovine ubiju fizički, „u pojam“  ili barem diskriminiraju na bilo kakav način.

Pa da vidimo sada što je to što prethodi konačnom osjećaju zahvalnosti na državi, miru i blagodatima jedne slobodne države... Napisat ću par rečenica o našem konkretnom slučaju, tj. nedavnom ratu na prostorima Jugoslavije. On se u osnovi ne razlikuje od svih ostalih manjih ili većih ratova kroz povijest, barem onu noviju, što god to značilo. Danas je rat najisplativiji biznis te izvor ogromne zarade za njegove aktere koji nikad ne vide bojišta. Dakako, ti akteri su oni koji vode konce ratovanja. I to izvana! Možda zvuči bezobrazno i nezahvalno, ali prošli rat nema nikakve veze s razlozima u koje su sigurni suprotstavljeni narodi, svaki sa svojim istinama. Te istine (uključujući ideju o Velikoj Srbiji) pomno su planirane od strane utjecajnih ljudi zapada i istoka kojima je ovaj rat napunio džepove na račun naše patnje čijih razloga uglavnom nisu svjesni oni koji su u sukobu bili.

Taktika zavade isplanira se uz viski, cigare i golf. Potom se ideje postignute dogovorom kroz medije u vlasništvu istih moćnika plasiraju onima kojima su mediji jedini izvor istine o svijetu u kojem žive. Nevjerovatno je kakva se lažna stvarnost može kreirati putem medija. Ipak, nekome je ona istina. Najvažnije je na početku lagati tako da jedna strana pomisli da je ugrožena zbog druge, čak i kada pripadnici obje strane žive skupa i u priličnom skladu. Kada je kod ljudi stvoren strah, onda je napravljena dobra podloga za paničnu i agresivnu reakciju te početak sukoba. Vođe naroda (marionete koje nije briga za svoj narod, već jedino za profit, a pri tome prvenstveno mislim na obmanjenu agresorsku stranu) potom će regrutirati one ljude koji ne znaju ništa o svijetu osim onoga što se ponudi na TV ekranu. Malo je vjerovatno da će mnogo intelektualaca ili ljudi slobodnog duha uspjeti regrutirati u svoje odrede smrti pa se onda bacaju na najneukiji dio puka, obično iz zabačenijih predjela zemlje koju vode u besmisleni rat. Biraju se ljudi koji se ionako tuku svaki dan u lokalnoj birtiji, ljudi koje je teško razumjeti u komunikaciji jer su obično izbezumljeni od alkohola, a imaju vrlo slabe sposobnosti razumjeti nekoga tko nije kao oni. Poželjno je da budu i što zadrtiji vjernici pa ih se može dodatno izmanipulirati putem njihove religioznosti. Uvjeriti neki narod da je odabran od boga za svetu misiju ubijanja i nije baš teško.

Kada je teren ovako pripremljen, počinje smrtonosna igra koja se odvija prema nalozima onih koji imaju zajedničke interese ili ne znaju da ispunjavaju tuđe interese, odnosno interese onih koji su u piramidi moći iznad njih. Naivno je misliti da su npr. Tuđman, Milošević i Izetbegović bili nekakvi ljuti neprijatelji. Naivno je misliti da su voljeli svoje narode koliko mi mislimo da jesu.

U igri profita gdje ljudski život ne znači ništa osim vrijednog sredstva za ispunjenje mračnih želja moćnika i njihovih doslovno poslovnih planova, čak i najbliži susjedi s kojima ste jeli i pili, djecu im čuvali, u stanju su se u trenu promijeniti i pretvoriti u krvnike vaše djece i vas samih. Mnogo se pričalo o takvim postupcima srpskih stanovnika Republike Hrvatske. Da je kojim slučajem među nama bila obrnuta situacija, vjerujte mi da bi se i naš narod tako ponašao – ništa manje krvnički nego drugi. Imali smo priliku vidjeti svu silinu ponašanja koje je uvjetovano manjkom samokontrole, samopoštovanja, viškom nesvjesnosti sebe kao čovjeka te viškom vjerovanja u našu vlastitu opću nesposobnost i nesavršenost. Staloženu osobu i staložen, svjestan narod, nitko ne može odvesti u rat. Ili možda može?

Postoji i druga strana medalje. Da je kojim slučajem netko upao u moje dvorište, a da sam bio u godinama pogodnim za branjenje sebe i obitelji koju mi pijana budala želi zaklati, ne bih zdravokršćanski okrenuo i drugi obraz. Prije da bih pokušao to nesvjesno biće lišiti života kojeg ionako ne razumije pa zato čini to što čini po tuđem nalogu. I to me najviše muči – što je takve situacije nemoguće izbjeći ako se iznenada dogode. Ne samo da niti malo ne odobravam postojanje vojske i sukoba kroz oružje, već smatram da nam na svijetu ništa ne fali, osim svjesnosti postojanja sebe i drugih. Glad je generirana namjerno, hrana je raspodijeljena nepravedno u svijetu, isto kao i novac bez kojeg nema hrane. Nije li besramno i aspurdno da za ono što priroda daje moramo davati novac? Ako ga nemamo dovoljno – gladujemo i umiremo. Kada nema novca, nema sredstava za život ili barem mislimo da s krajem posjedovanja novca dolazi i kraj našeg postojanja kao pojedinca.

Nesvjesne glave programira netko svjesniji, ali zao. Takvih je začuđujuće malo naspram ukupnog broja ljudi u svijetu. Ipak, za njihovim riječima povode se mase. Sramotno je koliki je dio populacije Zemlje nesposoban zdravo rasuđivati, koliko ih je podložno okrutnim autoritetima, kolika je razina općeg nerazumijevanja koncepta života, iako se on pomno objašnjava u religijskim knjigama. Dakle, prva je mogućnost da te knjige ne razumijemo ili jednostavno čak ni njihovi pisci nisu razumijeli gradivo koje se zove život. Vjerovatno je riječ o mješavini ta dva faktora.

Čitav život netko mi nameće stanje u kojem bih trebao vjerovati da je rat normalna stvar, dio prirodnog tijeka razvitka civilizacije. Ipak, koliko god se taj netko trudio da me navede na takva nebulozna razmišljanja, nitko me ne može uvjeriti u to da svijet bez metka nije moguć. Vjerujem u svijet gdje ne postoji mogućnost da budem prisiljen ubiti u svrhu obrane. Ali ne vjerujem ljudima, čak i kada su krotki i umiljati. Jedan božji jaganjac se pod lažnom prijetnjom munjevito pretvara u krvoločnog vuka. Zapravo je nečasno prema pojmu života uopće uspoređivati životinje s ljudima jer čak i one bolje razumiju život. Ljudi se danas ne trude živjeti, već se trude što blesavije i apsurdnije umrijeti te po mogućnosti biti odgovorni za još koju smrt u čast ponosa, bogova, teritorija koji ionako nije njihov, već je u rukama onih koji upravo žele da mislimo da smo slobodni i da imamo „nešto svoje“.

Ako nemamo ono neophodno, a to je svjesnost o postojanju sebe kao lijepog bića te život proveden u razmišljanju, a ne u automatici i nagonima, onda ne možemo imati nešto svoje, bilo da je riječ o materijalnim dobrima ili vlastitom mišljenju o nečemu. Ako nemamo svjesnost o sebi, onda će nam drugi reći kako treba razmišljati te nas oblikovati prema svojim željama. A te želje gotovo nikada nemaju veze s razumom. Samo s novcima. To je naš bog. Bog koji će nas sa zadovoljstvom kazniti upravo zato jer u njega vjerujemo.

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+1 #1 Antiiluminati 2011-08-15 14:00
Stvarno odličan tekst. Svaka čast!
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Četiri godišnje apokalipse

Četiri godišnje apokalipse

"Krenuo sam tog petka ujutro na posao. Obično me prije alarma probudi prometna buka s ulice koja dopire kroz zatvoren prozor."  

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4854

Više...
Kako će 'kava' izgledati 2025.

Kako će 'kava' izgledati 2025.

U novoj kolumni, Danijel Ambrozić donosi svoje viđenje kako će dnevni ritual ispijanja kave u društvu izgledati 2025. godine.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4413

Više...
Oprostite na bivanju čovjekom

Oprostite na bivanju čovjekom

Još jedan lijepi pozdrav svima u još jedno maglovito jutro. Očito me ta magla nekako inspirira u pisanju, tmurno vrijeme malo zamuti raspoloženje, a to mi je osobni okidač za...

Komentari(1) Klikova:4335

Više...
Od mačjeg do pravog kašlja

Od mačjeg do pravog kašlja

Poštovanje, dragi ljudi začepljenih pluća!

Komentari(1) Klikova:4819

Više...
Zbogom Sunce, zbogom pameti

Zbogom Sunce, zbogom pameti

Dobro vam bilo ovo prekrasno jutro na datum 17.10.! Jučer i danas napokon imamo priliku ustati se ujutro, pogledati van i vidjeti nostalgičan prelijep prizor koga se ljudi već rijetko...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7667

Više...
Ista slika, drugi rat

Ista slika, drugi rat

Lijep pozdrav, lijepi moji! Nadam se da se lijepo i osjećate. Ako nekima ovih dana nije baš lijepo, možda je to zbog stravičnih necenzuriranih fotografija i video uradaka...

Komentari(1) Klikova:6174

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

Ludi pozdrav svim ludim ljudima u ludom vremenu!

Komentari(4) Klikova:5217

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

Lijep pozdrav svim ljubiteljima mode u Hrvatskoj u ovo prekrasno jutro! Ovdje je moda ujutro piti kavu i čitati, ali morao sam ju u vlastitom slučaju ponovo preobraziti u pijenje...

Komentari(2) Klikova:5537

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

Pokušavam se prisjetiti i nikako ne mogu - kada sam zadnji puta stao u obranu neke javne osobe tako što sam rekao više od usputne rečenice ili dužeg komentara... Vjerojatno...

Komentari(8) Klikova:7436

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

Najčešće volim malo pričekati. Možda malo sagledati tuđa gledišta oko aktualnih događanja kojima se pune novinski stupci i o kojima se intenzivno priča (na nesreću normalnih ljudi kojima je pun...

Komentari(1) Klikova:4098

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

Uskoro će krenuti prosvjedi, javlja mi se nekakav osjećaj iznutra... Izbjegavajte me pozivati na njih ili pitati zašto nisam bio, zašto samo pišem članke i mislim da nešto time činim....

Komentari(2) Klikova:3891

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

Dobro jutro, svijete, ti koji si osvanuo za nove četiri godine vladavine psihopatije. Neka slavlje traje! Potaknut očekivanim izborom Baracka Obame za još jedan predsjednički mandat u SAD-u, odlučio sam...

Komentari(1) Klikova:5470

Više...
Zaprašen um 2. dio

Zaprašen um 2. dio

Lijep pozdrav stanovnicima države nad kojom se opet digla magla. Nema ta magla veze s maglom Thompsona, Radićevim guskama u magli ili s maglom u glavama Hrvata. Sve tri elementarne...

Komentari(12) Klikova:7930

Više...
Bok uz bok

Bok uz bok

Probao sam razmišljati lijevo. Vukli su me na desno. Dok sam zadirao u desno, vrištali su s lijeva. U sredini je jednako lako strunuti kao i na stranama. Sada me...

Komentari(7) Klikova:5651

Više...
Zaprašen um 1. dio

Zaprašen um 1. dio

"Ne poslužuj alkohol u birtiji u kojoj držiš predavanje i očekuješ da ljudi ne puše i ne prekidaju te s upadicama, pogotovo jer znaju da je vrijeme za raspravu nakon...

Komentari(3) Klikova:5265

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

Zdravo, tužna nacijo! Privucite si stolice jer ovo biste trebali primiti sjedeći. S velikim žaljenjem pišem ovaj novi komad teksta. Evo, ne znam kako da to ublažim i priopćim vam,...

Komentari(4) Klikova:7013

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

Dragi moji ljubitelji lakih i veselih štiva, evo opet kršim pravila našeg divnog medijskog svijeta pa pokušavam iznjedriti kakav kvalitetan sadržaj u tojdomeni koja njime sve manje obiluje.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4825

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

Sjećam se tog 5.8.1995.g. kada se na jednom od slavonskih kirvaja slavilo višestruko. Kirvaji u Slavoniji su ono što se tamo i u ostalim krajevima Hrvatske zove kirbaj, proštenje, slava...

Komentari(1) Klikova:5169

Više...
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno