NEREČICE 1.dio - Da pojasnim prvo da će kroz ovaj tekst biti riječ o izjavama i pojmovima, koji za moje poimanje svijeta nemaju smisla. Te verbalne poštapalice su “nerečice” koje se koriste samo da bi se rekle. Proizašle iz sistema kakav jest, kukavan i nevoljan, te tiho ušle u podsvijest. Dok izgovaramo te ne logičnosti,sve ih više prihvaćamo kao dio normalne slike života. I umjesto da težimo uzvišenosti življenja, mislima,riječju,djelom,mi prihvaćamo potonuće servirano pod zbirkom zakona,zapisa,odredbi,članaka,stavaka....
“Nerečica” je sada smišljena riječ (dok pišem) u nedostatku poznate i priznate riječi koja bi u uhu dala težinu za glupost.
“Nerečicama” zovem one riječi koje ne bi trebale biti poznate, ali ne zbog same riječi koja je tek poredak slova i glasova.........nego ne bi trebalo postojati to što te riječi opisuju.
-”nerečica” br.1 -BORBA ZA EGZISTENCIJU
Riječ egzistencija dolazi od latinske riječi exsistere,što znači postojati,a postojati znači živjeti.
Pojam život bi bio stanje bića od rođenja do smrti ili opet postojanje-dakle, stanje onoga što jest. Jednom riječju-egzistencija. S ovim sam nekako zatvorila krug tog pojma.
Sve zemlje svijeta kojeg poznajemo imaju zakon koji kaže da svaka osoba koja je rođena ima pravo na život.To znači da osoba ima pravo na postojanje,na opstanak.
Ako imamo PRAVO na to, kako to da nam življenje naplaćuju novcem??! Kupujemo život za danas,sutra....a radom smo “stavljeni pod hipoteke” ,jer je taj isti rad izmišljen kao rad za novac. Ucjena koja ide uz to je: ako ne radiš kako “ja” kažem, nećeš raditi uopće. Otkazom je onda direktno oduzeto pravo na opstanak.
TAKO JE RAD ZA NOVAC ustvari sredstvo (“oružje”) za borbu za egzistenciju.
Bili iz ovoga mogli reći da se uređenje svijeta danas, razlikuje od vremena arena i
krvoločnih prisilnih borbi za život, tek po sredstvu za borbu i brzini umiranja?
Rad bi trebao postojati, ali rad zbog samog djela. Zbog rezultata koji bi sam po sebi trebao biti nagrada......
Mislim da Svijet ne bi trebao znati za takav pojam jer se nitko ne bi trebao “boriti za egzistiranje”....trebali bi imati PRAVO NA EGZISTENCIJU!
Ne u ovakvim lažnim oblicima,sa raznim zakonskim odredbama, koji ustvari prikrivaju borbu za isto.....
Nego PRAVO u smislu da se u danu ne promišljaš na to...da je to toliko normalno kao sada disanje...
“Nerečica” br.2 NOVAC
Nisam osoba koja može pričati o novcu na neki strastven način,jer nemam to u sebi. Ne bi trebala pričati ni što se sve sa novcem može ostvariti,jer se pokazalo da ne baratam s njim najbolje u smislu oplođivanja i zarađivanja. Niti želim to naučiti. Bilo je vremena kad nisam imala novca,a bilo je vremena kad sam imala i tada sam dio potrošila, a ostatak podijelila. Novac mi predstavlja tek nužno zlo. Stvari koje želim su ipak one koje on ne može kupiti.....
Pa kako da ja sada pričam o novcu kao o “nerečici”? Prije bi mogla pričati o novcu kao nepozanici,jer ga ne razumijem. Ipak,neka iskustva imam. Imam iskustvo (u trajanju od 34 godine) imati i nemati novac u sistemu kakav jest. Meni dovoljno za ovaj tekst, osiromašen od opterećenja kome će biti jasno,a kome ne.
Što je za Vas novac?
Za mene je novac i sloboda,ali i ropstvo u isti mah. Novac je relativna stvar...baš kao i sve...
-Imati veliki novac u ovakvom sistemu,znači biti “slobodan”. To znači raspolagati sa svojim životom,provoditi vrijeme s onima koje voliš umjesto 6-8 sati na poslu s ljudima koji ti i ne znače baš puno. Imati novac,u ovakvom sistemu, znači dobiti stvari koje želiš. Takva sloboda je sloboda samo dok imaš novac.
-Nemati novac u ovakvom sistemu je teško. Non stop trčeš za ga nabaviti.
Dok pričamo da smo slobodni, postoji li kod nas svjesnost da smo ustvari u ropstvu kakvog niti jedni kolonijalisti nisu uspjeli ostvariti? Ako otplaćujemo svoje postojanje svakodnevno ima li tu slobode uopće?
Nemati novac u ovakvom uređenju svijeta za mnoge znači smrt!Zar s time ne stavljaju u direktnu egzistencijalnu opasnost? Riječ je tek o šuškavim papirićima i zveckavim žetončićima i za ne vjerovati koliku moć smo im dali.
Novac je riječ iz koje je izašao nevjerojatan nakot suludih rečenica. Poput: “novac je moć” ili “s novcem možeš kupiti sve”...
Nažalost neke od tih rečenica jesu,a nekima tek malo fali da budu generalna istina..
Novac ne bi trebao postojati i on je “nerečica” koju ne bi trebali poznavati, jer tom izazovu jednostavno nismo dorasli. Radi njega čovjek čovjeku napravi svašta. Sva ona niska i bijedna djela koja majmun majmunu ne bi napravio za zrelu bananu! Novac nam oduzima svijest o važnom..
nerečica br.3- LJUBAV JE ŽRTVA
Ako voliš-onda voliš....Voliš čovjeka kakav jest,pa čak i kad radi djela koja nisu za pohvalu!
Ljubav, uostalom, nije riječ koju treba opisivati. Ona jest opisna riječ sama po sebi. Ona obuhvaća svaku pozitivnu misao, riječ i djelo. Sve što napravimo iz pobuda ljubavi su automatski i djela kojima ona opisuje sama sebe!
Osjećaj da se žrtvuješ za nekoga je iz izvora sebičnosti i tu nema ljubavi uopće. Ljubav je darivanje,a djela iz ljubavi su djela koja su lagana po izboru.
Najekstremniji primjer bi bio da majka mora dati život za svoje dijete. Smatra li ona da je to žrtvovanje? Mislim da ne...mislim da smatra da je to darivanje života svom djetetu.....
Nije isto uraditi nešto i gledati na to kao na žrtvu ili uraditi to isto i gledati na to kao na darivanje.
Ako bi se pomirili sa svojim djelima koja smatramo žrtvom i kad bi osjetili zahvalnost što smo u mogućnosti dati ne sebično djelo...... Mislim da bi to bio ključ za razumijevanje razlike energije između ta dva izvora. Sebičnost i Darežljivost (ljubav).
Zato je “ljubav je žrtva” po meni nerečica br.3
Za prvu ruku,dosta. Drugi dio ne očekujte odmah. Kad mu bude vrijeme onda će biti i napisan.
Do tada imajmo na umu, da iza svakog jednostavnog zaključka uvijek stoji kopmpleksna filozofija. Rečenice kojima komuniciramo međusobno,nisu tek izrečene onako....
Rečene su impulzivnošću uma,duše,svijesti, savjesti...
Ponajviše su rečene iskustvima koja smo stekli, plivajući u moru čovjekovih zakona-ne zakonitih po Životu.
Neke od njih su naši ,a neke su tuđi “apsurdusi ne promislitusi”....promišljajmo o njima.
Do slijedećeg čitanja, Anita Barišić M.