4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Polarizacija moći i rodna nejednakost

35639

Poštovani, sljedeća četiri posta će se baviti temama, koje bi mogle, zavisno od teme do teme, mnoge iznenaditi u pogledu informacija s kojima mnogi nisu upoznati. Također, mnogi bi se mogli suočiti s jednom drugom perspektivom pogleda na neke stvari, potisnute od strane odgoja i društva. Oni koji sebe smatraju osobom  maksimalne tolerancije i suosjećanja, možda uistinu imaju još uvijek predrasude i određenu dozu ne prihvaćanja onoga što je drugačije, nepoznato, onoga što može narušiti (do sada naviknuti) životni komfor i onoga što može naškoditi nametnitum postulatima. Zahvaljujem Andriji koja mi je pripomogla u pisanju ovoga posta.

 


Pitanje jednakopravnosti žena, mnogi smatraju riješenim, dapače, velika većina ljudi će na informaciju da postoji aktivizam za prava žena odmahivati rukom i prozivati ih frustriranim osobama. Smatrati će da je to glupost. Uostalom, što uopće fali svim tim ženama?  Sve je sređeno,  živimo u 21.stoljeću, žene imaju pravo na obrazovanje, pravo na rad i pravo glasa…čak imaju i pravo na pobačaj! Čemu onda sva ta brujanja o ženskim pravima? ALI,  ne biste vjerovali, postoji još toliko prepreka koje stoje na putu do svijeta jednakih vrijednosti i prava; za muškarce, žene, i ljude općenito.

Maratonska utrka za emancipaciju žena još uvijek traje

Postojeće društvene odnose između dva spola određuje prije svega polarizacija moći. To je odnos podređenih I nadređenih I kao takav je glavna prepreka ljudskom napretku.  Kada se govori o ženama kao manjini, pri tome se ne misli doslovno, riječ je o manjoj zastupljenosti žena u različitim područjima u društvu, njihovoj manjoj vidljivosti I nejednakost.

U krugu istomišljenika , u velikim i urbanim sredinama, često se čini da svijet napreduje kupnim koracima, ali čim se malo odmaknemo od tih istih ljudi i okruženja, nailazimo na barijere za koje mislimo da su davno nestale i otišle u zaborav kao stvar prošlosti I nekog drugog vremena. No, naša “emancipacija” je jako mlada i još uvijek je riječ samo o stvaranju temelja na kojim bi tek trebala uslijediti izgradnja zdravog društva.

Žene su u Švicarskoj pravo glasa dobile 1971.godine, u drugim zemljama nešto ranije,npr, u Jugoslaviji 1945 ( Velikoj Brirtaniji 1919. su imale ograničeno pravo glasa,žene da bi se 10 godina kasnije potpuno izjednačile.U SAD-u 1920.), a u zemljama Bliskog Istoka ta prava trebaju tek izboriti..U Libanonu žene tek djelomično imaju pravo glasa, u Saudijskoj Arabiji uopće nemaju, kao ni u Vatikanu (budući da su papinske konklave jedini izbori na kojima isključivo sudjeluju muškarci). Kada otvorite oči I sagledate stvari iz druge perspektive, naići ćete na jasne I očite primjere iz svakonevnog života, ali i simbolički prikrivene pokazatelje o poziciji žena u društvu.

Veliki dio naše Kugle je još uvijek omeđen debelim zidinama tradicionalnog odosa prema svijetu; koji nalaže strogu hijerarhiju društvenih zajednica utemeljenih na čvrstim stupovima patrijarhata; gdje su stari muškarci kao glavne figure, nosioci moći, simbol autoriteta kojemu se beskompromisno i neupitno trebaju pokoravati svi ostali. Prije svega mlađi muškarci (koji hijerarhijski siljede odmah iza starješina) te žene, koje su na dnu tog sustava.

U takvim društvima djevojčice se od malih nogu uči na pokornost i poslušnost te ih se priprema za buduće uloge; žena-supruga (na kraju, to je primarni i jedini životni cilj-da se udaju) majki, poslušnih slušknja svojim muževima. U takvim društvima žene nemaju pravo na obrazovanje, ekonomski su ovisne o muževima i ne raspolažu nikakvim izvorima moći. Nemju pravo čak ni nad vlastitim tijelom, jer je muž taj koji odlučuje i o broju djece. Tu je bitno spomenuti i obrede obrezivanja žena koji se još uvijek vrše, danas u 21.stoljeću kada se zna da takve prakse opasno ugrožavaju zdravlje žena, pospješuju smrtnost kako žena tako i djece. Takvim prakasama se želi između ostalog spriječiti “promiskuitetnost” žena, jer se vjeruje da nakon obrezivanja one ostaju pod kontrolom.

Takvi zahvati se izvode u tri oblika, u posljedenjm se odstranjuje cijeli vanjski dio splonog organa. U sva tri slučaja žene doživotno ostaju osakaćenje I ne mogu doživjeti orgazam.

Islam je jedina religija koja podržava sakaćenje ženskih genitalija.
70% Egipćanke danas se procjenjuje da su obrezani.
Obrezivanje se najčešće izvodi u dobi od sedam ili osam (prije početka prve menstruacije).

Tu u I Šerijatski zakoni u paru sa  tradicijom, koji osim što obvezuju na prikrivanje tijela, daju slobodu muškarcima za posjedovanjem većeg broja žena koje moraju biti poslušne, pokorne  te od muža tražiti dopuštenje da iziđu izvan kuće, na primjer u trgovinu ili bilo koje drugo mjesto. Jedna žena, aktivistkinja se vozila autom po gradu I to bjavila na netu kao svoj aktivistički čin (jer žene ne smiju voziti automobile, eventualno u ruralnim područjima gdje ih nitko ne vidi). I tako muževi komuniciraju sa vanjskim svijetom nesmetano. Druže se i povezuju međusobno, dok žene u kućama “zamotane” između četiti zida rađaju i odgajau djecu.

Možete reći da je ovo banalizirana slika društevnih organizacija drugih kultura i da se religiski utjecaji ne mogu tek tako pojednostaviti, ali uistinu mislim ovo što pišem i dosolovno, situaciju gledam kroz ovu prizmu.

Ograničavati na takav način temeljne ljudske slobode i narušavati zdravlje svim tim ženama,u ime čega!? U Tradicije, Boga- to je naprosto kontradikotorno svim zakonima; Ljubavi, Života, Slobode. Kada netko kaže da te iste žene svojevoljno i slobodno biraju takav način života, ne promišlju i zaboravljaju koliko je tradicija rigidan sustav na kojem se podižu i odgajaju nove genracije. Zašto se onda stotine žena iz bliskoistočnih zemalja  bune I prosvjeduju tražeći svoja prva? Sloboda izbora u takvim kulturama je zapravo mit.

Neprihvaćanje normi najčešće znači izopćavanje iz zajednice, stigmatiziranje, a u najmanju ruku sramotu za roditelje i cijelu obitelj djevojke. Obrazujte te žene, uistinu im ukažite na mogućnosti-tek tada možemo govoriti o slobodi izbora. Um koji je bio izložen rigidnim obrascima okorjelih tradioconalnih vrijednosti u sustavima koji su zagovaraju tako radikalno uređenje i povrh svega neimaština, nemogućnost obrazovanja, neće potaknuti na bunt, ustrajnost i osviještenost, prje na pokoravanje. Dakle, ženska emancipacija I borba za  jednaka  I temeljna prava na dobrom dijelu planete tek treba uzeti zamah.

trebam li spominjati jedan od najozbiljnijih problema koji još uvijek postoji, a to je pitanje ratnih silovanja? silovanje, poput genocida i drugih ratnih zločina, se još uvijek ne procesuiraju na vojnim sudovima. Takva suđenja su još uvijek iznimke a ne pravila. ono što je bitno napomenuti jest da se takvi zločini oslovljavaju zločinima protiv nacije a ne protiv samih žena, jer, oko 90% slučajeva ratnih silovanja se odnosi na žene. tako se ratna silovanja koriste u svrhu političkih malverzacija, jer ženska tijela političari koriste da bi ih poistovijetili s patnjama cijele nacije.

No, pozabavimo se sada našim modernim društvima, gdje žene nose minice, dijele ista radna mjesta  kao i muškarci, obrazuju se i zarađuju svoj novac, pa protresimo je li na drugom dijelu svijeta emancipacija uistinu dovela Zapadnog čovjeka do cilja.

Žena = majka

Kod nas se također još uvijek odvija borba za moć na drugim nivoima. Istina, kod nas žene imaju pravo na obarzovanje, zapošljavaju se, zarađuju, one su neovisne u mnogo čemu,imaju vlastitu autonomiju. No,nije sa svim ženama tako.

U Hrvatskoj, se još uvijek stupovi patrijarhata i taradicionalizma očituju I prepoznaju u iskonskim formama; primjer može biti bilo što,  npr,  u odnosu prema sinovima i kćerima, ili u obredima vjenačanja, koja nose snažnu simboličku poruku. Kada se rodi muško dijete onda se posebno čestita i slavi, više nego kada je riječ o djevojčici. On ipak ostaje u roditeljskoj kući, on nastavlja krvnu lozu. Dok se djevojčice, kada odrastu, iz očevih ruku predaju budućem mužu, čije prezime onda preuzima i čije roditelje uglavnom počne zvati-“mama i tata” -baš kao on. Možete reći da je to stvar poštovanja, ali je to prije svega snažna simbolika koja jasno upućuje na gubitak identiteta. Na posljetku, ON dolazi po nju i vodi je iz njezine obiteljske kuće, a ona u bijeloj haljini (simbol nevinosti) iščekuje taj trenutak cijeli život. Kao prodaja, iz jedna ruke u drugu, otac je predaje mužu. Razmjena između dva muškarca. Vjenčanje nas vodi do obitelji, svete institucije svake države, ali koja pod pritiskom suvremenog načina života I izobličenja vrijednosnog sustava trpi najveće I ključne promjene u društvu.

Tu se javlja pitanje reproducije i majčinstva, jer san je svake “normalne” žene-postati majkom.

U suprotnom se morate opravdavati ljudima koji vas pitaju u brizi za vaše reproduktivne organe, zašto i kako to da nemate djece. Identitet žene je izgrađen kroz prizmu i simboliku majčinastva. Žene se prije svega postovjećuje s majčinstvom. No, što se događa sa ženama koje se žele afirmirati u nekim drugim sferama; društvenim, političkim, znanstvenim. Prije svega ih se stigmatizira kao sebične, rigidne u najmanju ruku čudne jer, države koje osim što veličaju ŽENU= MAJKU (između ostalog I zbog pada natalite u razvijenim društvima)  one tim istim ženama=majkama ne omogućuju uvjete za kvalitetno blansiranje između brige za dijete I profesionalnih ambicija. Stoga, mnoge žene se povlače u sferu  privatnog, odgajaući djecu (kao domaćice) te izbivaju iz javne sfere ili zatomljuju svoje ambicije u ime požrtvovnosti. Dakle, između ostalog to je razlog zašto je danas više muškaraca u javnoj sferi: politike, znanosti, prava, ekonomije I svih drugih profesionalnih područja. Mjesto visokih pozicija je rezervirano za one najsmjelije žene.

Tu se dakako  povlači I pitanje, opće emancipacije muškaraca-muževa-očeva. U zadnje vrijeme, države pa tako I Hrvatska potiču očeve na porodiljni dopust I aktivno sudjelovanje u odgoju djece. Iako ta praksa još uvijek nije zaživjela kod nas..Znate zašto? Zato što smo toliko daleko stigli da su, muškarci i žene za iste položaje i poslove koje obavljaju, različito plaćeni. Naravano, žene manje od svojih istorangiranih kolega pa je stoga jasno, da roditelj sa većim primanjem ostaje raditi dok onaj drugi-žena odlazi u sferu domaćinstva ili javnog polja u granicama prosjeka,ispod nezina vlastita očekivanja.

Domaćinstvo

Kada je riječ o brizi za domaćinstvo, koje kroz cijelu povijest ostaje nepriznati i neplaćeni POSAO žena-odgajateljica, kuharica, spremačica. No, neka istraživanja su pokazala da postoji korelacija između obrazovanja-zaposlenosti sa emancipacijom I radom u kući.

Žene koje su obrazovanije i zaposlene smanjuju svoj udio u obavljanju kućanskih poslova  dok muškarci koji su obrazovaniji i zaposleni povećavaju angažman oko rada u kući. Stvara se pritisak i iskrivljena slika u marketingu i reklamnoj industriji gdje se žene najčešće prikazuju kao kućanice koje su besprijekorno sređene i dan provode u kuhinji s smiješkom u licu. one  iščekuju suprugov povratak s posla, a ključni je trenutak kada on s skupocjenim odjelom sjeda za stol za kojim ga išćekuju djeca i nasmješena supruga s pladnjom hrane.

Tu već govorimo o ulogama, kojima nas uče još od malih nogu, tako se curice uređuje i sređuje da budu lijepe i dopadljive(igraju se barbi lutkicama), a zatim i  lutkama-bebama(što je priprema za buduću ulogu majki), dječaci se potiču na susprezanje osjećaja (nemoj plakati,pa nisi ti curica! budi muško!) oni trebju biti snažni,jaki, dominanti, i igraju se rata, i općenito `mučkim igračkama`. tu su naravno i crtani filmovi koji imaju svrhu podržavanja ove razlike.  To odgovara stereotipnim pretstavljenjem i prihvaćanjem uloga koje odvajaju muškost i ženskost kao oprečne sfere. Riječ je o obrascima ponašanja, ulogama koje se prenose kroz povijest sve do danas. Te uloge su utemeljene na spolnoj to jest rodnoj sferi.

 

 

Odnos među spolovima je prvi oblik društevne organizacije. Razlike između spolova uspostavljaju hijerarhije unutar društva. Muškarce pretstavlja kao subjekte moći, a žene kao suborduinirane objekte. Žene I sve ono “žensko”  su se definiralo isključivo u odnosu na muškarce. Dakle, identitet ženskog je izgrađen u odnosu na ono što nije muško. To je prije svega odnos suprostavljenih sfera, oprečnih polova. E, sada, pitanje ženske spolne sfere je već odavno poligon javne sfere, u koji se slobodno zadire I to sa raznim svrhama.I tu dolazimo da cvjetanja seksizma do njegove najogoljelije forme.

Seksizam, obilježje modernog doba

Seksizam je svepristuno obilježje modernog doba, ali što je još važnije to je potpuno legitimno. Krenimo od najjednostavnijih I najočitijih primjera  koje svi svakodnevno viđate, ali ih možda niste osvijestili. Krenimo od televizije I reklama. Muškarce I žene se različito prikazuje u elektroničkim I pisanim medijima. Postoje karakteristični načini ma koje se najčešće muškarce prikazuje, a suprotno tim načinima se nalaze ženski načini prikazivanja (u razliučitim medijima). Kada obratite pozornost, primijetiti ćete da se muškarce najčešće prikazuje u inetelktualnoj sferi; u odijelima s kravatama i aktovakama u ruci, naočalama, kutama.. Kao intelektulce, poslovne ljude, znanstvenike. S druge strane: žene su redovito polugole i to u gotovo svim kontekstima I situacjama, počevši od šoferšajbi automobila, automobilskih guma, pored koslica, građevnog materijala, čarpa, donjeg rublja, salama I šunki….svega! Žensko tijelo, pardon, golo žensko tijelo-prodaje apsolutno sve!Ona je samo gola i lijepa, a on , uglađen s aktovkom ili fasciklom u ruci-on posjeuje Iintelekt. On također često stoji, a ona sjedi ili leži-jasan odnos nadređensoti-poderđenosti. Mislite da je ovo banaliziranje; sami se uvjerite.

Obratitie pozornost…na seksizam I stereotipe u reklamama.Gotovo u svakoj ćete naći iste matrice koje se u nedogled ponavljaju..Žene koje ribaju I čiste kupaone da bi se pojavio muški lik u obliku


intelektualca u kuti-doktor koji je izmislio formulu za otapanje kamenca
geeka Mr.Muscolo(jer pravi frajeri ne čiste)
neki nacrtani,animirani junak-Mr.Muscle(op.mišić)

Dakle,poruka je da pravi frajeri ne čiste,budući da to nisu stvarni I “pravi” muškarci-ti likovi iz reklama, oni ne spadaju u sferu kupaone-kuhinje-kućanstva-to je radon mjesto za žene.

Mnogima se ovo čini kao napuhavanje, ali obratite pozornost. Poruka je sasvim jasna, ponavljanje seksističkih obrazaca tradioconalne kulture.

Industrija kozmetike je skroz druga stvar i posebna priča koja zahtjeva slojevitiju analizu (tu cijeli psihološki  dio jako bitan sa subliminalnim proukama-između ostalog)..Naglasak na dopaljivost, ljepotu , stereotipe i imperative. Sjetite se anoreksije i bulimije, poremećaja u prehrani koje su poharale svijet. Najveći uzrok problemima u prehrani jesu upravo reklame i način na koji marketing uz modnu industriju stvara ideale ženske ljepote te nametljivo iskrivljuje predodžbu o tijelu milijunima žena.

U reklamama anti-age kozmetike; scenarij je uvijek isti; žena koja stari-(koja katasrofa!!!!) još je k tome, očajna i raščupana,sva je u brigama jer spoznaje bore na licu..ali!! kada namaže par kapi kreme ona je sređena,našminkana I sretna..No,pravi šlag na kraju je zgodan muškarac koji je  ljubi ili grli-kao nagrada za ljepotu!Koristi kremu-izgledaj mlađe i imat ćeš svog muškarca!!(to je mjerilo uspjeha)..Drugi primjer je nadasve sveprisutna I dosadna reklama za Schauma šampon: “Zašto su svi muškarci u tvom redu!?” pita jedna žena drugu, dok stoje za šankom..Ona koristii taj šampon i SVI frajeri su kod nje u redu…ona je sretnica! Takvo banaliziranje I veličanje prolaznih I nebitnih stvari.Glavni focus je na izgledu-a upravo taj izgled je bio jedina obaveza žene.Ona se trebala samo svidjeti I biti zabavana. Čak vjerovalo da žene nisu sposobne usmski spoznavati, da je njihov intelekt zakinut.)Na televiziji se kontinuitrano potiču stereotipi I kategotije; “jači spol”,”slabiji spol”,”ljepši spol” ili “ljepše polovice”.

Ova priča o seksizmu nas vodi do jezika kao bitnog pokazatelja emancipiranosti društva. Jezik je isto tako seksitički; kod nas se na televiziji još uvijek koriste muške titule kao univerzalne kategorije za muškarce i žene.Za ženu neće napisati arhitktica, nego arhitekt. Neće ju osloviti kao sociolognju ili filozofkinju nego naprotiv u muškom rodu. Osim toga, najveća degradacija na području jezika jest ona često upotrebljavana:

“Čovjek I žena” što znači izopćavanje žene iz kategorije ljudskosti, kao da je biće nekog drugog reda. Riječ čovjek je muškog roda te se izjednačava s muškarcem, što je krivo jer obuhvaća oboje.Tada muškarac = čovjek postaje univerzalnom kategorijom.(Kada vidi muškarca i ženu, nitko neće reći idu “čovjek i muškarac”. Nego idu “čovjek I žena”!)

Ovako bismo mogli nastaviti kroz dest postova. Ono što je bitno ukazati jest da feminizam obuhvaća široko i duboko područje koje zadire u gotovo sve pore čovječanstva; počevši od povijesti, religije, filozofije, književnosti, umjetnosti, znanosti, jezika,  politike….Potrebna je cjeklupna rekonstrukcija  povijesti ako želimo utemeljenje u istinu.Žene su bile neodljive kroz povijet. Žašto je to tako? O njima se nije pisalo, a I kada je to bio slučaj; to je bilo  pismo muškarca o ženskom iskustvu.. Potrebno je čuti glas samih žena jer one su cijelo vrijeme prisutne,ali marginalizirane.

I sada kada živimo suvremenom društvu, u većem dijelu svijeta je prava osviještenost  više iznimka nego pravilo, posebno kada se odmaknete od razvijenih zemalja i urbanih sredina.

Patrijarhlane strukture su su sveprisutne, a tendencije da ih u skorije vrijeme iskorijenimo nisu u povojima snage.

Dakle, potrebno je preispitati postojeće društvene strukture jer se ´zavjera´ i polarizacija moći događaju u vašem svakodnevnom životu a ne samo u iluminatskim vrhovima. Riješenje ne leži isključivo u tome da se piše, govori i informira o iluminatima, društvu Bildenberg, surfa po forumima i pišu tekstovi o zavjerama, itd., već da se bude djelotvoran na na svim područijima života i da se ne zanemaruju problemi kršenja prava drugih ljudskih skupina (žena, djece, ljudi istospolnih seksualnih opredjeljenja - o ćemu će biti rijeć u idućem postu) i ostalih. potrebno je imati uvid u probleme koji se događaju neposredno pored vas i na koje imate i vi sami imate utjecaj. Možete ne podržavati sistem diskriminacije u svim pogledima, svojim djelovanjem.

Preneseno sa:   http://duh-vremena.bloger.hr/post/polarizacija-moci-i-rodna-nejednakost/10324012.aspx

Tags:     žene      netolerancija      seksizam      nejednakost      rod      www.4dportal.com
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+1 #1 Bel-Mordok 2011-10-20 12:15
istina je da žene itekako danas zloupotrebljava ju svoj položaj na sve moguće i nemoguće načine, pa prema tome ne treba zatvarati oči, a o kojekakvim manipulacijama da i ne govorim... Stoga, članak je baš ok. :-)
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

 
4Dportal.com
Join Group
Klub redakcije i čitatelja 4Dportala - Pratite najnovije vijesti iz svijeta paranormalnog, misterija, tajni i teorija zavjera...
 

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno